#1 Opća pravila i principi u islamskom radu
Posted: 16/04/2006 00:50
http://www.bhmuslimmonitor.com/
Forumi na islamskim stranicama i portalima se, nažalost, umjesto za savjetovanje, potpomaganje u dobru, koriste za neplodne rasprave i ubjeđivanja, vrijeđanja svih vrsta, međusobna razračunavanja, analize stavova, optužbe... Rasprave se vode bez ikakvih principa i pravila. Rad za islam – koji se ogleda u pokornosti Allahu i Njegovom istinskom obožavanju i odricanju od nevjerstva i njegovih pristalica – je velika stvar.
Njemu stremi i njime se ponosi svaki iskreni sljedbenik Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Koliko je on veličanstven, govori činjenica da je Allah, dželle šanuhu, na njegovo čelo, kao predvodnike u njemu, stavio svoje najodabranije robove – poslanike, alejhimus-selam. Onaj ko odabere put rada za islam, odabrao je put poslanika, a onaj ko je odabrao put poslanika, treba se nadati Allahovoj milosti, oprostu i pomoći.
To, hvala Allahu, nije nepoznanica ni jednom muslimanu, i nije potrebno iznositi argumente, kako bi se u to ubijedili, ali je možda potrebno skrenuti pažnju na suštinu i kakvoću tog rada, uvjete njegovog uspjeha, jer često razmišljamo općenito i površno, a zapostavimo detalje koji itekako utječu na sudbinu našeg rada i uspjeh u njemu. Šta su to, glavni principi i pravila na kojim treba počivati rad za islam?
Pozivanje u islam
Često zaboravimo da smo radnici za islam, a ne za ovu ili onu grupaciju ili pokret, tako da umjesto da pozivamo ljude islamu, mi ih pozivamo u naš pokret ili ideju, htjeli mi to priznati ili ne. Ono što je gore od toga, jeste identificiranje istine sa onim što zastupamo i u što pozivamo, prijateljevanje i mržnja u ime toga, jednostavnim jezikom rečeno – partijaštvo! Allah, dželle šanuhu, je naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da kaže: Reci: ''Ovo je moj pravi put, ja pozivam ka Allahu, sa znanjem, a i oni koji me slijede, neka je slavljen Allah, ja nisam od onih koji mu druga pripisuju.'' (Prijevod značenja Jusuf, 108.) Naredio mu je da na put svoga Gospodara poziva sa mudrošću i lijepim savjetom (Prijevod značenja En-Nahl, 125.) Rekao je: A ko to ljepše govori od onoga koji poziva ka Allahu, radi dobra djela i kaže da je musliman. (Prijevod značenja Fussilet, 33.) Poznato je da su ensarija i muhadžir kur'anski termini, i naziv su za ljude koji su povjerovali u Poslanika i pomogli mu u dostavljanju poslanice. Možemo li zamisliti da se ti termini dovedu u kontekst govora o nečemu što je džahilijjetsko (neznabožačko), nečega što dijeli i razbija muslimanski saff? Većina će vjerovatno odgovoriti – negativno. Međutim, odgovor nije tačan. Evo kako. Dogodila se prepirka između ensarija i muhadžira, pa je muhadžir pozvao u pomoć muhadžire, a ensarija ensarije. Kada je Poslanik, s.a.v.s., to vidio, naljutio se i rekao: ''Zar se vraćate u džahilijjet, a ja sam među vama. Ostavite se toga, jer je to odvratno.'' (Muslim, 2584.)
Manifestacije partijaštva
Pozivanje na princip pravednosti samo kada se sud odnosi na istomišljenike, a ignorisanje istog kada se donosi sud o drugima.
Prelazak preko očitih propusta istomišljenika, a primjećivanje i najmanje mahane kod drugih.
Smatranje suštom istinom samo onoga što govore i u što pozivaju naše daije i učenjaci, a kategorično odbacivanje onoga što govore drugi, bez toga da se sasluša njihov stav i dokazi.
Kada se ogovara i vrijeđa neko ko različito od nas razmišlja, opravdavamo takav postupak, a kada su u pitanju ''naši'', onda upotrijebimo sve postojeće vjerske principe, sve vjerodostojne i slabe hadise koji štite čast muslimana i strogo zabranjuju ogovaranje. To je i više nego očito svakome ko pravedno i nepristrasno posmatra stanje u islamskim pokretima, organizacijama i džematima!
Partijaštvo, prijateljevanje i mržnja u ime grupacije je jedno od najprepoznatljivijih obilježja frakcija i sekti koje su odstupile od Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta i koje su novotarima i kjafirima smatrali one koji nisu s njima, ili one ko je njih smatrao takvima.
Briga o suštini
Radnik za islam treba biti što dalje od formi, a što bliže suštini i stvarnosti. Prije svega, treba mu biti na umu da ga je Allah, dželle šanuhu, nazvao muslimanom, naredio mu da se tako izjašnjava, i da je On zadovoljan time. Svjedoci smo, nažalost, velike obmanjenosti kod ljudi kada su u pitanju nazivi i imena. Čovjek misli da je dovoljno da se naziva ovim ili onim imenom, ''sljedbenik prvih generacija'', ''sljedbenik srednjeg puta'', pa da bude na Pravom putu. Nisu li takvi čuli za riječi Allaha, dželle šanuhu: ''Kod Allaha su najplemenitiji oni koji su najbogobojazniji.'' Ili su čuli, ali ih je zaslijepila blještavost naziva grupacije kojoj pripadaju!? Ili su, ne dao Allah, od onih koji slijede svoju strast, pored jasne upute, da nas Allah sačuva! Koliko je ljudi koji se nazivaju ovim ili onim imenom, koje bi, eto, trebalo upućivati, na to da je on istinski sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., njegovog sunneta, da voli Poslanika, s.a.v.s., i ashabe i dobre generacije, međutim njegova praksa je daleko od onoga na čemu je bio Poslanik, s.a.v.s.. Poslanik, s.a.v.s., se mora slijediti u svemu, i u vjerovanju, i u načinu pozivanja ljudi, i u ponašanju, i u ibadetu, i u politici, i u odnosu prema muslimanima, i prema nemuslimanima, i u ratu, i u miru. Rekao je Allah, dželle šanuhu: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor. (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.) Tj. uzor u svemu. Ne budimo od onih koji dio Knjige praktikuju, a drugi za leđa bacaju. Nemojmo pridati pažnju samo jednoj dimenziji vjere ili sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a zapostaviti druge, možda bitnije dimenzije. Nemojmo ga slijediti u vanjskom izgledu i odijevanju, a zapostaviti srce i djela srca.Pomaganje i savjetovanje
Energiju treba trošiti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, pozivanju u ono u čemu se slažu svi radnici na polju islama, upoznavanje ummeta a i drugih, sa temeljnim postulatima ove vjere, čistim monoteizmom (tevhidom), daleko od bilo kakvog vida idolatarije (širka), novotarije i praznovjerja, a što manje energije trošiti na pitanja oko kojih postoji razilaženje,i koja se ne mogu podvesti pod temlje islama. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Čitajte Kur'an, sve dok osjećate da vam to zbližava srca, a kada dođe do razilaženja (u njegovom shvatanju i tumačenju), raziđite se.'' (Taberani u ''El-Mu'džemul-kebiru, 2/164., Ibn Ebi Šejbe: 6/142., Er-Rujani u ''Musnedu'', 2/148.) Ono oko čega su se razišli radnici za islam prije nas, od stvari u kojim je dozvoljeno razilažnje, nećemo mi riješiti, potrošit ćemo samo dragocjeno vrijeme u raspravama, ubjeđivanju, i to će nas na kraju još više udaljiti, i naša srca učiniti tvrđim. Želja za raspravljanjem nije nešto što je pozitivno kod čovjeka, naprotiv, to je negativnost koje se treba što prije osloboditi. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Nijedna skupina nije zalutala, nakon ostavljanja moje upute, a da nije iskušana raspravom.'', zatim je proučio ajet: Oni ti to navode samo da bi raspravljali s tobom, jer oni su narod koji voli raspravu. (Tirmizi, 2353., Ibn Madže, 48. Rekao je Hakim u ''Mustedreku'', 2/486: ''Lanac ovoga hadisa je ispravan, a nije zabilježen od strane Buharije i Muslima.) Forumi na islamskim stranicama i portalima se, nažalost, umjesto za savjetovanje, potpomaganje u dobru, koriste za neplodne rasprave i ubjeđivanja, vrijeđanja svih vrsta, međusobna razračunavanja, analize stavova, optužbe... Svi opravdavaju to što govore i pišu željom za pomaganjem istine i neutraliziranjem neistine, čak su i uvrede dozvoljene ako će se time poraziti ''neprijatelj'', ''nosilac zablude'' ili ''uljez''!? Rasprave se vode bez ikakvih principa i pravila, često uz površno poznavanje onoga što je predmet rasprave, a i da se poznaje ono o čemu se raspravlja, i dokaže ispravnost vlastitog stava, šta nam to koristi pored siline uvreda i omalovažavanja. Možda oni koji učestvuju u rasparavama zaboravljaju da je ''s druge strane'' njihov brat musliman, koji ima svoja prava, bez obzira koliko u našim očima ili stvarno propusta imao, ili kojoj grupaciji pripadao, a njegovo je pravo da ga ne potcjenjuješ, ne vrijeđaš, ne okrećeš mu leđa, ne ostavljaš na cjedilu, da ga pomogneš čak i kada nasilje čini tako što ćeš ga odvratiti od nasilja. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Ne zavidite jedni drugima, ne prodajite jedni drugima robu po lažnim cijenama, ne prezirite se, ne okrećite leđa jedni drugima, ne miješajte se jedni drugima u kupovinu, i budite, o Allahovi robovi, braća! Musliman je brat muslimanu, na čini mu nepravdu, ne ostavlja ga na cjedilu i ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje – to je tri puta ponovio – pokazujući na prsa. Dovoljno je čovjeku zla, da omalovažava i potcjenjuje svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni život, imetka i čast drugog muslimana!'' (Muslim, 2564.) Ovo što smo spomenuli ne znači da među radnicima za vjeru ne treba biti savjetovanja i kritikovanja, svakako da treba biti savjeta, kritike, primjedbi, ali u okvirima koje je postavila naša uzvišena vjera.
Islamsko savjetovanja i kritike
Iskrena namjera onoga koji upućuje savjet i kritiku: Bude li se savjetom i kritikom htjelo nešto drugo, do Allahova nagrada i naklonost, Allah neće dati blagoslova u tome, a prije toga neće ih prihvatiti kao dobro djelo. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Allah prima samo ono djelo koje je iskreno radi Njega urađeno, i njime se želi Njegovo lice.'' (Nesai, 3140.)
Da cilj savjeta i kritike ne bude nečije ponižavanje i sramoćenje, i dokazivanje superiornosti nad njim: Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Dovoljno je čovjeku zla i grijeha da potcjenjuje i omalovažava svog brata muslimana.'' (Muslim, 2564.)
Da savjet i kritika budu upućeni nasamo : Prenosi se do imam Šafije da je rekao: ''Ako me budeš savjetovao nasamo spasio si me, a ako me budeš savjetovao javno osramotio si me.'' Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Onaj ko bude pratio sramote muslimana, Allah će pratiti njegove sramote, a kome Allah bude pratio sramote, osramotit će ga u vlastitoj kući.'' (Tirmizi, 2032. Rekao je Tirmizi: ''Ovaj hadis je hasen garib, ne znamo da ga je prenio osim Husejn ibn Vakid.)
Lijepo je rekao Šafija: Jezikom svojim ne spominji sramotu nečiju/ Sazdan si od sramota, a i ljudi jezike imaju/ Oku svome, kada sramotu kakvu uoči, kaži/ Sakrij je, o oko moje, jer i drugi oči imaju.
Da savjetovanje bude na najljepši mogući način, daleko od grubosti, nasrtljivosti i nametljivosti: Niko ne voli grubost i nametljivost. Čak ashabi, radijallahu anhum, o čijem imanu, pokornosti i predanosti istini, slušanju korisnog savjeta, nije potrebno govoriti, bili su najbolji u svemu tome. Allah, dželle šanuhu, kaže za njih da bi se razbježali od Poslanika, s.a.v.s., da je prema njima bio osor i grub: Ti si Allahovom milošću blag prema njima, a da si osor i grub, oni bi se razbježali od tebe. (Prijevod značenja Ali-Imran, 159.) Kolika je razlika između lijepog i grubog nastupa pokazuje nam slučaj beduina koji je mokrio u mesdžidu. Ashabi, radijallahu anhum, su požurili da ga spriječe, a Poslanik, s.a.v.s., im je to zabranio, i na najljepši način ga podučio da je mesdžid za obavljanje ibadeta, a ne za to što je on uradio. Čovjek je na kraju molio Allaha da oprosti njemu i Muhammedu, s.a.v.s., i nikome više! (Buharija, 5664.) Došao je čovjek kod Haruna er-Rešida i rekao mu povišenim tonom: ''Slušaj me!'' ''Neću da te slušam'' – uzvrati mu Harun er-Rešid. Tri puta puta je ponovio svoje riječi, a Harun er-Rešid je davao isti odgovor. Na kraju je rekao: ''Allah je poslao onoga koji je bolji od tebe (Musaa i Haruna) onome koji je gori od mene (faraonu) i naredio mu je: Recite mu blage riječi, ne bi li opomenu prihvatio i Allaha se pobojao.'' (Prijevod značenja Taha, 44.) Najbolje generacije ovoga ummeta su se razišle u velikom broju praktičnih (fikhskih) pitanja, počevši od ashaba, zatim tabiina, i predvodnika poznatih pravnih škola (Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda), i njihovih učenika (Ebu Jusufa, Muhammeda ibnul-Hasana, El-Muzenija, Ebu Sevra, Sahnuna, Ibn Madžišuna, Ishaka i dr.), ali nisu sebi dozvolili takav luksuz da vrijeđaju jedni druge, proglase jedni druge zabludjelim, ili optuže jedni druge za namjerno ostavljanje istine. Naprotiv, hvalili su jedni druge, molili Allaha jedni za druge i branili čast jedni drugih. Prenosi Omer ibn Seid, od svoje majke da je rekla: ''Došao je Ibn Omer, radijallahu anhu, u Mekku, i ljudi su ga počeli propitivati o raznim pitanjima, a on im reče: ''Zar ste mene našli pitati sve što vam je moglo naumpasti, a imate Ibn Ebi Rebaha, tj. Ataa?'' (Sifetu-s-safve, 2/143.) Rekao je Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel: ''Pitao sam oca: 'Ko je Šafija, kojeg često spominješ?' ''Sinko moj'' – reče on – ''Šafija je bio sunce za ovaj svijet, i blagostanje ljudima! Da li te dvije stvari nešto može zamijeniti kad ih nestane?'' (''Sijeru ealami-n-nubela'', 10/45.)
Uvažavanje i poštivanje
Rad za islam nije ograničen na određeno polje ili segment ljudskog života, nego je on jedna široka lepeza u kojoj ima mjesta za svakoga onoga ko želi dobro, koji traži priliku za natjecanje i postizanje deredža kod Allaha, dželle šanuhu, i stjecanje Njegove naklonosti i blizine. Kur'an i Sunnet, obiluju dokazima za ovu tvrdnju. U njima se pohvaljuju i oni koji pozivaju u Allahovu vjeru, i oni koji ljude podučavaju dobru, i oni koji se na Allahovom putu bore, životima, imecima i jezicima, i oni koji udjeljuju, i oni koji opreme borca na Allahovom putu i ostanu se brinuti o njegovoj porodici, i oni koji znanje traže, i oni koji na dobro upućuju, i oni koji se o jetimima i hudovicama brinu, i oni koji naređuju dobro, a od zla odvraćaju, i oni ... Poslanik, s.a.v.s., je rekao da Džennet ima različita vrata: vrata za klanjače, vrata za udjeljitelje sadake, vrata za borce na Allahovom putu, vrata za postače, onaj ko je najviše pažnje poklanjao nekom od spomenutih djela, bit će pozvan s vrata koja su određena za to djelo, a Ebu Bekr će bit pozvan sa svih tih vrata. (Buharija, 1798., Muslim, 1027.)
Bilo koji pojedinac ili grupa ljudi na nekom prostoru nisu u stanju svojim radom obuhvatiti sva spomenuta polja, zato mora doći do ujedinjavanja i povezivanja, koordiniranja rada, ravnomjernog raspoređivanja snaga i potpomaganja. Svačiji rad i trud se treba cijeniti, nema privilegije jednih nad drugima, niti, ne dao Allah, potcjenjivanja i omalovažavanja. Nije problem da neko odabere ovo ili ono polje djelovanja, preferira ga nad drugima, i većinu svoje snage troši na njemu, nego je problem kada počne misliti da je on najbolji, da on radi najviše, da je najkorisniji, da je posao drugih neznatan i bezvrijedan u odnosu na njegov posao. U tome leži velika opasnost! Stavimo svoje postupke i riječi na vagu pravde, pa ćemo vidjeti koliko propusta imamo, koliko istinski slijedimo Poslanika, s.a.v.s., koliko nam je potreban savjet i korigovanje, i tada nećemo imati vremena za druge i za njihove propuste i greške. Islamski ummet je stagnirao na svim poljima, znantsvenom, političkom, vojnom, moralnom, ekonomskom. Nemojmo se obmanjivati time da samo od nas ovisi popravak takvog stanja, da ako popravimo polje na kojem radimo završeni su svi problemi i ummet je postao ono što je bio u vremenu uspona i ponosa. Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na ono što je najbolje, da očisti naša srca od zlobe i zavisti prema muslimanima, da ujedini naša srca i učini nas jedinstvenim saffom u radu za Njegovu vjeru!
Forumi na islamskim stranicama i portalima se, nažalost, umjesto za savjetovanje, potpomaganje u dobru, koriste za neplodne rasprave i ubjeđivanja, vrijeđanja svih vrsta, međusobna razračunavanja, analize stavova, optužbe... Rasprave se vode bez ikakvih principa i pravila. Rad za islam – koji se ogleda u pokornosti Allahu i Njegovom istinskom obožavanju i odricanju od nevjerstva i njegovih pristalica – je velika stvar.
Njemu stremi i njime se ponosi svaki iskreni sljedbenik Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Koliko je on veličanstven, govori činjenica da je Allah, dželle šanuhu, na njegovo čelo, kao predvodnike u njemu, stavio svoje najodabranije robove – poslanike, alejhimus-selam. Onaj ko odabere put rada za islam, odabrao je put poslanika, a onaj ko je odabrao put poslanika, treba se nadati Allahovoj milosti, oprostu i pomoći.
To, hvala Allahu, nije nepoznanica ni jednom muslimanu, i nije potrebno iznositi argumente, kako bi se u to ubijedili, ali je možda potrebno skrenuti pažnju na suštinu i kakvoću tog rada, uvjete njegovog uspjeha, jer često razmišljamo općenito i površno, a zapostavimo detalje koji itekako utječu na sudbinu našeg rada i uspjeh u njemu. Šta su to, glavni principi i pravila na kojim treba počivati rad za islam?
Pozivanje u islam
Često zaboravimo da smo radnici za islam, a ne za ovu ili onu grupaciju ili pokret, tako da umjesto da pozivamo ljude islamu, mi ih pozivamo u naš pokret ili ideju, htjeli mi to priznati ili ne. Ono što je gore od toga, jeste identificiranje istine sa onim što zastupamo i u što pozivamo, prijateljevanje i mržnja u ime toga, jednostavnim jezikom rečeno – partijaštvo! Allah, dželle šanuhu, je naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da kaže: Reci: ''Ovo je moj pravi put, ja pozivam ka Allahu, sa znanjem, a i oni koji me slijede, neka je slavljen Allah, ja nisam od onih koji mu druga pripisuju.'' (Prijevod značenja Jusuf, 108.) Naredio mu je da na put svoga Gospodara poziva sa mudrošću i lijepim savjetom (Prijevod značenja En-Nahl, 125.) Rekao je: A ko to ljepše govori od onoga koji poziva ka Allahu, radi dobra djela i kaže da je musliman. (Prijevod značenja Fussilet, 33.) Poznato je da su ensarija i muhadžir kur'anski termini, i naziv su za ljude koji su povjerovali u Poslanika i pomogli mu u dostavljanju poslanice. Možemo li zamisliti da se ti termini dovedu u kontekst govora o nečemu što je džahilijjetsko (neznabožačko), nečega što dijeli i razbija muslimanski saff? Većina će vjerovatno odgovoriti – negativno. Međutim, odgovor nije tačan. Evo kako. Dogodila se prepirka između ensarija i muhadžira, pa je muhadžir pozvao u pomoć muhadžire, a ensarija ensarije. Kada je Poslanik, s.a.v.s., to vidio, naljutio se i rekao: ''Zar se vraćate u džahilijjet, a ja sam među vama. Ostavite se toga, jer je to odvratno.'' (Muslim, 2584.)
Manifestacije partijaštva
Pozivanje na princip pravednosti samo kada se sud odnosi na istomišljenike, a ignorisanje istog kada se donosi sud o drugima.
Prelazak preko očitih propusta istomišljenika, a primjećivanje i najmanje mahane kod drugih.
Smatranje suštom istinom samo onoga što govore i u što pozivaju naše daije i učenjaci, a kategorično odbacivanje onoga što govore drugi, bez toga da se sasluša njihov stav i dokazi.
Kada se ogovara i vrijeđa neko ko različito od nas razmišlja, opravdavamo takav postupak, a kada su u pitanju ''naši'', onda upotrijebimo sve postojeće vjerske principe, sve vjerodostojne i slabe hadise koji štite čast muslimana i strogo zabranjuju ogovaranje. To je i više nego očito svakome ko pravedno i nepristrasno posmatra stanje u islamskim pokretima, organizacijama i džematima!
Partijaštvo, prijateljevanje i mržnja u ime grupacije je jedno od najprepoznatljivijih obilježja frakcija i sekti koje su odstupile od Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta i koje su novotarima i kjafirima smatrali one koji nisu s njima, ili one ko je njih smatrao takvima.
Briga o suštini
Radnik za islam treba biti što dalje od formi, a što bliže suštini i stvarnosti. Prije svega, treba mu biti na umu da ga je Allah, dželle šanuhu, nazvao muslimanom, naredio mu da se tako izjašnjava, i da je On zadovoljan time. Svjedoci smo, nažalost, velike obmanjenosti kod ljudi kada su u pitanju nazivi i imena. Čovjek misli da je dovoljno da se naziva ovim ili onim imenom, ''sljedbenik prvih generacija'', ''sljedbenik srednjeg puta'', pa da bude na Pravom putu. Nisu li takvi čuli za riječi Allaha, dželle šanuhu: ''Kod Allaha su najplemenitiji oni koji su najbogobojazniji.'' Ili su čuli, ali ih je zaslijepila blještavost naziva grupacije kojoj pripadaju!? Ili su, ne dao Allah, od onih koji slijede svoju strast, pored jasne upute, da nas Allah sačuva! Koliko je ljudi koji se nazivaju ovim ili onim imenom, koje bi, eto, trebalo upućivati, na to da je on istinski sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., njegovog sunneta, da voli Poslanika, s.a.v.s., i ashabe i dobre generacije, međutim njegova praksa je daleko od onoga na čemu je bio Poslanik, s.a.v.s.. Poslanik, s.a.v.s., se mora slijediti u svemu, i u vjerovanju, i u načinu pozivanja ljudi, i u ponašanju, i u ibadetu, i u politici, i u odnosu prema muslimanima, i prema nemuslimanima, i u ratu, i u miru. Rekao je Allah, dželle šanuhu: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor. (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.) Tj. uzor u svemu. Ne budimo od onih koji dio Knjige praktikuju, a drugi za leđa bacaju. Nemojmo pridati pažnju samo jednoj dimenziji vjere ili sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a zapostaviti druge, možda bitnije dimenzije. Nemojmo ga slijediti u vanjskom izgledu i odijevanju, a zapostaviti srce i djela srca.Pomaganje i savjetovanje
Energiju treba trošiti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, pozivanju u ono u čemu se slažu svi radnici na polju islama, upoznavanje ummeta a i drugih, sa temeljnim postulatima ove vjere, čistim monoteizmom (tevhidom), daleko od bilo kakvog vida idolatarije (širka), novotarije i praznovjerja, a što manje energije trošiti na pitanja oko kojih postoji razilaženje,i koja se ne mogu podvesti pod temlje islama. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Čitajte Kur'an, sve dok osjećate da vam to zbližava srca, a kada dođe do razilaženja (u njegovom shvatanju i tumačenju), raziđite se.'' (Taberani u ''El-Mu'džemul-kebiru, 2/164., Ibn Ebi Šejbe: 6/142., Er-Rujani u ''Musnedu'', 2/148.) Ono oko čega su se razišli radnici za islam prije nas, od stvari u kojim je dozvoljeno razilažnje, nećemo mi riješiti, potrošit ćemo samo dragocjeno vrijeme u raspravama, ubjeđivanju, i to će nas na kraju još više udaljiti, i naša srca učiniti tvrđim. Želja za raspravljanjem nije nešto što je pozitivno kod čovjeka, naprotiv, to je negativnost koje se treba što prije osloboditi. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Nijedna skupina nije zalutala, nakon ostavljanja moje upute, a da nije iskušana raspravom.'', zatim je proučio ajet: Oni ti to navode samo da bi raspravljali s tobom, jer oni su narod koji voli raspravu. (Tirmizi, 2353., Ibn Madže, 48. Rekao je Hakim u ''Mustedreku'', 2/486: ''Lanac ovoga hadisa je ispravan, a nije zabilježen od strane Buharije i Muslima.) Forumi na islamskim stranicama i portalima se, nažalost, umjesto za savjetovanje, potpomaganje u dobru, koriste za neplodne rasprave i ubjeđivanja, vrijeđanja svih vrsta, međusobna razračunavanja, analize stavova, optužbe... Svi opravdavaju to što govore i pišu željom za pomaganjem istine i neutraliziranjem neistine, čak su i uvrede dozvoljene ako će se time poraziti ''neprijatelj'', ''nosilac zablude'' ili ''uljez''!? Rasprave se vode bez ikakvih principa i pravila, često uz površno poznavanje onoga što je predmet rasprave, a i da se poznaje ono o čemu se raspravlja, i dokaže ispravnost vlastitog stava, šta nam to koristi pored siline uvreda i omalovažavanja. Možda oni koji učestvuju u rasparavama zaboravljaju da je ''s druge strane'' njihov brat musliman, koji ima svoja prava, bez obzira koliko u našim očima ili stvarno propusta imao, ili kojoj grupaciji pripadao, a njegovo je pravo da ga ne potcjenjuješ, ne vrijeđaš, ne okrećeš mu leđa, ne ostavljaš na cjedilu, da ga pomogneš čak i kada nasilje čini tako što ćeš ga odvratiti od nasilja. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Ne zavidite jedni drugima, ne prodajite jedni drugima robu po lažnim cijenama, ne prezirite se, ne okrećite leđa jedni drugima, ne miješajte se jedni drugima u kupovinu, i budite, o Allahovi robovi, braća! Musliman je brat muslimanu, na čini mu nepravdu, ne ostavlja ga na cjedilu i ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje – to je tri puta ponovio – pokazujući na prsa. Dovoljno je čovjeku zla, da omalovažava i potcjenjuje svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni život, imetka i čast drugog muslimana!'' (Muslim, 2564.) Ovo što smo spomenuli ne znači da među radnicima za vjeru ne treba biti savjetovanja i kritikovanja, svakako da treba biti savjeta, kritike, primjedbi, ali u okvirima koje je postavila naša uzvišena vjera.
Islamsko savjetovanja i kritike
Iskrena namjera onoga koji upućuje savjet i kritiku: Bude li se savjetom i kritikom htjelo nešto drugo, do Allahova nagrada i naklonost, Allah neće dati blagoslova u tome, a prije toga neće ih prihvatiti kao dobro djelo. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Allah prima samo ono djelo koje je iskreno radi Njega urađeno, i njime se želi Njegovo lice.'' (Nesai, 3140.)
Da cilj savjeta i kritike ne bude nečije ponižavanje i sramoćenje, i dokazivanje superiornosti nad njim: Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Dovoljno je čovjeku zla i grijeha da potcjenjuje i omalovažava svog brata muslimana.'' (Muslim, 2564.)
Da savjet i kritika budu upućeni nasamo : Prenosi se do imam Šafije da je rekao: ''Ako me budeš savjetovao nasamo spasio si me, a ako me budeš savjetovao javno osramotio si me.'' Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Onaj ko bude pratio sramote muslimana, Allah će pratiti njegove sramote, a kome Allah bude pratio sramote, osramotit će ga u vlastitoj kući.'' (Tirmizi, 2032. Rekao je Tirmizi: ''Ovaj hadis je hasen garib, ne znamo da ga je prenio osim Husejn ibn Vakid.)
Lijepo je rekao Šafija: Jezikom svojim ne spominji sramotu nečiju/ Sazdan si od sramota, a i ljudi jezike imaju/ Oku svome, kada sramotu kakvu uoči, kaži/ Sakrij je, o oko moje, jer i drugi oči imaju.
Da savjetovanje bude na najljepši mogući način, daleko od grubosti, nasrtljivosti i nametljivosti: Niko ne voli grubost i nametljivost. Čak ashabi, radijallahu anhum, o čijem imanu, pokornosti i predanosti istini, slušanju korisnog savjeta, nije potrebno govoriti, bili su najbolji u svemu tome. Allah, dželle šanuhu, kaže za njih da bi se razbježali od Poslanika, s.a.v.s., da je prema njima bio osor i grub: Ti si Allahovom milošću blag prema njima, a da si osor i grub, oni bi se razbježali od tebe. (Prijevod značenja Ali-Imran, 159.) Kolika je razlika između lijepog i grubog nastupa pokazuje nam slučaj beduina koji je mokrio u mesdžidu. Ashabi, radijallahu anhum, su požurili da ga spriječe, a Poslanik, s.a.v.s., im je to zabranio, i na najljepši način ga podučio da je mesdžid za obavljanje ibadeta, a ne za to što je on uradio. Čovjek je na kraju molio Allaha da oprosti njemu i Muhammedu, s.a.v.s., i nikome više! (Buharija, 5664.) Došao je čovjek kod Haruna er-Rešida i rekao mu povišenim tonom: ''Slušaj me!'' ''Neću da te slušam'' – uzvrati mu Harun er-Rešid. Tri puta puta je ponovio svoje riječi, a Harun er-Rešid je davao isti odgovor. Na kraju je rekao: ''Allah je poslao onoga koji je bolji od tebe (Musaa i Haruna) onome koji je gori od mene (faraonu) i naredio mu je: Recite mu blage riječi, ne bi li opomenu prihvatio i Allaha se pobojao.'' (Prijevod značenja Taha, 44.) Najbolje generacije ovoga ummeta su se razišle u velikom broju praktičnih (fikhskih) pitanja, počevši od ashaba, zatim tabiina, i predvodnika poznatih pravnih škola (Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda), i njihovih učenika (Ebu Jusufa, Muhammeda ibnul-Hasana, El-Muzenija, Ebu Sevra, Sahnuna, Ibn Madžišuna, Ishaka i dr.), ali nisu sebi dozvolili takav luksuz da vrijeđaju jedni druge, proglase jedni druge zabludjelim, ili optuže jedni druge za namjerno ostavljanje istine. Naprotiv, hvalili su jedni druge, molili Allaha jedni za druge i branili čast jedni drugih. Prenosi Omer ibn Seid, od svoje majke da je rekla: ''Došao je Ibn Omer, radijallahu anhu, u Mekku, i ljudi su ga počeli propitivati o raznim pitanjima, a on im reče: ''Zar ste mene našli pitati sve što vam je moglo naumpasti, a imate Ibn Ebi Rebaha, tj. Ataa?'' (Sifetu-s-safve, 2/143.) Rekao je Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel: ''Pitao sam oca: 'Ko je Šafija, kojeg često spominješ?' ''Sinko moj'' – reče on – ''Šafija je bio sunce za ovaj svijet, i blagostanje ljudima! Da li te dvije stvari nešto može zamijeniti kad ih nestane?'' (''Sijeru ealami-n-nubela'', 10/45.)
Uvažavanje i poštivanje
Rad za islam nije ograničen na određeno polje ili segment ljudskog života, nego je on jedna široka lepeza u kojoj ima mjesta za svakoga onoga ko želi dobro, koji traži priliku za natjecanje i postizanje deredža kod Allaha, dželle šanuhu, i stjecanje Njegove naklonosti i blizine. Kur'an i Sunnet, obiluju dokazima za ovu tvrdnju. U njima se pohvaljuju i oni koji pozivaju u Allahovu vjeru, i oni koji ljude podučavaju dobru, i oni koji se na Allahovom putu bore, životima, imecima i jezicima, i oni koji udjeljuju, i oni koji opreme borca na Allahovom putu i ostanu se brinuti o njegovoj porodici, i oni koji znanje traže, i oni koji na dobro upućuju, i oni koji se o jetimima i hudovicama brinu, i oni koji naređuju dobro, a od zla odvraćaju, i oni ... Poslanik, s.a.v.s., je rekao da Džennet ima različita vrata: vrata za klanjače, vrata za udjeljitelje sadake, vrata za borce na Allahovom putu, vrata za postače, onaj ko je najviše pažnje poklanjao nekom od spomenutih djela, bit će pozvan s vrata koja su određena za to djelo, a Ebu Bekr će bit pozvan sa svih tih vrata. (Buharija, 1798., Muslim, 1027.)
Bilo koji pojedinac ili grupa ljudi na nekom prostoru nisu u stanju svojim radom obuhvatiti sva spomenuta polja, zato mora doći do ujedinjavanja i povezivanja, koordiniranja rada, ravnomjernog raspoređivanja snaga i potpomaganja. Svačiji rad i trud se treba cijeniti, nema privilegije jednih nad drugima, niti, ne dao Allah, potcjenjivanja i omalovažavanja. Nije problem da neko odabere ovo ili ono polje djelovanja, preferira ga nad drugima, i većinu svoje snage troši na njemu, nego je problem kada počne misliti da je on najbolji, da on radi najviše, da je najkorisniji, da je posao drugih neznatan i bezvrijedan u odnosu na njegov posao. U tome leži velika opasnost! Stavimo svoje postupke i riječi na vagu pravde, pa ćemo vidjeti koliko propusta imamo, koliko istinski slijedimo Poslanika, s.a.v.s., koliko nam je potreban savjet i korigovanje, i tada nećemo imati vremena za druge i za njihove propuste i greške. Islamski ummet je stagnirao na svim poljima, znantsvenom, političkom, vojnom, moralnom, ekonomskom. Nemojmo se obmanjivati time da samo od nas ovisi popravak takvog stanja, da ako popravimo polje na kojem radimo završeni su svi problemi i ummet je postao ono što je bio u vremenu uspona i ponosa. Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na ono što je najbolje, da očisti naša srca od zlobe i zavisti prema muslimanima, da ujedini naša srca i učini nas jedinstvenim saffom u radu za Njegovu vjeru!