Forum Klix.ba

Koliko imate brace i sestara? Kakvi su odnosi izmedju vas? Osjecas li da mozes sve svoje probleme i radosti podijeliti sa njim/njom/ njima?

Ja imam samo jednog brata. Odnosi izmedju nas su bili "napeti" kad smo bili djeca. Ni jedan dan nije prosao a da se nismo potukli , al` opet sam znala da se mogu njemu obratiti ako sam u krizi sa drugom djecom.
Imali smo totalno razlicite interese, razlicita drustva.
Eh, sve se promijenilo kad smo poceli polako da ulazimo u tinejdzerske godine.
Nikad necu zaboraviti njegovu reakciju kad sam isla u 7. razred i jedan momcic iz prve srednje je meni nesto dobacio. Brat ga je "zacepio" odjednom i ovaj nije vise ni A rekao.
Sta reci nego: on mi je jedan od najboljih prijatelja. Razgovaramo ama bas o svemu i znam da mu se uvijek mogu obratiti ako sam u krizi (mada imam i dragog pored sebe ).
Kad vidim kako imamo lijep odnos voljela bih da imam jos brace i sestara. Steta pa moji roditelji nisu usvojili makar jedno dijete (ako vec nisu htjeli radjati).

Sad se nadam da cete i vi odvojiti malo vremena i napisati nesto o vasoj braci/ sestrama.

imam burazera i dobro se slazemo... isto kad smo bili mali mlavili smo se ko' veliki a sad smo extra ko' braca

Nikoliko.

o yeSS samo jednog na zalost..drugi je umro kao beba..
i jos uvijek ga trazim u likovima oko sebe
pitamo se ponekad kakav bi bio..kako bi se uklopio u nase maratonske brain&soul storminge..? da li bi mozda bio... ljevoruki daltonist

cHupjahalic@ wrote:Koliko imate brace i sestara? Kakve su odnosi izmedju vas? Osjecas li da mozes sve svoje probleme i radosti podijeliti sa njim/njom/ njima?

Ja imam samo jednog brata. Odnosi izmedju nas su bili "napeti" kad smo bili djeca. Ni jedan dan nije prosao a da se nismo potukli , al` opet sam znala da se mogu njemu obratiti ako sam u krizi sa drugom djecom.
Imali smo totalno razlicite interese, razlicita drustva.
Eh, sve se promijenilo kad smo poceli polako da ulazimo u tinejdzerske godine.
Nikad necu zaboraviti njegovu reakciju kad sam isla u 7. razred i jedan momcic iz prve srednje je meni nesto dobacio. Brat ga je "zacepio" odjednom i ovaj nije vise ni A rekao.
Sta reci nego: on mi je jedan od najboljih prijatelja. Razgovaramo ama bas o svemu i znam da mu se uvijek mogu obratiti ako sam u krizi (mada imam i dragog pored sebe ).
Kad vidim kako imamo lijep odnos voljela bih da imam jos brace i sestara. Steta pa moji roditelji nisu usvojili makar jedno dijete (ako vec nisu htjeli radjati).

Sad se nadam da cete i vi odvojiti malo vremena i napisati nesto o vasoj braci/ sestrama.

a mene ne racunas u bracu sram te i stid bilo

Ja imam dva brata...oba su jakog integriteta...tj. s njima nema zajebancije. Ozbiljni, pouzdani, lojalni, lijepi i zgodni, solidni svaleri, ....u svemu ovome nabrojanom ja sam im ....kontrast...nista od svega toga ne vazi za mene. Ali imam ja svojih kvaliteta...npr...gnjavez, glupost, besparica ...i tako.


Najgore u svemu tome je da imamo jedan, ali vrlo los, zajednicki nazivnik.... nemamo sestru


Valjda ce biti bolje u slijedecoj reinkarnaciji

mostarac wrote:a mene ne racunas u bracu sram te i stid bilo

ma lolim i ja tebe bez obzira sta si mi.

@Cici, bas mi je zao sto si izgubila svoga bracu.

@Stari: Nisi sam, nemam ni ja sestre a voljela bih da imam.

imam brata...stariji je 5 godina od mene...ko klinci smo se cesto zajedno igrali ...pravili haos od kuce kad nas ostave same al smo isto tako znali i spremiti besprijekorno kucu pred novu godinu jer je mama obicno radila i 31. decembra...par puta mi je razbio nos u tim sumanutim igrama...ne sjecam se da sam osjetila njegovu ljubomoru prema meni kao mladjoj al ju je vjerovatno bilo no nije je pokazivao ocito...sjecam se jednom sam se rolala...i jedan djecak me gurnuo iz cista mira...na sta je moj brat nacisto pobjesnio i obracunao se sa njim...bila sam jako ponosna sto imam takvog brata

10-ak godina kasnije se desilo nesto s njegovom psihom i od tada vise nije isti...ja na zalost nisam u stanju razgovarati sa njim kao s nekim ko mi moze pruziti savjet...ocekivati neku zastitu od njega...a sto se tice porodice i nasih obaveza kao djece da pomazemo roditeljima...preuzela sam na sebe i njegovu ulogu

cesto sam u sali znala reci...jos dok sam izlazila cesto...i zaglavljivala do sitnih sati da sam zapravo i to preuzela na sebe...sve ono sto on nije u mogucnosti uraditi...uradim ja

a on vise nikad nece biti kao nekad...kao kad smo bili djeca

Lace...

Lace

cesto sam u sali znala reci...jos dok sam izlazila cesto...i zaglavljivala do sitnih sati da sam zapravo i to preuzela na sebe...sve ono sto on nije u mogucnosti uraditi...uradim ja

a on vise nikad nece biti kao nekad...kao kad smo bili djeca

Heh ne tuguj Lace... dan je dovoljno depresivan i bez toga...Utjesi se tim da ni ti a niti bilo ko drugi neces biti onakva kakva si bila kad si bila dijete...To je u stvari jedan od osnovnih principa ...ovog sistema u kojem smo se nasli. Nista vise nije kao prije ...pa ni mi sami...ni Nervozni Postar nije isti.

I ja sam imao nesto malo od tvoje uloge ...u mladjim mi danima... obzirom da sam imao dva mrtva-ozbiljna burazera....ja sam jadan morao na sebe preuzimati tu nezahvalnu ulogu... boema, glupssona, hochstaplera, .... a oni su vec obojca bili posevili barem po tuce svaki (i to prvoklasnih curetaka)..dok sam se ja prvoj usudio kulturno ponuditi da joj naspem sok na jednom tulumu....zbog cega su me provaljivali godinama nakon toga ...no nije bitno...bitno je bilo da kad ja zakuham sa Partizanovcima i kad isti odluce da me razbiju...eh onda su se tu nadju moja dva razbijaca sa jos dvojcom-trojcom tipova slicnih njima ...i ja ih samo pustim s lanca.


Naravno toga vise nema ...ja sam igrom slucajnosti odselio daleko ...a oni su ostali .... i na svojoj glavi osjetili sve ratne uzase...sad ih pola nema.

ma dobro je lace...navikla se...pise se o braci i sestrama pa i ja napisah...nije bas jednostavno ali to sto nam brat ili sestra nije dobro ili nije sposaban/na za normalan zivot koji mi zivimo je visa sila i ne smijemo kriti pricu o njima kao da ih nema (dok se nisam navikla na to...nisam se usudjivala reci nekome da je u bolnici...lagala sam da je na vikendici)...nego htjedoh jos i dodati...to sto je prica o mom bratu malo tuzna nije razlog da 3 posta iza budu samo " "...ima vas jos sa pricama o braci i sestrama a bilo bi ih lijepo procitati

Koji su papci moji starci bili.....

uhhh... sad bih vas sve nekako odjednom zagrlila...

ja imam mladju sestru... kad smo bile male, stalno smo se svadjale i tukle. to je blo stravicno. ona je mene spucala skijaskom cipelom po licu (slomila mi prednji zub ); ja sam nju jednom zakljucala u ormar... problem je bio sto je ona 3 godine mladja a htjela je svuda sa mnom -- zamisli katastrofe, ja prvi srednje i idem vani, a sestra od 11 godina hoce sa mnom?!? ma nije bilo sanse... i onda samo svadje i prepirke... onda obuce nesto moje, uzme bez pitanja... ja ozbiljna starija, a ona toalno razmazeno mladje dijete.... znam da je mama stalno kukala, kako nije htjela da ima samo jedno dijete, nego makar dvoje, da im bude zivot laksi i ljepsi sa bratom ili sestrom (a mi eto, hulimo na boga jer se stalno svadjamo )

a sad... ne znam sta bih da je nemam. samo nju imam u tudjini...

Svako ima nekoga koga nema!

Ajme lijepe teme :D:D:D

Imam bourazera. Susta je suprotnost meni, ali samo fizicki. U duhovnim instancama, doduse na visoj razini jako dobro funkcioniramo kao tim.

Neke forumasice su ga I upoznale :D I sve do jedne rekle da sam ja zgodniji :D. Pokusavam ga uvaliti kcerki jedne forumasice, joj sto bi to bilo cool :D.

Inace, zao nam je sto nemamo sestru, obojici. Bas smo nedavno razgovarali o tome, kaze on meni das mo ko zna sta propustili…Zato mu rekoh ako budemo pravili djecu potrudicemo se da dobijemo kceri, bar nesto . Ionako ima dosta rodjaka sa sinovima, prezime se nece ugasiti s nama. Klan je zasticen

Inace kao I sva braca, kao mali je bio pravi davez (I sad je ali na drugi nacin). Stalno me pratio gdje god maknem, oponasao me I radio valjda sve ono sto mladja braca rade (5 godina je razlika medju nama). Maltretirao ga jesam, u djetinjstvu vise fizicki, sad vise duhovno (ostane onaj iskonski strah od batina, vjerujte mi iako je skoro dva puta tezi od mene :D ).

No sad kako smo stariji…sve je nekako drukcije a opet isto. I dalje idemo na utakmice zajedno, samo sto sada sjedimo jedan do drugog, nema “ moja I tvoja raja”, ne izlazimo zajedno na ista mjesta ali kad se sretnemo-uh zna se popittt…Neki dan, prosle sedmice…Hajd’ necemo o tome…

Ma necu vise da davim, hajd’ malo drugi..

Imam i brata i sestru i zbog toga za sebe uvijek kazem da sam prava sretnica
Od sestre sam starija nesto manje od 3 godine. Donedavno sam mislila da se nas dvije nikad necemo razumjeti, jer smo potpuno razlicite. Gotovo se ni u cemu nismo slagale... Znalo se desiti da i po mjesec dana ne pricamo zbog neke gluposti oko koje se posvadjamo. Ali u zadnje vrijeme situacija se polako mijenja, sve vise komuniciramo, povjeravamo se jedna drugoj. Drago mi je zbog toga jer sam se bojala da cemo zauvijek biti na distanci.
A brat je mladji od mene punih 16 godina. Predivno dijete, puno je privrzen sviima nama u porodici. Njega volim najvise na svijetu

ne znam sta bih da je nemam. samo nju imam u tudjini...

Pa pokusaj ...naci sebi nekoga....mislim nije bog zna sta ...al valja bar ponekad.

Stari wrote:

ne znam sta bih da je nemam. samo nju imam u tudjini...

Pa pokusaj ...naci sebi nekoga....mislim nije bog zna sta ...al valja bar ponekad.

pa sad stari nije da nemam bas nikoga
ali ona je jedina koja me zna oduvijek...

Imam brata koji je od mene stariji 6 godina. Kad smo bili djeca stalno sam išla za njim , pa su me prozvali prikolica . Jedva sam se otarasila tog nadimka, mada me ponekad neko opet tako zovne i šta ću ja se okrenem . Inače smo baš različiti. Često imam osjećaj da sam ja starija sestra . Ali uvijek smo tu jedno za drugo kad nekome nešto zatreba.

imam mladju sestru, jedino je po godinama mladja....nekad sa njom razgovaram kao da je ona starija.....nikoga ne poslusam kao nju
bilo je svadja oko svega.....ko zenske al nikad nesto dugotrajno...uvijek se ja prva izvinem

ugl. moj najbolji prijatelj i oslonac u zivotu

ja imam jednog brata
čak sam mu ja i dao ime
rekao sam svojima ili će se tako zvati ili ja odoh

ali nešto nismo u dobrim odnosima

obojica nosimo taj neki filozofski gen uz nervozu pa smo često u konfliktima oko najobičnijih gluposti

budući da sam stariji skoro 7 godina nikada nismo imali zajedničke interese niti priče, niti se družimo
jedina dodirna tačka nam je kompjuter i ovaj forum :D:D

nešto ne bih volio da imam više braće ili sestara
kažu da je to bogatstvo...ali mislim da je to sve slučaj od obitelji do obitelji...kako te zapadne


he he ako on ovo čita nek ostavi svoj komentar
:D:D

Za sve jedan vejiki .

@lavicas Ja sam isto mladja od brata i znala sam dosta puta ici za njim i njegovom rajom. Tako smo jednom ja i prijateljica (ona je isto imala brata koji se druzio sa mojim) isle za njihovim drustvom, pronasle njihovo "tajno" mjesto (momci se parkirali u tudjoj kuci koja se pocela graditi ) i dale ultimatum: ili nas primiti u drustvo ili cemo ih reci roditeljima. Prihvacene smo u to drustvo pod jednim uslovom: da skocimo sa prvog sprata .
Ne razmisljajuci i ja i ona skocimo par sekundi poslije (morale to uvjezbati zato sto nas je jedan portir sa benzinske tjerao sa te kuce).
Eh... kako nam je fino bilo na toj kuci.
Odsteta bi se sigurno morala platiti ali podje rat i covjek nikad ne dovrsi svoju kucu.

Imam sestru mladju 5 godina od mene.
I fali mi.
Nenormalno mi fali.
Falim i ja njoj.Kazu.
Rat nas je rastavio.
Vidjamo se 2 puta godisnje i tu se javi onaj ogromni jaz od 13 godina nebivanja jedno uz drugo.
Ali trudimo se.
Dan danas zazalim sto nisam uhvatio Denisa koji joj je spucao samarcinu.
Uhvatio ga je njegov otac i polomio mu dva rebra.I on ju je gotivio pravo.
Tu je mali odlicno prosao.
Da sam ga uhvatio vjerovatno bih ovaj post pisao iz Zenice ili Popovace.Ko zna.

Ja nikada ništa nisam uspjela otkriti , u djetinjustvu . Ali kad me je to stanje prošlo nema mi ravne.

imam pet godina mlađu sestru.
udijeljeni su nam sasvim različiti fizički i mentalni sklopovi, ja kad hoću dočarat međusobne razlike kažem da smo antipod jednojajčanim blizancima.
zajedno živimo, pa se zbog tih razlika u karakteru ćesto zakrvimo oko gluposti, ali kod važnih stvari uvijek možemo računati jedno na drugo.