Forum Klix.ba

Pitam se ovako jel ima vas iskusni po pitanju familijarnih problema, konkretno ja imam sa svojim starim. Sumnjam da je ikad bio, ovako, normalan frajko po definiciji, ali je ultra-starinski tip, kojeg pomalo fata menopauza u se'setoj te ga ganja policija ucestalo zbog prebrze voznje a danas mi je zbog neke manje stvari, u brk strsio kako on meni nema sta vise pomogati (a, iskreno, ne pomaze me coj'k, ama bas ni u kojoj dimenziji, zivim sam, samcat i o sebi skrbim, od njega stotinama milja daleko i zovne me 'vako telefonom jednom u tri mjeseca kad me sta zatreba) te mi je jos rekao da njegovoj kuci ne trebam vise dolaziti. Haj, to bi bilo nekako sve ok, da ja nisam planirao da idem se vidjeti sa starom na 7-10 dana, koja za divno cudo jos uvijek obitava u toj istoj kuci s mojim starim, a, moja porodica ti je ono, poso, kuca, prodavnica za hranu, u koju narafski, ide moj stari sam, da nakupuje najjeftiniji vako sranja kojima je rok blizu isteka i onda donese to kuci, svojoj zeni, da mu sprema sutlijase, kompote i razne druge peksimete, dok on gleda tv-e i kako mu raste racun u banci i to mu je smisao zivota, ni druga, ni prijatelja, ni poznanika, svak je ledja okreno, uglavnom ljudi moji da nije zalosno, bil'o bi komicno. Ono, meni zao, sve haj nekako, daj popusit, pa nemoj tako, al ja vidim, da to uhvatilo furseta i kidisati, po svojim najblizim, valjda nema gdje drugo da se prazni, a, nije ni meni do toga, da se neko izivljava na meni i "smenom" sto bi rekli neki od voljenih Sax-ovaca. Mislim ko brat bratu, djes bola reci djetetu svom, jedinom u Cemerici, da ti kuci ne dolazi u posjetu i to radi neke sitnice... Jel se sa tim moze normalan co'jk zajebavati? Jel treba ja fakat da budem krmak i da me ne vidi jedno par godina ovako, dok ne dodje iz guzice u glavu?

Pa da vas ja priupitam, jerbo vidim da ovakvih tema nejima ovdjekarena, siguran sam da sam jedini iz delikventne famalije, shebane ratom, posljeratnom emigracijom, starosti, mladosti i jos uzvratno-popratnim djelatnostima i dogadajima u svijetu i zemlji iz koje sam a u kojoj nijesam.

Sto li to ovaj moj stari laprda i ono sto misli i ono sto ne misli, bez kontrole ikakve, koji mu je djavo, ko tetka nekakva je postao. I zivi kao da nije ni dana, u ratu proveo, ni muku, tu mucio. E, upravo tako. I, kao da jedini on pametan, jedini on zna, nikog to ni u cemu ne da poslusa vec da saslusa barem, da te upita, da ima minumum minimuma normalnog odnosa, da ima zaintersovanje iza sta na svijetu drugo osim samog sebe al jok. Zivi sam za sebe. A, ovo sve drugo, je neki hobi valjda, sta li ti ja znam. I sve je tu samo da mu kvari ugodaj, da nije po njegovom, da nije onako kako je on to zamislio jer najradije bi to i najbolje bi to on sam znao, da je sam samcat, da mu drugi ne smetaju i tako on to meni brabonja ko Savka Dapcevic. Sve je gori i gori, iz godine u godinu me iritira svojim nebulozama, koje ne vode nikuda i ne sluze nicemu, al' eto, reci ce mi za tri mjeseca da se je on "osjecao isprovociranim" te da ga je neko "natjerao da izmanke kotroli". I tako unedogled. Nije on, sve je oko njega.

Imal' iko pametan sta da mi besjedi o 'voj Transatlantskoj shizofreniji. Il' i 'vo ide pod Balkanske umotvorine, za Igre bez Granica.

Nesferatu wrote:Pitam se ovako jel ima vas iskusni po pitanju familijarnih problema, konkretno ja imam sa svojim starim. Sumnjam da je ikad bio, ovako, normalan frajko po definiciji, ali je ultra-starinski tip, kojeg pomalo fata menopauza u se'setoj te ga ganja policija ucestalo zbog prebrze voznje a danas mi je zbog neke manje stvari, u brk strsio kako on meni nema sta vise pomogati (a, iskreno, ne pomaze me coj'k, ama bas ni u kojoj dimenziji, zivim sam, samcat i o sebi skrbim, od njega stotinama milja daleko i zovne me 'vako telefonom jednom u tri mjeseca kad me sta zatreba) te mi je jos rekao da njegovoj kuci ne trebam vise dolaziti. Haj, to bi bilo nekako sve ok, da ja nisam planirao da idem se vidjeti sa starom na 7-10 dana, koja za divno cudo jos uvijek obitava u toj istoj kuci s mojim starim, a, moja porodica ti je ono, poso, kuca, prodavnica za hranu, u koju narafski, ide moj stari sam, da nakupuje najjeftiniji vako sranja kojima je rok blizu isteka i onda donese to kuci, svojoj zeni, da mu sprema sutlijase, kompote i razne druge peksimete, dok on gleda tv-e i kako mu raste racun u banci i to mu je smisao zivota, ni druga, ni prijatelja, ni poznanika, svak je ledja okreno, uglavnom ljudi moji da nije zalosno, bil'o bi komicno. Ono, meni zao, sve haj nekako, daj popusit, pa nemoj tako, al ja vidim, da to uhvatilo furseta i kidisati, po svojim najblizim, valjda nema gdje drugo da se prazni, a, nije ni meni do toga, da se neko izivljava na meni i "smenom" sto bi rekli neki od voljenih Sax-ovaca. Mislim ko brat bratu, djes bola reci djetetu svom, jedinom u Cemerici, da ti kuci ne dolazi u posjetu i to radi neke sitnice... Jel se sa tim moze normalan co'jk zajebavati? Jel treba ja fakat da budem krmak i da me ne vidi jedno par godina ovako, dok ne dodje iz guzice u glavu?

Pa da vas ja priupitam, jerbo vidim da ovakvih tema nejima ovdjekarena, siguran sam da sam jedini iz delikventne famalije, shebane ratom, posljeratnom emigracijom, starosti, mladosti i jos uzvratno-popratnim djelatnostima i dogadajima u svijetu i zemlji iz koje sam a u kojoj nijesam.

Sto li to ovaj moj stari laprda i ono sto misli i ono sto ne misli, bez kontrole ikakve, koji mu je djavo, ko tetka nekakva je postao. I zivi kao da nije ni dana, u ratu proveo, ni muku, tu mucio. E, upravo tako. I, kao da jedini on pametan, jedini on zna, nikog to ni u cemu ne da poslusa vec da saslusa barem, da te upita, da ima minumum minimuma normalnog odnosa, da ima zaintersovanje iza sta na svijetu drugo osim samog sebe al jok. Zivi sam za sebe. A, ovo sve drugo, je neki hobi valjda, sta li ti ja znam. I sve je tu samo da mu kvari ugodaj, da nije po njegovom, da nije onako kako je on to zamislio jer najradije bi to i najbolje bi to on sam znao, da je sam samcat, da mu drugi ne smetaju i tako on to meni brabonja ko Savka Dapcevic. Sve je gori i gori, iz godine u godinu me iritira svojim nebulozama, koje ne vode nikuda i ne sluze nicemu, al' eto, reci ce mi za tri mjeseca da se je on "osjecao isprovociranim" te da ga je neko "natjerao da izmanke kotroli". I tako unedogled. Nije on, sve je oko njega.

Imal' iko pametan sta da mi besjedi o 'voj Transatlantskoj shizofreniji. Il' i 'vo ide pod Balkanske umotvorine, za Igre bez Granica.

Jesi li ti zlostavljan k'o mali?
Šalim se, ali moram kad si neozbiljan. Možda da izbaciš podebljane termine u komunikaciji sa njim i opisu?!

Žalostno.

Saburi i živi svoj život. A imas dobru priliku i sliku kakav NESMJES da budes. Imam jarana imo slican problem, jedino sta je on stvarno bio problem pa su ga istjerali iz stana. Nakon njekoliko vremena se snaso, dobio posao i sad radi a sta je najvažnije ... DOSAO JE PAMETI.

I na kraj krajeva kaže, da za sve probleme šta je imo i radio, da su mu bili starci krivi. Fakat nisam hteo ulaziti u debatu, jer mu nisam mogao nista pomoci il dati koji pametan savjet.

A tebi ga isto nemogu dati, osim "Saburi i živi svoj život!".

ma gledaj na to kao prolaznu fazu
salim se, ako ce ti biti lakse sjeti se da svi mi imamo neki barem slican problem.... starci stare, mijenjaju cud... ionako zivis svoj zivot, budi sretan...

Drug moj, ti nemas problema. Kad pocnes vracati familijarne kredite jer si bio zirant e onda ces tek imati probleme, onda mi se obavezno javi za par savjeta

Do tad, udri brigu na veselje, i pocni proucavati drevnu vjestinu IGNORISANJA, u pocetku ide teze ali kad se ufuras nema nikakvih problema

sta slagati...sta ti kas'ti....to ne mozes pjesmom spas'ti...
sve da vuku te ..konji vrani...
nema tebi jedne strane...dok je on na drugoj strani....
svjetom smo se rasipali.... ko djerdani...
nosili nas nebom cilimi...
da li su to stvarno bili bolji dani ili smo to bolji bili mi....
nekad smo se bratimili po pogledu
sluteci da isto sanjamo....

nema bas veze s temom (ili ima) al' je dobra pravo....a stari k'o stari... nisi jedini...znam da znas...vremenom postaju namcori...al'sta ces...pusti...i njih je syebalo...promjena sistem...gubitak ideala...rat...nesigurnost...znam da kontas...njihova je generacija kriva i mi smo syebani....al' sta ces...pusti....stari k'o stari...

To ti je osjećaj nemoći, nepotrebnosti i prolaznosti...
Faza u životu koje nas sve čeka, sve zavisi od osobe kako će je prevazići..
Ti tu ama baš ništa ne možeš učiniti...
Osim možda da koristiš svaki svoj slobodan trenutak da budeš sa njim i da mu djelima pokažeš da ti on takav kakav je sad treba i da ga voliš.
Nije lako, ali to ti je tako...

Ne bih se obazirala na njegovu priču jer se po svemu navedenom radi o tipu koji samo priča, i naravno da bih opet otišla u posjetu. Ja bih ti samo savjetovala da ne ulaziš s njim u rasprave bilo koje vrste, jer to onda vodi još gorim stvarima a vjerujem da ti mama nije hladnokrvna kada ste u pitanju vas dvojica i vaš odnos. Znači za koji dan put pod noge...

Znam da strpljenje ima svoje granice, ali u ovom slučaju se radi o tvom ocu, roditelju i mislim da bi ga trebao makar probati razumjeti. Koliko puta u životu čovjek da šansu nekim anonimusima, ljudima koji nam nisu tako bliski pa zašto onda ne rođenom ocu? Ako sam dobro shvatila, rekao si da je bio ovdje u ratu.... pa zar to nije jedan od razloga za njegovo ponašanje. Sad ćeš reći da mu to nije opravdanje, ali vjeruj mi, svi mi različito reagujemo na stres.... a vjerovatno tu ima i krize zbog godina i još masa stvari i sve to utiče na čovjekovo ponašanje.....

Imao sam ja čak i gori odnos sa svojim starim, i nisam vidio drugog izlaza nego da ukinem kontakt s njim. I to je potrajalo 3 godine. Tak kad je bio na maltene na izdisaju, otišao sam mu u bolnicu.

Ne želiš to sebi uraditi.

Ja poznajem jednog tipa koji ima slicne probleme sa svojim ocem, a svi zive u mom komsiluku. Ali njegov otac je oduvijek takav bio i bez ovog rata. Sebican , tvrdoglav, i uvijek je on u pravu, sinu je isto govorio da mu ne treba dolaziti …. Sreca pa isto tako sada ne zive zajedno dok je zivio snjim bilo mu je jako tesko, ali sada dodje, kupi im "svasta", razgovaraju o svemu, kaze i on svoje misljenje ali se ne raspravlja s njim i niposto se ne prepire…Majka je njegova vec navikla na takvo sta….. vjerovatno je i kod tebe tako, a posto si joj ti sigurno velika radost…. otidji radi nje…. i kao sto rece vodenjak33 ne ulazi s njm u raspravu….. a zbog cega je tvoj otac takav da li ima razloga ili ne ti svakako to ne mozes sada promijeniti onda je bolje linijom manjeg otpora.

Ja sve mislila ova prica metafora.... Oh slatka li sam....svugdje trazim umjetnost...

Eshek wrote:Imao sam ja čak i gori odnos sa svojim starim, i nisam vidio drugog izlaza nego da ukinem kontakt s njim. I to je potrajalo 3 godine. Tak kad je bio na maltene na izdisaju, otišao sam mu u bolnicu.

Ne želiš to sebi uraditi.

Ovo mi je bio tako upecatljiv odgovor da je s razlogom uvecan.
Razmisli o tome sta bi to uradilo tebi.
Ili bar onoj koja to ne zasluzuje.
Tvojoj mami.

standardna prica... kada su u pitanju ocevi u 60-im,
strpi se i sacekaj, nemoj na prvu ici, doslo mu, proci ce ga

meni njih inace pravo zao, penzioneri sa minimalnim penzijama, zivot prosao, nadali se necemu boljem,

na kraju krajeva, gdje su unuci, sta cekas... odobrovolji ga malo

Uh, ja koliko sam osjetljiva, da mi tako nesto kaze, ne bi mu cini mi se nikad vrata otvorila Da nije mame Vjerovatno bih zbog nje dosta toga progutala i precutala, ali i to do jedne tacke. Ma nije ti lako.....znam po amidzi i njegovoj djeci...skoro ni jedno s njim ne prica, zato sto je i on "tezak" covjek.....a oni valjda ponosni ili vise nisu mogli durati i prekinuli sve kontakte. Ustvari zalosno

Je li se meni cini ili je stvarno tako da u vecini slucajeva su ocevi ti zbog kojih dodje do nekih nesuglasica, svadja, otudjenja

poslusaj esheka

skontaj samo da vrijeme propusteno s materom ili ocem ne mozes nadoknaditi jednom kad ih ne bude bilo.. stalo ti je do njih.. i moras raditi na popravku odnosa..

pricaj s ocem.. daj mu do znanja da je vazan, ali da ne treba da vas terorise.. pokusaj pokazati da si tu negdje.. za oboje.. prijetnje, izbjegavanja, ljutnje, i ostalo nista nece rijesiti.. ama bas nista..

Ne sukobljavamo se svi na isti nacin sa svakodnevnicom ili problemima. A kako godine idu, mijenjamo se: neko postaje tolerantniji i "laksi," a drugi postanu preoptereceni sa svojim idejama, strahom od sutra, ili vec sta.

Nazalost, ti ne mozes tu nista izmjeniti.

Ma i moj stari mota neki svoj film u glavi....a moji zive u US i super im je. Znam da su otisli i zivci u ratu i da se stari i sve to...ali ja ne ulazim s njim puno u diskusiju, jer fakat ne znam koja su to pravila u njegovom svijetu...izgleda da ih samo on zna.
Mama kaze da je gori sto je stariji, a cini mi se da tu ima i malo straha i suocavanja sa vlastitom smrtnoscu. Sreca pa ne zivim s njima, inace bi bilo jos gore...

Smijesno je kako dodjemo u situaciju da mi djeca moramo da se ponasamo "odraslo" kada roditelji dodju u neko starosno doba...

Mislim da je nabolje da, ako mozes, ignorises to njegovo ponasanje i jednostavno se ponasas kao i do sada. Posjeti ih radi mame, a on ako te nervira i ti njega, sklanjat cete se jedan drugom s puta dok si u posjeti. Nazalost, u ovakvim situacijama, ti si taj koji treba da bude "odrastao", racionalan i razuman...

Evo, nakon sto sam sinoc razmisljao bil' da ja o ovome uopste otvaram temu ili ne, da napisem par ovako, momenta u zivotu koja ja nikad necu moci zaboraviti...

1998-sme godine, ja i stara po programu ujedinjavanja familije dolazimo u USA. Moj stari je tu vec bio od 1996-te. I, dolazimo mi na aerodrom kontam tamo stari, kad pred nas izleti neki nas covjek, kaze tako i tako, on je mene poslao, da dodjem da vas pokupim. Haj kontam, nesto se desilo, sto je bilo, kaze on nama, otisao je on na posao. Hej, otisao moj stari na posao, nije mogao doci po zenu i sina na aerodrom.

2003-ce sam ja diplomirao. Kazem starom, znas bice matura i to, reko de se ti i stara pripremite da dodjete. I kao nema problema. Taj dan, kaze on meni, znas ovaj, imam ja jedan vazan sastanak, moram ici kod svog tutora za Engleski jer smo se dogovorili da danas prevodimo neka od dokumenata legalnih za kupovanje i prodaju kuca (sto mog starog interesuje) i kao, ako tebi nije krivo, ja bih da idem to umjesto ovog nocas. Kazem ja njemu, idi stari. Kontam, kad sam ne mozes nista skontati, idi, necu te ja valjda tjerati da dodjes sinu svom jedinom na maturu. Podjseti me na Josipa Pejakovica kad ono govori, ja dosao da kajem majci, ja diplomiro, a ona meni: "Dje su trklje." E, to je taj film. I, nista, diplomirao ja tu noc, sa jos 5000 amera, u dvorani velikoj, cini mi se da je za svakog maturanta doslo po 10 ljudi, jedini ja cini mi se, doveo sam svoju mater da sjedi sama ovako po strani i nikog vise.

Ima toga jos, mislim, jednom sam se posvadjao pa me istjerao stari (jer u Americi ako roditelj zovne policiju na dijete kojem je 18+ godina, automatski kao nekog punoljetnog mogu te izbaciti iz kuce, te sam ja otisao sam da me nebi policija odvela) i zivjeo sam 7 dana u svom automobilu. Na fakultetu imaju jednu ucionicu koja je otvorena 24 sata, pa sam tu "spavao" svaku noc, a po danu bi se snalazio, najgore je sto je bila zima, pa nisi mogao spavati niti ista raditi vani. U tom periodu sam umalo prestao sa skolovanjem i bio sam se prijavio u jednoj fabrici da radim ne bi li kako mogao da sam prezivim. Prije dvije i pol godine sam konacno uspjeo dici sidro, i maltene pobjegao od kuce tj. otisao na postdiplomski daleko od kuce, sjecam se kad sam spakovao svoje torbe i trebao da krenem, odjednom sleti stari, da otvara i provjerava, sta sam ja to toliko zapakovao da nosim, a bile sve same moje prnje i mozda kutija jedna sa tanjurima, casama i escajgom da imam s cim sebi da skuham i iz cega da jedem. E, tako smo se i oprostili, psovkama jedan sa drugim.

Ima toga izivljavanja na pretek, kazem samo, na jednu stranu rat i emigracija, a na drugu zivot s mojim starim, ja mislim da je dva puta teze sa njim zivjeti, nego bilo sta od ovih stvari i tesko mi bude, evo zavrsio se semestar od augusta mjeseca, svako ziv nekud ode, meni govore prijatelji idi i ti ako nista drugo kuci jer pred nama je jako napornih sljedecih pola godine, treba se odmorit i pripremiti ali ne moze to niko shvatiti, zasto ne mogu ici a i covjeka je sramota, da normalnim ljudima ovakvo nesto kaze, na forumu, kamoli uzivo....

Hvala vama koji ste se javili....

Lucy01 wrote: Smijesno je kako dodjemo u situaciju da mi djeca moramo da se ponasamo "odraslo" kada roditelji dodju u neko starosno doba...

...hmmmm...i ja sam bio slicnog misljenja kada sam poceo primjecivati potrebu za preuzimanjem inicijative u vlastite ruke....nakon nekog vremena shvatio sam da je to samo jedna od odgovornosti koju donose zrele godine.....neki je prihvate, a neki ne....ja sam je prihvatio zbog toga sto me moji roditelji nisu iznevjerili u doba kada je odgovornost bila u njihovim rukama....sigurno, ni njima nije bilo bas sve potaman tokom moga odrastanja....

@Nesferatu

Druže, ne bih da ispadne ovdje prepucavanje čiji je stari gori, ali iskreno govoreći te smatram poprilično sretnim u odnosu na mene

Savjet koji ti ja mogu dati je da se samo smiješ. Od muke. Kad god čuješ ili vidiš neku kretensku izvalu, samo se odvali smijati. To je najbolji način da nekome daš do znanja šta misliš o tome, a izbjegavaš gužvu i čuvaš svoj i porodični mir.

Nesferatu wrote:
1998-sme godine, ja i stara po programu ujedinjavanja familije dolazimo u USA. Moj stari je tu vec bio od 1996-te. I, dolazimo mi na aerodrom kontam tamo stari, kad pred nas izleti neki nas covjek, kaze tako i tako, on je mene poslao, da dodjem da vas pokupim. Haj kontam, nesto se desilo, sto je bilo, kaze on nama, otisao je on na posao. Hej, otisao moj stari na posao, nije mogao doci po zenu i sina na aerodrom.

2003-ce sam ja diplomirao. Kazem starom, znas bice matura i to, reko de se ti i stara pripremite da dodjete. I kao nema problema. Taj dan, kaze on meni, znas ovaj, imam ja jedan vazan sastanak, moram ici kod svog tutora za Engleski jer smo se dogovorili da danas prevodimo neka od dokumenata legalnih za kupovanje i prodaju kuca (sto mog starog interesuje) i kao, ako tebi nije krivo, ja bih da idem to umjesto ovog nocas. Kazem ja njemu, idi stari. Kontam, kad sam ne mozes nista skontati, idi, necu te ja valjda tjerati da dodjes sinu svom jedinom na maturu. Podjseti me na Josipa Pejakovica kad ono govori, ja dosao da kajem majci, ja diplomiro, a ona meni: "Dje su trklje." E, to je taj film. I, nista, diplomirao ja tu noc, sa jos 5000 amera, u dvorani velikoj, cini mi se da je za svakog maturanta doslo po 10 ljudi, jedini ja cini mi se, doveo sam svoju mater da sjedi sama ovako po strani i nikog vise.

Hvala vama koji ste se javili....

Vrlo je tesko nekada presuditi u cemu ili kome je problem kada su u pitanju porodicni problemi ako se saslusa samo jedna strana price. U ovom slucaju tvoja. Iz mog iskustva, dosta ljudi nekako uvijek sebe pravi boljim u takvim pricama i izbjegava spominjati sopstvene greske koje su mogle prouzrokovati ili doprinijeti cijeloj situaciji. Medjutim, iz ova dva primjera koja si naveo, ja bih zakljucila da je tvoj otac zaista komplikovan (da upotrijebim ljepsi izraz) covjek. Ako ti je imalo lakse, a znam da nece biti, nisi sam u takvim problemima. Priznajem tvoji jesu malo ekstremniji nego sto je to uobicajeno, ali u svim porodicama ima svakakvih sranja. Neko rece ne ulazi u diskusije sa njim i zivi svoj zivot. Lijep je to savjet, ali vrlo tesko ga je primijeniti u zivotu kad se radi o clanu uze porodice. To je tvoj otac. Kako covjek da se potpuno izoluje. Po meni nemoguce. Moj jedini savjet... Gledaj sve sa pozitivnije strane. Bar znas kakav ne trebas biti i mislim da te jedno ovakvo iskustvo moze uciniti samo boljom osobom. Sve najbolje ti zelim.

lejla_usa wrote:Bar znas kakav ne trebas biti i mislim da te jedno ovakvo iskustvo moze uciniti samo boljom osobom.

Bravo!

bolje da ti to kaze nego da ti tanjire po kuhinji ispremjesta ko sto moj radi

neko iz mase wrote:bolje da ti to kaze nego da ti tanjire po kuhinji ispremjesta ko sto moj radi

Dobro je dok ne počne zube premještati