#1 Pravi muškarac
Posted: 26/05/2004 11:18
Pravi muškarac pije crnu kahvu, bez mlijeka, bez šlaga, bez čokoladice, bez šećera. Ako je već šećeri ide do kraja i pije tako slatku kahvu da kašikica u njoj ostane zabodena. Prezire Neskafe, ništa manje od bezalkoholniotg piva. Jede mnoho hljeba. Fronette izbjegava kao i ljude koji ih konzumiraju. Kafda mu blagajnica u samopš'osluzi uz kuplje3nu robu pruži markice za nagradnu igru, s mržnjom je pogledai, odlučnije nego Tito Staljinu, hladno kaže: «Ne!».
Pravom muškarcu se smuči kada mali, sirotinjski, iskompleksirani narodi oponašaju velike i moćne. Bilo da je vjernik ili ateist, pravi muškarac prezire nevouvedene mode, poput Valentinova, Majčinog dana i ostalik komercijalnih dana.
Pravi muškarac prezire one koji su sa zadovoljstvom prihvatili stranu jezičku penetraciju pa govore brand, ultimativno, event, fukin dobro, jebeno zabavno i sl. S druge strane, pravi muškarac, nije ni pretjerani patriota, on je solo igrač, vuk samotnjak čije su pobjede i porazi osobni, a ne kolektivni. Ne treba mu toplina i sigurnost stada, bilo da je riječ o narodu ili navijačkoj skupini.Pravi muškarac se nikad ne žali na nogometno suđenje.
Pogrešno je uvjerenje da pravi muškarac nikad ne plače. Istina je da i on pusti suzu, ali iznimno, samo nekoliko puta u životu, u najemotivnijim situacijama poput završne scene u filnu «Hrabro srce» ili nakon poraza bh. reprezentacije protiv Danske.
Pravi muškarac je veliki borac protiv turizma. Čvrsto je uvjeren da turizam polahko, ali sigurno kvari duh nacije razvijajući s jedne strane ponizni ulizivački duh konobara, kurvi, turističkih aniomatora , a s druge strane gramizivost besčutnih stanodavaca.....
....Unatoč činjenici da sve ostale uljeze nemilosrdno kažnjava pravi muškarac nebi nikad zgazio mrava, niti mu na bilo koji način ugrozio tjelesni integritet, premda mu se, u onoj priči o cvrčki i mravu, mav podobro zamjerio.
Bez obzira na to je li bogat ili siromašan, pravi muškarac se koloni žena kojima su jako važni nopvac i materijalne stvari. Dakele, kloni se većine žena. On zna da je opsjednutost novcem obilježje sirotinje. Kada ženska počne govoriti o lovi i autima, on kao podlogu već čuje kako joj krče crijeva. Ako već sama nije sirotica koju od rođenja treniraju za lov na bogatog ženika, površnom analizom najbližih joj predaka, pravi muškarac nepogrešivo ustanovljava da je tu neko bio crna bijeda i da taj atavistički i sirotinjski strah da se jednog dana ne umre od gladi i snažni impuls za pukim preživljavanjem u pripadnicima budućih generacija pervertirao u vlaženje na zlatne kartice i skupi automobil. Ako mu se dogodi da ga njuh prevari i da izađe s takvom ženskom, čim je detektira, odvešće je negdje da se dobro naždere, odmah je otpratiti kući, zahvaliti joj i izbrisati je iz mobitela i pamćenja.
Zaključujete da je pravi muškarac na neki, feministicama i vegeterijancima odbojan, način – IDEALIST.
Piše: nino Raspudić
Sa hrvatskog preveo: Don Davudes
IMA LI KOD NAS PRAVIH MUŠKARACA
Pravom muškarcu se smuči kada mali, sirotinjski, iskompleksirani narodi oponašaju velike i moćne. Bilo da je vjernik ili ateist, pravi muškarac prezire nevouvedene mode, poput Valentinova, Majčinog dana i ostalik komercijalnih dana.
Pravi muškarac prezire one koji su sa zadovoljstvom prihvatili stranu jezičku penetraciju pa govore brand, ultimativno, event, fukin dobro, jebeno zabavno i sl. S druge strane, pravi muškarac, nije ni pretjerani patriota, on je solo igrač, vuk samotnjak čije su pobjede i porazi osobni, a ne kolektivni. Ne treba mu toplina i sigurnost stada, bilo da je riječ o narodu ili navijačkoj skupini.Pravi muškarac se nikad ne žali na nogometno suđenje.
Pogrešno je uvjerenje da pravi muškarac nikad ne plače. Istina je da i on pusti suzu, ali iznimno, samo nekoliko puta u životu, u najemotivnijim situacijama poput završne scene u filnu «Hrabro srce» ili nakon poraza bh. reprezentacije protiv Danske.
Pravi muškarac je veliki borac protiv turizma. Čvrsto je uvjeren da turizam polahko, ali sigurno kvari duh nacije razvijajući s jedne strane ponizni ulizivački duh konobara, kurvi, turističkih aniomatora , a s druge strane gramizivost besčutnih stanodavaca.....
....Unatoč činjenici da sve ostale uljeze nemilosrdno kažnjava pravi muškarac nebi nikad zgazio mrava, niti mu na bilo koji način ugrozio tjelesni integritet, premda mu se, u onoj priči o cvrčki i mravu, mav podobro zamjerio.
Bez obzira na to je li bogat ili siromašan, pravi muškarac se koloni žena kojima su jako važni nopvac i materijalne stvari. Dakele, kloni se većine žena. On zna da je opsjednutost novcem obilježje sirotinje. Kada ženska počne govoriti o lovi i autima, on kao podlogu već čuje kako joj krče crijeva. Ako već sama nije sirotica koju od rođenja treniraju za lov na bogatog ženika, površnom analizom najbližih joj predaka, pravi muškarac nepogrešivo ustanovljava da je tu neko bio crna bijeda i da taj atavistički i sirotinjski strah da se jednog dana ne umre od gladi i snažni impuls za pukim preživljavanjem u pripadnicima budućih generacija pervertirao u vlaženje na zlatne kartice i skupi automobil. Ako mu se dogodi da ga njuh prevari i da izađe s takvom ženskom, čim je detektira, odvešće je negdje da se dobro naždere, odmah je otpratiti kući, zahvaliti joj i izbrisati je iz mobitela i pamćenja.
Zaključujete da je pravi muškarac na neki, feministicama i vegeterijancima odbojan, način – IDEALIST.
Piše: nino Raspudić
Sa hrvatskog preveo: Don Davudes
IMA LI KOD NAS PRAVIH MUŠKARACA
Ali to nas ne sprjecava da i dalje pricamo o tome! 