:) zox day ovamo tu svijecu
ovo su fragmenti knjige koja govori o zivotu poslanikovom... pocetak je posvecen opisima njegovog izgleda..koji moze biti interesantan..jer poznato je da islam ne dozvoljava portretiranje ... zatim dolaze njegove osobine.. ponsanje u razlicitim prilikama... koji su nam preneseni rijecima njegovih savremenika i ashaba..
i jedno malo upozorenje
text je skeniran a zatim procitan abbyy-em.. pa se moze desiti da se neka slova nadju tamo gdje im nije mjesto...
zbog toga molim sve gramaticare ...da to zanemare
Ummii Ma'bed EI-Huzaija opisuje Resulullaha (a.s.) svome mužu, kada je prošao pokraj njenog šatora u vrijeme hidžre. Ona kaže: "Nenadmašna cistoca. Plemenilog, svijetlog i vedrog lica. Lijepog ponašanja. Nije krupan, nevelike glave. Lijep i privlačan. Oči crne. Dubok pogled okružen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook. Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kad suti, nadmašuje ga dostojanstvo i staloženost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši i najelegantiji Čovjek iz daljine, a još Ijepši i privlačniji iz blizine. Čistog rasudjivanja. Prijatna rezona. Dar govora kao niska perli. Odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Od trojice je najocitiji. Mocan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori, slusaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga, poštuju ga i odani su mu. Obljubljen i uvijek okružen. Nije namrsten, ni namrgodjen. Druželjubiv. Lijepog ophodenja. Pazljiv prema sagovorniku."
Alija bin Ebi Talib, opisujuči Resulullaha (a.s.) kaže: "Nije bio previsok, a ni nizak . Bio je umjerene grade. Nije imao kovrdžavu kratku kosu, a niti skroz dugu i opruzenu. Imao je loknastu napola kovrdžavu kosu. Imao je okruglasto lice, bjeličaste pune puti. Krupne crne oci, duge, guste trepavice, velika pleca, lijepo gradjene ruke i noge bez malja i bez malja po tijelu.. Kad se krece, kao da koraca nizbrdo. Kad bi se okrenuo, okrenuo bi se cijelim tijelom.medju
čima je imao poslanički pečat, isti biljeg kao što su imali i prethodni poslanici. Imao je jak stisak ruke. Odvažnog držanja. Iskrenog i tečnog govora. Bio je čovjek koji poštuje ugovor i dogovor. Blage je naravi, plemenitog ponašanja. Ko ga vidi iznenada osjeca strahopoštovanje. Ko se druži s njim voli ga i cijeni. Ko god ga je opisivao, rekao bi: "Niti sam vidio prije njega, a niti poslije njega nekoga da mu je ličio. Sallallahu alejhi ve selleme."
Džabir bin Semere kaže: "Imao je lijepa usta, krupne oči. Nije bio debeo."
Ebu Tufejl je rekao: "Bio je bijel, srednje zaobljenog vedrog lica."
Džabir bin Semure kaže: "Noge su rnu bile u skladu s ostalim dijelovima tijela. Smijao se samo osmijehom. Kad bih ga pogledao, rekao bin: " Sur-medanske oči, ali bez surme."
Ibnu Abbas kaže: "Imao je razmaknute prednje zube. Kad bi govorio, zubi su bliještali izmedju usana kao niska bisera.
Vrat mu je bio kao vrat s umjetničke slike preslikan. Imao je duge i povijene trepavice. Gustu bradu. Široko čelo. Duge i spojene obrve. Povijen i kukast nos u nrskavici. Glatko lice. Od grudne kosti do pupka tanka maljava lirtija. Osim te crte, drugih malja nije imao ni na prsima ni po trbuhu. Širokih grudi. Jake nadlaktice, duge podlaktice, Plecat. Blago uvijene kose. Korak dugacak polukružan, lagan bez žurbe."
Ebu Džuhejfe kaže: "Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Bila je hladnija od snijega, a mirisnija od miska."
Džabir bin Semure priča, dok j'e bio dječak: "Pomilovao je Resulullah (a.s.) rukom moje lice, a mirisala je kao da ju je izvadio iz posude u kojoj se čuva miris."
Enes (r.a.) priča: "Kapi znoja su mu bile kao biser," a Ummu Selema je pričala: "Mirisao je bolje nego ikakav miris."
Džabir pripovijeda: "Nije mogao proči jednim putem, a da onaj ko poslije njega naide ne osjeti miris koji je ostajao iza mega. Po tome bih ga pre-poznavao. Imao je poseban, ugodan miris fluida."
Bio je blag i tolerantan. Sklon oprostu kada treba. Strpljiv pri nedačama. Posjedovao je svojstva kojima ga je Allah (dž.š.) darivao.
Nije bilo plemenitih ljudi, a da su bill bez posrtaja, i pogreške. Sve nedače i svi problem! na koje je nailazio pojačavali su kod njega osobinu strpljivosti. Prema neotesanom neznalici Resulullah (a.s.) je bio obazriv. Aiša (r.a.) kaže: "Kad bi se Resulullah (a.s.) našao u dilemi izmedu dvije stvari, ill dva pro-blema, izabrao bi uvijek lakši put rješavanja, ako nije grijeh, a ako je bio gri-jeh u pitanju, on je bio prvi čovjek koji bi osudio."
Nikada se nije nikome svetio zbog sebe lično. Osveta bi dolazila zbog zloupotrebe Allahovih svetinja, te je bila radi Allaha (dž.š.).
Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.
Posjedovao je Resulullah (a.s.) veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim. Dijelio je svima, pa čak i onima koji se nisu bojali si-romaštva. Ibnu Abbas (r.a.) kaže: "Resulullah (a.s.) je bio najdarežljiviji čovjek, posebno uz Ramazan, kada ga je najviše posječivao Džibril. Džibril Emin bi dolazio svake noči, tokom cijelog ramazana. Podučavao ga je Kur'anu. Resulullah (a.s.) je bio brži da učini dobro djelo nego poslani vjetrovi."
Džabir kaže: "Nikada nije od njega nešto zatraženo, a da je rekao - "Ne!"
Bio je hrabar, neustrašiv i smion, što se nije moglo zanemariti. Smatran je najhrabrijim čovjekom. Prisustvovao je mnogim teškim situacijama, iz kojih su bježali čak i oni najhrabriji, ne jedanput. Resulullah (a.s.) je bio postojan, nepok-olebljiv. Išao je ususret problemu, a nije bježao od njega. Nije se povlačio, a zna se da je bilo i medu najodvažnijim ljudima onih koji su, ne jednom, odustajali od teških zadataka i pravili odstupnicu, osim Resulullaha (a.s.).
Alija (r.a.) kaže:" Kad bismo se našli licem u lice s neprijateljem, obuzeo bi nas strah, groznica, mi bismo se sklanjali za Poslanika (a.s.). On je bivao najbliži do neprijatelja."
Resulullah (a.s.) je kao nijedno drugo ljudsko biče, poštovao dogovor i zadanu riječ. Čuvao je rodbinske veze. Bio je najmilostiviji, najosjecajniji i na-jblaži u ophodenju sa svijetom. Bio je druželjubiv, odgojen, jednostavan, veoma pazljiv. Bio je daleko od pokvarenosti, ogovaranja, podlosti, i nije uz-vračao zlo zlim, več je opraštao.
Nije dozvoljavao da iko u drustvu ide iza njega, Nije ni u odjeci ni u ishrani odskakao od svoje posluge. Volio je opslužiti one koji su njega opsluživali. Svojoj posluzi nije nikada ni "uf" rekao. Nije ih grdio za neuraden posao.
Nije prezirao siromahe zbog njihovog siromaštva. Išao je siromašnima na dzenazu. Na nekim svojim putovanjima je obavljao poslove kao i drugi. Jedanput je naredio da se skuha ovca. Jedan je rekao da ce je zaklati, drugi zguliti, treči skuhati, a Resulullah (a.s.) je rekao da c sakupiti drva da se naloži vatra. Oni mu odgovorise da ga oslobadaju tog posla, a Resulullah (a.s.) im reče:
"Znam da biste to uradili umjesto mene, ali me mrzi da se razlikujem od drugih. Zaista Allah ne voli vidjeti čovieka da se razlikuje od svoga društva." Nakon toga je ustao i sakupio drva.
Evo kako je Hind, kcer Ebu Hala, izmedju ostalog rekla opisujuci Resu-lullaha (a.s.):
"Resulullah (a.s.) je često bio tužan. Uvijek je o nečernu razmišljao. Nije imao slobodnog vremena. Nije volio besposlen govor. Dugo je šutio. Počin-jao bi i završavao govor vrlo razgovjetno, punim ustima a ne stisnutirn vili-cama. Govorio bi sažeto, ne preopsirno, a ni nedorečeno. Nije koristio prazne rečenice. Govor mu nije bio štur i suhoparan.
Veličao je Allahove blagodati, a nista nije kudio. Nije kudio okus hrane, a ni hvalio. Nije se ljutio ako bi mu se ispriječio neki problem, več je sve cinio da ga rijesl Nije se ljutio zbog sebe, a ni radovao. Kad bi na nešto pokazi-vao, činio je to ciielom rukom, Kad bi se nečemu čudio, prevrnuo bi rukama. Kad bi se naljutio, raširio bi ruke i razmahnuo. Kad bi se obradovao, obarac bi pogled. Omijehom je uvijek pobjedivao smijeh,
Čuvao je svoj jezik od onoga što ga se ne tiče, Okupljao je svoje dru-gove, i nije ih razdvajao.
Posječivao bi svoje drugove. Volio je da zna šta se dešava u naradu. Potpomagao je dobro i bodrio na dobro. Mrzio je zlo i odmagao mu. Bio je umjeren. Nije bio prevrtljiv. Za svaku stvar je imao mjeru. Nije uskračivao pravo onome ko ga zaslužuje, a nije ga davao onome ko ga ne zasluzuje. To je važilo i za one koje su Ijudi izabirali na položaje. Najviše je cijenio one koji su upučivali na dobro. Najviše je cijenio one koji su bili darezljivi i koji su pomagali drugima. Nije bio isprazan, Stalno je zikr činio. Nije nigdje dugo boravio. Nije imao odredeno mjesto za sjedenje. Kada dodje u neko društvo, sjeo bi na prvo prazno mjesto. Tako je naredlvao i drugima da cine. Uvažavao je svakoga na sjedeljci i svakome posvečivao dužnu pažnju, da ne bi ko pomislio da je manje vazan od dmgoga.
Ko bi sjeo do njega radi neke svoje potrebe, strpljivo bi ga sasiušao, i ni-kada on prvi nije prekidao sagovornika. Ko bi šta zatražio od njega, ako je mogao dao bi mu, a ako ne bi imao, utješio bi ga lijepim riječima,
Zbog njegove brige i pažnje, bio im je kao otac i svi su u pravima kod njega bili isti.
Ljude je vrednovao prema bogobojaznosti. Gdje je sjedio, sjedio je sa skromnošču, strpljenjem i povjerenjem. Nije bilo podigrtutih giasova. Poštovao je starije, a imao je milosti prema mladlma. Ukazivao je počast gostu i strancu.
Bio je dmželjubiv. nenametljivog ponasanja, blagonaklon. Nije bio oštar, srdit i Ijut. Nije bio pokvarenjak. Nije korio. Nije nvalio. Zanemarivao bi ono Što ne želi, Nije se pokoravao strastima. Sustegnuo se od tri stvari: uživanja, pretjerivanja i onoga što ga se ne lice.
Ljude je poštedio od tri stvari: nije nikoga kudio, nije ga sramotio i nije ga vrijedao. Govorio je samo o onome od čega se ima nagrada od Ailaha (dž.š.). Kad bi on govorio, slušaoci bi umuknuli, a kada bi završio, oni bi go-vorili. Nisu upadali jedni drugima u riječ. Kada bi neko govorio, drugi bi šutjeli dok ne zavrsi. Smijao_ bi se čemu bi se i drugi smijali. Svidalo mu se ono što se i drugima svida. Čudio bi se onome Čemu se i drugi čude. Bio je strpljiv prema strancima uskog rezoniranja. Govorio je: "Ako vidite da siromah traži nesto, dajte mu i ne tražite da vam se zahvali. Zahvala pripada Allafiu."
Nije nikada piljio nekome u lice. Uvijek je imao spušten pogled. Duži mu je bio pogled u zemlju nego pogled u nebo. Pogled mu je posjedovao moč zapažanja. Nije sa sagovornikom razgovarao o bestidnim stvarima i omrznu-tim temama. Nije zapamceno da je neko od njega prenio nešto ružno. Nije di-rektno nikoga kritikovao. Moglo se cuti da kaže:"Šta mislite o ljudima koji cine tako i tako?"
Bio je najpravedniji čovjek najčedniji i najiskreniji. Visoko je cijenio emanet. To su potvrdili i njegovi prijatelji i njegovi neprijatelji. Prije poslanstva nosio je nadimak "EI-Emin". Tražili su njegov sud o mnogim stvarima i prije islama.
Tirmizija prenosi od Alije (r.a.) da je Ebu Džehel rekao: "Mi ne smatramo tebe lašcem, ali mislimo da je lažno tvoje poslanstvo". Na to je Allah (dž.š.) objavio:"Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni doista ne ok-rivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi." (Vl:33)
Takoder je Herakle pitao Ebu Sufjana: "Da li ga optužujete da je bio lažov prije nego je počeo govoriti što govori (prenositi Objavu)?" Odgovorio je: "Ne".
Bio je veoma skroman. Daleko je bio od oholog čovjeka. Nije dozvoljavao da mu se ustaje i naklanja kao što se naklanjalo kraljevima. Posječivao je siromahe i družio se s njima. Uslišavao je želje robova. Sjedio je sa svojim drugovima kao jedan od njih. Aiša (r.a.) priča: "Popravljao je sebi nanule, šio odjecu i radio kucne poslove kao što i vi radite. Bio je čovjek kao svaki drugi, čistio bi svoju
odjecu, i sebe opsluživao.4"
Nikada se mje nikome svetio zbog sebe lično. Osveta bi dolazila zbog zloupotrebe Allahovih svetinja, te je bila radi Allaha (dž.š.).
Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.
Posjedovao je Resulullah (a.s.) veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim. Dijelio je svima, pa čak i onima koji se nisu bojali si-romaštva. Ibnu Abbas (r.a.) kaže: "Resulullah (a.s.) je bio najdarežljiviji čovjek, posebno uz Ramazan, kada ga je najviše posječivao Džibril. Džibril Emin bi dolazio svake noči, tokom cijelog ramazana. Podučavao ga je Kur'anu. Resulullah (a.s.) je bio brži da učini dobro djelo nego poslani vjetrovi."
Džabir kaže: "Nikada nije od njega nešto zatraženo, a da je rekao - "Ne!"
Bio je hrabar, neustrašiv i smion, što se nije moglo zanemariti. Smatran je najhrabrijim čovjekom. Prisustvovao je mnogim teškim situacijama, iz kojih su bježali čak i oni najhrabriji, ne jedanput. Resulullah (a.s.) je bio postojan, nepok-olebljiv. Išao je ususret problemu, a nije bježao od njega. Nije se povlačio, a zna se da je bilo i medti najodvažnijim ljudima onih koji su, ne jednom, odustajali od teških zadataka i pravili odstupnicu, osim Resulullaha (a.s.).
Alija (r.a.) kaže:" Kad bismo se našli licem u lice s neprijateljem, obuzeo bi nas strah, groznica, mi bismo se sklanjali za Poslanika (a.s.). On je bivao najbliži do neprijatelja."
to be continued ...
