guardian wrote:E svasta... zasto covjek ne bi pokusao da se upise na Columbiu ili NYU koje su medju 5 najprestiznijih pravnih skola u SAD? Umjesto da mu cestitas sto su ga primili na Columbiu, ti mu savjetujes da stremi ka mediokritetu... sta je trebao uraditi, aplicirati na North Dakota State University? Ili na Pacific West School, dopisnu skolu cijim se doktoratom "dici" Bisera Turkovic (a svakog drugog bi bilo sramota to i spomenuti)?
Uzgred, prvih 100 s USnews (ili bilo koje druge) liste najboljih pravnih skola traze podjednaku skolarinu od inostranih studenata, negdje oko $35,000. S druge strane, postoji ogromna razlika u kvaliteti profesora i sposobnostima studenata (postdiplomaca) s prvih 30-ak rankiranih skola i ostatka liste -- to kazu ankete poslodavaca i to ne vazi samo za pravo vec i za mnoge druge struke. I to nije nikakav snobizam vec fakt.
Columbia, Harvard, Stanford, MIT -- sve ove skole traze oko $35,000 za godinu postdiplomskog studija. I, samo ih bogata djeca pohadjaju? Znaci, sve one nobelove nagrade koje su dobili bivsi studenti te 4 skole su, dakle, date djeci bogatih roditelja? Tesko da je tako...
Nego, negativnosti na stranu jer premda nije lako doci do stipendija i asistentskih pozicija, nije nemoguce. A svakom nasem ko pokusava da se probije (birajuci tezi put umjesto da bjezi linijom manjeg otpora), svaka cast i sve najbolje.
afmodb wrote:Columbia je super skola, ali zasto trazis skole samo po New Yorku? Ti se sam upucujes samo na skole koje kostaju 40 hiljada po godini???? Ako ces se vracati u BiH ili graditi neku normalnu karijeru, zavisi u kojoj oblasti, ima jako puno kvalitetnih univerziteta koji manje kostaju.
Ja sam boravio na Kolumbiji, drzao sam par predavanja na North Westernu, i te su mi skole bile bezveze - jer su namijenjene iskljucivo bogatoj djeci a ne pametnoj ili sposobnoj djeci.
Ako nisi rezident US bezveze ti je aplicirati za Financial Aid, to nisi elligible da dobijes. Hvataj se kakvog graduate assistanshipa i polako.
Sretno
Afmodb
svaka čast guardian. Upravo tako.
Razlog zašto tražim samo škole u ivy league (ili malo ispod) jeste to što ne želim da budem mediokritet...uz božiju pomoć mislim da mogu na vrh i da zaslužujem na vrh.
I eto, uspio sam. Ostao je onaj dio koji nije baš do mene, ali se nadam da ću prevladati i to ako Bog da.
Kako Guardian reče, potpuno se slažem i potpisujem, šta sam trebao ići na neki lijevi univerzitet koji može upisati svako?
Mislim da bi svakome od nas trebalo biti cilj da ide na vrh (ako je u mogućnosti) a ne da kao i u većini stvari koje se u Bosni rade, bude u blatu mediokriteta.
Eto, vidimo kako nam se ponašaju političari i diplomacija - diče se diplomama loših fakulteta. Puno je nažnih eksperata koji su kao, po americi ili drugdje završili neke "dopisne škole" a nikad u životu nisu ništa konkretno uradili.
Znaj, dosta mi je toga da sve što se kod nas radi ide po onoj - lako ćemo. I sve se radi da bi što prije "ispalo iz šaka". A tako se ne postižu rezultati.
Najviše cijenim i uvijek mi je drago da čujem da je neko od naših starijih ili mlađih, normalnih ljudi postigao neki uspjeh...uradio nešto čime se možemo dičiti, bilo da je to film, muzika, ručni radovi, fizika, sport ili bilo šta. I cijenim sve koji se trude da svoj život unaprijede bez da nanose štetu drugima, dakle pošteno i svojom sposobnošću i talentom.
Ako me osuđuješ zato što sam pitao da li neko zna kako namaknuti lovu za studij - to je tvoj problem.
Ako me osuđuješ da sam kao "snob" zato što sam htio na najbolje sa "djecom bogatih roditelja" - tužno. Kako guardian reče - zar sve one nobelove nagrade idu samo njima? ili ljudima koji su zaista dali nešto u prilog ljudskom rodu umjesto da su ispijali kafe po vazdan??
Zar nam takvi ljudi ne trebaju biti uzori umjesto sitnih jalijaša, velikih i malih kriminalaca, nacionalista, šovinista, političkih partija i njihovih lidera, polupismenih profesora- pijandura, četničkih kokardi i slične ikonografije, moralno bijednih političara, ambasadora koji ne znaju nijedan jezik, predsjednika-četnika, utajivača poreza, mahalskih novinara i slične gamadi? Pišam se na sve njih...
Eto, sada sam se naljutio.
Eh moja Gazz - da sam ja tako odustajao kako ti predlažeš - ništa od svega u životu ne bi uradio.
Najlakše je dignuti ruke od svega - i reći mani se. Koliko sam ja gluposti i prepreka sreo i morao preći da bi uradio mnoge stvari koje sam mislio da trebam. Možda je to osnovni problem, što svi kažu: Ma pusti to, ne možeš ti to.
Eto, ja mislim drugačije. Javim vam uskoro šta je bilo. Wish me luck .
"A Grand dont come for free"
). ali u NY je ovo tesko dobiti, opet ide studentima visih godina (jer cijene stanova u NY su katastrofa).
