#1 DOSTA!
Posted: 06/01/2006 08:57
Sinoć prolazim ulicom i ugledam nešto vrlo potresno. Ljudi opušteno stoje i nešto gledaju. Mnoštvo ljudi, više nego što sam mogao izbrojati, svi zajedno to gledaju ali nisu zajedno. Pojedinci su, u prolazu kao i ja. Jednostavno se okupila masa.
Priđem i ja da vidim šta taj silni narod gleda. Polako se probijem kroz masu da bih mogao viditi šta se dešava. Prođem skroz naprijed i iako sam se gurao niko od tih ljudi što su gledali nije reagovao na moje guranje. Kao da su bili zamrznuti u vremenu i prostoru. Bez neke svrhe i cilja. Kao da spavaju otvorenih učiju koje bulje u scenu ispred mene. A scena!
Ugledah prizor od kojeg mi se zamalo um pomračio. Ugledah prizor koji se ne može objasniti. Ugledah grupu jakih, srednjovječnih muškaraca kako napastuju djevojčicu od možda nekih 13-14 godina. Jeza me uhvatila. Tu na sred ceste, pred cijelim svijetom, pred svim tim ljudima, oni siluju nevinu djevojčicu i niko ništa ne poduzima.
Skamenio sam se i u jednom trenutku shvatio da sam i ja jedan od tih ljudi koji nijemo posmatraju kako zlikovci siluju nevinu djevojčicu. Shvatih da sam tako postao saučesnik u njihovom zlodjelu. Shvatih i to da ovo nije prvi put da se tako nešto dešava i to otvoreno pred svim ljudima. Svi to mogu da vide, ali niko ništa ne reaguje.
Nisam razumio šta se dešava jer me je razum počeo napuštati. Kako ti svi ljudi mogu samo stajati i gledati tu grozotu koja se dešavala ispred njih. Onda se okrenem i pogledam profil ljudi koji su gledali to napastovanje. Bilo je tu profesora, penzionera, studenata, poslovnih ljudi, majke sa djecom, jedan dedo sa unukom možda malo mlađom od djevojčice koju su napastovali. Nisam mogao vjerovati. Nisam mogao vjerovati! Nisam mogao vjerovati!!!
I viknuh DOSTA! Viknuh DOSTA! Viknuh DOSTA!
Par se ljudi trznu kao iz zimskog sna, pogledaše me i viknuše skupa sa mnom DOSTA! Viknuše DOSTA!
Krenušmo prema zlikovcima, prvo jedan po jedan, pa grupa po grupa, pa svi oni koji su do tad stajali i gledali. Krenušmo prema zločincima smjelo i odlučno. Krenušmo, a oni kad su nas ugledali da idemo prema njima, zbunjeno dignuše glave i pogledaše u nas kao da pitaju "Šta vam odjednom bi? Pa mi ovo radimo otkako se ona rodila? Do sad nikad niste reagovali na to? Šta vam je odjednom?" Mi nastavišmo ići prema njima. Drugi ljudi nam se pridružiše i odjednom svi zajedno zgrabismo zlikovce za guše, spasismo djevojčicu i zajedno viknusmo DOSTA!
DOSTA!
http://dosta.blogger.ba/
Priđem i ja da vidim šta taj silni narod gleda. Polako se probijem kroz masu da bih mogao viditi šta se dešava. Prođem skroz naprijed i iako sam se gurao niko od tih ljudi što su gledali nije reagovao na moje guranje. Kao da su bili zamrznuti u vremenu i prostoru. Bez neke svrhe i cilja. Kao da spavaju otvorenih učiju koje bulje u scenu ispred mene. A scena!
Ugledah prizor od kojeg mi se zamalo um pomračio. Ugledah prizor koji se ne može objasniti. Ugledah grupu jakih, srednjovječnih muškaraca kako napastuju djevojčicu od možda nekih 13-14 godina. Jeza me uhvatila. Tu na sred ceste, pred cijelim svijetom, pred svim tim ljudima, oni siluju nevinu djevojčicu i niko ništa ne poduzima.
Skamenio sam se i u jednom trenutku shvatio da sam i ja jedan od tih ljudi koji nijemo posmatraju kako zlikovci siluju nevinu djevojčicu. Shvatih da sam tako postao saučesnik u njihovom zlodjelu. Shvatih i to da ovo nije prvi put da se tako nešto dešava i to otvoreno pred svim ljudima. Svi to mogu da vide, ali niko ništa ne reaguje.
Nisam razumio šta se dešava jer me je razum počeo napuštati. Kako ti svi ljudi mogu samo stajati i gledati tu grozotu koja se dešavala ispred njih. Onda se okrenem i pogledam profil ljudi koji su gledali to napastovanje. Bilo je tu profesora, penzionera, studenata, poslovnih ljudi, majke sa djecom, jedan dedo sa unukom možda malo mlađom od djevojčice koju su napastovali. Nisam mogao vjerovati. Nisam mogao vjerovati! Nisam mogao vjerovati!!!
I viknuh DOSTA! Viknuh DOSTA! Viknuh DOSTA!
Par se ljudi trznu kao iz zimskog sna, pogledaše me i viknuše skupa sa mnom DOSTA! Viknuše DOSTA!
Krenušmo prema zlikovcima, prvo jedan po jedan, pa grupa po grupa, pa svi oni koji su do tad stajali i gledali. Krenušmo prema zločincima smjelo i odlučno. Krenušmo, a oni kad su nas ugledali da idemo prema njima, zbunjeno dignuše glave i pogledaše u nas kao da pitaju "Šta vam odjednom bi? Pa mi ovo radimo otkako se ona rodila? Do sad nikad niste reagovali na to? Šta vam je odjednom?" Mi nastavišmo ići prema njima. Drugi ljudi nam se pridružiše i odjednom svi zajedno zgrabismo zlikovce za guše, spasismo djevojčicu i zajedno viknusmo DOSTA!
DOSTA!
http://dosta.blogger.ba/
