#1 Bosna i Hercegovina potpuno etnički podjeljena
Posted: 10/02/2006 23:00
Bosna i Hercegovina potpuno etnički podjeljena
Kako se navodi u tematskoj cjelini "Povratnici i raseljene osobe" Izvještaja, nevladina organizacija Europski pokret iz Banje Luke utvrdila je da samo dvije općine u BiH – Tuzla i Sarajevo Centar imaju više od deset posto pripadnika drugih naroda.
SARAJEVO – Sve manji interes za stvarni povratak te sve izraženije nastojanje građana da pronađu mogućnost odlaska u sredine gdje će biti većina ili izvan BiH upućuje na zastrašujuću činjenicu kako je u Bosni i Hercegovini etničko čišćenje u završnoj fazi, alarmantni je podatak Izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za 2005. godinu.
Kako se navodi u tematskoj cjelini "Povratnici i raseljene osobe" Izvještaja, nevladina organizacija Europski pokret iz Banje Luke utvrdila je da samo dvije općine u BiH – Tuzla i Sarajevo Centar imaju više od deset posto pripadnika drugih naroda. Prije rata samo je 20 posto općina imalo strukturu stanovništva u kojoj je jedan narod bio zastupljen s više od 50 posto u ukupnom broju stanovnika.
"Danas, država je definitivno razdijeljena na više jednonacionalnih teritorija", zastrašujući je podatak godišnjeg Izvještaja.
Među mnogobrojnim primjerima, u Izvještaju se mogu vidjeti i podaci da od oko 220.000 Hrvata koliko ih je živjelo prije rata na području RS-a danas ih tu živi manje od 15.000, a od 73.000 koliko ih je bilo na području Banje Luke sad ih ima oko 6.500. Od 39.000 tijekom rata izbjeglih Srba iz Hercegovine do sada se svojim kućama vratilo njih 9.000.
U Foču se nije vratilo ni 3.500 od oko 20.790 predratnih stanovnika Bošnjaka. Na području općine Modriča prije rata je živjelo 11.670 Bošnjaka, a danas ih je oko 3.000. Hrvata je u toj općini bilo 10.600, a danas svega 150.
Helsinški komitet opovrgava statističke podatke Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH te UNHCR-a prema kojima se deset godina nakon Daytona kućama vratilo oko 50 posto izbjeglih i raseljenih, odnosno više od milijun ljudi.
Komitet na osnovu izvještaja svojih monitora, obilaska općina širom BiH, podataka Saveza i udruženja izbjeglih i raseljenih te podataka dobijenih od lokalnih zajednica tvrdi kako se kućama vratila tek trećina od ukupnog broja raseljenih i izbjeglih građana.
U Izvještaju se upozorava kako se često vrši prosto zbrajanje onih kojima je vraćena imovina i članova njihovih obitelji. Na terenu je lako utvrditi da se najčešće u vraćeni stan ili kuću useljava jedan ili dva starija člana, mnogi se tu zadržavaju kratko – do prodaje ili zamjene. U velikom broju slučajeva obnovljene kuće vlasnici koriste kao vikendice, a nije malo ni onih koji imaju prijavu stanovanja na predratnoj adresi, a žive i rade u nekoj drugoj bh. općini ili inozemstvu.
Lako je uočljivo, tvrde u Helsinškom komitetu, da se u populaciji mahom nalaze stare osobe. Kao alarmirajuću činjenicu navode primjer iz Rogatice, gdje je u 2005. godini, deset godina nakon Daytona, rođena prva povratnička beba. Tu je prije rata živjelo, a tijekom rata izbjeglo, 13.209 građana koji su se izjašnjavali kao Muslimani.
Neprovođenje odluka u lokalnim zajednicama, neusaglašeni sustavi u području zdravstva, mirovinskih fondova, postojanje različitih školskih programa, različitost entitetskih i županijskih zakona te ogroman broj podzakonskih odluka i propisa dovode povratnike na svim prostorima u diskriminirajući položaj.
Ipak, najveću prepreku održivom povratku u Helsinškom komitetu smatraju nemogućnost ostvarivanja prava na rad. Svuda, bez izuzetka, prisutna je diskriminacija pri zapošljavanju povratnika u općinama te javnim ustanovama i preduzećima.
Mada se sigurnost povratnika i njihove imovine poboljšala u 2005. još se bilježi veliki broj nasrtaja na nacionalne i vjerske objekte i spomenike, a bilo je i slučajeva fizičkog razračunavanja i uništavanja imovine.
Za rješavanje problema izbjeglih i raseljenih osoba u BiH za 2006. planirano je 13,6 miliona KM, navodi se u Izvještaju.
Kako se navodi u tematskoj cjelini "Povratnici i raseljene osobe" Izvještaja, nevladina organizacija Europski pokret iz Banje Luke utvrdila je da samo dvije općine u BiH – Tuzla i Sarajevo Centar imaju više od deset posto pripadnika drugih naroda.
SARAJEVO – Sve manji interes za stvarni povratak te sve izraženije nastojanje građana da pronađu mogućnost odlaska u sredine gdje će biti većina ili izvan BiH upućuje na zastrašujuću činjenicu kako je u Bosni i Hercegovini etničko čišćenje u završnoj fazi, alarmantni je podatak Izvještaja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za 2005. godinu.
Kako se navodi u tematskoj cjelini "Povratnici i raseljene osobe" Izvještaja, nevladina organizacija Europski pokret iz Banje Luke utvrdila je da samo dvije općine u BiH – Tuzla i Sarajevo Centar imaju više od deset posto pripadnika drugih naroda. Prije rata samo je 20 posto općina imalo strukturu stanovništva u kojoj je jedan narod bio zastupljen s više od 50 posto u ukupnom broju stanovnika.
"Danas, država je definitivno razdijeljena na više jednonacionalnih teritorija", zastrašujući je podatak godišnjeg Izvještaja.
Među mnogobrojnim primjerima, u Izvještaju se mogu vidjeti i podaci da od oko 220.000 Hrvata koliko ih je živjelo prije rata na području RS-a danas ih tu živi manje od 15.000, a od 73.000 koliko ih je bilo na području Banje Luke sad ih ima oko 6.500. Od 39.000 tijekom rata izbjeglih Srba iz Hercegovine do sada se svojim kućama vratilo njih 9.000.
U Foču se nije vratilo ni 3.500 od oko 20.790 predratnih stanovnika Bošnjaka. Na području općine Modriča prije rata je živjelo 11.670 Bošnjaka, a danas ih je oko 3.000. Hrvata je u toj općini bilo 10.600, a danas svega 150.
Helsinški komitet opovrgava statističke podatke Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH te UNHCR-a prema kojima se deset godina nakon Daytona kućama vratilo oko 50 posto izbjeglih i raseljenih, odnosno više od milijun ljudi.
Komitet na osnovu izvještaja svojih monitora, obilaska općina širom BiH, podataka Saveza i udruženja izbjeglih i raseljenih te podataka dobijenih od lokalnih zajednica tvrdi kako se kućama vratila tek trećina od ukupnog broja raseljenih i izbjeglih građana.
U Izvještaju se upozorava kako se često vrši prosto zbrajanje onih kojima je vraćena imovina i članova njihovih obitelji. Na terenu je lako utvrditi da se najčešće u vraćeni stan ili kuću useljava jedan ili dva starija člana, mnogi se tu zadržavaju kratko – do prodaje ili zamjene. U velikom broju slučajeva obnovljene kuće vlasnici koriste kao vikendice, a nije malo ni onih koji imaju prijavu stanovanja na predratnoj adresi, a žive i rade u nekoj drugoj bh. općini ili inozemstvu.
Lako je uočljivo, tvrde u Helsinškom komitetu, da se u populaciji mahom nalaze stare osobe. Kao alarmirajuću činjenicu navode primjer iz Rogatice, gdje je u 2005. godini, deset godina nakon Daytona, rođena prva povratnička beba. Tu je prije rata živjelo, a tijekom rata izbjeglo, 13.209 građana koji su se izjašnjavali kao Muslimani.
Neprovođenje odluka u lokalnim zajednicama, neusaglašeni sustavi u području zdravstva, mirovinskih fondova, postojanje različitih školskih programa, različitost entitetskih i županijskih zakona te ogroman broj podzakonskih odluka i propisa dovode povratnike na svim prostorima u diskriminirajući položaj.
Ipak, najveću prepreku održivom povratku u Helsinškom komitetu smatraju nemogućnost ostvarivanja prava na rad. Svuda, bez izuzetka, prisutna je diskriminacija pri zapošljavanju povratnika u općinama te javnim ustanovama i preduzećima.
Mada se sigurnost povratnika i njihove imovine poboljšala u 2005. još se bilježi veliki broj nasrtaja na nacionalne i vjerske objekte i spomenike, a bilo je i slučajeva fizičkog razračunavanja i uništavanja imovine.
Za rješavanje problema izbjeglih i raseljenih osoba u BiH za 2006. planirano je 13,6 miliona KM, navodi se u Izvještaju.
