Forum Klix.ba

Zanimalo bi me pod kojim uslovima bi vecina pripadnika svih (konstitutivnih i "ostalih") naroda nase zemlje mogli drzavu u kojoj zive smatrati svojom "maticom"?

Da li izmedju naroda BiH postoje i slicnosti - na koje bi se bilo vrijedno pozivati i unaprijedjivati ih - i koje bi mozda (nama svima) posluzile kao temelj za zejednicko definir(s)anje "kulturnog identiteta BiH"?

Postoji li dijalog izmedju mladih ljudi razlicitih nacionalnosti koji se tice politicke buducnosti zemlje, a da je pri tome apstrahovana pripadnost naciji? (izuzev dosta.ba)

Prema nekim anketama od prosle godine dobar dio Srba, Hrvata i Muslimana/Bosnjaka smatraju BiH svojom domovinom. Svjedok sam vremena u kojem je zajednicki zivot svih sa svima bio realnost. Da li je moguce ponovo uspostaviti povjerenje i, ako da, na koji nacin?

Ma da si dobro postavio pitanja, mozda je bolje da otvaras teme sa samo jednim od pitanja. Ovako postaje isuvise komplikovano za diskusiju.

Iskreno, cisto sumljam, prosto ne vjerujem.

Mada mislim da svi koji smatraju BiH maticom, imaju ako nista drugo onda zajenicku osnovu na kojoj bi se kasnije moglo povjerenje, saradnja i prijateljstvo izgraditi.

digger wrote:Ma da si dobro postavio pitanja, mozda je bolje da otvaras teme sa samo jednim od pitanja. Ovako postaje isuvise komplikovano za diskusiju.

Digger, slazem se da je mozda isuvise pitanja na jednom mjestu, ali smatram da je i nasa situacija jako komplikovana.

Meni je i nakon svega nejasno kako se nama mogao dogoditi rat, tolika ubijanja i otkud tolika mrznja. Smatram da se jako malo bavimo korijenima sukoba, ali na unutarbosanskom nivou. Skloni smo prihvatati i davati gotove odgovore i ne volimo kritiku, pa cak i ako je dobronamjerna. Nekako ne uspijevamo stupiti u bilo kakvu vrstu otvorenog dijaloga po pitanjima sustinskog problema u odnosima "Srba"; Hrvata" i "Bosnjaka/Muslimana" u BiH. Sta je to sto sustinski opterecuje te odnose? Upravo jer su odgovori raznovrsni i jer to iziskuje dugotrajan proces pregovaranja, dogovoranja, pa cak i prepucavanja i svadje (konstruktivne), biramo liniju manjeg otpora i skloni smo malodusno odmahnuti rukom i okoncati je ili, jos gore, prihvatiti misljenje glasnijeg - jer sta zaboga ja tu mogu promijeniti.

Onih koji drugacije misle i koji i pored svega nisu zaslijepljenji nacionalizmom ima na svim stranama. U mnogo razgovora sa ljudima "drugih" BiH nacíja nalazim, skoro bez izuzetka, na neshvatanje za uzroke nase situacije, cesto osjetim stid sagovornika ukoliko se radi o pripadniku "onog drugog naroda", kod svih, medjutim, osjetim neku vrstu sledjenosti i stanja slicnog kosmaru koji onemugucava bilo kakvu vrstu pozitivnog artikulisanja. Ja tvrdim da u BiH a i u inostranstvu ima jako mnogo i BH Srba i Hrvata i Bosnjaka/Muslimana koji jedino BiH smatraju svojom domovinom i koji su otvoreni za dugotrajan dijalog, jer je jedino kroz dijalog moguce uspostaviti povjerenje koje je evidentno naruseno.

Za dijalog je potrebno dvoje. U nasem slucaju najmanje troje i cak smo po tome specificni. Ne trudimo se nase specificnosti prikazati pozitivno. Hej, u jednom gradu imamo na dva kvadratna kilometra bogomolje sve cetiri monoteisticke religije. Po tom osnovu mozemo uspostavljati dobre odnose sa svim drzavama na svijetu, a u korist istih a i sviju nas. Bosanci se u svijetu nalaze na najodgovornijim pozicijama, ne jer su Bosanci – nego jer su dobri. Umalo nismo otisli na svjetsko prvenstvo u fudbalu. Ne znam ima toga jako mnogo.

Meni je to dokaz da mozemo, ako hocemo i ako se iskreno otvorimo jedni drugima i trecima, a naravno i « ostalim ».

digger wrote:Ma da si dobro postavio pitanja, mozda je bolje da otvaras teme sa samo jednim od pitanja. Ovako postaje isuvise komplikovano za diskusiju.

Digger, slazem se da je mozda isuvise pitanja na jednom mjestu, ali smatram da je i nasa situacija jako komplikovana.

Meni je i nakon svega nejasno kako se nama mogao dogoditi rat, tolika ubijanja i otkud tolika mrznja. Smatram da se jako malo bavimo korijenima sukoba, ali na unutarbosanskom nivou. Skloni smo prihvatati i davati gotove odgovore i ne volimo kritiku, pa cak i ako je dobronamjerna. Nekako ne uspijevamo stupiti u bilo kakvu vrstu otvorenog dijaloga po pitanjima sustinskog problema u odnosima "Srba"; Hrvata" i "Bosnjaka/Muslimana" u BiH. Sta je to sto sustinski opterecuje te odnose? Upravo jer su odgovori raznovrsni i jer to iziskuje dugotrajan proces pregovaranja, dogovoranja, pa cak i prepucavanja i svadje (konstruktivne), biramo liniju manjeg otpora i skloni smo malodusno odmahnuti rukom i okoncati je ili, jos gore, prihvatiti misljenje glasnijeg - jer sta zaboga ja tu mogu promijeniti.

Onih koji drugacije misle i koji i pored svega nisu zaslijepljenji nacionalizmom ima na svim stranama. U mnogo razgovora sa ljudima "drugih" BiH nacíja nalazim, skoro bez izuzetka, na neshvatanje za uzroke nase situacije, cesto osjetim stid sagovornika ukoliko se radi o pripadniku "onog drugog naroda", kod svih, medjutim, osjetim neku vrstu sledjenosti i stanja slicnog kosmaru koji onemugucava bilo kakvu vrstu pozitivnog artikulisanja. Ja tvrdim da u BiH a i u inostranstvu ima jako mnogo i BH Srba i Hrvata i Bosnjaka/Muslimana koji jedino BiH smatraju svojom domovinom i koji su otvoreni za dugotrajan dijalog, jer je jedino kroz dijalog moguce uspostaviti povjerenje koje je evidentno naruseno.

Za dijalog je potrebno dvoje. U nasem slucaju najmanje troje i cak smo po tome specificni. Ne trudimo se nase specificnosti prikazati pozitivno. Hej, u jednom gradu imamo na dva kvadratna kilometra bogomolje sve cetiri monoteisticke religije. Po tom osnovu mozemo uspostavljati dobre odnose sa svim drzavama na svijetu, a u korist istih a i sviju nas. Bosanci se u svijetu nalaze na najodgovornijim pozicijama, ne jer su Bosanci – nego jer su dobri. Umalo nismo otisli na svjetsko prvenstvo u fudbalu. Ne znam ima toga jako mnogo.

Meni je to dokaz da mozemo, ako hocemo i ako se iskreno otvorimo jedni drugima i trecima, a naravno i « ostalim ».

mlogo bre pitanja...

Da li izmedju naroda BiH postoje i slicnosti - na koje bi se bilo vrijedno pozivati i unaprijedjivati ih - i koje bi mozda (nama svima) posluzile kao temelj za zejednicko definir(s)anje "kulturnog identiteta BiH"?

Evo odgovor bar na jedno.

Narod bosne i hercegovine (nema veze sada da li su sr-hr-bs) imaju jako puno slicnosti, bas kao da su svi iz iste drzave, taman toliko. Problem je sto od rata na ovamo SDA-HDZ-SDS radi zustro na razlikama a ne slicnostima, tako da sto vise vrijeme prolazi, udaljavamo se jedni od drugih. Posto nam je sve isto osim je proklete religije, onda se razlike furaju na to, i tako nam razgradjuju slicnosti, a izgradjuju razlike i barijere. SAda je normalno reci znas sine oni su Muslimani pa zato se tako ponasaju. Druga je to kultura sinko, nama su blizi ovi iz beograda(npr) Prije rata bi to bila jako smijesna i glupa izjava...I sada je isto tako glupa i to nevidjeno, samo je nazalost vise ljudi prihvata...

Nas kulturni identitet i dalje postoji, ali je nekako sakriven ispod tepiha nacionalizma, religije, torova i propagande. Tu je on, i bosanci ja u Banjaluci, ja u Sarajevu ga zive, ali da nisu ni svjesni istog. Vec su zaboravili da je onaj iz drugog grada vise slican nego onaj iz Beograda ili zagreba...CIm izadjes iz bosne i recimo u kanadi odes na neki nas ex yu party...iz aviona se vidi ko je iz bosne a ko nije...

koje su to vrijednosti...e da ih sada ne nabrajamo, ali rekao bih sigurno da je dobar humor jedna od njih, poseban smisao za isti, dosta sarkazma, i recimo mogucnost (koju nisam puno vidio kod Srbijanaca ili gradjana Hrvatske) sale na svoj racun. (probaj zajebavat beogradjanina isto kao sto mozes bosanca pa ces vidjeti razliku)

Najvise me boli cinjenica de se mladi ljudi daju instrumentalizirati za politiku "protiv drugoga" koja po definiciji nosi negativan predznak.

Mlade ljude kao ni mlade lavove nije lako - osim silom - satjerati u torove. Biti u toru mi nekako nije "cool". Postoji li u Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Sarajevu neka(e) rock/pop grupa(e) koje bi mladima makar muzikom (teatrom, plakatom, vicem...) odaslala poruku protesta protiv necega sto nije (po meni) u biti mladog covjeka - biti sputan stegom nacionalizma? Postoji li sansa da pet-sest takvih grupa napravi koncert u "Domu mladih" za hiljadu mladih Srba, Hrvata, Muslimana koji ce se sutra, prekosutra - makar u sebi - pobuniti protiv vrijednosti svojih nacionalizmom zatrovanih "sunarodnika". Postoje li studentske udruge koje bi bile spremne uspostaviti dijalog sa kolegama/icama "druge nacionalnosti" i u licnom kontaktu ustanoviti "kolicinu zla i mrznje" koju onaj "drugi/a" nosi prema njemu/njoj. (Dopustam prigovor neobavijestenosti)

Na "nasim mjesovitim" festama u inostranstvu se uglavnom svira "nasa" rock/pop (ali iza dva i narodna) muzika koja je nastala prije rata. Na onim drugim se takva ne svira. Nekako kao da vrijeme stalo.