zadnji broj..naslovna prosvjednici..(logicno..nazalost!)..iako je drusko napisala tekst o borbi protiv narko grupa..jebes ga..mislim da nam je veci problem ta droga negoli sve ovo oko karikatura...
da..senzacija!
Moderator: anex
Život: Ispovijest žrtve – Mevla Lepir, jedna od više hiljada silovanih žena
Muža su ubili, mene zlostavljali, a danas mi prijete!
Silovana je u junu '92, u Miljevini kod Foče. O tome nikada nije svjedočila. Nedavno je pozvana pred trebinjski sud zbog prinudnog rada i porobljavanja na koji ju je natjerao te iste godine Momir Skakavac, kome je proces u Trebinju u toku. O metodama suđenja ratnim zločincima na domaći način najbolje svjedoči činjenica da je advokat optuženog Bajro Čilić zvao svjedokinje i prijetio im tražeći da promijene iskaz. Njega niko nije promijenio: Mevlina ispovijest tragično je svjedočanstvo odnosa tužilaštva prema svjedocima, države prema civilnim žrtvama rata, društva prema silovanim ženama
Belma Bećirbašić
U naselju Hrasnica, na adresu jednog skromnog stana, stigla je plava koverta Tužilaštva BiH: "Ukoliko se ne odazovete da svjedočite protiv Momira Skakavca, optuženog za ratne zločine u Foči, uslijedit će vaše prinudno dovođenje ili novčana kazna od 5.000 KM." Mevla Lepir se osvrnula oko sebe: u sobi sa dva kreveta i starom pećnicom živi sa troje djece.
Cijena sjećanja Na stolu se zateklo nekoliko novčanica, brojala ih je - ako potroši po dvije marke svaki dan, možda će izdržati do kraja mjeseca. A onda valja ponovo rasporediti onih 100 KM koje svakog mjeseca dobije od Centra za socijalni rad. Stala je pred ogledalo: na licu su se od suza skupile bore. Pomislila je tada kako bi dala i zadnju kovanicu samo da se ne mora nanovo prisjećati.
Momir Skakavac jedan je od prvih kome se za ratne zločine sudi u BiH i to u Republici Srpskoj: u Trebinju. Udruženje žena žrtava rata odbilo je u prvi mah da svjedokinje idu tamo, ali nisu imale izbora. Nakon brojnih molbi, dali su im po dvadeset maraka za dnevnice i troškove prijevoza.
Svjedočile su cijeli jedan dan, uz čašu vode i cigaretu. U povratku, sigurnost im niko nije garantovao. Dobile su samo poziv od advokata optuženog Bajre Čilića, smijenjenog načelnika policije u Općini Stari Grad, koji im je prijetio. Protiv njega je Udruženje podnijelo tužbu, ali to ništa nije promijenilo: on će već naredne sedmice nanovo zastupati Skakavca u nastavku procesa pred Sudom u Trebinju. U međuvremenu, nastavio je zvati žene svjedoke.
"Uvijek mi kaže: 'Mevlo, Bajro je na telefonu, akšamhajrula.' I pita da li želim da odem na kafu. Ja mu spustim slušalicu. Jednom me nazvao, kaže: 'Poslije ovog svjedočenja u Trebinju, ko garantuje život tebi i tvojoj djeci?!' Pitao me gdje stanujem. Rekla sam: 'Kuća bez broja.' Sad, čim vidim 065, ne javljam se. Ali znam ko je s njim kad me zove: Vera Skakavac, sestra Momirova. Ona je bila gazda javne kuće u Miljevini, u koju je dovodila mnoge djevojčice. Saznala sam da je otvorila neki bilijar-cafe u Miljevini. A sjećam se, jabuku s drveta nisam ubrala a da njenoj majci, pokojnoj Mileni, nisam dala…", priča Mevla dok sjedimo u njenom domu.
S njom su kćerka Sanela i sin Adnan. Starija kćerka je na poslu u bolnici. Sve troje su tek bili naučili da pišu kada su posljednji put vidjeli oca. Bilo je to u julu '92, kada je jedno jutro na vrata kuće u Miljevini zakucao amidžić Momira Skakavca - Krsto Skakavac. Mevla je rekla da joj suprug spava. "On se prodera: 'Digni se, majku ti jebem, naši ginu, a vi spavate!' Moj muž se ustao, otišao u kupatilo, a ovaj ga pitao jel' to abdest uzima da klanja. Tad ga je udario po licu. Krv ga je zalila. Izašao je bosih nogu. Nisam ga više nikada vidjela. Danas nemam nikakva prava na njega."
Mevla nam pokazuje papire, većinom odbijenice od raznih institucija za pomoć njima kao porodici šehida. Protekle godine izgubila je i 140 maraka penzije. Tog dana, Mevla je nazvala kćerku na posao i plačući joj rekla da nisu više mali i da se mogu pobrinuti za sebe. Potom je nazvala gazdaricu, zamolila je da djecu ne istjera iz kuće i popila tablete. "Htjela sam da se otrujem…nisam imala izlaza… Spasili su me, ali morala sam odležati na psihijatriji neko vrijeme. Tada sam skroz otišla…", prisjeća se Mevla.
Iako je prestala pušiti, moli cigaretu. Njena kćerka Selma igra se sa pekinezerom Mukijem i smiješi. Uzela ga je sa ulice i dovela u kuću. Govori nam kako su jedno vrijeme, nekad davno, kopali po kontejnerima - kad bi našli komad hljeba, skinuli bi koru. Ne znamo da li govori o periodu rata ili mira. Na trenutak - sve se čini istim.
"Čim sam ušla u sudnicu, prepoznala sam Skakavca. Propao je, osijedio. Sudija me je pitao da li poznajem okrivljenog. Rekoh: 'Da, '66. je godište.' Posljednji put kad sam ga vidjela došao je po mene i nekoliko drugih žena sa traktorom ispred kuće. Bilo je to nekoliko dana nakon što su mi odveli muža. Sjele smo na traktor i došle u grad. Na ulicama je bilo mnogo krava, dvjestotinjak. Dao nam je kante i naredio da muzemo jednu po jednu. A krave su na ulici isprepadane, tuđe su, podivljale…pa bi stalno odgurivale one kante. Pričala sam u sudnici kako su nam psovali majku s puškom na potiljku kad bi se mlijeko prosulo. Tada se Bajro Čilić ustao i pitao me: 'Jesi li ti znala krave musti?' Ja sam ga pogledala i počela da se tresem, plačem…"
Rekvijem za vreću brašna Mevli je to bilo prvo svjedočenje pred sudom. Ali nikada nije svjedočila za ono što se tek spremalo… O jednoj večeri kada su nanovo pokucali na vrata.
"Bila su trojica. Znala sam jednog, Ranko Vuković. Rekli su da ih je poslao Pero Elez, vođa četnika u Miljevini, kasnije je izvršio samoubistvo. Pitali su me gdje mi je čovjek. Rekla sam da je odveden sa spavanja. Izvrnuli su osigurač, uhvatili me i prebacili u kuhinju. Nije bilo svjetla, čula sam samo kako je puška pala na stol. I jednog od njih: 'Ako pustiš glas, ubit ću ti djecu.' Počeli su me dirati… Izgubila sam svijest", priča Mevla kroz suze.
Nakon toga, ne sjeća se mnogo osim da je najstarija kćerka pitala: "Majko, jesi li živa? Rekli su da su otišli do motela i da će se vratiti. Haj'mo bježati." Mevla se sa djecom sakrila u obližnju šupu. Nedugo poslije, čula je nanovo njihove glasove. "Ušli su kod jedne stare babe, komšinice, i pitali je je li me sakrila. Kad su vidjeli da nisam tu, počeli su kružiti napolju, oko šupe. Moje srce je toliko tuklo i lupalo da sam se prepala da me ono ne otkrije…" Mevla je tu ostala dovoljno dugo da pomisle da je uspjela pobjeći. Ona bi čas prebivala u šupi, čas u kući. Sve do momenta kad s jednim konvojem nije uspjela doći u Sarajevo.
"Sad nemam ništa, moram moliti za vreću brašna." Mevla ne voli da priča. Nekada je pristajala da daje izjave, nadajući se kakvoj-takvoj pomoći. "Shvatila sam da samo pare na nama zarađuju. A ja ne mogu sebi da dođem, kad dajem izjavu, vratim se petnaest godina unazad..."
Nakon suđenja u Trebinju, posjetila je ponovo liječnika. Za Dane je ipak pristala da se sjeti prošlosti. Ne krijemo da bismo i mi voljeli da joj njezina ispovijest pomogne da ostvari bilo kakva prava koja pripadaju civilnim žrtvama rata. Ipak, ne znamo hoće li: koga uostalom danas zanimaju žrtve rata? Zato se opraštamo skoro izvinjavajući se što smo uopće došli. Kako priznati naglas koliko nas je stid što živimo u zemlji u kojoj žrtve nemaju prava čak ni na zaštitu od advokata optuženih ratnih zločinaca?
Nek' se prepucavaju u 'reagovanjima' do sudnjeg dana. Ali koristiti uvodnik novine, za iznosenje svog vidjenja detalja svadje stare vise od deset godina, nebitne u svakom pogledu za danasnju stvarnost, nije profesionalno.edu wrote:danasnji dani nam donose odgovor haverica..pa ce u sljedecem biti odgovor pecanina..itd..itd...
rodi majka..sudnjidan wrote:Prije izvjesnog vremena ja sam se s nekim forumasima prepirao oko Dana. Uglavnom, oni su smatrali kako Dani imaju astronomske tiraze, kako su najcitaniji, najbolji, najprodavaniji, naj, naj, a da u isto vrijeme Slobodna Bosna propada. Ja sam tvrdio suprotno, da Dani nemaju tiraz veci od 9.000, da imaju ogromnu remitendu i da opstaju nekom vrstom "reketasko-nezavisnog" novinarstva (godisnji ugovor o reklamiranju=nagrada za biznismena godine; pojedinacni oglas=afirmativni tekst; nema oglasavanja u Danima+reklama u Slobodnoj Bosni=pljuvacki tekst). To je reket poput Avazovog, jedino je Pecaninova novina "nezavisna".
I sada se desilo da je uveden PDV, a vodeci ljudi takvog "tiraznog i uticajnog giganta" Pecanin i Selimbegovicka kukaju na sav glas kako im nema spasa, smanjuju broj strana za trecinu. Onaj ko je prosao kratki kurs iz ekonomije zna da PDV (kada je izdavacka djelatnost u pitanju) najvise pogadja novine koje imaju visoku remitendu jer moraju placati porez i na neprodate primjerke.
U isto vrijeme "skoro ugasena" Slobodna Bosna nastavlja izlaziti kao i dosad, po jednakoj cijeni, na jednakom broju strana.
Mislim da je sve jasno.
Sto opet naravno ne znaci da je SB i kvalitetna novina.sudnjidan wrote:Prije izvjesnog vremena ja sam se s nekim forumasima prepirao oko Dana. Uglavnom, oni su smatrali kako Dani imaju astronomske tiraze, kako su najcitaniji, najbolji, najprodavaniji, naj, naj, a da u isto vrijeme Slobodna Bosna propada. Ja sam tvrdio suprotno, da Dani nemaju tiraz veci od 9.000, da imaju ogromnu remitendu i da opstaju nekom vrstom "reketasko-nezavisnog" novinarstva (godisnji ugovor o reklamiranju=nagrada za biznismena godine; pojedinacni oglas=afirmativni tekst; nema oglasavanja u Danima+reklama u Slobodnoj Bosni=pljuvacki tekst). To je reket poput Avazovog, jedino je Pecaninova novina "nezavisna".
I sada se desilo da je uveden PDV, a vodeci ljudi takvog "tiraznog i uticajnog giganta" Pecanin i Selimbegovicka kukaju na sav glas kako im nema spasa, smanjuju broj strana za trecinu. Onaj ko je prosao kratki kurs iz ekonomije zna da PDV (kada je izdavacka djelatnost u pitanju) najvise pogadja novine koje imaju visoku remitendu jer moraju placati porez i na neprodate primjerke.
U isto vrijeme "skoro ugasena" Slobodna Bosna nastavlja izlaziti kao i dosad, po jednakoj cijeni, na jednakom broju strana.
Mislim da je sve jasno.
Koliko mi se cini, a priznajem nisam siguran, prije su imali 84-100 strana. Ako sada imaju 62 ili 64, to je otprilike to. Ili je mozda bolje reci da su tanji za cetvrtinu, izvinjavam se ako sam pogrijesio. Uostalom, nije bitna brojka vec cinjenica da im je izlazenje ugrozeno zbog 17 posto poreza. Neku noc je Vildana najavljivala otpustanje dijela administracije kao naredni korak.edu wrote:rodi majka..![]()
..je li to terza ucio matematiku?!
![]()
![]()
ili kako "nezavisni" Senad Pecanin pere obraz "uspjesnom biznismenu" Vuku HamovicuIntervju Dana: Vuk Hamović, jedan od najmoćnijih biznismena na Balkanu
http://www.bhdani.com/default.asp?kat=t ... tekst_rb=4
Prenj ponavljaš ovaj post na više tema
Manijak1
A Pećanin je išao i u Singapur ........po lokalima sumnjive djelatnosti![]()
![]()