02 02 06
Poznati hrvatski pjesnik i sadašnji veleposlanik RH u Japanu g. Drago Štambuk u svojoj najnovijoj zbirci pjesama Staklena šuma, u izdanju Društva hrvatskih književnika, dvije pjesme posvetio Bobovcu i Kraljevoj Sutjesci
---------
KUPJELICE IZ KRALJEVE SUTJESKE
Tko god umre pređe preko mojih leđa (nosač sanduka)
Angjeo smrti
napetim opnokriljem
pred ruševinom kraj groblja.
Poptu dječjeg zrakoplova.
U crkvici na vršini
misa za pokojnu
sestru Ljubicu.
Od Gospodina dolazi
spas pravednicima.
Pregršt blago položenih
zelenih valova zemlje,
asinkroni zrikavci
i vonj pokošene trave.
Kupjelice u bijelim
haljama: pod crnim,
jošter, maramama
za dobru Kraljicu
Katarinu.
I danas,
nepromijenjeno
nakon punih
osam stoljeća
tuče srce
hrvatskog kraljevstva
za kojim pjevajući
plaču Sutješčanke.
--------------
DIVLJI KARANFIL S BOBOVCA
Jači od smrti
i veći
od ljudske slabosti
je Bog,
kojeg skobih
na Ratnju
iako ga ne vidjeh
u Kopljarima.
Rušim se u crno
za mrtvim sinom
čovječjim
dok iz ruke Mije Šaina
primam divlji
bijeli karanfil
s Bobovca.
Miriše
kano crkva
puna ljiljana.
Hrvatsko kraljevstvo
na rubu turskog carstva,
u kojem jedinom
zvonila su zvona
na molitvu.
Poput pastrve iz Bukovice
koje, pred smrt,
na rimskome brijegu
zaželi se
kraljica Katarina,
tako i dugorepa
žutoprsa ptica
- što poskakuje
pred nama
dok probijamo se
kišnom šumom
k Bobovcu -
duša je prenijeta
kralja Stipana.
Pipajući
pregradnu ploču
u zavjetnoj crkvi kraljevstva
zamišljam vrstu
urezanih cvjetova
i vraćam mirisu
divljih se karanfila
jer tako baš mirišu
duše hrvatskih kraljeva
u pokopnoj crkvi,
pred vratima Bobovca.
Kraljeva Sutjeska, 28. lipnja 2001.
---------

---------
Preneseno sa stranica Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci
http://www.kraljeva-sutjeska.com/index. ... om=&ucat=7&
