Psihoanaliza zla
Prof. Sucenberze: "Srbi i dan-danas pate od transgeneracijske traume koja izaziva zlo";
Prof. Volkan: "Srbi su se mentalno vratili u srednji vijek i zato su ratovali";
Prof. Parin: "Historija identiteta u Srba fatalno se prelila u fasizam".
Fatmir ALISPAHIC
U desecima svojih tekstova dokazivao sam da u srpskom kolektivnom duhu postoji iscasenje percepcije, poremecenje vremenskih planova, potpuno svjesno prepustanje uvjerenju da Kosovska bitka nije zavrsena i da racune za poraz otprije 600 godina treba namirivati dokle god na Balkanu postoji ijedan musliman. Jedan od najpotpunijih mojih tekstova o ovoj temi objavljen je sa naslovom "Pod zastavom noza", a u povodu srbijanske internet-stranice na kojoj je prikazivan video-zapis od nekoliko sekundi, naslovljen "Klanje muslimana", a na kome se vidi cizma koja pritisce glavu nesretnika, i noz koji prodire u grlo. U tekstu sam pokusao proniknuti u razloge koji su autore zapisa i te internet-stranice ponukali da snimkom zlocina nad jednim muslimanom krijepe i razonode svoj kolektivni duh. (Da ne bih ponavljao stavove iz ovog teksta, preporucujem citaocima da ga pokupe sa Interneta.)
Kad god sam se osobno doticao ove teme, za koju smatram da je kljucna u razumijevanju bosanske krvave drame, pitao sam se - zar je moguce da tolike stvaraoce i naucne autoritete iz oblasti psihoanalize ne inspirira narod cija se stvarnost temelji na traumama iz 1389. godine?! Posebno inspirativan dio ove teme jeste taj srpski "internetski" pokusaj da se klanjem muslimana preinaci vlastita genetska, tamnoputa struktura, stvarana kroz 500 godina turske vladavine u Srbiji. Tek prije neki dan sam saznao da je nekoliko svjetskih naucnika iz oblasti psihodrame obznanilo dokaze o "srpskoj transgeneracijskoj traumi", "sindromu predaka", "sudaru vremena u srpskoj kolektivnoj svijesti", tj. o srpskom kolektivnom ludilu, cime sam dobio naucnu potvrdu za duboko vjerovanje da je uzrok svih nasih nesreca u cinjenici da srpski narod i dan-danas ratuje s Turcima, makar oni bili i bosnjacke bebe u kolijevkama.
Zlocinacka inteligencija
Vrijedilo bi saciniti postdejtonsku hroniku manifestacija ovog ludila, od nasusne politike, preko erupcija kolektivnog ludila, kakve su demonstrancije u povodu polaganja kamena temeljca za porusene dzamije u Banjoj Luci i Trebinju, pa do zvanicne i nezvanicne podrske cetnickom terorizmu, koji, bezmalo, svake sedmice, tempiranim bombama i na druge nacine, nastavlja Kosovsku bitku. Uvjerili bismo se da nema nikakvih oscilacija u tom stamenom svesrpskom uvjerenju da je proganjanje i tlacenje bosanskih muslimana stvar nacionalnog ponosa, a ne civilizacijske sramote, koja bi svaki narod ponukala na osjecaj stida.
Svaku politicku sedmicu u BiH mogli bismo ilustrirati elementima koji dokazuju srpsku bestidnost spram ocuvanja tekovina genocidnog zlocina. Samo postojanje Republike Srpske, i uzivanje u "blagodatima" zlocina, dovoljno je da posvjedoci ovu poremecenost. Primjerice, na prvoj ovogodisnjoj sjednici Parlamenta BiH, Zlatko Lagumdzija je, valjda u namjeri da popravi svoj imidz u Bosnjaka, predlozio da se usvoji deklaracija u kojoj bi Parlament BiH dao podrsku hapsenjima Radovana Karadzica i Ratka Mladica. Kako se radi o ustavnoj odredbi, Lagumdziji je, ocito, trebao samoreklamerski moment iz ove inicijative, jer je mogao znati da od usvajanja nece biti nista. No, zanimljivo je reagiranje poslanika Nikole Spirica, koji je rekao da ce podrzati deklaraciju, ali ukoliko se u njoj nadje i ime Alije Izetbegovica. Zalud sto je Izetbegoviceva vlast stitila srpski narod, njegove bogomolje, groblja, kulturne znakove, a sto je Karadziceva vlast klala muslimane - srpski poslanik, eto, smatra da je to isto. Tumacenje ovog bezobrazluka nam se namece u svjezem saopcenju Srpske radikalne stranke koja - "nece podrzati buducu vladu RS u kojoj ce biti Stranka demokratske akcije". - "SDA je stranka koja je odgovorna za ratne zlocine i koja je cinila vlast kada je pola miliona Srba protjerano sa prostora Federacije" - porucuje SRS. U RS-u se nista slicno, je li, ne moze ni zamisliti. Nekoliko dana poslije, bivsi clan Predsjednistva BiH Zivko Radisic izjavio je da je od 1992. do 1995. postojalo 400 konc-logora za Srbe. Kakve Manjace, Keratermi, Luke, Srebrenice! Srbi su zrtve genocida! Dakle, kako citati ove poruke? Kao savrsen bezobrazluk? Kao drskost? Kao zlocinacku inteligenciju koja razumijeva svoja zlodjela, cim ih nastoji pripisati zrtvama? Dio odgovora ponudila je naucna istina.
Srpska bolest zvana Bitka na Kosovu
Na Trecem svjetskom kongresu za psihoterapiju, koji je odrzan u Becu, a na kome se okupilo 4000 sudionika iz 100 zemalja, istupila je rodonacelnica psihodrame, ekspert UN-a, jedna od najvecih naucnika 20. stoljeca iz oblasti psihoterapije, An Anselin Sucenberze (84), koja je ponovila neke stavove iz svog bestselera "Sindrom predaka", prevedenog na sve znacajnije svjetske jezike i prodatog u 200.000 primjeraka. Profesorica Sucenberze iznijela je stav da - "Srbi i dan-danas pate od transgeneracijske traume koja izaziva zlo". - "Model srpskog ponasanje je postalo ubijanje, jos od kada je Milos Obilic na spavanju ubio turskoj sultana Murata. Zbog toga austrijski prijestolonasljednik Franc Ferdinand nikako nije smio da 28. juna 1914. ode u Sarajevo. Morao je da zna da je to datum srpske traume koji se nesvjesno prenosi. Procitala sam barem 20 knjiga o ratu u Jugoslaviji i u svima stoji isto - Slobodan Milosevic je 28. juna 1989. na Kosovu podsjetio Srbe na njihovu traumu i odmah nakon toga je pocelo klanje muslimana. Historija se ponavlja na historijskim datumima, kao sindrom godisnjice, u porodicama i zemljama" - rekla je prof. Sucenberze.
Pozivajuci se na Frojdov pronalazak "kolektivne svijesti" i Jungovu "kolektivnu podsvijest", prof. Sucenberze formulirala je teoriju prema kojoj se patoloske pojave ne prenose samo svjesno s generacije na generaciju, nego opstaju i nasljedjuju se skriveno, transgeneracijski. "Odredjeni osjecaj ili uvjerenje mogu se prenositi stotinama godina, i ostati operativni u generacijama koje nemaju znanja o tom dijelu" - kaze prof. Sucenberze.
Prof. Sucenberze nije usamljena u izucavanju ovog nacionalnog ludila. Svicarski etnopsihoanaliticar Paul Parin, takodjer ime od svjetskog ugleda, ukazuje kako se - "historija identiteta u Srba fatalno prelila u fasizam". - "To se nije dogodilo samo medju obicnim seljacima. I u velikim gradovima, i u Beogradu, gdje zivi avangarda, umjetnici, pisci, glumci, doslo je u jednom trenutku do prostranog ubjedjenja da je Bog kroz te bitke u historijskim vremenima, prije 600 godina, srpski narod proglasio izabranim i svetim. Oni su bili spremni da za to ubjedjenje ubijaju ili poginu" - kaze prof. Parin.
Na prastaro, gotovo mentalno oboljenje kod Srba ukazuje i americki profesor Vamik Volkan, psihoanaliticar, koji je u svojoj knjizi "Krvne granice" (1997) pedeset stranica posvetio - "srpskoj bolesti zvanoj Bitka na Kosovu". Prof. Volkan tvrdi: "Srbi su se mentalno vratili u srednji vijek i zato su ratovali".
U Bosni i Hercegovini nijedan medij dosad nije otkrio da se svjetska naucna psihoanaliticka javnost temeljito bavi izucavanjem ovog kolektivnog ludila. O tome nista ne znaju ni nasi politicari, kojima bi naucni dokazi o ovom nacionalnom ludilu mogli biti od koristi u tumacenju bosanske stvarnosti pred medjunarodnim mentorima. Ni vecina svjetskih krojaca bosanske sudbine nista ne zna o svesrpskim sizijama; oni misle da je srpski bezobrazluk stvar nakaradnih principa, a ne transgeneracijskog, kosovskog ludila koje, kao kakvo prokletstvo, odredjuje balkansku stvarnost 600 godina poslije. Buduci da je Bosna i dan-danas ugrozena od kosovskog sindroma, najmanje sto bi zdravo drustvo trebalo uciniti jeste da se informira o stavovima svjetski uglednih naucnika koji su, a da mi to i ne znamo, naucno utvrdili porijeklo zla koje smo osjetili na svojoj kozi. Nijedan se protivnik ne moze spustiti na zemlju, bilo da je rijec o Majku Tajsonu, ili Sadamu Huseinu, bez poznavanja njegovih slabosti. Srpska slabost je kosovski poremecaj zdrave pameti.
."....."ko to tamo mete" 
