#1 Daj pope ruku...
Posted: 18/04/2006 11:53
[img]http://www.pariroma.com/images/LogosPresse/Oslobodjenje.gif[/img][color=white]. . .[/color][size=134]18. April, 2006.[/size] wrote:Ka državi teokratije
Piše: Zija DIZDAREVIĆ
Potpisivanje Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice najavljeno je prilikom posjete predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića Vatikanu. Pri susretu novog apostolskog nuncija u BiH Alesandra d’Erika sa predsjednikom RS Draganom Čavićem potvrđeno je da će uskoro doći do potpisa, nakon dugog pritiska Crkve i hrvatskih zvaničnika u vrhu bh. vlasti. Tekst ugovora, koji mi je dostupan, ne razlikuje se preveć od onog o kojem sam već pisao, a kojem je matrica konkordat sa Hrvatskom - od hrvatskih pravnih eksperata ocijenjen kao besprimjeran i ponižavajući.
Prvo je pitanje zašto uopšte bh. država treba da potpisuje međunarodni pravni sporazum sa Katoličkom crkvom, priznajući joj tako poziciju partnera na državnoj razini i posebna prava unutar bh. suvereniteta? Naime, već u prvom članu se kaže kako su “država (BiH - op.a.) i Katolička crkva, svaka u svom djelokrugu, neovisne i samostalne”. Ovim bh. država odustaje od dijela svog suvereniteta u korist Katoličke crkve.
BiH priznaje “javnu pravnu osobnost Katoličke crkve”, ali i “svih crkvenih institucija koje posjeduju takvu pravnu sposobnost sukladno odredbama crkvenog zakona”. Pri tom: “Nadležna crkva može uspostaviti, izmijeniti, ukinuti ili priznati crkvene pravne osobe sukladno odredbama crkvenog zakona. O tome obavještava nadležno tijelo građanske uprave, kako bi se obavilo evidentiranje sukladno primjenjivim građanskim propisima.” Dakle, crkvenom pravu unutar pravnog sistema BiH se osigurava ekskluzivitet koji ima ingerencije na uređenje odnosa unutar sebe po svojim kanonima, a kada se tu dese pravne promjene, nadležni bh. organi vlasti to samo registruju. Država je ovdje puki činovnik u službi KC.
Unutar tog crkvenog suvereniteta, koji ne samo da uzurpira dio suvereniteta bh. države već mu je u tom suodnosu i nadređen, predviđeni su još neki vidovi eksteritorijalnosti nalik onim za diplomatske misije. “Bosna i Hercegovina jamči nepovredivost mjesta obožavanja: crkava, kapela i njihovih dodataka (...), nadležne vlasti BiH ne mogu poduzimati mjere sigurnosti na gorepomenutim mjestima bez prethodnog ovlaštenja nadležnih vlasti...” Bh. država se, dakle, obavezuje da bude zaštitarska firma za vjerske objekte, ali joj se ograničava pravo preduzimanja mjera sigurnosti na tom području bez crkvene saglasnosti.
Izuzeće od opštevažećih normi garantuje se i na personalnom planu. KC dobija neometano pravo da određuje status pojedinaca unutar sebe, što znači da je nedodirljiva, a država nemoćna i neodgovorna u sferi mogućeg kršenja ljudskih prava, koje su vlasti dužne štititi shodno Ustavu BiH i međunarodnim konvencijama. Da se pripadnici klera smatraju posebnim bićima, potvrđuje i diskriminatorska odredba po kojoj: “U slučaju pravne istrage navodnih povreda kaznenog zakona koje je izvršio svećenik, duhovnik ili duhovnica, sudske će vlasti BiH prethodno obavijestiti nadleže crkvene vlasti.”
Konkordat jamči KC “pravo na duhovnu skrb za vjernike katolike koji su pripadnici oružanih snaga i javnog reda”. Crkva hoće institucionalno zagarantovan uticaj na vojnike i policajce, drugačiji nego za ostale vjernike. Tako je omogućen neposredni i stalni klero-ideološki upliv KC, a time i političkih programa i snaga koje protežira, u vojsci i policiji. To je suprotno težnji da se deideologiziraju i depolitiziraju te najdelikatnije državne djelatnosti.
KC bi imala i pravo da uspostavlja obrazovne ustanove na svim nivoima i da upravlja njima, a država bi bila dužna da ih prizna kao svoje, uključivši njihovo finansiranje i priznavanje akademskih stepena i diploma. Malo je KC i to. Predviđeno je da vjeronauka bude obaveznim (a ne fakultativnim) predmetom za one koji ga izaberu, da Crkva određuje program, sadržaj, udžbenike i didaktički materijal tog dijela učenja i postavlja i smjenjuje vjeroučitelje, a da te nastavnike, kao ravnopravne drugim, plaća država.
To što se daje Katoličkoj crkvi željno iščekuju Srpska pravoslavna crkva i Islamska zajednica u BiH. Ulaženje države u partnerski odnos s institucijama vjerskih zajednica, a nauštrb svog i suvereniteta građana, vodi ka (tripartitnoj i konfliktnoj) teokratizaciji države i ozakonjenju klerikalizacije društva. S restitucijom će znatno ojačati ekonomska snaga vjerskih institucija kao podloga snaženju ideološke moći i statusa klera, koji hoće uticaj na sve sfere života, ne odgovarajući pri tom nikom za svoje djelovanje, osim svevišnjem.