Forum Klix.ba

Mislim da je odlična i ispravna ideja, podforum nazvati "religija i filozofija" zato što su ove dvije discipline suštinski povezane. Dosta filozofa se bavilo religioznim pitanjima, tako i argumentima za i protiv postojanja boga. Jedan, koji je meni već duže jako zanimljiv, ustvari potječe još iz antičke Grčke a na razne načine ga filozofi do danas reformulišu.

-----------------------------------------
Tvrdnja: Bog je svemočan
Tvrdnja: Bog je samilostan
Činjenica: Na svijetu postoji zlo

Iz ovoga se izvodi:
ILI: Boge je svemočan i želi zlo, znaći nije samilostan
ILI: Bog nije u stanju da zaustavi zlo, znači nije svemočan
------------------------------------------

Zanimalo bi me šta vi mislite specifično o ovoj argumentaciji i teisti i ateisti. Zanimale bi me i druge logičke konstrukcije, za ili protiv boga, ali bih vas zamolio da se prvo probate izjasniti o ovom gore.
Isto mislim da nije dobra ideja davati duge copy/paste tekstove, jer se vrlo vjerovatno ne odnose na ovaj post.
Drago bi mi bilo da zadržimo temu na nivou da se može diskutovati o njoj.

Lijep pozdrav svima!

U razgovoru sa jednim svjecenikom, ovdje u US, ja sam postavila isto pitanje koje ti pitas. Njegov odgovor je bio sljedeci:
Postojanje zla na ovom svijetu nije odluka Boga, niti njegova nemoc da zlo sprijeci....zlo je jednostavno manifestacija Bozijeg odsustva i nedostatka njegove milosti.

Ja nisam vjernik, ali evo ti odgovor jednog koji je zivot posvetio religiji.

......bio je jedan....ikona ateizma..... koji se trošio u tim raspravama i na kraju.....Vodeci svetski ateista, prof. Entoni Flu objavio da je postao religiozan

Lucy01 wrote:U razgovoru sa jednim svjecenikom, ovdje u US, ja sam postavila isto pitanje koje ti pitas. Njegov odgovor je bio sljedeci:
Postojanje zla na ovom svijetu nije odluka Boga, niti njegova nemoc da zlo sprijeci....zlo je jednostavno manifestacija Bozijeg odsustva i nedostatka njegove milosti.

Ja nisam vjernik, ali evo ti odgovor jednog koji je zivot posvetio religiji.

Hvala, jako zanimljiv odgovor. Manifestacija božijeg odsustva, iz usta vjernika, zvuči kao priznanje da nije omnipotentan. Nedostatak njegove milosti mi zvuči isto tako.

vatrogasac wrote:......bio je jedan....ikona ateizma..... koji se trošio u tim raspravama i na kraju.....Vodeci svetski ateista, prof. Entoni Flu objavio da je postao religiozan

Vatrogasac, preletio sam ovaj link što si poslao. Mislim da su kvalifikcije tipa "vodeći svjetski ateista" isto toliko mjerodavne, kao i "vodeći svjetski vjernik". Osim toga, kao što sam napisao, cilj mi je bio da prodiskutujemo o logičkim zavrzlamama, a toga na navedenom linku nema. Zanimalo bi me, da li imaš mišljenje o ovom gore navedenom primjeru. Ili neki sličan kontra-primjer. Pozdrav!

Bismillah!

A Confession by Lev Tolstoy

Written A Hundred Years Ago, Will Be Appreciated In Future

In the Introduction to the newly published English version of The last days of Lev Tolstoy by Vladimir Chertkov, his closest friend, the publisher writes: ”Nearly a century after his death, Lev Nikolayevich Tolstoy remains a giant in the world of literature. While the impact of his ‘spiritual’ mission cannot be fully gauged”. A Confession by Lev Tolstoy written in the last decades of the last century could not have been appreciated among the majority in a world that materialism was propagated as the only credible way of approaching knowledge. Talking about any spiritual dimension was miscomprehended as an attempt that could not lead but to irrationality and non scientific thinking. In the New Age where people have started to feel their existence as spirits and not only matter, Tolstoy’s experience is expected to receive so much appreciation.
A Confession by Lev Tolstoy is a very inspiring work for those who are interested in the question: what is the meaning of life? For Tolstoy it was not an exercise of the intellect; it was an arduous search from the side of someone who “had reached the impossibility of living, a cessation of life and the necessity of suicide”. How come that “so imperceptibly and gradually did the force of life” return to him? Was it a new discovery? Tolstoy says that it was “quite old-the same that had borne me along in my earliest days.” Why and how then did it leave him? Here is the whole story as much as possible in the words he expressed it.

At the age of 18 he started to be skeptical about all what he learnt at school as a Christian Orthodox. The signs of the cross and genuflection he made in prayers were, for him, meaningless actions and he could no longer continue doing them. He shared with others the impression that always religious persons were noticed to be “dull-witted, cruel, and immoral people who tend to consider themselves very important “, while “intelligence, honesty, straightforwardness, good naturedness and morality are qualities usually found among people who claim to be non believers.”

Nevertheless, he says, “ I did believe in something, without being able to say what it was. I believed in God, or rather I did not deny God, but what kind of God I could not have said; neither did I reject Christ or his teachings, but what I understood by the teachings again I could not have said.” At that point the young Tolstoy had no conflict because the natural faith in him was manifested in a sincere desire for “moral perfection” coupled with perfection of every other aspect in life.

Yet, however things were not that easy. “Everytime I tried to display my innermost desires-a wish to be morally good-I was met with contempt and scorn, and as soon as I gave in to base desires I was praised and encouraged.” Here was a turning point in Tolstoy’s life, moral perfection was replaced by a determination “to be more famous, more important, wealthier” and all passions of “animal instincts motivating my life.” In a world where “ambition, lust for power, self-interest, lechery, pride, anger, revenge, were all respected qualities,” Tolstoy says that he practiced “lying, thieving, promiscuity of all kinds, drunkness, violence, murder….” But was still considered by others as “a relatively moral man.”

At the age of 26 he started to mix with poets and writers and share with them a role that was bestowed upon them at the time of faith in “evolution”; the role of teaching people. “This faith in the meaning of poetry and in the evolution of life was a religion and I was one of its priests…..for a considerable length of time I lived in this faith without doubting its validity.”

He began to doubt the sincerity of his circle when he noticed that each group term themselves as “the finest and most useful teachers” and “others teach falsely”. Something very deep in him was telling him that if ever someone was carrying such a great mission of “teaching people” he should not seek personal esteem as first priority. But still he shared with them their “genuine, sincere concern” of “how to gain as much money and fame as possible” by writing books and journals. When he remembers this stage in his life Tolstoy says, ”we all spoke at the same time, never listening to one another. At times we indulged and praised each other in order to be indulged and praised in return, at other times we grew angry and shrieked at each other, just as if we were in a madhouse.”

Two events had affected him deeply: in a visit to Paris where he saw young men executed; “the sight of an execution revealed to me the precariousness of my superstition in progress……I realized that even if every single person since the day of creation had, according to whatever theory, found this (execution) necessary I knew that it was unnecessary and wrong, and therefore judgments on what is good and necessary must not be based on what other people say and do, or on progress, but on the instincts of my own soul”. The second event was his brother’s death “without having understood why he had lived, and still less why he was dying.” Tolstoy was so touched deep inside, but his supposition was that, “everything is evolving, and the reason why I am evolving together with all the rest will one day be known to me.”

Being involved in more work of writing, arbitration, teaching he began to feel spiritually ill without knowing a concrete reason for that illness. He got more involved in work as a means “of stifling any questions in my soul regarding the meaning of my own life in general.” Another means was getting married and putting for himself a new goal, “the straightforward desire for achieving the best for my family and myself.” Thus another fifteen years passed.

Attacks of despair then started to recur more and more frequently with questions, “Why, what comes next?” ”Well fine, you will have 6000 desyatins in the Samara province and 300 horses, and then what?” “Well fine, so you will be more famous than Gogol, Pushkin, Shakespeare, Moliere, more famous than all the writers in the world, and so what?”

With no answers to relieve him life turned to a complete meaninglessness. “But it was impossible to stop, and impossible to turn back or close my eyes in order not to see that there was nothing ahead other than deception of life and of happiness, and the reality of suffering and death: of complete annihilation.” Tolstoy, at this stage was not yet fifty, very healthy, famous, rich, respected, leading a wonderful marital life with a beloved wife and wonderful children. He was only possessed by the questions: ”What will come of what I do today or tomorrow? What will come of my entire life? Is there any meaning in my life that will not be annihilated by the inevitability of death which awaits me?

“I searched for an answer to my questions in all branches of knowledge acquired by man. I sought long and laboriously. I did not search half-heartedly, or out of idle curiosity, but tormentedly, persistently, day and night, like a dying man seeking salvation, and I found nothing.” Tolstoy sums up the knowledge that science and philosophy, each out of its own perspective, gives but which he regards as giving not answer to his questions. Science says, ”you are that which you call your life; you are a temporary, incidental accumulation of particles. The mutual interaction and alteration of these particles produces in you something you refer to as your life. This accumulation can only survive for a limited length of time; when the interaction of these particles ceases, that which you call life will cease bringing an end to all your questions.” The speculative realm tells him, ”the universe is something infinite and incomprehensible. Man’s life is an inscrutable part of this inscrutable ‘whole’”.

Finding no answer to his questions in books he turned to people around him. He found them having four forms of “escape”; either they are ignorant of the whole thing, involved in physical pleasure (epicurianism), strong enough to get rid of their lives, or weak enough to cling to life even if they knew well that it was evil and useless. The inner torture he faced was leading him to commit suicide; he did not even know why he did not kill himself.

Haqqani, pročitaj moj post molim te. Drago bi mi bilo da obrišeš svoj post. Nadam se da ti copy/paste nije konačan domet.

parafin wrote: Isto mislim da nije dobra ideja davati duge copy/paste tekstove, jer se vrlo vjerovatno ne odnose na ovaj post.

parafin wrote:Haqqani, pročitaj moj post molim te. Drago bi mi bilo da obrišeš svoj post. Nadam se da ti copy/paste nije konačan domet.

parafin wrote: Isto mislim da nije dobra ideja davati duge copy/paste tekstove, jer se vrlo vjerovatno ne odnose na ovaj post.

Bismillah!


Hoces da ti prevedem , ako ne znas engleski ?

parafin wrote:Mislim da je odlična i ispravna ideja, podforum nazvati "religija i filozofija" zato što su ove dvije discipline suštinski povezane. Dosta filozofa se bavilo religioznim pitanjima, tako i argumentima za i protiv postojanja boga. Jedan, koji je meni već duže jako zanimljiv, ustvari potječe još iz antičke Grčke a na razne načine ga filozofi do danas reformulišu.

-----------------------------------------
Tvrdnja: Bog je svemočan
Tvrdnja: Bog je samilostan
Činjenica: Na svijetu postoji zlo

Iz ovoga se izvodi:
ILI: Boge je svemočan i želi zlo, znaći nije samilostan
ILI: Bog nije u stanju da zaustavi zlo, znači nije svemočan
------------------------------------------

Zanimalo bi me šta vi mislite specifično o ovoj argumentaciji i teisti i ateisti. Zanimale bi me i druge logičke konstrukcije, za ili protiv boga, ali bih vas zamolio da se prvo probate izjasniti o ovom gore.
Isto mislim da nije dobra ideja davati duge copy/paste tekstove, jer se vrlo vjerovatno ne odnose na ovaj post.
Drago bi mi bilo da zadržimo temu na nivou da se može diskutovati o njoj.

Lijep pozdrav svima!

Bismillah!



Bismillah!

Da ti kazem , nisi mi ni ti bas originalan jarane



Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
- Da li je Bog stvorio sve što postoji?"

Jedan student mu je smjelo odgovorio:
- Da, Bog je stvorio sve sto postoji!
- Bog je sve stvorio?, upita profesor još jednom.
- Da, profesore, odgovori student.
Profesor će potom:
- Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji, a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!?

Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.

Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
- Naravno, odgovori profesor.
Student ustane i reče:
- Profesore, postoji li tama?
Profesor odgovori:
- Naravno da postoji.
Student će na to:
- Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla.
Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti je. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.

Na kraju, mladić upita:
- Profesore, postoji li zlo?
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori:
- Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... U zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.
Na to će student:
- Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje bas kao sto postoji svjetlo. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Profesor je sjeo.

parafin wrote:Mislim da je odlična i ispravna ideja, podforum nazvati "religija i filozofija" zato što su ove dvije discipline suštinski povezane.

Mozda u hriscanstvu ali u islamu ne!

El_Camino wrote:

parafin wrote:Mislim da je odlična i ispravna ideja, podforum nazvati "religija i filozofija" zato što su ove dvije discipline suštinski povezane.

Mozda u hriscanstvu ali u islamu ne!

Ne argumentuješ i ne daješ razloge. Ja mislim da jesu, zato što se i jedna i druga disciplina kreću u domenu špekulacije.

parafin wrote:

El_Camino wrote:

parafin wrote:Mislim da je odlična i ispravna ideja, podforum nazvati "religija i filozofija" zato što su ove dvije discipline suštinski povezane.

Mozda u hriscanstvu ali u islamu ne!

Ne argumentuješ i ne daješ razloge. Ja mislim da jesu, zato što se i jedna i druga disciplina kreću u domenu špekulacije.

Kakve ba spekulacije. U islamu nema spekulacije. Sva jasno kao dan.

Haqqani wrote:Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.

Evo ja ne smatram da imam, i sigurno nemam božiju ljubav u srcu, zato što ne vjerujem. Nisam zao. Da li smatraš da su svi ljudi koji ne vjeruju zli ili samo neki? Šta je sa onima što su dobri i ne vjeruju, odakle njima dobrota?

El_Camino wrote:U islamu nema spekulacije.

Klasičan primjer dogamtskog i nekritičkog razmišljanja. Na sličan način je "argumentovala" i Hitlerova partija (jedan od mnogih primjera).

ovo sa filozofijom je ionako maskir-uniforma. Ovaj podforum je oglas tabla i utociste za vjerske ekstremiste koji svako malo zaprijete dzehenemskom vatrom ili zeljom za bolescu djeteta forumasa koji se ne slazu s njima

cista farsa i teren za izzivljavanje vjerskih fanatika koji nemaju nikakve volje za dijalogom nego su ovdje gazde (vidi pod temu ne vodite rasprave) - sto ce reci, budite uporni ko mazge

Tacno, Parafin.

Rasprave o religiji svakako spadaju u filozofiju.
A, za religiozne studije - otvorite temu Teologija, pa vas tamo niko nece ometati...

parafin wrote:

El_Camino wrote:U islamu nema spekulacije.

Klasičan primjer dogamtskog i nekritičkog razmišljanja. Na sličan način je "argumentovala" i Hitlerova partija (jedan od mnogih primjera).

Znas li ti ono kad je Nasruddin hodza ucio kravu da cita?

El_Camino wrote:

parafin wrote:

El_Camino wrote:U islamu nema spekulacije.

Klasičan primjer dogamtskog i nekritičkog razmišljanja. Na sličan način je "argumentovala" i Hitlerova partija (jedan od mnogih primjera).

Znas li ti ono kad je Nasruddin hodza ucio kravu da cita?

Bojim se da se ne razumijemo. Ja očekujem ovdje npr. iznošenje argumenata, ali koliko vidim ta ti je kategorija strana. Nije bitno, nadam se da će se neko drugi naci ko ima interes da diskutuje o ovim stvarima.

Haqqani wrote: Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje bas kao sto postoji svjetlo. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav.

Ako definišeš zlo kao odsustvo božije ljubavi kako objašnjavaš smrt malog djeteta, koje umre od bolesti ili recmio zmijskog ujeda?

Zaista me zanima ova diskusija i probaj odgovoriti na pitanje prije nego što postaviš kontra-pitanje.

parafin wrote:Ako definišeš zlo kao odsustvo božije ljubavi kako objašnjavaš smrt malog djeteta, koje umre od bolesti ili recmio zmijskog ujeda?

Da li si cuo za koncept Karme?

Haqqani wrote:Bog nije stvorio zlo.

Ve bil Kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi teala!

Suni muslimani vjeruju da Allah dzelle-sanuhu STVARA SVE, I DOBRO I ZLO! Ali On, dzelle-sanuhu, voli i zadovoljan je sa dobrom, a ne voli, i nije zadovoljan, sa zlom!

Vise o ovom ovdje: http://www.praviput.com/knjige/iman_i_islam/14.html

Rasprave o religiji svakako spadaju u filozofiju.
A, za religiozne studije - otvorite temu Teologija, pa vas tamo niko nece ometati...

Ja sam za!
mislio sam to jos odmah na pocetku predloziti kada sam vidio da ljudi vrijedjaju i ponizavaju vjernike.
Da moderator bude neko ko je iskren vjernik i da sprjecava vrijedjanje i ponizavanje bilo koju vjeru ili vjernika, da se rijesimo ovih dzabahljebarosa, koji po cijeli dan provociraju!

Iz ovoga se izvodi:
ILI: Boge je svemočan i želi zlo, znaći nije samilostan
ILI: Bog nije u stanju da zaustavi zlo, znači nije svemočan

Bog je svemocan ali i kaznjava zlo , znaci pravedan.
Bog je u stanju da zaustavi zlo, ako je ono nepravedno.

Iz ovoga proizilazi:
Bog je svemocan
Bog kaznjava po zasluzi
Bog je pravedan
Bog je moze sve
Bog radi sta on hoce

Ali isto tako sva gore navedena pravila mogu se Allahovom voljom mjenjati, zavisi o kome , zavisi o cemu, i kada se radi. To je opet Njegova mudrost da ljude navede na razmisljanje, na pokajanje, ...

pravi-put wrote:
Bog je svemocan ali i kaznjava zlo , znaci pravedan.
Bog je u stanju da zaustavi zlo, ako je ono nepravedno.

Zar ima pravedno zlo
Nadam se da je ovo samo greska u afektu, jer ako nije....

oki

bog kaznjava zlo - koje je sam stvorio kaznjava sam sebe onda