"...Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije..." (sura 47, ajet 5)
Ovakve isječke iz Kur´ana koriste muslimanski ekstremisti kada pravdaju svoje zločine. Islamski učenjaci koriste druge citate, npr.: "...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao..." (sura 5, ajet 32-33) ili "...Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano/sigurno za njega...". Ovaj zadnji citat se nalazi odmah iza prvog citata kojeg smo ovdje kao primjer naveli. Naime: sura 9, ajet 6.

Učenjaci naglašavaju da je Islam miroljubiva religija. I zaista, samo mali broj od 1,3 milijarde muslimana, rasprostranjenih po svim kontinentima, poziva na nasilje. A takvi se pozivaju na poslanika Muhameda koji je i sam ratove vodio, da bi 630 godine iz Medine u Meku donio islamsko uređenje.
Bog je svojem poslaniku od 610 godine prenio 114 sura koje sadrže upute za sve sfere ovozemaljskog života. No, sve ovisi kako se one (sure) intepretiraju. Isti slučaj je i sa Biblijom. I hrišćani su u ime svoje vjere vodili ratove. 5 miliona ljudi je za vrijeme krstaških ratova pobijeno. U Starom Zavjetu (knjiga Mojsijeva, 5) piše: "Srušite sve bogomolje onih naroda, čiji posjed ste preuzeli... srušite sve altare njihove... i spalite sve..." (12, 2ff)
Nijedna od hrišćanskih religija se danas ne bi pozivala na takve citate. Isto je i sa Islamom u čijim ustanovama i skolama se pripovjeda tolerancija, poštivanje drugačijeg i drugih, pa i nevjernika.
