Page 1 of 2
#1 world press photo
Posted: 08/03/2006 13:42
by black
Za ovu fotografiju Kevin Carter je 1994. godine osvojio Pulitzerovu nagradu.
Slika prikazuje dijete u Sudanu koje, umirući polako od gladi, puže prema UN-ovom kampu s hranom, udaljenom oko 1 kilometar
lešinar u pozadini čeka da dijete umre, da ga može pojesti.
Ova fotografija šokirala je svijet
nitko ne zna što se dogodilo s djetetom, uključujući i samog fotografa koji ga je napustio čim je uslikao ovo.
Tri mjeseca kasnije, Kevin Carter počinio je samoubojstvo jer nije mogao podnijeti pritisak depresije u koju je pao.
Stvar je u tome da se razvila rasprava o tome da li fotograf snosi dio odgovornosti za to što je ostavio bebu da umre. Da li ju je mogao spasiti? Da li ju je trebao odvesti do kampa?
#2
Posted: 08/03/2006 13:46
by karanana
joj, od jutros sam na barem 10 mailova dobio ovu sliku. pitam se gdje je bila 12 godina.
i sta sad mi trebamo da uradimo?
#3
Posted: 08/03/2006 13:49
by Drvosjeca iz Dejcica
Svakako da je imao obavezu da mu pomogne, bar da pokusa. Medjutim fotograf je uradio upravo suprotno, nije ni pokusao...
#4
Posted: 08/03/2006 13:50
by black
Žena tuguje zbog gubitka rođaka, 2005
#5
Posted: 08/03/2006 13:52
by black
Prognanica tješi sina,2005
#6
Posted: 08/03/2006 13:53
by black
Portret iz serije 'Portreti iz Darfura'
#7
Posted: 08/03/2006 13:58
by black
Žena moli za sina poginulog u potresu u Kašmiru
#8
Posted: 08/03/2006 14:00
by black
Srebrenica, 2005
#9
Posted: 08/03/2006 14:01
by black
Majka i dijete u centru za pomoć gladnima, 2005
#10
Posted: 08/03/2006 14:04
by black
#11
Posted: 08/03/2006 14:05
by black
#12
Posted: 08/03/2006 14:09
by black
#13 Re: world press photo
Posted: 08/03/2006 14:10
by tempora
black wrote:
Za ovu fotografiju Kevin Carter je 1994. godine osvojio Pulitzerovu nagradu.
Slika prikazuje dijete u Sudanu koje, umirući polako od gladi, puže prema UN-ovom kampu s hranom, udaljenom oko 1 kilometar
lešinar u pozadini čeka da dijete umre, da ga može pojesti.
Ova fotografija šokirala je svijet
nitko ne zna što se dogodilo s djetetom, uključujući i samog fotografa koji ga je napustio čim je uslikao ovo.
Tri mjeseca kasnije, Kevin Carter počinio je samoubojstvo jer nije mogao podnijeti pritisak depresije u koju je pao.
Stvar je u tome da se razvila rasprava o tome da li fotograf snosi dio odgovornosti za to što je ostavio bebu da umre. Da li ju je mogao spasiti? Da li ju je trebao odvesti do kampa?
12 godina kasnije i nista se nije promjenilo u Sudanu! A ni u ostatku svijeta.
I naravno da fotograf snosi odgovornost. Sve i da nije mogao spasiti bebu od umiranja, mogao je barem pokusati!!!!
No na kraju krajeva, njegov cin je u sustini svjest svih nas. Svi mi mislimo da ne mozemo nista uciniti i da smo nemocni pred svjetskim nedacama.
#14
Posted: 08/03/2006 14:12
by black
@tempora bas tako
#15
Posted: 08/03/2006 14:22
by tataratira
kada bi ti fotografi tragedija i katastrofa tako spašavali ljude
ne bi imali koga slikati...
lako je izazvati nečija osječanja ovakvim prizorima i onda se potpisati
ispod slike i postati popularan...fuj
evo i moj prilog temi, naravno iz domaće radinosti
curica je došla da traži ne marku nego nešto da jede !!!
normalno cura i ja smo je nahranili, što se valjda vidi po osmjehu na njenom licu
ili ova...
a nije Sudan
#16
Posted: 08/03/2006 14:29
by black
@tataratira dobre fotografije
#17 Re: world press photo
Posted: 08/03/2006 14:57
by Prolaznik
...
#18
Posted: 08/03/2006 15:06
by edu
a valjalo nam je kada su slike i snimci sarajeva i drugih gradova otisli u svijet..valjalo nam je kada je onaj..jos kad bih se sjetio imena..prvi usao u koncentracioni logor..(u manjacu?!)..uslikao i poslao u svoju redakciju..na taj nacin su ljudi prvi put saznali za takve logore..treba pustiti kamermane..fotografe da rade svoj posao..naravno..ako u tom momentu mogu pomoci neka pomognu..ali bilo je po sarajevu dovoljno karinaša koji nisu nista korisno radili a koji su mogli pomoci unesrecenim a nisu..jer valjalo je opuhati sve radnje i sve parkinge..valjalo je valjati kafu..cigare..drogu..itd...
#19
Posted: 08/03/2006 15:08
by Vingo
Tataratira.....sjajna slika. Znas li ti gdje je ova djevojcica i sta je bilo s njom?
#20
Posted: 08/03/2006 15:13
by black
edu ovo je jedna od tih..
#21
Posted: 08/03/2006 15:15
by black
manjaca...
#22
Posted: 08/03/2006 15:37
by Prolaznik
...
#23
Posted: 08/03/2006 15:44
by edu
kod mene nista nije nesvjesno..ja cu uvijek prije pomoci unesrecenom negoli izvrsiti poslovni zadatak..ali ovdje se ne prica o meni..stvar je u tome sto ne treba napadati te ljude a da se pri tome ne zna u kakvim su uslovima slikali..snimali..mrtav covjek nikome ne moze pomoci..ali ne moze ni slikati!
#24
Posted: 08/03/2006 15:53
by Prolaznik
...
#25
Posted: 08/03/2006 17:10
by EI Presidente
Nije istina da je napustio scenu. Dijete je puzalo prema javnoj kuhinji gdje je bila masa drugih i gladnih seljana. Fotograf kojeg pominjes je napravio snimak te otjerao pticurinu. To ces naci u mnogim novinskim clanicima koje za temu imaju ovu fotku i Carterov rad.
Carter je bio veoma uspjesan fotograf, koji je dozivio "burn out" usljed uspjeha kojeg je dozivio. Pritisak uspjeha, konstantna trka da se ostane na vrhu (svijet press fotografa je veoma "competitive"), licna depresija i ponajvise droge u Carterovom slucaju, su dovele do njegovog samoubistva. Rodjen u Juznoj Africi, licno je uradio mnogo na slamanju apartheida. RIP
Sto se tice tvoje teme, kada bi svi fotografi dozvolili sebi da ih empatija prevlada, onda oni ne bi bili foto reporteri, vec humanitarni radnici. Konkretna tema koju press fotograf mora da pokrije je, obicno, najbitnija komponenta rada kada radis pod ugovorom za "highly competitive" agenciju ili casopis. Naravno, mnogi reporteri i fotoreporteri su u odredjenom trenutku u svojim karijerama okrenuli list i poceli se baviti pretezno humanitarnim radom i fund-raising kampanjama. No to ne mogu priustiti svi.
Licno smatram press fotografiju sa svjetskih zarista zaista destruktivnom domenom, u kojoj fotografi placaju veoma skupe cijene (cesto sopstvenim zivotom) da bi napravili nezaboravan snimak. Zato jos jednom: Bravo Sagolj!
