#1 D E M O K R A C I J A
Posted: 06/02/2006 17:04
http://www.irib.ir
INTERVJU SA Filipom Bolopionom NOVINAREM FRANCUSKOG RADIJA RFI U NJU JORKU
Cijenjeni slušatelji u nastavku programa poslušajte kako je tekao razgovor našeg kolege iz IRIB-ovog Medjunarodnog servisa na francuskom jeziku sa Filipom Bolopionom, novinarem francuskog radija RFI u Nju Jorku o stanju u Gvantanamu. Gospodin Bolopion je u ovom razgovoru istakao da su američke vlasti uspjele prikupiti sasvim malo informacija i podataka u toj vojnoj bazi-zatvoru u kojem vlada nesmotreno ponašanje američkih čuvara prema zatvorenicima, istraživanja prepuna nasilja, zatvaranje zatvorenika u kaveze. U spomenutom zatvoru su zatočena i djeca, a mnogi novinari ističu da se zatvorenici u Gvantanamu nalaze u istinskom paklu.
P:U vašoj knjizi «Gvantanamo-pritvor na kraju svijeta», temeljno ste razmotrili stanje u kojem se nalaze pritvorenici koje su američke vlasti, pod optužbom da se bave terorističkim radnjama, zarobile u Avganistanu i Pakistanu i prebacile u bazu Gvantanamo. Zamolili bi smo vas da nam dodatno pojasnite kakvim ste informacijama raspolagali prilikom pisanja te knjige?
O: Uz dozvolu koju sam dobio od američke vojske, bio mi je omogućen pristup bazi Gvantanamo. Međutim, moj boravak u toj bazi je bio pod stalnom prismotrom. Prvo što sam osjetio u Gvantanamu bila su mnogobrojna ograničenja. Nisam mogao razgovarati sa zatvorenicima, nisam imao dozvolu prisustvovati isljeđivanjima ili da se izbliza upoznam sa stanjem u ćelijama. Upravo taj nemili osjećaj i ponašanje odgovornih u odjelu za odnose sa javnošću su me i nagnali na pisanje knjige koju ste upravo spomenuli. U toku istraživanja sam se sastao sa odgovornima u Međunarodnom komitetu Crvenog krsta i članovima porodica zatvorenika. Također sam koristio i informacije koje su objavljene u američkoj štampi, te tajne podatke koji su bili čuvani u Pentagonu, a koji su nedavno objavljeni. Da bih ponudio kompletniji sadržaj, razgovarao sam i sa bivšim zatvorenicima Gvantanama koji su imali sreću da budu oslobođeni. Sve mi je to pomoglo da razlučim istinu od laži i da ponudim jasniju sliku stanja koje vlada u bazi Gvantanamo.
P:Zašto je Amerika za pritvaranje neprijateljskih ratnika izabrala vojnu bazu na Kubi?
O:Zbog praktičnih i pravnih razloga. Gvantanamo je svojevrsno ostrvo sa kojeg je bijeg nemoguć. Sa jedne strane je okean pun ajkula, a sa druge vojna žica, do zuba naoružani američki i kubanski vojnici i minska polja koja bazu odvajaju od kubanske teritorije. Ta baza je potpuno pod kontrolom vojske i u nju niko nemože ući bez dozvole američke vojske. Tu nema habera od
demonstranata, porodica zatvorenika i advokata. Sa pravnog aspekta, Pentagon tvrdi da ta baza, koja je prije otprilike 100 godina nasilu unajmljena od Kube, ne predstavlja dio američke teritorije i da zbog toga nije pod jurisdikcijom američkog pravosuđa. Protiv takvog stanja je protestvovao i američki Vrhovni sud.
P:Zbog čega se taj zatvor smatra područjem izvan pravnog i zakonskog područja djelovanja?
O:Zbog toga što američke vlasti ne priznaju nikakva prava tih zatvorenika. Kada su u pitanju ti zatvorenici, Amerika nepoštuje ni Ženevske konvencije. Oni nemaju nikakva prava, a osim veoma malog broja zatvorenika, nemaju pravo ni na pravnog zastupnika. Oni su u vlasništvu američke vojske koja je obećala da će se prema njima ponašati humano, ali ni to ne poštuje.
P:U kakvim se uvjetima nalaze zatvorenici i kako se prema njima ophode čuvari i ostali odgovorni u Gvantanamu?
O: Oni se nalaze u jako teškim uvjetima. Zatvoreni su u kavezima tako da ih čuvari mogu nadzirati 23 sata dnevno koliko provode u tim željeznim kavezima. Oni 2-3 puta sedmično izlaze iz ćelija kako bi se okupali i po 15 minuta prošetali ili pak bili podvrgnuti isljeđivanjima. Oni nemaju čime prekratiti vrijeme: ni novinama, ni televizijom, ni telefonom. Svi aspekti njihova života bivaju kontrolirani od strane američke vojske. Vojska u isljeđivanjima koristi veoma čudne metode kažnjavanja i nagrađivanja, a nagrađivanje ustvari predstavlja poniženje jer se odnosi na davanje sapuna, gaća, potkošulja i slično. Zatvorenici se izvan ćelija kreću u okovima. Većina zatvorenika se nalazi u veoma teškom psihičkom stanju i većina njih, zbog stanja u zatvoru, iskazuje ozbiljnu želju za samoubistvom.
P:Šta vas je uspjelo potresti prilikom isljeđivanja?
O:Veoma je potresan podatak da je u toj bazi zatočeno jedno dijete od 13 godina. Primijetio sam da se u toj bazi od 2001. godine nalazi zatočeno najmanje troje djece mlađe od 15 godina. Zatvorenici veoma dug period bivaju svezani u okove i lance. Bivaju skidani do gole kože, primorani na slušanje muzike za koju je dokazano da uništava moć sluha, izloženi teškim zimama, uskraćeni za noćni san ili sunčanu svjetlost. Ti zatvorenici, također, bivaju mjesecima zatvoreni u samicama ili izloženi prijetnjama psima. Pritom nije rijetkost da žene čuvari vrše poseban pritisak na zatvorenike. Takvo ponašanje odgovornih u Gvantanamu je odobreno od najviših vojnih instanci u Pentagonu. No, mene je najviše potresla činjenica da sve to nema nikakve svrhe i nikakvog značenja. Amerika je u Gvantanamu uspjela prikupiti veoma malo podataka zanemarljive vrijednosti. Drugim riječima, Gvantanamo je katastrofa i može dovesti do kontraproduktivnih rezultata i prerasti u izazov i inspiraciju novim generacijama terorista i njihovih akcija.
P:U najnovijem izvještaju Međunarodnog komiteta crvenog krsta, organizacije koja jedina ima pravo pristupa zatvorenicima u Gvantanamu, ističe se da zatvorenici u toj bazi bivaju podrvgavani mučenju. Šta Vi mislite?
O:I ja sam u svojoj knjizi stigao do tog zaključka. Naravno, ovdje nisu u pitanju divljačka mučenja kakva su počinili Francuzi u Alžiru, nego hladnokrvna i veoma precizna mučenja. Ali, ja mislim da su uslovi u zatvoru, metode mučenja i ponašanja osoblja zatvora usmjereni ka vršenju psiho-pritiska na zatvorenike mnogo bolniji od fizičkih bolova i muka.
P:U Gvantanamu je zatvoreno oko 600 osoba. Kako su Amerikanci izabrali te osobe i da li su oni uistinu opasni teroristi?
O:Većina njih je zarobljeno u toku sukoba u Avganistanu i prebačeno u bazu Gvantanamo, jer su ih Amerikanci i njihovi saveznici smatrali opasnim teroristima ili su mislili da iz njih mogu izvući potrebne informacije. Također treba ukazati i na činjenicu da je Gvantanamo prije svega isljedni centar. Sigurno je i to da ni ti zatvorenici nisu anđeli, ali su u svakom slučaju na trećem nivou odgovornosti. Također, ne treba isključiti ni činjenicu da su mnogi od njih i nevini. To potvrđuje i podatak da su Amerikanci do sada oslobodili 150 zatvorenika koji su bili ili zemljoradnici ili vozaci koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešššno vrijeme. Veoma mali broj zatvorenika su teroristi, ali ne spadaju među važnije članove Al-Kaide.
P:Vi mislite da Amerikanci trenutno u svijetu imaju oko devet hiljada zatvorenika koji se nalaze u mreži tajnih zatvora širom svijeta koje je Amerika formirala posle 11. septembra. Da li je Gvantanamo samo jedan dio te mreže za koji javnost zna?
O: Uticajni članovi Al-Kaide poput Halida šejh Muhameda, komandanta Al-Kaidinih vojnih operacija, ne nalaze se u bazi Gvantanamo, nego, u pravom smislu te riječi, u tajnoj mreži američkih zatvora. Ti tajni američki zatvori se nalaze u američkim vojnim bazama širom svijeta, a najvjerovatnije lokacije na kojima se nalaze ti zatvori su ostrvo Diego Garsia u Indijskom okeanu i zemlje poput Jordana i Pakistana. Međunarodnom Komitetu crvenog krsta nije omogućen pristup tim zatvorima i neće biti nimalo čudno ako se jednoga dana otkrije da su metode i načini mučenja zatvorenika u tim tajnim zatvorima bili mnogo brutalniji nego u Gvantanamu.
INTERVJU SA Filipom Bolopionom NOVINAREM FRANCUSKOG RADIJA RFI U NJU JORKU
Cijenjeni slušatelji u nastavku programa poslušajte kako je tekao razgovor našeg kolege iz IRIB-ovog Medjunarodnog servisa na francuskom jeziku sa Filipom Bolopionom, novinarem francuskog radija RFI u Nju Jorku o stanju u Gvantanamu. Gospodin Bolopion je u ovom razgovoru istakao da su američke vlasti uspjele prikupiti sasvim malo informacija i podataka u toj vojnoj bazi-zatvoru u kojem vlada nesmotreno ponašanje američkih čuvara prema zatvorenicima, istraživanja prepuna nasilja, zatvaranje zatvorenika u kaveze. U spomenutom zatvoru su zatočena i djeca, a mnogi novinari ističu da se zatvorenici u Gvantanamu nalaze u istinskom paklu.
P:U vašoj knjizi «Gvantanamo-pritvor na kraju svijeta», temeljno ste razmotrili stanje u kojem se nalaze pritvorenici koje su američke vlasti, pod optužbom da se bave terorističkim radnjama, zarobile u Avganistanu i Pakistanu i prebacile u bazu Gvantanamo. Zamolili bi smo vas da nam dodatno pojasnite kakvim ste informacijama raspolagali prilikom pisanja te knjige?
O: Uz dozvolu koju sam dobio od američke vojske, bio mi je omogućen pristup bazi Gvantanamo. Međutim, moj boravak u toj bazi je bio pod stalnom prismotrom. Prvo što sam osjetio u Gvantanamu bila su mnogobrojna ograničenja. Nisam mogao razgovarati sa zatvorenicima, nisam imao dozvolu prisustvovati isljeđivanjima ili da se izbliza upoznam sa stanjem u ćelijama. Upravo taj nemili osjećaj i ponašanje odgovornih u odjelu za odnose sa javnošću su me i nagnali na pisanje knjige koju ste upravo spomenuli. U toku istraživanja sam se sastao sa odgovornima u Međunarodnom komitetu Crvenog krsta i članovima porodica zatvorenika. Također sam koristio i informacije koje su objavljene u američkoj štampi, te tajne podatke koji su bili čuvani u Pentagonu, a koji su nedavno objavljeni. Da bih ponudio kompletniji sadržaj, razgovarao sam i sa bivšim zatvorenicima Gvantanama koji su imali sreću da budu oslobođeni. Sve mi je to pomoglo da razlučim istinu od laži i da ponudim jasniju sliku stanja koje vlada u bazi Gvantanamo.
P:Zašto je Amerika za pritvaranje neprijateljskih ratnika izabrala vojnu bazu na Kubi?
O:Zbog praktičnih i pravnih razloga. Gvantanamo je svojevrsno ostrvo sa kojeg je bijeg nemoguć. Sa jedne strane je okean pun ajkula, a sa druge vojna žica, do zuba naoružani američki i kubanski vojnici i minska polja koja bazu odvajaju od kubanske teritorije. Ta baza je potpuno pod kontrolom vojske i u nju niko nemože ući bez dozvole američke vojske. Tu nema habera od
demonstranata, porodica zatvorenika i advokata. Sa pravnog aspekta, Pentagon tvrdi da ta baza, koja je prije otprilike 100 godina nasilu unajmljena od Kube, ne predstavlja dio američke teritorije i da zbog toga nije pod jurisdikcijom američkog pravosuđa. Protiv takvog stanja je protestvovao i američki Vrhovni sud.
P:Zbog čega se taj zatvor smatra područjem izvan pravnog i zakonskog područja djelovanja?
O:Zbog toga što američke vlasti ne priznaju nikakva prava tih zatvorenika. Kada su u pitanju ti zatvorenici, Amerika nepoštuje ni Ženevske konvencije. Oni nemaju nikakva prava, a osim veoma malog broja zatvorenika, nemaju pravo ni na pravnog zastupnika. Oni su u vlasništvu američke vojske koja je obećala da će se prema njima ponašati humano, ali ni to ne poštuje.
P:U kakvim se uvjetima nalaze zatvorenici i kako se prema njima ophode čuvari i ostali odgovorni u Gvantanamu?
O: Oni se nalaze u jako teškim uvjetima. Zatvoreni su u kavezima tako da ih čuvari mogu nadzirati 23 sata dnevno koliko provode u tim željeznim kavezima. Oni 2-3 puta sedmično izlaze iz ćelija kako bi se okupali i po 15 minuta prošetali ili pak bili podvrgnuti isljeđivanjima. Oni nemaju čime prekratiti vrijeme: ni novinama, ni televizijom, ni telefonom. Svi aspekti njihova života bivaju kontrolirani od strane američke vojske. Vojska u isljeđivanjima koristi veoma čudne metode kažnjavanja i nagrađivanja, a nagrađivanje ustvari predstavlja poniženje jer se odnosi na davanje sapuna, gaća, potkošulja i slično. Zatvorenici se izvan ćelija kreću u okovima. Većina zatvorenika se nalazi u veoma teškom psihičkom stanju i većina njih, zbog stanja u zatvoru, iskazuje ozbiljnu želju za samoubistvom.
P:Šta vas je uspjelo potresti prilikom isljeđivanja?
O:Veoma je potresan podatak da je u toj bazi zatočeno jedno dijete od 13 godina. Primijetio sam da se u toj bazi od 2001. godine nalazi zatočeno najmanje troje djece mlađe od 15 godina. Zatvorenici veoma dug period bivaju svezani u okove i lance. Bivaju skidani do gole kože, primorani na slušanje muzike za koju je dokazano da uništava moć sluha, izloženi teškim zimama, uskraćeni za noćni san ili sunčanu svjetlost. Ti zatvorenici, također, bivaju mjesecima zatvoreni u samicama ili izloženi prijetnjama psima. Pritom nije rijetkost da žene čuvari vrše poseban pritisak na zatvorenike. Takvo ponašanje odgovornih u Gvantanamu je odobreno od najviših vojnih instanci u Pentagonu. No, mene je najviše potresla činjenica da sve to nema nikakve svrhe i nikakvog značenja. Amerika je u Gvantanamu uspjela prikupiti veoma malo podataka zanemarljive vrijednosti. Drugim riječima, Gvantanamo je katastrofa i može dovesti do kontraproduktivnih rezultata i prerasti u izazov i inspiraciju novim generacijama terorista i njihovih akcija.
P:U najnovijem izvještaju Međunarodnog komiteta crvenog krsta, organizacije koja jedina ima pravo pristupa zatvorenicima u Gvantanamu, ističe se da zatvorenici u toj bazi bivaju podrvgavani mučenju. Šta Vi mislite?
O:I ja sam u svojoj knjizi stigao do tog zaključka. Naravno, ovdje nisu u pitanju divljačka mučenja kakva su počinili Francuzi u Alžiru, nego hladnokrvna i veoma precizna mučenja. Ali, ja mislim da su uslovi u zatvoru, metode mučenja i ponašanja osoblja zatvora usmjereni ka vršenju psiho-pritiska na zatvorenike mnogo bolniji od fizičkih bolova i muka.
P:U Gvantanamu je zatvoreno oko 600 osoba. Kako su Amerikanci izabrali te osobe i da li su oni uistinu opasni teroristi?
O:Većina njih je zarobljeno u toku sukoba u Avganistanu i prebačeno u bazu Gvantanamo, jer su ih Amerikanci i njihovi saveznici smatrali opasnim teroristima ili su mislili da iz njih mogu izvući potrebne informacije. Također treba ukazati i na činjenicu da je Gvantanamo prije svega isljedni centar. Sigurno je i to da ni ti zatvorenici nisu anđeli, ali su u svakom slučaju na trećem nivou odgovornosti. Također, ne treba isključiti ni činjenicu da su mnogi od njih i nevini. To potvrđuje i podatak da su Amerikanci do sada oslobodili 150 zatvorenika koji su bili ili zemljoradnici ili vozaci koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešššno vrijeme. Veoma mali broj zatvorenika su teroristi, ali ne spadaju među važnije članove Al-Kaide.
P:Vi mislite da Amerikanci trenutno u svijetu imaju oko devet hiljada zatvorenika koji se nalaze u mreži tajnih zatvora širom svijeta koje je Amerika formirala posle 11. septembra. Da li je Gvantanamo samo jedan dio te mreže za koji javnost zna?
O: Uticajni članovi Al-Kaide poput Halida šejh Muhameda, komandanta Al-Kaidinih vojnih operacija, ne nalaze se u bazi Gvantanamo, nego, u pravom smislu te riječi, u tajnoj mreži američkih zatvora. Ti tajni američki zatvori se nalaze u američkim vojnim bazama širom svijeta, a najvjerovatnije lokacije na kojima se nalaze ti zatvori su ostrvo Diego Garsia u Indijskom okeanu i zemlje poput Jordana i Pakistana. Međunarodnom Komitetu crvenog krsta nije omogućen pristup tim zatvorima i neće biti nimalo čudno ako se jednoga dana otkrije da su metode i načini mučenja zatvorenika u tim tajnim zatvorima bili mnogo brutalniji nego u Gvantanamu.
showa big brother 
