vodolija_33 wrote:
Hart je dao dobar odgovor...ako su sufije ili derviši mistička struja islama, onda su to kabalisti u judaizmu...sto se obredi razlikuju...to je i logicno.. Tekst s onog linka je izvucen iz konteksta Kabale, (ako uopce jeste iz kabale) stoga onako "zvuci"...iako vjerovatno postoji i "crna" strana toga... Ljude ne mozes sprijeciti da i najcasnije tekstove i namjere ne uniste svojim zlonamjernim uplitanjem...
A sad ti nudim malo sire objasnjenje:
Kabala (na jevrejskom Kabbalah, predanje) mistična je struja u jevrejskoj religiji, nastala na osnovu usmenih predanja i pod imenom kabala ustoličena je među Jevrejima u 12. veku. Kabala je pod jakim uticajem gnosticizma (učenja kršćanskih filozofa iz prvih vjekova nove ere) i neoplatonizma i najveću popularnost je doživela u 16. vijeku kada su je njeni zagovornici proširili ne samo po Evropi, već i među Jevrejima pod turskom vlašću. Kabala je učenje o odnosu Boga i stvorenog svijeta, o postojanju dobra i zla, o upotrebi svetih imena i sl.
Kabala je poseban način opažanja stvarnosti, utemeljen na mističnoj koncepciji sagledavanja života, smrti, stvaranja i Stvoritelja. Uči nas tajnama života, tome kuda smo se zaputili i kako tamo stići. Sam naziv izveden je iz korijena hebrejske riječi kabel, a znači 'primiti'. Najjednostavniji odgovor na pitanje što se prima? bilo bi: znanje, spoznaja. Da bi se moglo "primiti", treba biti otvoren za primanje, treba u sebi napraviti prostor u kojem će ono što dolazi naći svoje mjesto.
Međutim Kabala se ne može shvatiti samo intelektom, jer ona je način življenja i gledanja na sve oko sebe. Biti kabalist znači u svaki čin, u svaku izgovorenu riječ i u svaku misao koja se rađa u umu unijeti novu, višu razinu svijesti. Kabalistički uvid se postiže načinom na koji živimo, a uključuje sistematično učenje, svakodnevne vježbe i vježbe kontemplacije. To ni u kom slučaju ne znači povlačenje iz svakodnevnog života ili negiranje i omalovažavanje njegovih vrijednosti. Kabala je drevni židovski ezoterijski svjetonazor koji se oslanja na dublje tumačenje Tore (prvog petoknjižja Starog Zavjeta). Prenosila se isključivo usmenim putem sve do III. stoljeća, kada je napisan Sefer Jetzirah (Knjiga stvaranja) koji tumači stvaranje svijeta putem mistične simbolike deset brojeva (1 - 10) i dvadeset dva slova hebrejskog pisma. Daljnji razvoj Kabale kao učenja nastavlja se u španjolskoj židovskoj zajednici, gdje u XII. stoljeću nastaje Sefer ha-zohar (Knjiga obilja) i kada se prvi puta jasno definira simbol drveta života. Kabala postaje temeljem zapadnog misticizma zaslugom Britanaca Dion Fortune (1890 - 1946), Aleistera Crowleya (1875 - 1947) i Isreala Regardiea (1907 - 1985) koji koriste simbol drveta života kao sredstvo praktične magije. Sa njima i prestaje uloga Kabale kao tajnoga židovskog učenja i počinje nova era shvaćanja kabalističke simbolike kao snažnog psihičkog motivatora, oslobođenog religijske pozadine.
