Forum Klix.ba

http://www.alternativnahistorija.com/AH8.htm

Ko zeli neka sve cita, uvjeren sam da piramide postoji. Semir Osmanagic je kralj! Nema njemu slicnome! Javno kazem da sam njegov fan!

I ako vam treba jos izvolite:

http://piramida.blogger.ba/

Visoko i piramida:


Lageri zemlje iz raznih vremenskih perioda:


Rupa u piramidi:



Piramida:



Heroj Osmanagic:



Englezi pisu:

http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4912040.stm

Visocica(piramida) bez sume i zelja:



Ima jos.

Narode, svaka drzava bi bila ponosna za samu pretpostavku da ima piramidu. A tek Bosna poznata po bijedi i ratu. Je li to u nasoj prirodi da odbacujemo i da tracamo ono sto je neki drugi nasao? Je li nam u prirodi da odbacujemo cak piramidu. Pa ako nije piramida(u sta nevjerujem) nikom nista eto nije bilo ali smo bar dobili malo medija na sebe. Koliko je bilo samo takvih "laznih alarmiranja". A ako bude(u sta vjerujem) imamo najvece kulturno blago evropskog kontinenta kod nas! Nema kraja mogucnostima! Od turizma do cak da stranci dobiju interes u Bosni pa se malo okrenu na njenu stranu. Znam zvuci glupo ali ima svacega. Piramida moze bit preokret Bosne koji se trazio nakon agresije. Ako koliko bi bilo tek zanimljivo istrazivat odakle? kako? Ko? i takva pitanja.

Jednostavno ko podrzava nek podrzava a ko ne nemora al´ pusti ljude da rade pa cemo vidjet. Logicno!

Ja sam se licno prijavio kao dobrovoljac u iskopavanjima da pomazem i tako. Ko zeli moze na njihovoj stranici.
Ali vala ljudi prestanite sa vasim bezveznim komentarima da se ovo naslo kod komsija poludili bi, pa to bio dokaz njihove "superiornosti". Inace dokazano je da su nakon ledenog doba sjeverni i centralni dijelovi Evrope bili pod ledom dok su otopljeni bili spansko poluostrvo, italijansko i Balkan juzno od Save. Civilazicija koja je pocela na Bliskom Istoku se sirili geografski ka Evropi prvo preko Balkana sto je i dokazala stara grcka civilizacija. Iliri su stari nego sto se misli. Jos prije Balkana bili su u srednjoj Aziji. Ko je ovo izgradio se nezna ali price o migracijama u Bosnu sa sjevera su laz jer je migracija prvo dosla sa juga i to kroz Bosnu ka sjeveru a na obratno. Eh kasnije su se mozda neki sa sjevera doseljavali ali masovno to nije istina. Mnogi ce ovo okarakterisat kao mastanje itd. Pa i da jeste mastanje neka je ako je pogresno dokazat ce se. Osmanagic je uradio vise nego bilo ko od politicara nakon 95´.
Slava Osmanagicu faraonu nase piramide!
Zivjele Bosanske Piramide!

I da dodam moderatorima da nebrisu temu jer ona druga pita "ima li piramida" a moja i jos o historiji i dokazima.

Zivileeee!
Zivile piramideee!

Trebalo bi raskopad ovaj dio lijevo od ove lokacije na slici da bi ljudi vidjeli da se to nastavlja preko cijelog brda.

Ovako nije sasvim jasno je li to samo to mjesto i ima li jos... Inace, jasno je da ovo kamenje stoji u kosini i logicno bi bilo da se nastavlja. Ako se nastavlja preko cijelog brda u obliku u kojem brdo jeste - to moramo zvati piramidom.
Kosina i izgled strane brda - tako ravna strana i pravilnih rubova ne otavljaju mnogo prostora za sumnju. Nebi bilo jako logicno da je ovo gradjeno samo na dijelu brda... mada ni to nije nemoguce...

da barem jesu... ko to svojoj zemlji nebi volio?

"When they first saw us digging there, the local people just couldn't believe there was a pyramid," archaeologist Jesus Sanchez said, who has been exploring the site since 2004.

"It was only when the slopes and shapes of the pyramid, the floors with altars were found, that they finally believed us. The majority of the people now feel happy and proud, and have helped out a lot in protecting the relics," he added.



Izgleda da ni na drugim mjestima ljudi nisu mogli vjerovati dok nisu iskopali cijelu piramidu...

http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/4881792.stm

artzy wrote:Trebalo bi raskopad ovaj dio lijevo od ove lokacije na slici da bi ljudi vidjeli da se to nastavlja preko cijelog brda.

Ovako nije sasvim jasno je li to samo to mjesto i ima li jos... Inace, jasno je da ovo kamenje stoji u kosini i logicno bi bilo da se nastavlja. Ako se nastavlja preko cijelog brda u obliku u kojem brdo jeste - to moramo zvati piramidom.
Kosina i izgled strane brda - tako ravna strana i pravilnih rubova ne otavljaju mnogo prostora za sumnju. Nebi bilo jako logicno da je ovo gradjeno samo na dijelu brda... mada ni to nije nemoguce...

Moram otici tamo da to vidim..cim stignem..

"Bila jednom dva brata Ramiz i Ramzes, a onda je Ramzes odlucio da ode u Egipat"

Iirski Grad iz snova – ni Hercegovačka Troja, ni Daorson, ni Gradina Ošanići





Bosanska piramida Sunca je neosporno najznačajniji simbol ljudske zajednice koja je živjela u središnjoj Bosni u poslednjih 20.000 godina. U Hercegovini se takvo civilizacijsko dostignuće nalazi, potpuno zanemareno, u okolini Stoca.



Meksički autor Roberto Salinas Price je 1980-ih oduševljeno govorio o grčkoj Troji u Hercegovini; domaći arheolozi (Z. Marić) su, na osnovu pronađenih novčića sa natpisom “daorson” grad nazvali Daorsonom, a njegove graditelje Ilirskim plemenom Daorsoni; treći su mu dali ime Gradina Ošanići po obližnjem selu.



Ni jedni, ni drugi, ni treći se nisu usudili otići u stvarni period kada je ovaj monumentalni grad nastajao. Stoga mu pripisuju neke, na oficijelnoj historiji utemeljene, datume nastanka: doba drevne grčke kulture ili famoznih “Ilirskih plemena” koja su neposredno prethodila antičkim junacima. Dakle, riječ je o oko 2500 godina unatrag.



Na tren ih mogu razumjeti. Kako bi mogli doba nastanka Grada postaviti u period nakon potapanja Atlantide prije 12.000 godina? Ko bi bili pripadnici razvijene civilizacije sa građevinskim i inžinjerskim znanjima da podignu ovakav Grad kada u “starijem neolitu jedva da imamo pećinskog čovjeka u ovom dijelu svijeta”?





***





Nekoliko kilometara strmog i uskog asfaltnog puta iznad Stoca završava u malom selu Ošanići. Nikakvih tabli za arheološko nalazište Daorson nema. Uski puteljak širi se u penjanje brdom sa kojeg se pruža pogled na Vidovo polje.





U podnožju Grada (Daorsona, Troje, Gradine Ošanića) se pruža plodno Vidovo polje





Napokon, izlazim na vrh brdovite zaravni. Ostaci drevnog građevinskog kamena su me pratili dosada, ali se nikakav njihov oblik (zidine, građevine) nije mogao naslutiti. Nakon tolikih hiljada godina, gromade su izgubile oblik.



Ali, sada, na ovoj zaravni, prizor od kog se zadrhti. U daljini se ukazuje monumentalni kameni zid koji spaja dva svijeta: zeleni (travnati) i plavi (nebeski).





Ilirski Grad iz snova – iz daljine se čini da kameni zid spaja nebo i zemlju





Na prilazu Gradu, među kamenim gromadama, dva pastuha. Mirno pasu. Dolazak čovjeka ih uznemiri, na tren. Kako sam ja prilazio Gradu, tako su se oni, iz opreza, sklanjali u stranu.





Milenijski mir Grada narušen je mojim dolaskom i sklanjanjem u stranu dva neosedlana pastuha





Napokon, preda mnom su ostaci zida koje mogu u potpunosti da obujmim u njihovoj veličini. Prva misao koja mi se javlja je da stojim ispred najznačajnijeg arheološkog nalazišta Hercegovine.





Ostaci zidina Grada – najznačajniji arheološki spomenik Hercegovine







***





Kako je Salinas Price vidio Grad? Maštovito i s respektom.



On govori (na svom web sajtu): “Arheološki ostaci Troje se nalaze na vrhu brda, u blizini Ošanića, 3 km sjeverozapadno od Stoca. Lokaciji se prilazi iz podnožja brda utabanom stazom. Prođe se nekoliko seljačkih kuća; usput se vide ostaci antičkih građevinskih blokova. Na vrhu su monumentalni zidovi Troje, građeni od tvrdih kamenih blokova od krečnjaka. Iza njih se nalazio grad. Troja je bila strateški smještena u nekoliko nivoa – vjerovatno po 25 do 50 metara – na stjenovitim liticama, prirodno zaštićena. Jedna strana je gledala prema Radimlji, a druga prema otvorenoj Stolačkoj dolini.”



I, Salinas, nastavlja: “Gradske zidine su napravljene od kiklopskih kamenih blokova (tako nazvanih, jer su samo Kiklopi mogli dizati tako ogromne blokove). Blokovi su ogromni, kvadratni, krečnjačkog porijekla, neki po 3 metra dugački. Zid je dugačak 63 metra, dva i po metra širok i mjestimično po 4 metra visok.”



Stanimo malo. Ovaj opis je samo djelomično tačan. Ovom prilikom, ne ulazeći u (ne) tačnost Salinasove pretpostavke o Gradu kao antičkoj Troji, prokomentarišimo blokove. Blokovi jesu ogromnih dimenzija, “kiklopskih” kako ih naziva ovaj ljubitelj antičkog perioda. Međutim, postoje i drugi načini obrade, prenosa i ugradnje monumentalnih blokova osim snage drevnih Kiklopa.



Drugo, blokovi nisu samo kvadratni, već razlicčtih oblika. Ima ih pravougaonih i romboidnih. Teško je naći dva bloka iste veličine. Tipična gradnja koja pripada civilizacijama pod utjecajem civilizacija Lemurije (Mu) i Atlantide.





Tipična gradnja prethistorijskih civilizacija Lemurije i Atlantide: kameni blokovi različitih oblika (kvadratni, pravougaoni, romboidni) pri čemu su svi različite veličine





Sada možemo nastaviti sa Salinasovim opisom. “Dva kvadratna tornja su bila postavljena na kraju zidova. Prvi je nadgledao ulaz u gradsku kapiju. Drugi, sada u rasutoj gomili, je možda dignut znatno kasnije (treće do prvo stoljeće prije nove ere?). Gradska kapija je bila 2 metra široka i vrlo vješto isklesana…





Okvir za kamenu kapiju je majstorski isklesan…





…Unutar zidina je bila agora (tržnica), takođe i kamene ulice, javne i rezidencijalne zgrade, izgrađene na nekoliko nivoa…”



Iz vremena grčkih, vratimo se samo nekoliko stotina godina unatrag i poslušajmo zvaničnu verziju domaćih arheologa (Z. Marić, B. Marijan i N. Cambij):



“…Prema zadnjim arheološkim istraživanjima, naseobinski kompleks površine oko 15 hektara postojao je od 5. stoljeća prije Krista do polovine prvoga stoljeća prije Krista, kada su ga vjerovatno razorili ratoborni Dalmati. Čitavo naselje u Ošanićima može se podijeliti na tri glavna dijela. Stambeni dio, gospodarski dio i utvrdu. Od njih svakako je najdomljivija utvrda (akropola) površine oko 7000 kvadratnih metara. Imala je dvije odbrambene crte – prednji, niži zid očuvane duljine 46 m, čija je prvotna duljina iznosila 60 m. Zid, koji je imao dvije četvrtaste kule s gradskim vratima širokim četiri metra, bio je visok pet do sedam metara i mjestimice debeo četiri metra. Kako u gradnji nije rabljen malter, cijela konstrukcija počivala je na težini blokova, dugih i do tri metra, preciznoj obradi prileznih površina i tehnici zidanja. Način gradnje podsjeća na zidove u Mikeni i Tirinsu, što govori da su Daorsi bili podosta helenizirano pleme. U tvrđavi se nalazila velika cisterna za vodu isklesana u kamenu, jedan objekt (hram?) i velika kamena gomila čija namjena nije jasna (vjerska ili obrambena?)…



… Gospodarski dio, zvan danas Banje, imao je više manjih objekata i jedan otvoren prostor, vjerovatno trg. Stambeni dio imao je zgrade terasasto raspoređene i povezane stubama. U jednoj bogastoj ostavi pronađene su, između ostaloga, dvije matrice za izradu raznovrsnih figura u bronci, srebru i zlatu. Nekoliko novčića iz Ošanića grčkoilirskoga su tipa s natpisom Daorson.”





Lokacija Gradske kapije… sa pokušajima restauracije





E, sada. Zašto naši arheolozi misle da su “Ilirska plemena” morali dizati svoje gradove pod nečijim utjecajem? Na primjer, utjecajem razvijene antičke kulture stare Grčke? Jasno mi je da je u tom slučaju zgodno povezati ovaj nemogući inžinjerski i građevinski poduhvat sa sasvim realnom gradnjom starih Grka. Međutim, neka čitaocu koji nije imao prilike otići u Mikenu bude dano na znanje da je Mikenska gradnja inferiornija u odnosu na ovaj Ilirski Grad. Moglo je biti samo obrnuto. Da Grci preuzmu znanja i utjecaj sa hercegovačkog krša (koji tada očigledno nije bio krš).



Nadalje, trebalo bi konačno raskrstiti sa tom složenicom “Ilirska plemena”. Plemenski nivo organizovanja ne daje tako impozantne civilizacijske produkte kao što je kompleksni Grad.



Autori dobro opisuju kamene blokove, mada ne daju geološku, minerološku i sedimentnu analizu. Ali i same dimenzije kamenih blokova (do 4 metra debljine!) upućuju na visok nivo organizovanja koji se ne može vezati za plemena. Zapravo, tek znatno dublje u prošlost, u doba s kraja zadnjeg ledenog doba (12 500 godina) postoje dokazi o razvijenim civilizacijama koji bi bili u stanju dizati takve gradove.



Nažalost, autori koji su se bavili fenomenom Grada, su se uglavnom fokusirali na zidine i donekle, na unutrašnjost. Prvobitno, granice Grada su bile znatno veće. O tome svjedoče kamene gromade, manje i veće, u široj okolini. Ali, da bi se predočile dimenzije Grada moramo drugačije pristupiti njegovom proučavanju.



Prvo, takozvane “zidine” nisu imale odbrambenu svrhu. Zar bi se četiri metra debeli kameni blokovi dovlačili na vrh brda za odbranu od drugih “plemena”? Za takve svrhe bi i 20 cm bilo sasvim dovoljno. Ne, ovi kameni blokovi su imali drugu svrhu.



Drugo, život u gradu i objekti kao tržnica, rezidencijalne i javne zgrade nisu bile samo “unutar” zidina. Oslobodimo se zablude da je ovdje riječ o srednjevjekovnom gradu/utvrdi i da su svi bili sklonjeni na sigurno u slučaju napada.



Prisjećam se drevnog grada u istočnom Peruu, Ollantaytamba. Na vrh planine je dovučeno 8 kamenih blokova od riolita (vulkanski kamen). Svaki je težak po 100 tona. Perfektno su isklesani i prianjaju jedan uz drugi. Strukture takvog kamena nema 150 km unaokolo. Uglavnom, te blokove su arheolozi prozvali “nedovršeni zid”. Zašto? Jer, moderni čovjek svijet vidi limitiranim očima. Ne vidimo podzemna energetska strujanja i čakre Planete; zaboravili smo koja svojstva ima kamen u interakciji sa energetskim zračenjima. Više i ne znamo kakve nam beneficije nosi viši energetski nivo.



Civilizacije prethistorije su imale ta znanja. Originalni graditelji ovog hercegovačkog Grada su imali ta znanja. Ne čudi da je odmah do zidina bila i kamena piramida. Domaći arheolozi su je nazvali “hram” i razrušili je ne bi li našli blago u njoj. Blaga nije bilo, kameni blokovi su završili u podnožju litice. Da su se rukovodili biogeometrijom znali bi da se “blago” krije u obliku koje kameni blokovi formiraju (piramida), a ne u mogućim artefaktima koji su sakriveni u unutrašnjosti. Naravno, za pravilno shvatanje naših davnih predaka trebaju drugačija, šira, manje limitirana znanja.



Znanja alternativne historije.





Tipična gradnja naprednih “prethistorijskih” civilizacija: nema današnjeg vezivnog materijala (malter ili cement), blokovi su različite veličine, više je od četiri ugla (u slučaju zemljotresa kameni blokovi se “zaključaju”), raspored doprinosi maksimalnoj stabilnosti…









Višetonska težina kamenih blokova otvara drevnu dilemu: ko i kako je vršio transport, a onda ugradnju ovih megalitnih grdosija…









Izvaljeni kameni blok iz ležišta pokazuje originalnu višemetarsku debljinu koja imponira…









Tipičan, perfektni fit, između kamenih blokova. Priča je stara i neobjašnjiva od strane zvanične arheologije, kao i u slučaju egipatskih, meksičkih ili peruanskih piramida: “ni sječivo noža se nije moglo uvući među blokove…”









U zagrljaju Grada, autor se osjećao sigurno kao među dušecima. Još je ostalo netaknute blagotvorne energije starog doba…









Nekada su stotine metara ravnih, kružnih i piramidalnih oblika imale ovaj blagotvorni teren prošaranim. Danas nam se seriraju teze koje su tipične za našu, nasilnu civilizaciju: govori se o odbrambenim funkcijama, o ratovanju sa Delmatima, itd.









Uklesani kanal za kišnicu – identična slika sa kemnim blokovima prethistorijskih civilizacija Perua, Egipta ili Meksika









Silazak niz Grad, litice koje vode prema dolini – da li je nekada u podnožju bila voda (more, jezero povezano sa Jadranom?)









Gdje počinju kameni blokovi, a gdje završava brdo? Stotine metara drevnih masonskih umijeća govore da su granice Grada bile daleko veće od onih kojima barata službena arheologija









I, još jedamput, o obliku kamenih blokova. Planski pristup prethistorijskog arhitekte i majstorstvo ugradnje vidljivi su i danas nakon više od 10 000 godina; blokovi su koso i romboično odrezani kako bi struktura bila što kompaktnija…





Uz ovakav stil gradnje, logično bi bilo očekivati ostale karakteristike civilizacije koja je uživala plodove ovih kamenih monumenata. (Poređenje je na osnovu moga iskustva sa originalnom civilizacijom koja je gradila Maccu Pichu u Peruu.)



A to znači:

superiorni graditelji su bili malobrojni (!)

Grad im nije služio za stanovanje već za “energetsko napajanje” (!)

bili su pretežno spiritualna bića

objekti im nisu imali krovne konstrukcije radi nesmetanog prijema Sunčeve energije…





Zvuci neobično? Nesumnjivo.



Ali, koliko su “obični” kameni blokovi Balbeka (Liban) od 1200 tona koji su preneseni na vrh brda (mi naravno, nemamo ni približno moćnu tehnologiju za takav poduhvat)? Ili, pominjani Ollantaytambo u Peruu? Ili 400 tona asuanskog granitnog bloka u maloj prostoriji u središtu “Keopsove” piramide?



Doći će vrijeme kada će nauka o prošlim vremenima (arheologija, historija civilizacija, antropologija) uhvatiti korak sa istinom. To vrijeme je tek pred nama. I tek tada će se saznati puna istina o ovom hercegovačkom Gradu.



A do tada ću, ovo sveto mjesto, zemaljski hram civilizacije koje više nema, jednostavno zvati – Grad.

*********************

Semir Osmanagic=KRALJ!

Lokacije kamenih kugli u Bosni





Za fenomen bosanskih kamenih kugli zainteresirao me prijatelj Bojan Zečević jednim e-mailom iz jeseni 2004. Nakon toga stupili smo u kontakt sa historijskim znalcima Ahmedom Bosnićem i Jovom Jovanovićem i formirali istraživački tim. Nakon nekoliko mjeseci i naših posjeta nizu lokacija počela se kompletirati slika o bosanskim nalazištima kamenih kugli.



I tako se Bosna počela uvrštavati na svjetsku arheološku mapu.



Počeli su se redati dokazi o sofisticiranom kromanjoncu (pra-Ilirima) koji je putem kamenih kugli povezao ovaj prostor u svjetsku “bežičnu” energetsku mrežu i to u doba kada su ovi krajevi bili pod utjecajem svjetske supersile, Atlantide.



Naš obilazak lokacija kamenih kugli startao je sa sjeverozapadnim dijelom Bosne. U selu Trn, nedaleko od Banja Luke, susreli smo se sa Čedom Tešanovićem. On je prije nekoliko godina kopao temelje za kuću i na dubini od 4-5 metara je pronašao dvije kamene kugle prečnika 30-40 cm. Bile su glatke, “teže od kamena” kako reče, a radnici su ih bacilli u temelje i zabetonirali.



Stotinjak metara poviše pronašli smo ostatke kamenih kugli smještene uz kuću Milorada Dakića. Kugla je podijeljena na dvije polovine, pravilnog je oblika, prečnika oko jednog metra.





Bosanske kugle u selu Trn kod Banja Luke, prečnika jednog metra









Autor (lijevo) sa Miloradom Dakićem pred čijom se kućom nalaze kugle i Jovom Jovanovićem ispred kamenih kugli u Trnu









Presjek bosanske kugle, Trn









Pravilan sferičan oblik, kugla u Trnu





U sjevernoj Bosni, u selu Teočak se nalazi osam kamenih kugli. Pravilnog su oblika, ali im površina nije glatka. Fino su obrađeni, ali nedostaje onaj zadnji korak poliranja. Materijal je granit. U kasnijoj fazi na nekim kuglama su izdubljenje rupe.





Kamena kugla u Teočaku









Autor pored jedne od osam kugli u Teočaku









Jovo Jovanović i Bojan Zečević pored jedne od oštećenih kugli u Teočaku na vrhu utvrđenja Gradina





U blizini Vareša u srednjoj Bosni, u selu Ponikve, stoji četverotonska izdužena kugla. Pronašao je Radovan Puskić 1970. u Javorničkom potoku ispod korijenja oborenog bora. Kugla se nalazi na postolju ispred njegove kuće koja je ujedno i ugostiteljski objekat pod nazivom “Kugla”. Po sastavu nalikuje onoj u Trnu – magmatska stijena.





Kamena kugla u Ponikvama kod Vareša napravljena od magmatskog kamena









Površina kugle u Ponikvama





Dvadesetak kilometara od Kaknja u srednjoj Bosni, u malom selu Zlokuće nalazi se nekoliko kamenih magmatskih kugli (identični materijal kao u Trnu i Ponikvama). Na malom desetometarskom uzvišenju iznad zemlje te dijelom zakopano u zemlju se nalaze kugle i duguljasti kameni megaliti. U razgovoru sa stanovnicima saznali smo da oni misle da su kugle dio “Grečkog greblja” (navodno su u tim krajevima u drevna vremena bili Grci koji su, nakon “sedam teških zima”, napustili ovaj dio Bosne). Takođe, pomenuli su blagotvorni utjecaj kugli na konje koji ne mogu mokriti. Vlasnici s konjima naprave nekoliko krugova oko kugli i nakon toga problem sa mokrenjem je riješen.





Kamena kugla u Zlokućama kod Kaknja









Kameni monolit na uzvišenju kod Zlokuća – vrh manjeg astronomsko/energetskog hrama?









Polovina kamene kugle je vidljiva iznad površine, Zlokuće









Ova kugla je gotovo u potpunosti ispod površine zemlje u Zlokućama; samo je njen manji zakrivljeni dio vidljiv









Kružna kamena platforma u Zlokućama





Početkom decembra 2004. sam imao predavanje u Maglaju gdje mi je rečeno da postoje još dvije lokacije kamenih kugli u okolini Maglaja.



Novo putovanje do okoline Maglaja je obavljeno u sastavu Ahmed Bosnić, Jovo Jovanović i Bojan Zečević u drugoj polovini decembra 2004. Bojanove informacije i fotografije govore o dvije lokacije kamenih kugli:



“Prva lokacija je u selu Jablanica. Mustafa Mehinagić je 1970-ih zapazio kamenu kuglu u potoku Megara koji se uliva u rijeku Jablanicu. Uz pomoć tri odrasla čovjeka kuglu je prenio u dvorište svoje kuće koja se nalazila 200 metara od mjesta pronalaska. Ahmed je izmjerio obim kugli 155 cm, a Jovo je uz pomoć viska odredio starost oblikovanja kugle na 12 000 godina.”





Kamena kugla pronađena u potoku Megara nalazi se danas u selu Jablanica kod Maglaja (Fotografija: Bojan Zečević)





“Prilikom kopanja tunela u brdu Cikota kod Maglaja (1976-1978) u sredini brda je pronađena kamena kugla. Perfektna je sfera, obima 150 cm. Svojevremeno je izbačena mašinom za rovanje i nju je Avdo Ćosić donio ispred svoje kuće gdje se i danas nalazi.”





Ahmed Bosnić i Jovo Jovanović mjere kamenu kuglu u selu Jablanica kod Maglaja (fotografija: Bojan Zečević)









Kamena kugla pronađena u sredini brda kraj Maglaja sredinom 1970-ih prilikom kopanja tunela (Fotografija: Bojan Zečević)





U proljeće 2005. Jovo, Bojan i ja smo se zaputili do Kraljeve Sutjeske. Nakon nekoliko mjeseci prepiske koju sam imao sa fra Andrejom u Samostanu nas je ljubazno primio ravnatelj Muzeja i Biblioteke. I, sasvim neočekivano, na samom ulazu u Biblioteku nailazimo na malu kamenu kuglu.



Osobine su joj karakteristične: granitni sastav, malo hrapava površina (slična onima u Teočaku), pravilan sferičan oblik, malo oštećena jedna strana… Fratar ne zna porijeklo; pretpostavlja da je imala funkciju topovskog đuleta. Ja nisam siguran. S jedne strane, može se uklopiti u naš kompleks kamenih kugli, jer su one pravljene različitih veličina. S druge strane, dovoljno je malih dimenzija da bi se upornim radom nakon dužeg vremena mogla isklesati bez upotrebe sprava za dizanje i pridržavanje.





Kamena kugla u Biblioteci samostana u Kraljevoj Sutjesci, BiH





Ponovno putovanje u pravcu Banja Luke i obližnjeg sela Slatina. Nakon dužeg traženja u šumarku, na samom potoku nalazimo dosada najveću kamenu kuglu u Bosni. Nedvojbeno, izuzetne starosti, ostavlja nas prijatno iznenađenima.





Najveću kamenu kuglu u Bosni smo pronašli u šumarku kraj sela Slatina, sjeverno od Banja Luke.





Pažljivim promatranjem uočavamo da je površina nedovršena. Kao da je primjenjena gruba obrada nekom vrstom kašikastog alata. Ono što kugli nedostaje je onaj poslednji proces poliranja kojom se površina uglača. Na taj način bi se dobio perfektan sferičan oblik.





Najveća kamena kugla kod Slatina je ujedno i nedovršena; nakon grube obrade nedostajao joj je proces finog poliranja koji bi je načinio perfektnom sferom





Svi ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega fenomena kojeg s pravom nazivamo fenomen kamenih kugli u Bosni.



Ono što ne bi trebalo da obeshrabri u daljim istraživanjima su izričita mišljenja oficijelnih branitelja “istine”. Na primjer, na svojevremene upitne komentare seljana Trna i TV pažnju, odgovorio je geolog Mile Vujačić tvrdeći da je “kamena kugla magmatskog porijekla, nastala od jednog komada stijene, koju je u taj oblik oblikovala voda” (Banja Luka, 14.02.2001., AIM). Problem, naravno nastaje kada se broj lokacija multiplicira, svuda nalazimo pravilne kamene kugle, a nigdje nekih nepravilnih “magmatskih” oblika.



Ne isključujem da priroda može oblikovati perfektan geometrijski oblik. Naprotiv. Ali, mogućnost da priroda oblikuje samo perfektne oblike je nemoguća na praktičnoj ravni.



Desetak lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji procenat njihove stvarne zastupljenosti. Međutim, nakon hiljada godina one se nalaze na nekoliko metara dubine i samo slučajnost će ih izbaciti na površinu: kopanje tunela kroz brdo ili temelja za kuće na dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i nestanak korijena iz velikih dubina. Naravno da se neće saznati koliko je tih kugli razbacano po Bosni i gdje su sve njihove lokacije.



Ali je vrijeme da te kamene kugle nazovemo pravim imenom. Riječ je o fenomenu nastalom radom inteligentnih (ljudskih?) ruku. U doba kada se svijet promatrao ne samo iz ugla pet materijalnih čula. I kada su se “vidjeli” energetski tokovi ispod površine Zemlje. A samo prirodni materijali se koristili za čovjekovu dobrobit. I pri tome se nije narušavala harmonija zivota sa majkom Zemljom.



Doba kada su kamene kugle Bosne, Kostarike, Meksika… bile dijelom kompleksnog svjetskog energetskog sistema.

Mr_bosnjak, .... postavi link pa ce ljudi sve to fino procitati, ... bez velikih razmaka izmedju redova, ... sve ce biti ljepse i preglednije.
Hajde, .... budi dobar, ... kralja ti, ....

decko, hajde o´ladi

Necu!

Salim se onaj prvi link sa pocetka teme je taj. Samo sto je stranica dugacka pa sam mislio da izvadim dijelove ali ako hocete a i bolje je kliknite na prvi link u mom postu.

spongebob wrote:decko, hajde o´ladi

hajde stari zagrij

Moja haplogrupa





Naravno, došlo je vrijeme da i ja provjerim svoju haplogrupu. U Americi nekoliko kompanija to rade na individualni zahtjev. Prvi razlog je trivijalan: roditelji žele da utvrde da li je dijete njihovo. Razlog broj dva je želja ljudi da formira svoje familijarno stablo idući nekoliko stotina godina unatrag. Moj razlog je, opet, drugačiji: želja mi je da odem hiljade godina unatrag i utvrdim migracije svojih davnih predaka.



Za što potpuniju sliku odlučujem se da uplatim za dvostruku analizu i pratim majčino (žensko) i očevo (muško) familijarno stablo.



Muško stablo se odredjuje prema Y kromozomu. Naime, svi kromozomi kod čovjeka dolaze u parovima. Međutim, kod muškaraca, jedan kromozom (Y) nema svoj odgovarajući par već kromozom X. Kod žena je to par X i X. Zahvaljujući tom kromozomu, muška linija, koja se prenosi sa oca na sina, se može pratiti gotovo nepromijenjena hiljade godina unatrag. Promjene rijetko dolaze, a kada dođu nazivaju se genetskim mutacijama.



Mitohondrijalna DNK se prenosi sa majke na djecu i omogućava nam da pratimo naše pretke po majčinoj liniji. Mitohondrije su, inače, samo-reproduktivne ćelijske strukture. Ima ih nekoliko stotina u svakoj ćeliji. Pošto se ne nalaze u zreloj spermi, oni se prenose samo sa majke na djecu. Na taj način se može pratiti majčino familijarno stablo.



Kompanija Family Tree DNA iz Houstona mi je poslala set za testiranje. Dvije bočice sa tekućinom i dvije četkice kojom se “struže” kožica sa unutrašnje strane usta. Uzorke sam im poslao; iz Houstona su otišli u laboratorij Univerziteta u Arizoni. Na rezultate sam čekao manje od mjeseca.



Dobijam dva certifikata; prvi (“Y – DNA”) mi daje broj genetskih odstupanja kroz vrijeme od naše pra-majke Eve. Drugi, mtDNA daje moju haplogrupu: E3b.



Američki nomenklaturni sistem se razlikuje od evropskog. Za haplogrupu E3b se, prema američkim izvorima, vjeruje da se razvila na Bliskom Istoku tokom doba paleolita. Nakon povlačenja leda u Evropi dolazi do neolitske ekspanzije širom Sredozemlja (osobito južne Evrope). Ova haplogrupa je i danas karakteristična za područje Sredozemlja.



Dakle, moji daleki predaci su sačekali da se klima popravi u Evropi i onda su se zaputili put Balkana prije desetak hiljada godina.



U popratnoj dokumentaciji su mi poslali komparaciju moje haplogrupe sa desetinama hiljada drugih uzoraka (imaju bazu podataka od 32995 uzoraka). Interesantno je da, prema ženskom mtDNA testu, nema nijednog identičnog genetskog uzorka kao moj. Mutacija od jednog koraka je zabilježena na Amerikancu koji potječe iz Engleske (zajednički nam je predak); mutacija od dva koraka je zabilježena na uzorcima čije je porijeklo od Italije, Poljske, do Škotske, Rusije, Rumunije, Litve itd.



Analizom muškog Y-DNA uzorka u njihovoj bazi podataka našli su jedan identičan genetski profil kao moj. Poslali su mi i ime: Kenneth Jordan. Nekoliko dana kasnije (u maju 2005.) dobijam e-mail od gospodina Jordana:



“Poštovani gospodine Osmanagić,



Zovem se Kenneth Jordan. Family Tree DNA me je informirala da su 12 markera naše DNK identični. To znači da postoji šansa od 99.9% da dijelimo zajedničkog pretka u proteklih 1000 godina.



Moj osnovni razlog da učestvujem u ovom projektu bio je da utvrdim svoje etničko porijeklo. Moja genealoška istraživanja su me odvela samo 6 generacija unazad do pretka koji je imao ovo prezime (Jordan) i koji je rođen 1810. godine u Južnoj Karolini. Nisam mogao otkriti zemlju iz koje je emigrirao u Ameriku.



Ako želite da se javite, budite slobodni



Ken Jordan”



Ipak, morao sam držati fokus na prethistorijskom dobu, umjesto da radim na svom porodičnom stablu. Nekoliko važnih otkrića u Bosni je tražilo odgovore. I tu mi se iskustvo stečeno kroz putovanja po Centralnoj i Južnoj Americi pokazalo dragocjeno.

Doba kada su kamene kugle Bosne, Kostarike, Meksika… bile dijelom kompleksnog svjetskog energetskog sistema.

ja bih se ipak vratio iskopavanju piramide

a misteriju kugli ... nek objasni neko drugi

Sarafcina wrote:

Doba kada su kamene kugle Bosne, Kostarike, Meksika… bile dijelom kompleksnog svjetskog energetskog sistema.

ja bih se ipak vratio iskopavanju piramide

a misteriju kugli ... nek objasni neko drugi

Jest. Ja bi to sve iskopo, prerovio, izbusio pa onda grabljama pocesljao fino... da to sve narod fino vidi. hebo poplave.

btw. "misterije" kugli su cini mi se objasnjene. Citao sam negdje davno da su one vulkanskog porijekla i ne tako misteriozne. To vazi za kugle iz meksika itd. A za ove bosanske ne znam. Toliko o kuglama koje su bile "dio kompleksnog svjetskog energetskog sistema".

mr__bosnjak wrote:Moja haplogrupa

(...)

Analizom muškog Y-DNA uzorka u njihovoj bazi podataka našli su jedan identičan genetski profil kao moj. Poslali su mi i ime: Kenneth Jordan. Nekoliko dana kasnije (u maju 2005.) dobijam e-mail od gospodina Jordana:

“Poštovani gospodine Osmanagić,

Zovem se Kenneth Jordan. Family Tree DNA me je informirala da su 12 markera naše DNK identični. To znači da postoji šansa od 99.9% da dijelimo zajedničkog pretka u proteklih 1000 godina.

Moj osnovni razlog da učestvujem u ovom projektu bio je da utvrdim svoje etničko porijeklo. Moja genealoška istraživanja su me odvela samo 6 generacija unazad do pretka koji je imao ovo prezime (Jordan) i koji je rođen 1810. godine u Južnoj Karolini. Nisam mogao otkriti zemlju iz koje je emigrirao u Ameriku.

Ako želite da se javite, budite slobodni

Ken Jordan”

Ipak, morao sam držati fokus na prethistorijskom dobu, umjesto da radim na svom porodičnom stablu. Nekoliko važnih otkrića u Bosni je tražilo odgovore. I tu mi se iskustvo stečeno kroz putovanja po Centralnoj i Južnoj Americi pokazalo dragocjeno.

Jos jedan Visocanin...