Sidran i Kusturica

[Prenj]

U zadnjem Centralnom, Sidran je procitao Kusturicino pismo pokajanja objavljeno u Oslobodjenju 1993. godine i na kraju se cudom cudio sta bi poslije sa Kusturicom.
Da li se sjecate kakve su reakcije bile u Sarajevu nakon objavljivanja ovog pisma?

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ima li ko ili gdje to pismo?

[Prenj]

Ima li ko ili gdje to pismo?

Procitao ga je Sidran na jucerasnjem Centralnom. Mislim da mozes download napraviti sa Hayatovog sitea.

[manijak1]

Nije bilo vremena za reakcije ....... jer je došlo vrlo brzo do akcije

[Prenj]

To pismo je bila posljednja sansa za pomirenje izmedju Kusturice i Sarajeva.

[mr__bosnjak]

O cemu se radi? Za ovo nisam znao. Mozel neko rec sta je tu pisalo, 1993 godine napisano? Od Kusturice? On se kaj´o? Sta bi poslije?

[VanHelsing]

Bez obzira sta je Kusturica napisao 1993 to ne mijenja stvari danas, 2006. Danas je gospodin Nemanja Kusturica, a poslijednji fol mu je kisela voda sa likom Draze Mihajlovica. Ima svoju fabriku iz koje kako sam kaze izvozi revoluciju sa najpoznatijim revolucionarima na ambalazi. Tako se medju Che Guevarom, Castrom i Titom nasao i Draza. Da nije zalosno mislim da bi bilo smijesno

A inace je ta ideja da se jedan covjek moze posvadjati a kamoli pomiriti sacijelim narodom nevjerovatna. Ja se sa doticnim gospodinom nikad nisam posvadjao i nema potrebe da me iko miri sa njim...a ako se on nesto naljutio ima samo jedna poruka za takve: `ko se ljuti, upadne mu kruti`

[Sinapsa]

Prenijecu ono sto je Sidran procitao na Hayatu....(navodno Emirovo pismo)

24.mart 1993. godine

Pismo Emira Kusturice Oslobodjenju

RASIMU, MUCENIKU

Sve cesce, u besanim nocima, pred mene izlazi slika koju sam ne tako davno vidio na sarajevskom aerodromu. Cekajuci majku ugledao sam veliku grupu ljudi. Medju njima isticao se jedan visoki gorstak zaraznoga osmijeha, skidao je culah sa glave, gladio se po ostacima sijede kose...sve dok iz svjetine nije dotrcalo neko dijete i zagrlilo ga. Dedo srecan sto je ziv a unuk sto mu se dedo vratio iz daleke Mekke, sa hadziluka. Plakali su zajedno i grabili prema izlazu. Gledao sam za njima, suza mi je krenula niz lice i kao sto tada nisam znao zasto sam zaplakao, ne znam ni danas dok sjedim na amsterdamskom aerodromu. Cetiri godine kasnije sjedim i cekam avion, tumarajuci svijetom sa svojim novim filmom, nema niti jednog putnika u cije lice ne zagledam i poredim s licima voljenih ljudi iz Sarajeva. Ponovo mi suza krenu, sada iz sasvim drugog razloga... U Amsterdamu sam sreo Rasima iz Lopara. Covjek, rudar kojeg su cetnici izdvojili iz grupe rudara, svezali i potkovali...
U slici sretnog zagrljaja djeda i unuka koji se vraca sa velikog putovanja, gledao sam radost, a slika Rasima iz Lopara potresla me snagom najjaceg zemljotresa. Tu nema suza....njegovo zbunjeno, blago lice kao da me jos blazim ocima pita ZASTO? Ne mogu da mu odgovorim, samo vidim ispred sebe slike stradalnika Bosne. Najednom, kao kod tuznih ociju kipa, predamnom srusile su se sve moje politicke iluzije. Od tog momenta sve sto budem vidio i cuo imace drugu vrijednost...Pred postovanim Rasimom, covjek koji me gledao ocima mucenika, klonula je moja dusa i znao sam da cu pred njim klecati kao pred uzvisenoj svetosti.
Nocima, evo posle susreta sa Rasimom, odgonetam tajne, rasplicem vlastite misli, bas kao sto mi je mati, kad sam bio mali, rasplitala dzemper pred zimu da mi saplete novi. Pitam se polusapatom kako je bilo moguce da sam svoje djetinjstvo, kulturu kojoj pripadam, gradu koji je moj grad, poistovijetio sa politicarima koje ne postujem i kako je moguce da nisam reagovao zestinom...
Kada je poceo rat u BiH moj glas se cuo, ali cini mi se gubio u buci stvaranoj sa svih strana. A ja zgadjen od politicara s kojima ne bih dijelio ni kafanu a kamoli republiku, zgadjen novinarima koji su kaljali moju familiju, djecu mi nazivali kopiladima, a suprugu kurvom, pokojnog oca spijunom....ja sam od tih ljudi koji su cinili sumu, obnevidio, umuknuo i kao kakav Don Kihot nastavio voditi privatni rat, a ljudi iz Sarajeva stradavali su iz dana u dan. Da li je moguce da sam zbog ljudi koji su sirili lazi o meni, potisnuo sliku svog djetinjstva, svoga grada, svojih voljenih ljudi? Nije mi bilo dovoljno da gledam CNN, jer kako se vidi, a to sam vec pisao, Evropa samo supervizira zlocine po Bosni.
Trebalo mi je da vidim mucenika Rasima iz logora i da emocionalno pregorim i zaboravim sve politike i istorije svijeta...trebalo mi je da vidim blage oci koje pitaju - zasto Emire - i da shvatim da nema te istorije i predistorije koja moze da opravda potkivanje zivog covjeka.
To svi znaju, ali Rasimovo lice kazuje bol svih stradanja u Bosni...
I dok tumaram svijetom bosanske muslimane ubijaju ne kao sezonske berace pamuka, nego samo zato sto su muslimani. Znam da stradaju i drugi, ali sigurno muslimani najvise. Tumaram tako svijetom, nosim svoj posljednji film sa sobom i golemi semer u dusi. Pomiren sa smrcu govorim i pisem od srca.....

[gavrilo]

e bas bi volio da znam ko je rasim iz lopara

[danas]

e bas bi volio da znam ko je rasim iz lopara

sigurna sam da se u loparama pretvaraju da rasima nema, niti da ga je ikad bilo....

[Al-aqsa]

Kusturica je MOZDA dobar covjek, ...ali ipak je i cetnik sa cica Drazom u grudima!!

[mr__bosnjak]

Ma jasta... nevjerejuem ja ovome pet para. Sidran je suradzivao sa Kusturicom i nije mogao podnijet da je Kusturica stao na stranu Cetnika pa je valjda htio da mu "opere ime" i vrati nazad, sjecate li se onoga iz Dana sto je bas Sidran pisao kako je Emir u Armiji RBiH i kako neki Milisavljevic njega glumi po svijetu, pa onda ovo i sve 1993. godine.
Kusturica je Cetnik i to ce ostati pa boli me briga ako sada dodze i ljubi ljiljane na Bascarsiji pet dana nema mu oprosta.

[orca]

Stvarno zamaruju teme o Nemanji...ovo je deseta do sada.