[img]http://www.ex-yupress.com/dani/dani.gif[/img][color=white]. . .[/color][size=134]Broj 462 - 21.04.2006.[/size] wrote:Terorizam: Novi detalji o prvoj optužnici za terorizam Tužilaštva BiH
Samoubilački pojas na relaciji Kopenhagen - London - Butmir
Dva dana prije nego je potvrđena u Sarajevu, prva bosanska optužnica za terorizam objavljena je u Danskoj. Tako je i ovdašnja javnost doznala da su trojica optuženih - Abulkadir Cesur, Mirsad Bektašević i Bajro Ikanović - planirali teroristički napad sa ciljem da prisile jednu evropsku zemlju da povuče svoje vojnike iz Iraka ili Afganistana.
Pise: Esad Hećimović
Sudija za prethodno saslušanje Suda BiH Mehmed Šator potvrdio je 13. aprila u popodnevnim satima optužnicu Tužilaštva BiH protiv petorice optuženih. Švedski državljanin, rođen u Butmiru, Mirsad Bektašević (29), turski državljanin sa pravom boravka u Danskoj Abdulkadir Cesur (21) i državljanin BiH Bajro Ikanović iz Hadžića (30) optuženi su za terorizam. Za njih trojicu je produžen pritvor. Bektašević i Cesur su dodatno optuženi i za sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje. Amir Bajrić (28 ) i Senad Hasanović (20) su optuženi za nedozvoljeno držanje oružja i eksploziva i pušteni iz pritvora. U trenutku potvrđivanja u zatvorenom i za javnost teško pristupačnom kompleksu Suda BiH iza visoke ograde bivše kasarne, sadržaj optužnice je već bio poznat međunarodnoj javnosti.
Dva dana prije nego što je u Sarajevu službeno potvrđena, sadržaj optužnice je objavio Anders Linnet, šef policije u Glostrupu, dijelu Kopenhagena (Danska). "Prema optužbi, planirali su napad s ciljem da prisile jednu evropsku zemlju da povuče svoje vojnike iz Iraka ili Afganistana", rekao je Linnet za Associated Press i danske medije, potvrđujući da su ove tri osobe optužene za terorizam. Edita Pejović, glasnogovornica Tužilaštva BiH je porekla bilo kakvu povezanost ove državne ustanove sa curenjem informacija: "Mi ne znamo na koji način je danska policija dobila optužnicu."
Terori i terorizam
Pristup optužnici su od 7. do 13. aprila 2006. imali različiti odjeli za podršku Suda BiH. Asja Papo, glasnogovornica Suda BiH je također negirala mogućnost da javnost sazna bilo šta o optužnici prije njenog potvrđivanja. U Tužilaštvu i Sudu BiH su danima odbijali bilo kakav komentar o prvoj optužnici Tužilaštva BiH, tvrdeći da je uobičajena praksa da nema komentara niti objavljivanja sve do odluke nadležnog sudije o njenom potvrđivanju, mijenjanju ili odbacivanju optužnice. Čak štaviše, glasnogovornice Tužilaštva i Suda su danima odbijale potvrditi da ona uopće postoji.
Niko nije objasnio lokalnoj javnosti kako je moguće da u ovako osjetljivom slučaju šef policije u jednoj stranoj zemlji objavi sadržaj optužnice, prije nego što je ona službeno potvrđena u BiH. To je važno pitanje za kredibilitet Tužilaštva i Suda BiH, kao relativno novih državnih institucija koje tek treba da steknu povjerenje i podršku lokalne javnosti kao samostalne institucije.
Razlog za poseban interes u ovom slučaju jeste činjenica da je ovo prva optužnica za terorizam koju je podiglo Tužilaštvo BiH. To je, istovremeno, prva optužnica za terorizam u BiH devet godina nakon do sada jedine presude za terorizam koju je 1998. izrekao Kantonalni sud u Zenici na ponovljenom suđenju u slučaju eksplozije autobombe u Mostaru. Tada su osuđena trojica Arapa, od kojih je jedan (Ahmed Zuhair Handala) i dalje službeno u bjekstvu, drugi (Ali Ahmed Ali Hamad) i dalje u zatvoru, a treći (Nebil Ali Ali Hila) se vratio u Jemen, nakon odslužene zatvorske kazne od pet godina u zatvorima u Zenici i Tuzli.
Kasnije optužbe i suđenja zbog terorizma nisu dovela do osuđujućih presuda, prema službenom tumačenju - zbog nedostatka dokaza. U "slučaju Leutar", za terorizam su bila osumnjičena šestorica državljana BiH i Hrvatske, hrvatske nacionalnosti, koji su nakon dugotrajne istrage i suđenja oslobođeni. Iako je javnost vjerovala da je riječ o montiranom i politički motiviranom procesu, vođen je pod pritiskom međunarodnih zvaničnika kao što je bio Jacques Klein, tadašnji šef Misije UN-a u Sarajevu, a sud je zbog nedostatka dokaza donio oslobađajuću presudu.
U međuvremenu je značajno promijenjena zakonska definicija terorizma. Više nije nužno dokazivanje političke namjere za rušenjem ustavno-pravnog poretka. I to su razlozi zbog kojih je očekivana ova optužnica kako bi se vidjelo na kojim dokazima Tužilaštvo BiH u ovom slučaju zasniva optužbu za terorizam. Slučaj je imao veliki publicitet u lokalnoj i međunarodnoj javnosti, nakon što je u oktobru i novembru 2005. uhapšeno pet osoba u Sarajevu, a potom serija povezanih hapšenja nastavljena u Velikoj Britaniji i Danskoj.
Kako je govorio Maksimus
Prema optužnici, Mirsad Bektašević je stigao u Sarajevo 27. septembra 2005. iz Geteborga (Švedska). Bektašević je rođen u Butmiru 1987. (općina Ilidža, Sarajevo), ali je nastanjen u Geteborgu, gdje je stekao državljanstvo Švedske i gdje živi bez zaposlenja i neoženjen. Federalni MUP je utvrdio da se Bektašević 27. septembra 2005. u 12 sati prijavio u hotel Banana City, u kompleksu Heco pijace u Sarajevu. Ne precizira se datum kada je prešao u kuću bliskog rođaka na adresi Poligonska 71, u Butmiru, u blizini poligona za obuku vozača i unutar jednog kilometra udaljenosti od sjedišta NATO-vog vojnog kampa u Butmiru.
Nesporno je utvrđeno i da je drugi optuženi Abdulkadir Cesur stigao iz Danske u Sarajevo 14. oktobra 2005. godine. Cesur je u Sarajevu koristio stan na adresi Novopazarska 422. Na osnovu dokumentacije koju je dostavilo Ministarstvo pravde Danske, "potpuno je nesporno da su osumnjičeni Bektašević i Cesur prije dolaska kao i za vrijeme boravka u Sarajevu bili u kontaktu sa licem Abdul Basitom iz Danske, protiv koga je u Danskoj, sa više drugih lica, pokrenuta istraga zbog krivičnog djela terorizma", stoji u optužnici. "U ovoj komunikaciji osumnjičeni Bektašević koristi nadimak Maksimus i telefonski broj koji je dobio po dolasku u BiH. Sadržaj ovih razgovora nesumnjivo upućuje i ukazuje s kojim ciljem i s kojom namjerom su osumnjičeni Bektašević i Cesur doputovali u Sarajevo iz Švedske, odnosno Danske. Njihova namjera je bila da za vrijeme boravka u Sarajevu nabave eksploziv i druga sredstva neophodna za izradu improvizovane eksplozivne naprave poznate kao 'samoubilački pojas'", tvrdi se u optužnici.
Kao primjer, navodi se razgovor između Bektaševića i Abdul Basita obavljen 7. oktobra 2005. godine. Bektašević je, prema optužnici, govoreći iz Sarajeva Abdul Basitu rekao: "Eh, govorio sam sa Turkijem i on će doći ovamo, akobogda"; "Problem je da nam treba više novca, zato što ako dobijemo robu i dođemo, onda ćemo, akobogda, dobiti novac nazad"; "Probaj da vidiš da li možemo dobiti više novca, zato što sam ja, hvala Bogu, brate moj, našao neku stvarno dobru robu, znaš." Ovi dijelovi telefonskog razgovora su navedeni u optužnici.
Drugi ključni dio optužnice jeste pitanje odnosa između Bektaševića i Cesura na jednoj strani i Bajre Ikanovića iz Hadžića na drugoj strani. Prema optužnici, Bektašević i Ikanović su se poznavali i bili u kontaktu prije nego što su Bektašević i Cesur stigli u Sarajevo. Ključni dokaz njihove povezanosti je dao BH Telecom, kroz listing telefonskih poziva na pretplatnički broj Bajre Ikanovića. Prema ovim podacima, tužilac tvrdi da je Bektašević pozivao Ikanovića još 17. juna 2005., a da su potom od 2. do 16. oktobra 2005. "bili 18 puta u međusobnom telefonskom kontaktu".
"Utvrđeno je da je osumnjičeni Bajro Ikanović sa svog mobilnog telefona jedanput pozivao osumnjičenog Bektaševića 20. oktobra 2005. u 7 sati i 59 minuta, kada je osumnjičeni Bektašević već bio lišen slobode, pa je poziv registrovan kao propušten", navodi se u optužnici. Kao dokaz da je Ikanović znao za dolazak Bektaševića i Cesura, navodi se izjava osumnjičenog Amira Bajrića koji je inspektorima FMUP-a rekao da mu je Ikanović mjesec i po dana ranije najavio "da će doći dva brata iz inostranstva i da on želi da ga upozna s njima". Tužilac tvrdi da je Bajrić u svojim izjavama i detaljno opisao kako je na zahtjev Ikanovića nabavio i potom mu predao eksploziv i trotilske metke. Eksploziv su Bajrić i Hasanović, prema optužnici, još početkom ljeta 2005. uzeli iz jednog sanduka u šumi zvanoj Gaj, u neposrednoj blizini naselja Donji Hadžići (općina Hadžići, Sarajevo).
Samoubilački pojas
Federalni policajci su 19. oktobra 2005. pozvonili na ulazna vrata stana u prizemlju jednospratne kuće u Butmiru. Prema optužnici, Bektašević je pokušao da spriječi ulazak federalaca u stan, gurajući se s njima na vratima i govoreći nešto u smislu: "Ko ste vi da meni pretresate kuću, smetljari?!" Policajci su savladali Bektaševića, a potom i Cesura, koji se tereti da je u šaci držao pištolj sa prigušivačem, u čijoj cijevi se nalazio metak. Kod pretresa stanova u Poligonskoj i Novopazarskoj ulici pronađeno je 19.482 grama eksploziva i 3 trotilska metka od po 100 grama. Na ovim adresama su, prema optužnici, pronađeni i drugi predmeti (detonatorska kapisla, timer, crni pleteni kaiš) "kojima se mogla kompletirati eksplozivna naprava tzv. samoubilački pojas".
Prema policijskim vještacima, "u kućnim uslovima su vršene radnje na pripremi i izradi improvizovanih eksplozivnih naprava uz korištenje poluprofesionalnih alata". U stanu u Poligonskoj ulici pronađena je i videokaseta, koja prikazuje način izrade improvizovane eksplozivne naprave i sa audio-snimkom sljedećeg sadržaja: "Allahu ekber. Ovdje se braća pripremaju za napade. Pokazuju nam stvari koje će koristiti za napad. Ova braća su spremna da napadnu i, inšalah, oni će napasti Al-Qufar koji ubijaju našu braću i muslimane u Iraku, Afganistanu, Shishan i mnogim drugim zemljama. Ovo oružje će biti upotrijebljeno protiv Evrope, protiv onih čije su snage u Iraku i u Afganistanu. Ova dva brata, oni su prodali svoje živote da udovolje Allahu, da pomognu svojoj braći i sestrama. Oni su muslimani, Njihovi sati dolaze. Oni su spremni da napadnu, zato nemojte, nemojte misliti da smo vas zaboravili. Mi smo ovdje i mi planiramo i imamo sve spremno. Ovo je poruka za vas."
FBI laboratorij u Washingtonu je vještačenjem potvrdio da je snimak napravljen kamerom "koju je osumnjičeni Bektašević posudio od osobe" čiji identitet Tužilaštvo i dalje ne želi da otkriva u javnosti. Vještak za fonetiku Scotland Yarda, prema dopisu MUP-a Velike Britanije, napisao je da je glas sa tonskog zapisa "više nego prilično vjerovatno" glas osumnjičenog Mirsada Bektaševića. Vještaci Kliničkog centra u Sarajevu su dostavli DNA analizu po kojoj "biološki tragovi sa maskirne kape, plave kape sa prorezom za oči, crne kape i bijele marame arafatke, potiču od Mirsada Bektaševića".
Advokati Idriz Kamenica i Šemso Temin, koji zastupaju optužene Bektaševića i Cesura, navode da njihovi klijenti negiraju optužbe i bilo kakvu povezanost sa terorizmom. Kamenica, koji ima veliko prethodno iskustvo sa optužbom za terorizam, jer je bio istražni sudija u "slučaju Leutar", najavljuje da će osporiti optužbe. "Jedina krivica mog klijenta jeste što se našao na pogrešnom mjestu sa pogrešnim ljudima. On ne negira svoju komunikaciju sa osobama iz Danske, ali tvrdi da u tome nije postajala nikakva teroristička namjera, niti sadržaj", dodaje advokat Temin. Slučaj će i dalje privlačiti veliku pažnju međunarodne i lokalne javnosti, jer britanski i danski istražitelji tvrde da su osobe uhapšene u ovim zemljama bile povezane sa osobama koje su optužene u BiH.