#1 Fudbal i Islamofobija!
Posted: 23/03/2006 23:20
U rodnom mjestu Adolfa Hitlera, u austrijskom Braunau, prošlog vikenda održan je skup neonacista iz cjele Evrope. Italijanske dnevne novine “La Repubblica”, izdanje od 20.03., izvještava da je na skupu učešća uzelo 70 neonacista iz cjele Evrope. Najviše njih iz Italije, ali predstavnici ćelavaca iz Engleske, Španije, Francuske Holandije i Njemačke nisu nedostajali. Cilj je bio dogovaranje zajedničkih akcija protiv neprijatelja ‘bjele rase’, za vrijeme SP u nogometu, koje treba biti održano od 9. juna do 9. jula u Njemačkoj. Nadahnuti blizinom Hitlerove rodne kuće ćelavci su potpisali manifest u kojemu razrađuju svoje fantazije u kojima muslimani igraju glavnu ulogu.
I ono što Bush lijepo umota u fraze o borbi protiv terorizma, u manifestu izričito stoji: “Mi ćemo biti prisutni u Njemačkoj, a tamo će također biti prisutni Turci, Alžirci i Tunežani. Mi Turke ne podnosimo. U našoj zemlji (Italiji) ih nema mnogo, ali u Njemačka ih je puna.” Da se ovdje rječi zavšavaju ne bi bile ni vrijedne pomena, jer se radi o tipičnim nebulozama bjelih rasista. Ali sljedeća rečenica svjedoči o promjeni mentaliteta; kako navodnih boraca za demokratija tako i ovih nacista. “Radi se o muslimanskim teroristima.” Nastavlja manifest.
“Mi ćemo ih napasti. Svi su oni neprijatelji koji se moraju uništiti.”
Uopšte nije bitno da li će doći do “masakra” nad muslimanima. Ono što zabrinjava jeste nestajanje granica između vokabulara ‘demokratskih’ i nacističkih predstavnika. Drugi uzimaju fraze od prvih, koje ovi inflacionarno koriste za sitan šićar među svojim biračima. Nacisti mogu biti zadovoljni jer ono za šta se oni bore je odavno, pod plaštom borbe protiv terorizma, postala dugotrajna politika demokratske Evrope.
I ono što Bush lijepo umota u fraze o borbi protiv terorizma, u manifestu izričito stoji: “Mi ćemo biti prisutni u Njemačkoj, a tamo će također biti prisutni Turci, Alžirci i Tunežani. Mi Turke ne podnosimo. U našoj zemlji (Italiji) ih nema mnogo, ali u Njemačka ih je puna.” Da se ovdje rječi zavšavaju ne bi bile ni vrijedne pomena, jer se radi o tipičnim nebulozama bjelih rasista. Ali sljedeća rečenica svjedoči o promjeni mentaliteta; kako navodnih boraca za demokratija tako i ovih nacista. “Radi se o muslimanskim teroristima.” Nastavlja manifest.
“Mi ćemo ih napasti. Svi su oni neprijatelji koji se moraju uništiti.”
Uopšte nije bitno da li će doći do “masakra” nad muslimanima. Ono što zabrinjava jeste nestajanje granica između vokabulara ‘demokratskih’ i nacističkih predstavnika. Drugi uzimaju fraze od prvih, koje ovi inflacionarno koriste za sitan šićar među svojim biračima. Nacisti mogu biti zadovoljni jer ono za šta se oni bore je odavno, pod plaštom borbe protiv terorizma, postala dugotrajna politika demokratske Evrope.
