#1 Savrshenstvo
Posted: 31/05/2004 21:39
Pitash me, brate, kada ce chovjek postati savrshen.
Poslushaj moj odgovor:
Chovjek ide ka savrshenstvu kada osjeti da je on bezgranichni kosmos; da je on more bez obala; da je on vatra shto vjechno gori; da je on svjetlost shto vjechno sija, da je on vjetra, bilo da duva ili miruje, da je u oblacima kada iz njih grmi, sijeva i kisha pada; da je u potocima, bilo da su raspjevani ili da plachu; da je u visokim planinama; u ravnim dolinama; da je u poljima, bila ona plodna ili neplodna.
Kada chovjek sve to osjeti, dospijeva tek na pola puta do savrshenstva. Ako hoce da dosegne savrshenstvo, valja da osjeti, ako uopshte mozhe osjecati, da je on dijete na majku oslonjeno; da je starac odgovoran za svoje potomke; da je mladic zalutao izmedju zhelja i strasti; da je zreo chovjek shto se bori sa svojom proshloshcu i buducnoschu; da je krijeposnik u svojoj isposnichkoj celiji; da je prijestupnik u svojoj tamnici; da je nauchnik medju svojim knjigama i hartijama; da je neznalica u tmini svoje noci i svoga dana; da je monahinja u cvijecu svoje vjere i trnju svoje samotinje; da je prostitutka u kandzama svoje nemoci i potreba; da je siromah u svojim jadima i potchinjavanju; da je bogatash sa svojim strastima i potchinjavanju istima; da je pjesnik u maglovitim vecherima i blistavim svitanjima.
Ako chovjek mozhe sve to iskusiti i spoznati, dospijeva do savrshenstva i postaje sjenka bozhje sjenke.
Halil Dzubran
Poslushaj moj odgovor:
Chovjek ide ka savrshenstvu kada osjeti da je on bezgranichni kosmos; da je on more bez obala; da je on vatra shto vjechno gori; da je on svjetlost shto vjechno sija, da je on vjetra, bilo da duva ili miruje, da je u oblacima kada iz njih grmi, sijeva i kisha pada; da je u potocima, bilo da su raspjevani ili da plachu; da je u visokim planinama; u ravnim dolinama; da je u poljima, bila ona plodna ili neplodna.
Kada chovjek sve to osjeti, dospijeva tek na pola puta do savrshenstva. Ako hoce da dosegne savrshenstvo, valja da osjeti, ako uopshte mozhe osjecati, da je on dijete na majku oslonjeno; da je starac odgovoran za svoje potomke; da je mladic zalutao izmedju zhelja i strasti; da je zreo chovjek shto se bori sa svojom proshloshcu i buducnoschu; da je krijeposnik u svojoj isposnichkoj celiji; da je prijestupnik u svojoj tamnici; da je nauchnik medju svojim knjigama i hartijama; da je neznalica u tmini svoje noci i svoga dana; da je monahinja u cvijecu svoje vjere i trnju svoje samotinje; da je prostitutka u kandzama svoje nemoci i potreba; da je siromah u svojim jadima i potchinjavanju; da je bogatash sa svojim strastima i potchinjavanju istima; da je pjesnik u maglovitim vecherima i blistavim svitanjima.
Ako chovjek mozhe sve to iskusiti i spoznati, dospijeva do savrshenstva i postaje sjenka bozhje sjenke.
Halil Dzubran
Razmisli!
