#1 IMA NEKA (JAVNA) VEZA...
Posted: 06/06/2006 00:31
S crnogorskim referendumom, raznorazne Jugoslavije su se definitivno izgubile u demonskom vrtlogu historije. Osmanska i Njegoševa zaostavština: značajan dio bosanskih i crnogorskih Srba, te tih i takvih Srba u Srbiji! – sve agresivnije zavijaju o nužnosti novog čopora. Povampirena osmanska svita darovala ih je, prvo sa Sandžakom, a potom i s pola Bosne. Sve su prilike da s Crnom Gorom neće biti te sreće, mada ni takva mogućnost nije isključena. Što se tiče Kosova - preko kojeg su na velika vrata ušli u mit o podvijenom repu i razjapljenoj čeljusti – čini se da sve odanije šene oko Šiptara, nadajući se da su im prilike naklonjenije u Bosni, Crnoj Gori i, eventualno, u Makedoniji. Naziru da je - umjesto “velikoj” Srbiji - moćni bjelosvjetski šljam sve naklonjeniji “velikoj” Albaniji (Kosovo bi joj bilo jedino “evropsko”, pa i jedino strategijski značajno kopno). Znaju da je govor Slobodana Miloševića “ceo svet razumeo”, te da im ni to nije pomoglo da iz Beograda, konačno, posrbe Srbiju. S banjalučkim brlogom u višestrukoj su dobiti: “odričući” se beogradskog brloga – omogućit će mu da nestane (kako bi bio u stanju ponovo povampiriti se), a u Srbiji će stvoriti privid da joj kosovski mit više nije za vratom; na direktnoj su vezi sa moćnim bjelosvjetskim šljamom; imaju zvaničnu naklonost bjelosvjetskog šljama za razaranje Bosne iz Bosne i provjereno odane saveznike u povampirenoj osmanskoj sviti; mogu bezbrižno kandidirati banjalučki brlog za vođenje novih ratova za “svetu srpsku” – bosansku i crnogorsku – zemlju.
Banjalučki poziv na referendum na Kosovu ujedno je poziv na referendum u Bosni, Crnoj Gori i Makedoniji. Pošto se poziv veže za narod, Šiptari na Kosovu, u Makedoniji i u Crnoj Gori na njega nemaju pravo. Posebno je interesantna Crna Gora. U njoj bi Radovan Karadžić mogao proglasiti novu “republiku srpsku”, da njegoševski omasovi srpstvo, ali i (prioritetno) učvrsti vezu Trebinja sa maticom. Mit o Kosovu zamijenjen je mitom o kontinuitetu Jugoslavije. Danas, kada je taj kontinuitet sveden na beogradski pašaluk, doista nije potrebna mudrost da se zaključi kome je do njega stalo.
Međutim, ključni problem – koji su stvorile Jugoslavije - jeste: gdje je ko narod? Postoje samo dva racionalna rješenja: (1) međunarodno verificirati srbonacističke, krofašističke i klerofašističke projekte (koje je, od tog nivoa, Josip Broz amnestirao i, na taj način, ugradio u južnoslavensku tragediju, a ne samo u temelje propasti njegove Jugoslavije) i, pošto zločin ne zastarijeva, razvlastiti i u Hag isporučiti srbonacističke, krofašističke i klerofašističke timove (kao potpuno organizirane, verificirane i poimenično operacionalizirane kolektive) da se narodi oslobode od odgovornosti za zločine realizirane “u ime naroda”; (2) prihvatiti i osigurati iste standarde za Bošnjane, Crnogorce, Makedonce, Hrvate i Srbe u Bosni, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj i Srbiji.
Niko se, a posebno Bošnjani, pa ni Crnogorci i Makedonci ne biše trebali uljuljkivati institucionalnim prisustvom međunarodne zajednice. Ovakve kakve su, međunarodne institucije moraju zavisiti od milosti bjelosvjetskog šljama. Usto, ne nazire se ni do kada će to trajati.
Banjalučki poziv na referendum na Kosovu ujedno je poziv na referendum u Bosni, Crnoj Gori i Makedoniji. Pošto se poziv veže za narod, Šiptari na Kosovu, u Makedoniji i u Crnoj Gori na njega nemaju pravo. Posebno je interesantna Crna Gora. U njoj bi Radovan Karadžić mogao proglasiti novu “republiku srpsku”, da njegoševski omasovi srpstvo, ali i (prioritetno) učvrsti vezu Trebinja sa maticom. Mit o Kosovu zamijenjen je mitom o kontinuitetu Jugoslavije. Danas, kada je taj kontinuitet sveden na beogradski pašaluk, doista nije potrebna mudrost da se zaključi kome je do njega stalo.
Međutim, ključni problem – koji su stvorile Jugoslavije - jeste: gdje je ko narod? Postoje samo dva racionalna rješenja: (1) međunarodno verificirati srbonacističke, krofašističke i klerofašističke projekte (koje je, od tog nivoa, Josip Broz amnestirao i, na taj način, ugradio u južnoslavensku tragediju, a ne samo u temelje propasti njegove Jugoslavije) i, pošto zločin ne zastarijeva, razvlastiti i u Hag isporučiti srbonacističke, krofašističke i klerofašističke timove (kao potpuno organizirane, verificirane i poimenično operacionalizirane kolektive) da se narodi oslobode od odgovornosti za zločine realizirane “u ime naroda”; (2) prihvatiti i osigurati iste standarde za Bošnjane, Crnogorce, Makedonce, Hrvate i Srbe u Bosni, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj i Srbiji.
Niko se, a posebno Bošnjani, pa ni Crnogorci i Makedonci ne biše trebali uljuljkivati institucionalnim prisustvom međunarodne zajednice. Ovakve kakve su, međunarodne institucije moraju zavisiti od milosti bjelosvjetskog šljama. Usto, ne nazire se ni do kada će to trajati.