Forum Klix.ba

Nigdje kao u Bosni dom ne zavisi od dvora. S druge strane, nakon Gotromanića, preko Zlog Stupa, pa do posljednje „reintegracije“ bosanske zemljice u „ustavni poredak Federacije“, odnosno i „ustavni poredak Republike Srpske“, DOBRI BOŠNJANI nikad nisu imali problema sa identitetom doma, nego uvijek sa identitetom dvora. Tim slijedom, čini se, konačno su ostali: i bez doma! i bez dvora!
Kantonalno uređene Bosne i Hercegovine, uz pripominjanje Švicarske, je prijedlog Njegoševog sljedbenika Radovana Karadžića, namjeren negiranju Bosne kao prirodnog stanja i svođenje njene milenijske postojanosti na – nagodbeno! stanje (ili na – konsenzus!). Naravno, konsenzualni ugovor se smatra sklopljenim samim faktom pristanka ugovarača, a ne traži se zato ispunjavanje nikakvih formalnosti. Što bi, u završnici, značilo da je i BOSNOCID jedna od takvih formalnosti, riješena u Daytonu. U tom kontekstu, jedini način da se ne legalizira genocid je delegaliziranje Daytona. Legitimno pravo na to imaju jedino Bošnjani. Međutim, kako je demonski krug (savršeno) zatvoren, Bošnjanin rođeni (npr.) 1906. godine u Foči, rođen je Srbinju u Republici Srpskoj /čija kontonizacija je (pazi!): protuustavna/. Doduše: i obećano mu je da se „Foča više nikad neće ponoviti“. Boračke (šehidske) knjižice njegovih praunuka, oni koji su ih goloruke ubili kupili su za par hiljada maraka, te za njih otkupili stan u Sarajevu (koji su sami razorili, a obnovljen je sredstvima prijatelja Sarajeva diljem dunjaluka) i prodali ga za stotinjak hiljada maraka u kešu. Od te sume odvojili su desetinu da kupe kuću i pradjedovinu Bošnjanina rođenog (npr.) 1906. godine u Foči.
Kada je u pitanju ljudski život, Hitler je do kraja bio kaplarski doslijedan. I uz tu - globalno najnedvojbeniju – činjenicu, da je hitlerovcima dopušteno da ostanu u vlasti, oni biše uspjeli ne samo amnestirati monstruma, nego i legalizirati njegov monstruozni projekt demonizacije čovjeka i čovječansta.
Kristian Schwarz-Schilling je Nijemac, on dobro zna koliko su Nijemci imali muke da nacizmu okrenu leđa i koliko, danas, s nacizmom imaju problema iako im je legitimno dostupna sva moć Njemačke. Međutim, ukoliko se po jutru dan prepoznaje, Kristian Schwarz-Schilling će - iz sarajevskog dvora Ujedinjenih naroda - učiniti sve kako bi učvrstio vlast onih kojima su Nijemci okrenuli leđa. Nije ga razumjeti, bez obzira što mu je uporište u mandatu. Usto, i mandat je započeo s najavom: “I je spreman koristiti (huka: baš!) bonske ovlasti ako bih bio uvjeren da bi njihovim korištenjem pomagao u otklanjanju prijetnji miru i stabilnosti, davanju podrške radu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Hagu, ili slabljenju nacionalističkih fanatika (huka: ili – nacista). Međutim, postoje granice onoga što se može postići nametanjem, i te granice su skoro zasigurno dostignute.“ Sumnjam da Kristian Schwarz-Schilling nije imao priliku da shvati, kad govori o granicama da govori u korist nacista, koji su isključivo za – geta! Sumnjam da Kristian Schwarz-Schilling nije imao priliku da shvati kad govori o nametanju da upućuje poruku Bosni i Bošnjanima da – zarad evropske perspektive - moraju mirno trpjeti naciste. Samo onaj ko pred krvavim bosanskim činjenicama svjesno zatvara oči, zaključit će da je to u korist Bosne a ne Hitlerovih saveznika: Moljevića, Mihailovića, Pavelića, Đurišića, Đuića, Rupela, ili/i... Skupa s njihovim slijedbenicima (svjestan da, zbog geopolitičke pozicije, Sarajevo neminovno zavisi od pomoći prijatelja) ne šalje li to Kristian Schwarz-Schilling poruku prijateljima Sarajeva, ovakvog sadržaja: „U Sarajevu su ubijani samo oni koji su ubijali.“ Ne negira li to Kristian Schwarz-Schilling da je u Sarajevu - mimo volje bilo kog dvora – odbranjeno pravo čovjeka na biocentrični dom. A branila su ga i djeca ubijana u igri.

SARAJEVO ĆE USKORO DOŽIVJETI POTPUNI KOLAPS

SAMO VI MIRNO ŠETAJTE – KOLAPSA NEĆE BITI(!)

U „Završiti rat“, Richard Holbrooke je zapisao: „Nikad nismo u potpunosti razumjeli zašto je Milošević odlučio dati Sarajevo Muslimanima.“ Najvjerovatnije, Holbrooke nije znao za skoro tradicionalnu uzrečicu: „Zbogom Bosno, odoh u Sarajevo!“ koja se, kao proročanstvo, sve neumitnije nadvija nad Bosnom i Hercegovinom. Saraj(evo) je riječ turskog porijekla koja, između ostalog, znači: dvorište, dvor, osobito kraljevski dvor, vladarsku palaču, zgradu ministarstva. Međutim – upravo zahvaljujući vladarima - Sarajevo nikad nije imalo priliku da uistinu postane bosanska prijestolnica. Čini se da su vladari više uvažavali neprijatelje od prijatelja Sarajeva. I, u pravilu, dijelili su vlast s njima, a ne sa narodom. Ili, konkretnije, vladali su u ime neprijatelja Bosne. Tako je i danas, bez obzira što je Sarajevo – isključivo zahvaljujući njegovim prijateljima - postalo planetarnim simbolom (bosanskohercegovačkog) otpora zlu. Iz takvog Sarajeva, vladari i vladarčići autokratski krčme Bosnu.

Miloševiću, a i odanim mu saveznicima, nije bilo nepoznato da je Sarajevo bez Bosne i Hercegovine siroče, jednako kao što je siroče Bosna i Hercegovina bez Sarajeva. Bosanskohercegovačko, federalno i, ustvari, kantonalno Sarajevo je kao ptica bez krila. Bošnjani su uvijek „dolijetali“ u Sarajevo, ali nisu se nikad odricali pradjedovskih njiva. Čak ni onda kada su im nuđeni u amanet proleterski kafezi. Doduše, konceptualno dosljedni, komunisti su im nudili i mogućnost besplatnog školovanja i stalnog uposlenja.

Vjerujući u Miloševićev amanet, Bošnjani su djedovskim njivama definitivno okrenuli leđa. Čak i tamo gdje to nisu bili učinili pred naletima njegove zločinačke armade, mada ih je „vlastita“ vlast goloruke pred nju postrojila. Ta ista vlast i njene metastaze, organizirale su poluprivatizaciju komunističkih kafesa, polulegalne kupo-prodaje (potpuno obezvrijedivši imovinu Bošnjana s druge strane zlodjelnice), ilegalne azile i egzile, divlju gradnju, sirotinjske kuhinje i druge oblike sadake. Da li – miševima u gvožđari? Sve su prilike da je, upravo – tako. Bilo bi tako i kada bi iz Vrela Bosne izvirala nafta. Bošnjanima bi se i to o glavu obilo, zarad „vlastite“ vlasti bili biše i pod Igmanom – stranci!

Koliko je Sarajevo kantonalni (ustvari: katunski) a ne bosanskohercegovački dvor, upečatljivo svjedoče šatori na Marindvoru. Novi pritisci na Sarajevo, u smislu traženja „obećanih“ boračko-civilnih i drugih privilegija (kojima ne bi mogla udovoljiti ni Švicarska, a na njima „vlastita“ vlast jedino i može egzistirati) umjesto rješenja, istovremeno znači slijedeće: (1) razoreno je, opljačkano ili rasprodato što se dalo razoriti, opljačkati i rasprodati; (2) ono što je rasprodato i potrošeno je; (3) humanitarna pomoć, donacije i ilegalni fondovi presušili su; (4) od onoga što je preostalo ne može se više ni životariti. Zarad mira na dvoru, „vlastita“ vlast je povukla, da li i – zadnji potez: PDV! S njim će, primarno, stimulirati: NERAD i SAMU SEBE! Usto, najavljuje evropske cijene katunskih usluga za one koji su se drznuli da rade, ili da u rad još vjeruju. Da budu: SAMOODRŽIVI!

Eto, zato je „Milošević odlučio dati Sarajevo Muslimanima“. Ali radi toga su ga odani mu saveznici i tražili.


Nigdje kao u Bosni i Hercegovini dom ne zavisi od dvora. S druge strane, nakon Gotromanića, preko Zlog Stupa, pa do posljednje „reintegracije“ bosanskohercegovačke zemljice u „ustavni poredak FBiH“, odnosno i „ustavni poredak RS“, DOBRI BOŠNJANI nikad nisu imali problema sa identitetom doma, nego uvijek sa identitetom dvora. Tim slijedom, čini se, konačno su ostali: i bez doma! i bez dvora!

Kantonalno uređene Bosne i Hercegovine, uz pripominjanje Švicarske, je prijedlog Njegoševog sljedbenika Radovana Karadžića, namjeren negiranju Bosne kao prirodnog stanja i svođenje njene milenijske postojanosti na – nagodbeno! stanje (ili na – konsenzus!). Naravno, konsenzualni ugovor se smatra sklopljenim samim faktom pristanka ugovarača, a ne traži se zato ispunjavanje nikakvih formalnosti. Što bi, u završnici, značilo da je i BOSNOCID jedna od takvih formalnosti, riješena u Daytonu. U tom kontekstu, jedini način da se ne legalizira genocid je delegaliziranje Daytona. Legitimno pravo na to imaju jedino Bošnjani. Međutim, kako je demonski krug (savršeno) zatvoren, Bošnjanin rođeni (npr.) 1906. godine u Foči, rođen je Srbinju u Republici Srpskoj /čija kantonizacija je (pazi!): protuustavna/. Doduše: i obećano mu je da se „Foča više nikad neće ponoviti“. Boračke (šehidske) knjižice njegovih praunuka, oni koji su ih goloruke ubili kupili su za par hiljada maraka, te za njih otkupili stan u Sarajevu (koji su sami razorili, a obnovljen je sredstvima prijatelja Sarajeva diljem dunjaluka) i prodali ga za stotinjak hiljada maraka u kešu. Od te sume odvojili su desetinu da kupe kuću i pradjedovinu Bošnjanina rođenog (npr.) 1906. godine u Foči.

Kada je u pitanju ljudski život, Hitler je do kraja bio kaplarski doslijedan. I uz tu - globalno najnedvojbeniju – činjenicu, da je hitlerovcima dopušteno da ostanu u vlasti, oni biše uspjeli ne samo amnestirati monstruma, nego i legalizirati njegov monstruozni projekt demonizacije čovjeka i čovječansta.

Kristian Schwarz-Schilling je Nijemac, on dobro zna koliko su Nijemci imali muke da nacizmu okrenu leđa i koliko, danas, s nacizmom imaju problema iako im je legitimno dostupna sva moć Njemačke. Međutim, ukoliko se po jutru dan prepoznaje, Kristian Schwarz-Schilling će - iz sarajevskog dvora Ujedinjenih naroda - učiniti sve kako bi učvrstio vlast onih kojima su Nijemci okrenuli leđa. Nije ga razumjeti, bez obzira što mu je uporište u mandatu. Usto, i mandat je započeo s najavom: “I ja sam spreman koristiti bonske ovlasti ako bih bio uvjeren da bih njihovim korištenjem pomagao u otklanjanju prijetnji miru i stabilnosti, davanju podrške radu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Hagu, ili slabljenju nacionalističkih fanatika (čitaj: nacista). Međutim, postoje granice onoga što se može postići nametanjem, i te granice su skoro zasigurno dostignute.“ Sumnjam da Kristian Schwarz-Schilling nije imao priliku da shvati, kad govori o granicama da govori u korist nacista, koji su isključivo za – geta! Sumnjam da Kristian Schwarz-Schilling nije imao priliku da shvati kad govori o nametanju da upućuje poruku Bosni i Bošnjanima da – zarad evropske perspektive - moraju mirno trpjeti naciste. Samo onaj ko pred krvavim bosanskim činjenicama svjesno zatvara oči, zaključit će da je to u korist Bosne a ne Hitlerovih saveznika: Moljevića, Mihailovića, Pavelića, Đurišića, Đuića, Rupela, ili/i... Skupa s njihovim slijedbenicima (svjestan da, zbog geopolitičke pozicije, Sarajevo neminovno zavisi od pomoći prijatelja) ne šalje li to Kristian Schwarz-Schilling poruku prijateljima Sarajeva, ovakvog sadržaja: „U Sarajevu su ubijani samo oni koji su ubijali.“ Ne negira li to Kristian Schwarz-Schilling da je u Sarajevu - mimo volje bilo kog dvora – odbranjeno pravo čovjeka na biocentrični dom. A branila su ga i djeca ubijana u igri.


ŠTA SARAJEVO MORA UČINITI, DA NE BI OD PLANETARNOG SIMBOLA OTPORA ZLU POSTALO PLANETARNO LEGLO ZLA

Barem mi u Bosni i Hercegovini smo svjesni činjenice da je kako za rat, tako i za mir odgovorna politika. Ta činjenica ne protivurječi ni današnjim teorijama niti praksama rata i mira. Bez obzira što „naši“ političari ratove pripisuju (bivšoj!) JNA ili sukobu ARBiH i HVO, nakon njihovih potpisa skoro da ni metak nije ispaljen. Istim tim političarima, koji su masakrirali sve što se masakrirati dalo, data je nova – mirnodopska šansa. Razvili su, strukturalno i funkcionalno, međunarodnoj teoriji i praksi nedostižan vladajući sistem. Usto, na raspolaganju im je najkredibilnija međunarodna supervizija, sa neograničenim mandatom. I to sve za tri-četiri miliona ljudskih stvorenja. Međutim... nema tog dna koje je u stanju dočekati nas, ukoliko nastavimo glorificirati pretpostavke a satanizirati činjenice.

Istini je poluistina (a ne: laž!) najjači oponent, kako u ratu tako i u miru. A razlozi za poluistinu mogu biti raznorazni, ali uglavnom leglo im je u primitivnom mozgu. Na tom nivou funkcioniraju „bosanskohercegovački“ političari. Najjači politički adut im je disdentnost, mada je bit te disidentnosti neumitno oprečna njihovim djelima: zločin, kriminal, nepotizam, korupcija, nemoral, kukavičluk, poltronstvo, narcizam... Takvim slijedom, u Bosni i Hercegovini disident je: čovjek. Jedino na njega se ne odnose međunarodne konvencije, povelje, ugovori, prorokoli, dokumenti... o pravima koja su izvorno njegova, bez obzira što su ih potpisali i ratificirali političari. Odričući vlastitu odgovornost za zločin, kriminal, nepotizam, korupciju, nemoral, kukavičluk, poltronstvo, narcizam..., „bosanskohercegovački“ političari su „svoje“ narode „zbrinuli“ u getima, što je provjeren metod da čovjek bude hitlerovski marginaliziran. Geta su uvjerili kako su upravo donosioci međunarodnih konvencija, povelja, ugovora, prorokola i dokumenta odgovorni za njihovu tragediju. Naruku su im išli i koliko (politički, ekonomski i kulturno) respektabilni – isto toliko i neoperativni timovi čija je zadaća bila da implementiraju međunarodne obaveze. I dogodilo se slijedeće: u ime čovjeka implementiran projekt pomoći čovjeku okrenuo se protiv – čovjeka! (Ili: u ime Sarajeva implementiran projekt pomoći Sarajevu okrenuo se protiv – Sarajeva! dalje: u ime Bosne i Hercegovine implementiran projekt pomoći Bosni i Hercegovini okrenuo se protiv – Bosne i Hercegovine! potom: ..... okrenuo se protiv – Evrope! ...)


Na čovjeku je da neodgodivo izvrši pritisak na Kristiana Schwarz-Schillinga, da on sa svog nivoa osigura:
(1) zabranu izlaska na izbore u BiH 2006. godine svakoj stranci koja je bila na vlast ili je bila u opoziciji od početka 1990. do kraja 1995. godine;
(2) ukidanje svake takve stranake u BiH;
(3) zabranu političkog angažiranja u BiH svakom pojedincu koji je obavljao bilo koju od stranačkih funcija u ijednoj od stranaka koje su bile na vlasti ili u opoziciji od početka 1990. do kraja 1995. godine;
(4) zabranu izlaska na izbore 2006. godine i kandidiranja za izbore u BiH svakom pojedincu koji je u ime ijedne od stranaka koje su bile na vlast ili su bile u opoziciji od početka 1990. do kraja 1995. godine bio u parlamentarnoj, sudskoj, zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, na svakom od organizacionih nivoa te vlasti. Krivično gonjenje svih onih pojedinaca koji su, po nekoj od navedenih osnova, imali imunitet u vršenju svoje funkcije (svi oni su, više ili manje, neposredno odgovorni za rat i za ratne posljedice);
(5) zabranu izlaska na izbore 2006. godine u BiH i političkog angažiranja svakom pojedincu koji je bio na ijednoj od vodećih pozicija u vojnim, sigurnosno-obavještajnim, policijskim, medijskim, diplomatskim, ekonomskim, finansijskim, upravnim, administrativnim, kulturnim, naučnim, obrazovno-odgojnim, zdravstvenim, penzionim, socijalnim, humanitarnim i drugim strukturama koje su egzistirale na tlu Bosne i Hercegovine i u inozemstvu u periodu od početka 1990. do kraja 1995. godine;
(6) zabranu registriranja u BiH nacionalističko-fanatičkih stranaka;
(7) ozakonjenje sudjelovanja u parlamentarnoj, sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kao i na vodećim pozicijama na svim nivoima u BiH za koje je ta vlast neposredno odgovorna, najmanje 51% mlađih od 51 godine;
(8) ozakonjenje sudjelovanja u parlamentarnoj, sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kao i na vodećim pozicijama na svim nivoima u BiH za koje je ta vlast neposredno odgovorna, najmanje 49% žena.
(9) izborni zakon, koji nije zasnovan na pretpostavkama koje generiraju, održavaju i razvijaju diskriminaciju.
(Navedenih osam prioriteta može se i stručnije oblikovati). Ukoliko Kristian Schwarz-Schillinga završi mandat kako ga je započeo, a ne uvede Bosnu i Hercegovinu u zajednicu evropskih država (koja tu zajednicu u ekonomskom, političkom i kulturnom smislu ne može ni obogatiti ni osiromašiti – znači: problem je isključivo u iskrenosti njegove namjere), neposredno je odgovoran za katastrofu Bosne i Hercegovine, ali i za katastrofu kredibiliteta Ujedinjenih naroda i Evropske unije, jer njihovim mandatom nije ograničen.


Siromaštvo se može definirati kao ljudsko stanje karakterizirano održivim ili hroničnim lišavanjem sredstava, sposobnosti, izbora, sigurnosti i moći koji su neophodni za uživanje adekvatnog životnog standarda i drugih građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i socijalnih prava (UN Economic and Social, E/C. 12/2001/10, 10. maj 2001).
Ko, danas, u Sarajevu nije siromah? Samo Schwarz-Schillingovi nacionalistički fanatici (nacisti), kriminalci i stranci. Mada je „na Sarajevo“ potrošeno više nego na sve druge dijelove Bosne ujedno.

Zdravlje je potpuno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti (Svjetska zdravstvena organizacija, 1947 i 1978).
Ko je, danas, u Sarajevu zdrav? Samo Schwarz-Schillingovi nacionalistički fanatici (huka: nacisti), kriminalci i stranci!? Gluho bilo.


UKOLIKO SMO ZAINTERESIRANI ZA SUDBINU SARAJEVA, STANIMO U NJEGOVU ODBRANU. NE GUBIMO VRIJEME NA POIZBORNE I PREDIZBORNE POLUISTINE ONIH ČIJE FUNKCIONIRANJE NIJE ODMAKLO DALJE OD NIVOA PRIMITIVNOG MOZGA, NEGO SVE USTANOVLJENE NIVOE VLASTI U SARAJEVU – SA OHR-OM I EZ NA ČELU... DO MJESNE ZAJEDNICE - UVJETUJMO KONKRETNIM PROJEKTIMA ZA: POSAO, ZNANJE, EKOLOGIJU, KULTURU I SPORT. UVJETUJMO I SVE ONE KOJI SU „ZAVRŠILI“ ILI „ZAVRŠAVAJU“ PRIVATIZACIJU DA INVESTIRAJU U: POSAO, ZNANJE, EKOLOGIJU, KULTURU I SPORT. KO OD NJIH NE ISPUNI UVJET – I NE TREBA NAM! MI SMO, SVAKAKO, DOKAZALI DA MOŽEMO FUNKCIONIRATI SAMI I U NAJTEŽIM UVJETIMA U LJUDSKOJ HISTORIJI.
LIDERI POLITIČKIH STRANAKA, ZLOČINCI, KRIMINALCI, NERADNICI, DUŠEBRIŽNICI I STRANCI SU SE IZBORILI ZA ORGANIZIRANJE, OPREMANJE I SAVRŠENO FUNKCIONIRANJE NJIHOVIH: USTAVNIH, SUDSKIH, ZAKONODAVNIH I IZVRŠNIH STRUKTURA. ČINI SE, JEDINO ONI SU SHVATILI DA JE ZA DRŽAVU KARAKTERISTIČNO, BAREM PREMA EVROPSKIM AUTORITETIMA U TOJ DOMENI: DA SE „RADI O ZAJEDNICI KOJA SADRŽAVA TERITORIJU I POPULACIJU POD ORGANIZIRANOM POLITIČKOM VLAŠĆU, I U TOM KONTEKSTU OBLIK UNUTRAŠNJE POLITIČKE ORGANIZACIJE I USTAVNE ODREDBE SU PUKE ČINJENICE...“.

Vlast inače, a posebno ovakva kakva je, čovjeku koji funkcionira iznad nivoa primitivnog mozga nije ni potrebna. Legalitet i legitimitet političke vlasti izvorno je čovjek koji funkcionira iznad nivoa primitivnog mozga. To je, ujedno, suština demokracije. Demokratska vlast - zastupajući interese države - u najboljoj namjeri (da poboljša kvalitet života – što je potpuno mjerljivo) zastupa interese ne samo svakog čovjeka, nego i svih drugih prirodnih i civilizacijskih resursa na cjelokupnoj državnoj teritoriji. Pritom, ne sistematizirajući ih ni po kakvom drugom kriteriju. Potom, ne ograničava se pravo pojedinaca, a ni samoorganizirane zajednice, na posebnost. Jedini uvjet je da niko nema pravo namjerno ugroziti interese ne samo svakog čovjeka, nego ni drugih prirodnih i civilizacijskih resursa na cjelokupnoj državnoj teritoriji (što je, takođe, potpuno mjerljivo). Kako je „oblik unutrašnje političke organizacije puka činjenica“, znači da Sarajevo ima nedjeljivo pravo da se organizira, strukturira i funkcionira na parametrima koji će mu kontinuirano omogućavati prosperitet. Koji su to (opći, posebni i specifični) parametri? Ko je za njih zainteresiran i kako će ih sistematizirati? Postoji li i kolika je mogućnost za njihovu konzistentnost i konvertabilnost na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou?

Sarajevo je neizbježno svijetla premisa pod sunčevom krunom. Naše iskustvo i naša vizija nisu poluistine. Jer da jesu – ovdje nas ne bi ni bilo. Stim, moramo ih operacionalizirati, na način da prijateljima Sarajeva pošaljemo cjelovitu poruku da od Sarajeva - najjače bosanskohercegovačke karike! - nismo odustali. Da smo – živi!

Ne zaboravljajmo činjenicu: kako za rat tako i za mir je odgovorna - politika. Zato politicari i njihovi pravnici hitlericima, staljinicima, titicima, slobodanicima, franjicima, alijicima i/ili... zamagljuju stvarnost. Ustvari, ključna karika - bez koje ne bi bilo ni hitlerica, staljinica, titica, slobodanica, franjica, alijica i/ili... su: Hitler, Staljin, Tito, Slobodan, Franjo, Alija i/ili.. Danas, ključna karika u Bosni i Hercegovini je Kristian Schwarz-Schilling. Zato, ne rasipajmo energiju na bazdane - noramo direktno na maticu. U suprotnom, nećemo ništa postići. Dapače: osnažit ćemo bosansohercegovačku agoniju (abrahambih).

Može li ukratko?

Mislim da je ovo idealan odgovor:

tl;dr

Bolonjac wrote:Mislim da je ovo idealan odgovor:

tl;dr

Bolonjac, bravo! Radi ovakvih idealnih odgovora, BiH globalno prednjači po procentu ministara, doktora nauka i nepismenih po glavi državljanina.