Forum Klix.ba

Ni poslije šest nastavaka feljtona o drumskom razbojniku dr. Zlatku Lagumdžiji, aktuelnom ministru vanjskih poslova nesretne i ojađene države Bosne i Hercegovine i specijalisti za krađu antikvitetskog namještaja nije se oglasilo Predsjedništvo SDP-a koje očigledno podržava njegovu liderstvo ne samo na čelu ove partije nego i bh. mafije. Ili se cio SDP namjerava konektirati na sicilijanski server.





Piše: Enver ČAUŠEVIĆ
O pljački namještaja iz stana Mejre Knežević u kome je boravio tokom rata tadašnji potpredsjednik Vlade RBiH dr Zlatko Lagumdžija manje više sve je poznato. Pa i to da je u momentu izbacivanja iz stana borca Prve slavne motorizovane brigade Armije BiH Nebojše Kneževića isti taj, SDA-oviski «mali od kužine», imao dva stana na raspolaganju. Dakle, slagao je da je bez stana, potom, još drskije je slagao da će s njim u stanu koji mu dodjeljuje Gradski sekretarijat za stambene poslove živjeti i njegova kćerka iz prvog braka (kojeg li licemjerja, kada je tek pred matičara priveo šminkericu Aminu, a prvu ženu zagubio negdje u bijelom svijetu) kako bi opravdao enormnu kvadraturu koju mu je dodijelio Jusuf Zahiragić, jedan od ključnih igrača iz Izetbegovića halke. Slagao je potom pred sudijom Općinskog vijeća I u Sarajevu da jedva čeka da se pojavi vlasnik stana i da mu preda namještaj po zapisniku koji je sačinila nadležna služba Općine Centar, koja ga je uvela u posjed stana, a potom na intervenciju H.E. Roberta Barrya (kojemu je to vjerovatno jedan od rijetkih ispravnih političkih poteza u BiH) prisilno iselila. Pred istim sudom, slagao je da neće praviti smetnje o povratu stana stvarnom vlasniku, već je prihvatio rješenje kojim mu isti Općina Centar dodijeljuje u trajno vlasništvo, kako bi ga mogao otkupiti. Potom je slagao da se neće žaliti na presudu Općinskog suda I. Žalio se, ali ga je Kantonalni sud skinuo k'o s nokta. Lopovluk je povrđen, i nije preostalo ništa drugo nego da se uz asistenciju policije izvrši nasilni ulazak u novodobijeni stan (koji mu je, opet protuzakonito, namjestila Općina Centar u Ćemaluši ulici) obitelji Lagumdžija i iznesu pokradeni antikviteti i ostali namještaj.

Neuspjele izvršne radnje
Sudski izvršni organ nekoliko puta je obavještavao dr. Zlatka Lagumdžiju o zakazivanju termina u kome će se izvršiti povrat ukradenih stvari. Prva obavijest upućena je 22.3.2002. godine, odnosno ostavljena u sanduče ispred stana dr. Lagumdžije kojeg čuva policija. Dežurni policajac je evidentirao dolazak sudskog kurira, kako se ne bi desilo da mu zalutala maca avlijanerka ponovo ostavi plastični eksploziv pred vratima u vidu mačijeg izmeta. Na dan deložacije 9.4. u stanu nikoga nije bilo, pa je ista odgođena za 15.4. o.g. Toga dana sudski izvršni organ na vratima je dočekala dadilja Zlatka-Salke Lagumdžije koja nije bila ovlaštena da dozvoli iznošenje umjetnina i namještaja iz stana višeznačno prvog u BiH. Pretpostavlja se da je dadilja mami Amini i babi Zlatku ispričala nemile scene sa sudskim izvršnim organom i asistirajućom sudskom policijom, ili je, u strahu da se ne ponovi afera sa mačijim izmetom, jadnica sve prešutila. No, Sud je uporan
i traži da se nastavi izvršenje presude u korist Mejre Knežević. Sudski kurir, po dozvoli dežurnog policajca, 30.4. ponovo ostavlja obavijest u sanduče na vratima stana dr. Lagumdžije i najavljuje mu izvršenje presude, odnosno iznošenje stvari za dan 8.5. Kako je toga dana lider SDP-a bio ožalošćen (godišnjica sahrane stranačkog mu idola J.B. Tita) nikoga nije bilo u stanu, pa je izvršenje odloženo za 13.5. o.g. Prilikom i tog, bezuspješnog pokušaja, da se vrate ukradene stvari izvršni sudski oran su pred stanom dočekali Lagumdžijini tjelohranitelji koji su istom stavili do znanja da se kani ćorava posla i da od izuzimanja stvari neće nikada doći. Srećom ovom prilikom nije asistirala sudska policija, pa nije došlo do sukoba predstavnika sile i zakona. Sudski organ se povukao bez gubitaka.

Nepoznati se ubacio u mrežu
Posljednju obavijest o najavi izvršenja presude Općinski sud I je o na adresu dr. Zlatka Lagumdžije uputio 20.5.2002. godine. Na isti način, po treći put je sudski kurir, u prisustvu dežurnog policajca, stavio obavijest u sanduče dr. Lagumdžije. I umjesto da je nakon prve posjete sudskog izvršnog organa, kao svaki čestit građanin pokazao minimum građanske časti i savjesti i javio se nadležnom Sudu sa pitanjem zašto ga traže, dr. Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH i najvatreniji borac SDP-a za uspostavljanje pravne države, je u maniru najdrskijeg razbojnika i patološkog lažova, putem nove advokatske kancelarije uputio prigovor na izvršenje presude. U istom bezočno laže da nikada nije primio sudsko rješenje niti bilo kakvu obavijest o oduzimanju ukradenih stvari. Jer, ako su kojim slučajem dolazak sudskih izvršnih organa i kurira prešutili policiji koja ga čuvaju, ako je morala učinti i dadilja malog Zlatka-Salke, kako onda opravdava dolazak svojih bodygardova u vrijeme izlaska sudskog organa. Znači, uistinu laže sve redom, i policiju, i sudske kurire i izvršne organe, i pokradenu Mejru, i javnost, i dadilju, i malog Zlatka-Salka, i ženu Aminu i komšiluk. I na koncu, laže i samog sebe da neće morati kad-tad dozvoliti povrat ukradenih stvari.
U prigovoru na sudsku obavijest od 20.5.2002. godine dva dana kasnije navodi «da je tek prije tri dana saznao za navedeno rješenje, koje je na njemu nepoznat način dostavljeno u njegov stan» te se žali «da mu nije uručeno na način predviđen u odredbama ZKP-a».



Lahko je za razmještaj, ako imaš namještaj

Evo šta je sve dr. Zlatko Lagumdžija otuđio, ili bolje reći, pokrao iz stana Mejre Knežević:

Soba I:
Regal (četri dijela) - jedan komad, trosjed - jedan, dvosjed - jedan, fotelja - jedna, sto niski - jedan, ormar za posteljinu - jedan, peć na naftu - jedna, stolići - pet, tabure - jedan, stalak za - TV jedan, noćna lampa - jedna, tepih - jedan, gobleni - pet, luster (šest kugli) - jedan, tapisarija - jedna, daska za peglanje - jedna.

Soba II:
Kauč - dva, fotelja - dva, sto - jedan, stolić - dva, lampa - dvije. TA peć 4 kilovata - jedna, regal četri dijela - jedan, noćni ormarić - jedan, luster (šest kugli) - jedan, mašina za pletenje - jedna, valjak za peglanje - jedan, slike - tri.

Soba III:
TA peć 4 kilovata - jedna, fotelje - pet, sto - jedan, TV neispravan - jedan, slike - četri, sto sa šest stolica - jedan, vitrina (stilska) - dvije, luster pet kugli - jedan, ventilator - jedan, pisaća mašina - jedna, tepih - jedan.

Soba IV:
Jogi- dva komada, kauč - jedan, regal - jedan, ormar - jedan, slike - tri, gobleni (mali) - pet, stolica za ljuljanje - jedna, fasadna peć 6 kw - jedna.
Kuhinja:
Komplet mašina za suđe - jedna, zamrzivač - jedan, stol sa šest stolica - jedan, tepih (manji) - jedan.

Ostava:
Frižidera - dva, usisivač - jedan.

Kupatilo:
Komplet veš mašina - jedna.

Hodnik:
Komoda - jedna, ormarić - jedan, slika - pet, staza - jedna, vješalice - dvije.

ŠLJIVA NI ZA TANKI HOŠAF

Da je dr. Zlatko Lagumdžija pokarao namještaj iz stana Mejre Knežević, utvrdio je Općinski sud I, potvrdio Kantonalni sud, da bi potom uslijedila tri pokušaja izvršenja presude. Slučaj je, dakle, pravno čist. Prvi u SDP-u je lopov. Međutim, otvara se pitanje moralnih skrupula ministra vanjskih poslova BiH, predsjednika SDP-a (najjače partije u zemlji), univerzitetskog profesora i pedagoga i oca malodobnog djeteta. I, na koncu, ako su ovi redovi glas javnosti, onda je njegovo neoglašavanje u povodu iznesenih optužbi najbolji dokaz odnosa prema javnom mnijenju i medijima koje ne zarezuje ni za suhu šljivu, čak toliko, da se od nje ne bi mogao napraviti ni tanak hošaf.





Piše: Enver ČAUŠEVIĆ

Šta čovjeka koji ima mjesečna primanja oko 10 hiljada maraka i još potiče iz porodice ex-gradonačelnika Sarajeva i univerzitetske profesorice koja je bila izuzetno cijenjena kao čestita žena, može nagnati da zavuče ruku u sirotinjski džep i posegne za tuđom imovinom - osatat će otvorenim pitanjem za šira fenomenološka istraživanja i rasprave.
Presuđujući u predmetu br. 1192/98, sutkinja Slavica Frank naložila je dr. Zlatku Lagumdžiji da (u roku od 15 dana) preda stvari tužiteljici Mejri Mulić, udatoj Knežević koje je iznio iz njenog stana u ul. Mehmeda Spahe 8/1, pod prijetnjom izvršenja.
Iako je priznao da se navedene stvari (čiji spisak smo dali u prošlom broju Waltera) nalaze kod njega i da jedva čeka da ih preda tužiteljici, dr. Lagumdžija je pogazio riječ i uputio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu. Jednostavno, toliko se emotivno vezao za Mejrine antikvitete na kojima je proveo medeni mjesec svog novog braka, da se od njih naprosto ne može odvojiti. Zbog toga je, putem advokatske kancelarije Munire i Vladimira Milišića, uputio žalbu u kojoj stoji:

Lagumdžija zaljubljen u namještaj
Presudu pobijamo iz slijedećih razoga:
1. Prvostepeni sud je učinio bitnu povredu postupka jer nije utvrdio vrijendost spora. Naime, tuženi je u odgovoru na tužbu prigovorio visini označene vrijendosti spora, ali o tome nije odlučio sud, zatim je tužitelj preinačio tužbu na posljednjem ročištu koje je provedeno u odsutnosti tužioca, a nije doznačio vrijednost spora.
S obzirom da od vrijednosti spora zavisi utvrđivanje visine sudske takse, nagrade za zastupanje te, konačno, pravo na izjavljivanje revizije, ovaj propust predstavlja bitnu povredu ZPP-a.
2. Sud je učinio bitnu povredu i time što je na ročištu 04.10.1999. godine, koje je provedeno u odsutnosti tuženoga, primio na zapisnik preinačenje tužbe, međutim, tuženom nije ostavio mogućnost da se izjasni o ovom preinačenju... Sud je bio dužan odložiti ročište i dostaviti tuženiku prepis zapisnika sa toga ročišta.
3. Presudu pobijamo i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.
Ovakva žalba, bez odbacivanja tužbe da je otuđio, prodao ili uništio namještaj Mejre Knežević, navodi na zaključak da je dr. Lagumdžija svjestan svog kriminalnog čina, te da obmanama i traženjem rupa u sudskom procesu i zakonima pokušava zadržati pokradeni namještaj. Kako se ni na Kantonalnom sudu u Sarajevu nisu prepali njegovog autoriteta, to je 21.12. 2000. godine žalba njegovih advokata odbačena i prvostepena presuda potvrđena.

Kantonalni sud pravi razmještaj
Naime, u predmetu br: GŽ-576/00 Kantonalni sud u Vijeću sastavljenom od predsjednika Vijeća sudije Begzade Gavrankapetanović-Salihagić i sudija Milice Aščerić i Hazima Dolana kao članova Vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Mejre Knežević koju zastupa advokat Ema Hodžić-Alić protiv tuženog Zlatka Lagumdžije kojeg zastupaju advokati Munira i Vladimir Milišić radi povrata stvari i naknade štete, rješavajući po žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda I u Sarajevu br: P-1192/98 od 4.10.1999. godine, odbio je žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu kojom je tuženi obavezan tužiteljici predati pokrtene stvari koje se nalaze u stanu Mehmeda Spahe br. 8 u Sarajevu koje su navadene prema prostorijama u kojima su se nalazile. S napomenom da svaka strana snosi svoje troškove spora.
Jadna starica Mejra. Sudovanje sa moćnim Lagumdžijom dovelo je do toga da od lopova ne može naplatiti ni sudske troškove.
U obrazloženju stoji da je nakon razmatranja stanja spisa, pobijene presude i navoda žalbe Kantonalni sud odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
U žalbi je označena vrijednost spora, bez obzira na to što je tuženi prigovorio visini označene vrijednosti, žalba neosnovano tvrdi da nije utvrđena vrijednost. Vrijednost je označena i na osnovu iste su mogle postupati i parnične stranke i Sud u smislu člana 171 stav 2. ZPP-a.
Na ročišti za glavnu raspravu, tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev, niti je prvostepeni sud donio rješenja o preinačenju tužbenog zahtjeva. Punomoćnik tužitelja je ostao kod zahtjeva da se predaju stvari prema zapisniku od 28.11. 1994. godine, kada je tuženi ušao u posjed stana (prema zapisniku za tuženog je potpisao isti zastupnik Denis Nikolijev). U odogovoru na tužbu od 16.4.1999. godine, u trećem pasusu na prvoj strani je navedeno da tuženi želi što prije da preda sve stavri koje je primio odnosno preuzeo po zapsiniku od 28.11.1994. godine. Prema tome, ne može se govoriti o preinačenju tužbenog zahtjeva, ni da tuženi nije imao mogućnosti da se izjasni na postavljeni zahtjev, jer je to protivno stanju spisa.
U međuvremenu, tuženi je vratio stan vlasniku, tužiteljica je ušla u posjed stana, preuzela svoje stvari u stanu, a što se navodi i u žalbi tuženog i u odgovoru na žalbu tužiteljice, tako da je među strankama prvostepena presuda već realizirana, tako da je pobijanje iste protivno interesima tuženog.
Da li su sve stvari vraćene, da li ih je moguće vratiti (jer su odbačene kao oštećene?!), ili su stranke saglasne da ih je Nebojša Knežević preuzeo još u toku rata, prigovori su koji se tiču izvršnog postupka, ukoliko do njega dođe.
Prvostepena presuda se temelji na nespornim činjenicama, kao što se vidi iz razloga presude i stanja spisa, a pri tome nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
Kako razloga žalbe nema, to je ista neosnovana, pa ju je valjalo odbiti i prvostepenu presudu potvrditi, a shodno članu 350. ZPP-a.
No, ovim se kraj sudovanja Mejre Knežević i Zlatka Lagumdžuije još ne nazire. Slijedi izvršni postupak koji moćni Lagumdžija već treći put vješto eskivira. Navodno, sada se u opticaju pojavila potvrda o tome da je namještaj u međuvremenu volšebno nestao iz stana u ul. Mehmeda Spahe 8. Što bi rekao naš narod - ispario.
Da li unošenjem novih dokaza o navodnom nestanku stvari ministar Lagumdžija želi poniziti Sud za čiju se profesionalnost i neovisnoost deklarativno zalaže ili traži da dobije na vremenu kako bi se sa Mejrom Knežević nagodio oko cifre od 60.000 KM kolika je vrijendost spora i time spriječio dalju bruku i blamažu kako Univerziteta i SDP-a, tako i države čije interese pod zakletvom štiti, ovaj (sada već dokazani) sitni lopov.
Šta o svemu ovome misle građani, politička javnost, sociološki, politološki, psihijatrsijski, pravni i kriminalistički ekpserti, čitajte u narednim brojevima.

Preseno iz nezavisnog casopisa WALTER.

wanderer wrote:

ŠLJIVA NI ZA TANKI HOŠAF

Da je dr. Zlatko Lagumdžija pokarao namještaj iz stana Mejre Knežević, utvrdio je Općinski sud I, potvrdio Kantonalni sud, da bi potom uslijedila tri pokušaja izvršenja presude. Slučaj je, dakle, pravno čist. Prvi u SDP-u je lopov. Međutim, otvara se pitanje moralnih skrupula ministra vanjskih poslova BiH, predsjednika SDP-a (najjače partije u zemlji), univerzitetskog profesora i pedagoga i oca malodobnog djeteta. I, na koncu, ako su ovi redovi glas javnosti, onda je njegovo neoglašavanje u povodu iznesenih optužbi najbolji dokaz odnosa prema javnom mnijenju i medijima koje ne zarezuje ni za suhu šljivu, čak toliko, da se od nje ne bi mogao napraviti ni tanak hošaf.





Piše: Enver ČAUŠEVIĆ

Šta čovjeka koji ima mjesečna primanja oko 10 hiljada maraka i još potiče iz porodice ex-gradonačelnika Sarajeva i univerzitetske profesorice koja je bila izuzetno cijenjena kao čestita žena, može nagnati da zavuče ruku u sirotinjski džep i posegne za tuđom imovinom - osatat će otvorenim pitanjem za šira fenomenološka istraživanja i rasprave.
Presuđujući u predmetu br. 1192/98, sutkinja Slavica Frank naložila je dr. Zlatku Lagumdžiji da (u roku od 15 dana) preda stvari tužiteljici Mejri Mulić, udatoj Knežević koje je iznio iz njenog stana u ul. Mehmeda Spahe 8/1, pod prijetnjom izvršenja.
Iako je priznao da se navedene stvari (čiji spisak smo dali u prošlom broju Waltera) nalaze kod njega i da jedva čeka da ih preda tužiteljici, dr. Lagumdžija je pogazio riječ i uputio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu. Jednostavno, toliko se emotivno vezao za Mejrine antikvitete na kojima je proveo medeni mjesec svog novog braka, da se od njih naprosto ne može odvojiti. Zbog toga je, putem advokatske kancelarije Munire i Vladimira Milišića, uputio žalbu u kojoj stoji:

Lagumdžija zaljubljen u namještaj
Presudu pobijamo iz slijedećih razoga:
1. Prvostepeni sud je učinio bitnu povredu postupka jer nije utvrdio vrijendost spora. Naime, tuženi je u odgovoru na tužbu prigovorio visini označene vrijendosti spora, ali o tome nije odlučio sud, zatim je tužitelj preinačio tužbu na posljednjem ročištu koje je provedeno u odsutnosti tužioca, a nije doznačio vrijednost spora.
S obzirom da od vrijednosti spora zavisi utvrđivanje visine sudske takse, nagrade za zastupanje te, konačno, pravo na izjavljivanje revizije, ovaj propust predstavlja bitnu povredu ZPP-a.
2. Sud je učinio bitnu povredu i time što je na ročištu 04.10.1999. godine, koje je provedeno u odsutnosti tuženoga, primio na zapisnik preinačenje tužbe, međutim, tuženom nije ostavio mogućnost da se izjasni o ovom preinačenju... Sud je bio dužan odložiti ročište i dostaviti tuženiku prepis zapisnika sa toga ročišta.
3. Presudu pobijamo i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.
Ovakva žalba, bez odbacivanja tužbe da je otuđio, prodao ili uništio namještaj Mejre Knežević, navodi na zaključak da je dr. Lagumdžija svjestan svog kriminalnog čina, te da obmanama i traženjem rupa u sudskom procesu i zakonima pokušava zadržati pokradeni namještaj. Kako se ni na Kantonalnom sudu u Sarajevu nisu prepali njegovog autoriteta, to je 21.12. 2000. godine žalba njegovih advokata odbačena i prvostepena presuda potvrđena.

Kantonalni sud pravi razmještaj
Naime, u predmetu br: GŽ-576/00 Kantonalni sud u Vijeću sastavljenom od predsjednika Vijeća sudije Begzade Gavrankapetanović-Salihagić i sudija Milice Aščerić i Hazima Dolana kao članova Vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Mejre Knežević koju zastupa advokat Ema Hodžić-Alić protiv tuženog Zlatka Lagumdžije kojeg zastupaju advokati Munira i Vladimir Milišić radi povrata stvari i naknade štete, rješavajući po žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda I u Sarajevu br: P-1192/98 od 4.10.1999. godine, odbio je žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu kojom je tuženi obavezan tužiteljici predati pokrtene stvari koje se nalaze u stanu Mehmeda Spahe br. 8 u Sarajevu koje su navadene prema prostorijama u kojima su se nalazile. S napomenom da svaka strana snosi svoje troškove spora.
Jadna starica Mejra. Sudovanje sa moćnim Lagumdžijom dovelo je do toga da od lopova ne može naplatiti ni sudske troškove.
U obrazloženju stoji da je nakon razmatranja stanja spisa, pobijene presude i navoda žalbe Kantonalni sud odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
U žalbi je označena vrijednost spora, bez obzira na to što je tuženi prigovorio visini označene vrijednosti, žalba neosnovano tvrdi da nije utvrđena vrijednost. Vrijednost je označena i na osnovu iste su mogle postupati i parnične stranke i Sud u smislu člana 171 stav 2. ZPP-a.
Na ročišti za glavnu raspravu, tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev, niti je prvostepeni sud donio rješenja o preinačenju tužbenog zahtjeva. Punomoćnik tužitelja je ostao kod zahtjeva da se predaju stvari prema zapisniku od 28.11. 1994. godine, kada je tuženi ušao u posjed stana (prema zapisniku za tuženog je potpisao isti zastupnik Denis Nikolijev). U odogovoru na tužbu od 16.4.1999. godine, u trećem pasusu na prvoj strani je navedeno da tuženi želi što prije da preda sve stavri koje je primio odnosno preuzeo po zapsiniku od 28.11.1994. godine. Prema tome, ne može se govoriti o preinačenju tužbenog zahtjeva, ni da tuženi nije imao mogućnosti da se izjasni na postavljeni zahtjev, jer je to protivno stanju spisa.
U međuvremenu, tuženi je vratio stan vlasniku, tužiteljica je ušla u posjed stana, preuzela svoje stvari u stanu, a što se navodi i u žalbi tuženog i u odgovoru na žalbu tužiteljice, tako da je među strankama prvostepena presuda već realizirana, tako da je pobijanje iste protivno interesima tuženog.
Da li su sve stvari vraćene, da li ih je moguće vratiti (jer su odbačene kao oštećene?!), ili su stranke saglasne da ih je Nebojša Knežević preuzeo još u toku rata, prigovori su koji se tiču izvršnog postupka, ukoliko do njega dođe.
Prvostepena presuda se temelji na nespornim činjenicama, kao što se vidi iz razloga presude i stanja spisa, a pri tome nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
Kako razloga žalbe nema, to je ista neosnovana, pa ju je valjalo odbiti i prvostepenu presudu potvrditi, a shodno članu 350. ZPP-a.
No, ovim se kraj sudovanja Mejre Knežević i Zlatka Lagumdžuije još ne nazire. Slijedi izvršni postupak koji moćni Lagumdžija već treći put vješto eskivira. Navodno, sada se u opticaju pojavila potvrda o tome da je namještaj u međuvremenu volšebno nestao iz stana u ul. Mehmeda Spahe 8. Što bi rekao naš narod - ispario.
Da li unošenjem novih dokaza o navodnom nestanku stvari ministar Lagumdžija želi poniziti Sud za čiju se profesionalnost i neovisnoost deklarativno zalaže ili traži da dobije na vremenu kako bi se sa Mejrom Knežević nagodio oko cifre od 60.000 KM kolika je vrijendost spora i time spriječio dalju bruku i blamažu kako Univerziteta i SDP-a, tako i države čije interese pod zakletvom štiti, ovaj (sada već dokazani) sitni lopov.
Šta o svemu ovome misle građani, politička javnost, sociološki, politološki, psihijatrsijski, pravni i kriminalistički ekpserti, čitajte u narednim brojevima.

Preseno iz nezavisnog casopisa WALTER.

Arhiva DANI 166

KULT OPASNE (S)LICNOSTI

Najveca tragedija koja je Bosnu i Hercegovinu mogla zadesiti u posljednjoj deceniji jeste odlazeca vlast. Puno manja steta, ali daleko od beznacajne, dolazi sa cinjenicom da se tijelo najizglednije demokratske alternative postojece vlasti vec u povoju razvija sa glavom autoritarnog, narcisoidnog hidrocefalusa. Bice zanimljivo pratiti rast i razvoj SDP- ovog organizma. Obzirom da je u demokratskom pubertetu, glava u buducnosti i ne mora pretegnuti. Nadu budi otpor 14 najprominentnijih clanova partije Vodjinoj egzekuciji Durakovica: javno glasanje protiv i suzdrzanost Bogica Bogicevica, Sejfudina Tokica, Ive Komsica, Seada Avdica, Nijaza Skenderagica, Alije Behmena, Esada Zgodica…




Pise: Senad Pecanin

Nijaz Durakovic: “NIje Lagumdzija SDP BiH”

Falsifikat dostojan “Osme sjednice” i “Politike”




--------------------------------------------------------------------------------

Kada je pokojni Fuad Muhic vec 1987. godine u zagrebackom Danasu objavio svoj antologijski tekst o autoritarnoj prirodi vodje i kreatora antibirokratske revolucije u Srbiji Slobodana Milosevica, portretirajuci pri tom njegovu suprugu kao Elenu Causesku, na njega se svom zestinom obrusio srpski nacionalisticki blok tadasnjeg Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Bilo je tuzno gledati kako dobro organizirana partijska masinerija, isturajuci notorne dogmatske populisticke tipove poput Darinke Djuraskovic i Miomire Tausan, melje usamljene ocajnicke pokusaje racionalne argumentacije vodeceg partijskog erudite da kolegama ukaze na pogubnost politike koja se radja pod novim vodjom u okrilju SANU i Saveza komunista Srbije. Nazalost, ili na njegovu srecu, Muhic nije docekao i da se osobno uvjeri u svu dalekovidnost svojih upozorenja.

Proslonedjeljna sjednica Glavnog odbora Socijaldemokratske partije BiH, na kojoj je prinosenjem glave Nijaza Durakovica obavljen zadnji cin ustolicenja jos jednog apsolutnog lidera Partije, umnogome je podsjecala na vec vidjene sjednice CK SK Srbije i CK SK BiH. Na njoj je Zlatko Lagumdzija – Vodja demonstrirao da vrijeme koje je potrosio kao clan nekadasnjeg Centralnog komiteta, izabran na prijedlog Osnovne organizacije Radne zajednice CK SK BiH, nije bilo uzaludno: koliko god su politicki softveri za egzekuciju onih koji se usude oponirati Vodji zastarjeli, toliko oni mogu biti i korisno upotrijebljeni pod sinjelom informaticki pismenih lidera.

Vodjin apetit i clanovi “a la Gojer”
Uzaludno je bilo odbijanje Glavnog odbora Vodjinoj nakani da se prvo sudi Durakovicu zbog njegovog teksta objavljenog u Danima; uzaludno je bilo i Durakovicevo odbijanje da se nadje na celu liste za drzavni parlament, razumno argumentirano da to mjesto pripada predsjedniku stranke; uzaludna je bila i Durakoviceva spremnost da se nadje na bilo kojoj izbornoj listi koju Glavni odbor smatra shodnom; uzaludna je bila i ponuda Nijaza Skenderagica da svoje mjesto na listi ustupi Durakovicu; uzaludna su bila i upozorenja Vodji da njegova ucjena “ili on ili ja” pripada reliktu roberspjerovsko- boljsevickih vremena. Ne, apetit Vodje, uz brizljivo pripremljenu plastelinsku vecinu clanova Glavnog odbora “a la Gojer”, mogao je biti zadovoljen samo Nijazovom glavom. Sta su prijedlozi zabrinutih za partijski gubitak najbritkijeg, najprepoznatljivijeg, najharizmaticnijeg i najhrabrijeg predstavnika SDP- a u borbama protiv prije svega SDA- ovskih lopova, primitivaca i diletanata pri poredjenju sa vec odstampanim naslovom na naslovnoj stranici Dnevnog avaza!

Ne treba biti previse vispren analiticar da bi se zakljucilo da je SDP BiH najveci gubitnik ovakvog raspleta sjednice svog Glavnog odbora i paranoicnog straha od zavjere i nemjerljive sujete stranackog predsjednika. I SDP-u i Bosni i Hercegovini su u ovom trenutku prijeko potrebni oba - i Lagumdzija i Durakovic. Nemjerljive su zasluge prvog za odbijanje pritisaka medjunarodne zajednice za pravljenjem “bosnjackog SDP-a” i utoliko imaju puno argumenata svi koji se ne slazu sa Durakovicevom ocjenom o “nacionalnoj presoljenosti” povodom izbora dvojice nebosnjaka za SDP-ove nacelnike opcina. No, snaga SDP-a je pocivala koliko na Lagumdzijinom modernom nastupu prema medjunarodnoj zajednici, toliko i na Durakovicevom beskompromisnim, javnim i parlamentarnim, nimalo njeznim okrsajima sa SDA-ovcima najteze kategorije: od Izetbegovica, brace Latica, preko reisa Cerica do Edhema Bicakcica. Nespreman da primi na sebe bolne udarce iz najzescih okrsaja, Lagumdzija je za sebe birao predstavnike muha kategorije vladajuce bosnjacke stranke (“Moj protivnik nije Alija Izetbegovic, nego Ejup Ganic” - Lagumdzija).

Da je razmisljao o interesima svoje partije na predstojecim izborima, Vodja ne bi eliminirao Durakovica i iz jos jednog vrlo bitnog razloga: prvi predsjednik SDP-a je svojim nepobitnim nacionalnim backgroundom vise nego uspjesno kompenzirao vrlo rasirene primjedbe na nedostatak istog kod drugog. Za veliki dio Bosnjaka koji definitivno ili napokon vise nece glasati za SDA, Durakovicevo djelo Prokletstvo Muslimana je jos uvijek puno interesantnije stivo od Lagumdzijinog Prirucnika za koristenje PC-ija. Zahvaljujuci Durakovicevoj sudbini, “citalacka sklonost” nacionalno najbrojnije populacije u zemlji bez sumnje ce dobar dio glasova na koje je mogao racunati SDP odnijeti Silajdzicevoj, Halilovicevoj i Kadicevoj stranci.

SDP-ov pubertet
Najveca tragedija koja je Bosnu i Hercegovinu mogla zadesiti u posljednjoj deceniji jeste odlazeca vlast. Puno manja steta, ali daleko od beznacajne, dolazi sa cinjenicom da se tijelo najizglednije demokratske alternative postojece vlasti vec u povoju razvija sa glavom autoritarnog, narcisoidnog hidrocefalusa. Bit ce zanimljivo pratiti rast i razvoj SDP-ovog organizma. Obzirom da je u demokratskom pubertetu, glava u buducnosti i ne mora pretegnuti. Nadu budi otpor 14 najprominentnijih clanova partije Vodjinoj egzekuciji Durakovica: javno glasanje protiv i suzdrzanost Bogica Bogicevica, Sejfudina Tokica, Ive Komsica, Seada Avdica, Nijaza Skenderagica, Alije Behmena, Esada Zgodica…

Ljudski najtuzniji rasplet “posljednje sjednice CK” bio bi da Nijaz Durakovic krene stazama koje je politicka egzekucija utabala Fuadu Muhicu. Bosna je premala, a ovdasnja demokratija isuvise krhka, da bi u tako kratkom vremenu na oltar zrtve prinijela dva tako dragocjena lika.




Nijaz Durakovic: “NIje Lagumdzija SDP BiH”


“Vec su do mene doprle najfantasticnije glasine o mojim navodnim daljnim politickim planovima. Tako sam cuo da idem sa Harisom Silajdzicem, pa sa Seferom Halilovicem, pa sa Hasanom Cengicem… Iako svakog od pobrojanih na svoj nacin cijenim, to su obicne gluposti. Bas kao i pravljenje novih stranaka ili ulaska u kakve koalicije. Koliko god osobno, ljudski bio pogodjen staljinistickim manirom kojim je rezirana sjednica Glavnog odbora, toliko je to i premali razlog da bih napustio SDP BiH. Kako mogu napustiti stranku koju sam, zajedno sa kolegama koji su sada potisnuti u drugi plan, formirao 27.decembra 1992., na minus sesnaest stepeni, u zgradi sa slomljenim prozorima; kojoj sam napisao Program i Statut; kojoj sam nadjenuo ime, uz, vidi slucajnosti, jedini glas protiv gospodina Lagumdzije; kojoj sam otvorio vrata Socijalisticke internacionale, na cemu su mi javno odali priznanje i Mishel Rocar, Louis Ajala, Pier Moroa… Da mi je bilo do liderstva u Stranci nikada Lagumdzija ne bi mogao biti izabran za predsjednika, bas kao sto svojevremeno ne bi kao radnik CK SK BiH otisao na stipendiju u SAD, kao sto ne bi primao platu za to vrijeme, kao sto ne bi ni svojevremeno usao u CK SK BiH… Moje drage kolege i prijatelji, oni koji su postidjeni vlastitim drzanjem na sjednici Glavnog odbora, koji mi se nakon nje javljaju i izvinjavaju, uz objasnjenje da su izmanipulirani, nisu shvatili jednu stvar: meni apsolutno nije stalo ni do kakvog mjesta ni na kakvoj listi. Jednom su me nazvali prije toga i rekao sam im da me stave na koju god hoce listu, moze i najnizu, ako procjenjuju da im trebam. Nisu shvatili da mogu ne biti ni na jednoj listi, da mogu biti na najnizem mjestu na najnizoj listi, ali da necu dozvoliti jednu stvar: da mi se sudi zbog mog stava, zbog iskazanog misljenja. Pa nije Zlatko Lagumdzija SDP BiH!”







Falsifikat dostojan “Osme sjednice” i “Politike”


O kako se brizljivo i u detaljima organiziranoj Lagumdzijinoj reziji za eliminaciju Nijaza Durakovica radi, najbolje svjedoci i laz o toku i ishodu posljednje sjednice Glavnog odbora SDP-a BiH koju je novi Vodja plasirao preko naslovne stranice vazda profesionalnog i nezavisnog Dnevnog avaza. Naime, i pored cinjenica da je Durakovic odbio kandidaturu za drzavnu listu i da nikakvog glasanja o izboru izmedju Lagumdzije i Durakovica nije bilo, Dnevni avaz je na naslovnu stranicu plasirao potpuno izmisljenu “informaciju” da je “tajnim glasanjem za nosioca liste za Zastupnicki dom Parlamenta BiH Lagumdzija dobio 51, a Durakovic tri glasa”. Ocito, ni beogradska Politika iz najcuvenijih dana Zike Minovica se ne bi postidjela ovakve podrske Vodji. No, ovo je jos dobro: pravi test za Avazovu profesionalnost nastat ce tek kada se Vodji prohtije plasiranje informacije da je na izborima dobio podrsku 104 procenta glasaca: kad moze Uzor, sto ne bi mogao i Sljedbenik..

Svojevrsnu medijsku pripremu za realizaciju Lagumdzijinog scenarija uoci sjednice Glavnog odbora (ne)svjesno je pruzio i sarajevski nedjeljnik Slobodna Bosna. U tekstu povodom Durakoviceve analize SDP-a i Lagumdzijinog upravljanja strankom, ponudjen je i “pravi razlog” Durakoviceve kritike. Po autoru, radi se o problemima koje Durakovicev zet i punac imaju u vezi sa posjedovanjem poslovnog i stambenog prostora u Sarajevu. Tvrdnja Slobodne Bosne je tacna vjerovatno koliko je tacno i objasnjenje Lagumdzijinog motiva u eliminiranju Durakovica - strah od razotkrivanja detalja o Lagumdzijinom predratnom stanu u sarajevskom naselju Soping (u koji se nije vratio), problematicnom stanu u Ulici Danijela Ozme koji jos uvijek cuva njegov tjelohranitelj, stambenom kreditu koji je dobio za najnoviji stan…

E. Jaganjac wrote:Autor toga clanka je nadjen udavljen. kazu nije znao plivati. A walter vise ne izlazi, bar ne na internetu.

E sada dali je autor prognozirao buducnost ili se samo salio to jos ne znamo.

Nakon burne sjednice SDP-a BiH, Nijaz Duraković i Sead Avdić govore za Dane

--------------------------------------------------------------------------------
Lagumdžija je veliki diktator
O sjednici na kojoj se osjećao kao na optuženičkoj klupi jer je već treća ili četvrta zbog njegovih izjava, o svojoj kandidaturi za sljedeće izbore, o staljinizmu Zlatka Lagumdžije, o SDP-u i Stranci za BiH, dr. Nijaz Duraković za Dane je govorio samo nekoliko sati nakon što je izdato saopćenje partije kojoj je i otac i sin, ali u kojoj, kako sam kaže, neko smišlja prevare po očitom predsjedničkom diktatu
--------------------------------------------------------------------------------

Razgovarala: Vildana Selimbegović
Gospodine Durakoviću, nakon današnje, očito burne sjednice Predsjedništva SDP-a BiH, više nikom nije jasno na kojoj ste izbornoj listi: možete li to Vi reći?

- Sjednica jeste bila burna, ali i tolerantna. Tek da odslikam atmosferu, priznat ću vam da sam u jednom trenutku, u svom izlaganju, rekao Lagumdžiji da SDP nije njegova babovina, nakon čega je on zatražio petominutnu pauzu i okrenuo se meni upozoravajući me da ne vrijeđam njegove roditelje. Odmah sam mu objasnio da to nema veze s njegovim roditeljima, već sa njegovim shvatanjem SDP-a, kojeg privatizuje, i čak mu se izvinio zbog njegove primisli da mu vrijeđam roditelje. Taj mali dvoboj je završio tako što smo se poljubili.

Niste mi odgovorili na pitanje, ali očito smo dotakli suštinu problema: Vi ste već dugo meta svog partijskog šefa, sa kojim ste i danas, kako i sami priznajete, imali duele. Šta se dešavalo?

- Nemojte tako: ja sam lično predložio svom partijskom šefu da bude kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. On mora izaći u ring: kandidiraju se i ostali partijski lideri, govorimo o jačanju državnih institucija, i red je da on uđe u trku za Predsjedništvo. Ne može stalno trošiti ljude kao što je potrošio Bešlagića i Seju Avdića. Što se mene tiče, ja sam zaista imao svoje izlaganje na sjednici i rekao sam dosta toga, ali sve će biti konačno tek na Glavnom odboru SDP-a BiH, 22. juna. Saopćenje koje je izdato je unaprijed pripremljeno i ono je ponovna prevara.

U čemu se ogleda ta prevara?

- Pa, pogledajte: ja sam se na toj sjednici osjećao kao na optuženičkoj klupi, što sam i rekao, jer je ovo treća ili četvrta sjednica koja se saziva zbog mojih izjava. A zaista sam želio objasniti otkud ja na listi Stranke za BiH, kako članovima Predsjedništva, tako i onim pridruženim koji tu ne pripadaju, jer se ustvari historija, mada kratka, ponavlja, i to baš onako kako je Marx rekao: jednom kao tragedija, drugi put kao farsa. Sad kao farsa. Ja sam, ako se sjećate, baš u Danima, uoči prošlih izbora, napisao tekst nakon kojeg je Lagumdžija pokrenuo neviđenu kampanju protiv mene, sa cijelom partijskom mašinerijom. Ono što je mene politički i ljudski do kraja uvrijedilo i ponizilo jeste sljedeće: ista je situacija danas. Karlo Filipović, koji je tada bio sekretar Predsjedništva SDP-a BiH, zvao me i pitao na koju listu želim. Ja sam rekao da to nije važno, važno je gdje trebam, a, ustvari, Filipović se s velikim narcisom očito nije dogovorio pa me predložio za nosioca državne liste. Tada je na sjednici kojoj je predsjedavao Selim Bešlagić, pošto se situacija zagužvala jer je Lagumdžija htio da me eliminira sa bilo koje liste, Selim zatražio pauzu da se mudro rukovodstvo dogovori mogu li ja uopće biti kandidat, iako sam dobio najviše prijedloga za kandidaturu u cijeloj BiH. Ovo podsjećanje ima smisla upravo zbog rečenice koju je u ključnom momentu Lagumdžija izgovorio: "Nijaze, ti si u velikoj zabludi. Ne radi se o tome na kojoj ćeš biti listi, već da ti ni na kojoj listi ne možeš biti!"

Ipak se išlo na Glavni odbor SDP-a BiH?

- Jeste, uže rukovodstvo: Bešlagić, Sejfudin Tokić, Sead Avdić, Ivo Komšić, Bogić Bogićević, Karlo Filipović i vječni Ivan Brigić odlučili su da Glavni odbor treba demokratski donijeti odluku da ja ne mogu ni na koju listu. Ali, nakon prilično žustre rasprave, javio se Nijaz Skenderagić i, ako se sjećate, u ime interesa SDP-a BiH, te zbog eventualne izborne pobjede, ponudio svoje mjesto na federalnoj listi. Skenderagiću hvala, no, izborna mašinerija je već bila pokrenuta i ja nisam imao šansi da prođem mimo volje velikog diktatora.

Dobro, šta se sad dogodilo?

- Opet su me stotine organizacija predložile na razne liste, ali opet su počeli telefoni, i na Kantonalnom odboru Sarajeva, pored 50-ak predloženih za razne liste, ja sam bio rezerva?! Kako onda vjerovati ponovnoj proceduri kada se dobro zna odakle je diktat naručen? I to sam i rekao: dakle, sumnjam u tobože demokratičnu odluku da me sada i predsjedništvo predlaže za liste. Kako, uostalom, da ne sumnjam da će me ponovno izigrati? Sem toga, tu su i moja neposredna nedavna iskustva.

O čemu je riječ?

- O sveopćoj hajci i pozivu na politički odstrjel, koji su očiti priziv staljinizma i dogmatizma i vraćanje demokratskog centralizma u političku praksu SDP-a. Opet su Dani u pitanju i opet je, po mom dubokom ubjeđenju, povod beskrajna sujeta i narcisoidnost mog predsjednika, koji, kao ni prije dvije godine, nije mogao otrpjeti ni blagu kritičku analizu nesretnog Sarajevskog sporazuma, a pogotovo sramnih amandmana koje je ponudila Skupština RS-a. I odmah se krenulo isprobanim staljinističkim metodama: proglasiti me disidentom, izdajnikom, frakcionašem, uglavnom nepodobnim, jer mislim svojom glavom i imam muda da iznesem kritički stav. A sljedeći pokušaj prevare jeste ovo što sada rade: eto, kao, da ljudi vide da mi nismo protiv Durakovića, njega podržavaju mnoge organizacije i što će njemu da bude na listi nama suparničke stranke koja će se sutra na izborima pojaviti kao samostalna i nezavisna?!

Zašto to smatrate prevarom?

- Kako zašto? Lagumdžija može da bude u koaliciji i sa Zubakom i sa Dodikom i sa Ivanićem i sa inim nacionalističkim jebivjetrima, ali je problematično kad vodeća stranka iz tzv. Alijanse za demokratske promjene, Stranka za BiH, samo predloži mene kao mogućeg kandidata za nosioca državne liste? Šta je tu problematično? Molim vas, Stranci za BiH hvala što me se sjetila, ali: moje je neformalno prihvatanje te kandidature bilo uslovljeno mojim deklarativnim i javnim ostajanjem u članstvu SDP-a BiH, odnosno članstvu najviših organa SDP-a BiH, predsjedništva i Glavnog odbora. I to ne smeta Stranci za BiH. Ja, također, što je bio drugi uslov, ne odustajem od svoje temeljne, idejne, teorijske i programske orijentacije SDP-a. Ni to ne smeta Stranci za BiH. Ja, kao otac i sin SDP-a, ne mogu nikako razočarati članstvo i simpatizere SDP-a BiH. I to sam sve rekao i na toj sjednici, i opet kažem: sa ignorancijom odbijam sve one koji mi podmeću izdaju ili iznevjeravanje tih ideja. A ako baš hoćete, rekao sam Lagumdžiji u lice: kada sam stvarao SDP, kada sam mu ime nadio i prvi program mu napisao, na kongresu paklene ratne 1992, na minus 16 i pod četničkim granatama, od 305 prisutnih delegata, jedini koji je bio protiv tog imena i programa jeste upravo on. Ali, da skratim: ja sam na predsjedništvu danas dao časnu riječ da u svom narednom političkom djelovanju i u javnim istupima neću govoriti ništa što bi škodilo interesima SDP-a, i tu ostajem dosljedan. Ali, to ne znači da nemam prava da govorim o katastrofalnim potezima Lagumdžijine politike - jer, ako ovako nastavi, vodi u sunovrat.

Molim Vas, kako je došlo do saopćenja? Jeste li ili niste prihvatili kandidaturu?

- Pošto sam morao otići iz vrlo privatnih razloga, to sam i učinio uz valjano obrazloženje. Samo deset minuta kasnije uslijedilo je unaprijed pripremljeno saopćenje u kojem otprilike stoji kako sam ja prihvatio da budem kandidat na listama?! Kojim listama?! Ponovna prevara je u sljedećem: ja sam se istinski i od srca zahvalio svim onim organizacijama i članovima, naravno, i simpatizerima, koji su me kandidirali, i to ističem radi njih i radi moje esdepeovske povijesti. Ali ja sam decidirano rekao: prihvatam prijedloge koje su dali moji simpatizeri bez obzira na sve mućke i prevare, ali i izuzetno cijenim to što me je za nosioca državne liste predložila Stranka za BiH. I zatražio sam tajming da suvereno odlučim za koju ću se listu opredijeliti, i to na sjednici Glavnog odbora SDP-a BiH, koja je, kako sam već rekao, zakazana za 22. juni. Mislim da je saopćenje koje je dao Svetozar Pudarić prejudiciranje stvari i možda novi pokušaj moje difamacije. A ja svima poručujem da držim do svoje riječi i da više nikada neću nasjesti političkim mešetarenjima kakva sam već doživio.

Nakon svega, morate priznati da je ovo i za Lagumdžiju težak period i veliki izazov: gdje vidite njegovu kandidaturu? Je li prihvatio Vaš prijedlog za utrku za člana Predsjedništva?

- Lagumdžija je konačno potrošen političar i doveden je u stupicu: ako se kandidira za člana Predsjedništva, čeka ga Haris i sigurno gubi. Ako se kandidira za državnu listu, čeka ga Nijaz - još sigurnije gubi. Jedino mu preostaje, ako može kako, da nabavi ličnu kartu iz sela Strgačine pored Rudog, odakle su Lagumdžije, pa da sebi stvara šanse u Goraždanskom kantonu.

Vodenjak wrote:

E. Jaganjac wrote:Autor toga clanka je nadjen udavljen. kazu nije znao plivati. A walter vise ne izlazi, bar ne na internetu.

E sada dali je autor prognozirao buducnost ili se samo salio to jos ne znamo.

Ko zna, mozda ga je Lagumdzija malo jace shmurio?

Sta ti mislis?

Vodenjak wrote:

E. Jaganjac wrote:Autor toga clanka je nadjen udavljen. kazu nije znao plivati. A walter vise ne izlazi, bar ne na internetu.

E sada dali je autor prognozirao buducnost ili se samo salio to jos ne znamo.

Ko zna, mozda ga je Lagumdzija malo jace shmurio?

Sta ti mislis?

E. Jaganjac wrote:

Vodenjak wrote:

E. Jaganjac wrote:Autor toga clanka je nadjen udavljen. kazu nije znao plivati. A walter vise ne izlazi, bar ne na internetu.

E sada dali je autor prognozirao buducnost ili se samo salio to jos ne znamo.

Ko zna, mozda ga je Lagumdzija malo jace shmurio?

Sta ti mislis?

nije on nego ti

E. Jaganjac wrote:

Vodenjak wrote:

E. Jaganjac wrote:Autor toga clanka je nadjen udavljen. kazu nije znao plivati. A walter vise ne izlazi, bar ne na internetu.

E sada dali je autor prognozirao buducnost ili se samo salio to jos ne znamo.

Ko zna, mozda ga je Lagumdzija malo jace shmurio?

Sta ti mislis?

nije on nego ti

valterbranisarajevo wrote:

E. Jaganjac wrote:

Vodenjak wrote: Ko zna, mozda ga je Lagumdzija malo jace shmurio?

Sta ti mislis?

nije on nego ti

A mozda si i ti, ko zna?

Intervju Dana
Uđe li SBiH u koaliciju sa SDA, prelazim u nezavisne poslanike!
Dr. Nijaz Duraković, profesor međunarodnih odnosa i uporednih političkih sistema na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, obilježio je predizbornu kampanju neočekivanim političkim dealom sa Strankom za BiH. Predvodeći izbornu listu ove stranke za državni parlament, Duraković je, najvjerovatnije, ušao u novi saziv Parlamentarne skupštine BiH. Za Dane govori o uzrocima SDP-ovog poraza, poukama koje ta stranka mora izvući iz oktobarskog debakla, mogućim postizbornim koalicijama, neočekivanom, mada još uvijek ne i izvjesnom porazu Harisa Silajdžića u srazu sa Sulejmanom Tihićem, analizira učinak Alijanse za promjene i svoje simpatizere uvjerava da neće otklizati udesno

--------------------------------------------------------------------------------

DANI: Gospodine Durakoviću, zašto se bošnjačko izborno tijelo dominantno opredijelilo za SDA?

DURAKOVIĆ: Razloga ima više. Ovo su bili izbori, kako podaci kažu, gdje je izašlo najmanje biračkog tijela. Nešto iznad 53 posto, što je iznenađujuća apstinencija. Po svim ovim pokazateljima, uglavnom je glasao ruralni ili prigradski element. Nažalost, čisto urbane sredine su gotovo 70 posto apstinirale. Naravno, znano je da SDA ima najviše uticaja u tim područjima, a onda, odradila je i džamija svoje. Kažu neki, ovako, malo u šali, nije džuma u petak, nego je džuma svaki dan. I svaki dan se vazilo u korist SDA. Sa druge strane, Izetbegović je u ključnom momentu povukao lukav potez, pozvavši Bošnjake da glasaju za SDA, sa obrazloženjem da je u pitanju i Bosna i bošnjački nacionalni interes, te da su SDP, prije svega, a dijelom i Stranka za BiH, izdali taj interes itd. Razlog je i katastrofalno loša politika koju je vodio SDP, prije svega, Zlatko Lagumdžija.

DANI: U čemu vidite uzroke te, kako kažete, katastrofalno loše politike?

DURAKOVIĆ: Sve je krenulo nizbrdo kada je Lagumdžija izašao pred demobilizirane borce i invalide i izjednačio ih sa četnicima iz Banje Luke. Oni su se osjetili jako pogođenim. Ja sam već tada sa rezignacijom konstatirao da SDP nema šansu, jer je tamo bilo 10 hiljada ljudi, a priča se širi. Od maltene 200 hiljada ljudi koji su učestvovali u ratu, manje-više ogroman dio se osjetio pogođenim, prevarenim i iznevjerenim tom Lagumdžijinom uporedbom. Drugi razlog jeste tako olako izručivanje tzv. "alžirske grupe". Mimo odluke Suda učinjena je jedna bezvezna koncesija. Time se zapravo Bosna, odnosno bošnjački dio te BiH, na neki način htio predstaviti kao leglo terorizma, što apsolutno ne odgovara istini, niti činjeničnom stanju.

DANI: Možda je Lagumdžija na to bio primoran ultimativnom prirodom američkog zahtjeva za izručenjem "alžirske grupe".

DURAKOVIĆ: Moguće. Lagumdžija je o tome govorio. Ja u to baš puno ne vjerujem. Na kraju krajeva, Bushove ultimatume ne bi trebao niko, ko je realan demokrata, bolje - patriota, da prihvati. Ne može se tolerirati ta vrsta ultimatuma zasnovana na nevjerovatno različitim aršinima.

DANI: Nedavno mi je jedan političar blizak SDP-u kazao da je medijsko forsiranje Lagumdžijinog susreta sa Bushom imalo kontraefekat. Slažete li se sa tom ocjenom?

DURAKOVIĆ: Svi bosanskohercegovački patrioti Ameriku doživljavaju kao istinskog prijatelja. Ona to jeste i ona je, uz zemlje Evropske unije, učinila puno za obnovu BiH, na uspostavi mira i na svemu onome što se danas radi. Ovdje su ipak suptilnije stvari u pitanju. Nasilu se insistiralo na nekakvom terorizmu i na nekakvom islamskom fundamentalizmu. Više je napisano o maloj Bočinji radi tri-četiri kuće koje nisu iseljene nego o tome što se ne hapse Karadžić, Mladić i ostali silni teroristi i zločinci koji i dalje špartaju diljem BiH. Tome su doprinijeli određeni mediji koji su bili naklonjeni Lagumdžijinoj politici. Nesporno su doprinijeli padu ugleda i političkoj diskreditaciji samog SDP-a.

DANI: Da li je, ustvari, rukovodstvo SDP-a potpuno pogrešno procijenilo izborno tijelo, odnosno da u najvažnijem trenutku nije razumjelo pretpostavljajuće glasače SDP-a?

DURAKOVIĆ: To je samo dio istine. SDP je imao relativno dobro osmišljenu kampanju. Po prvi put su išli od kuće do kuće da malo porazgovaraju sa ljudima, u svakom zaseoku, u svakom mjestu. Ali to je već bilo malo kasno. Problem je u osionosti i samoubjeđenju da si pobjednik. Nikada nije dobro u politici misliti da si siguran pobjednik. Lagumdžija je pomislio u datom momentu da će trijumfovati, te da će to sve biti lakše uz podršku međunarodne zajednice…

DANI: Koja se baš i nije pretrgla u podršci Alijansi za promjene?

DURAKOVIĆ: Ali nije ni smetala. Nikome međunarodna zajednica nije baš posebno ni pomogla.

DANI: Dnevni avaz, kao najmoćniji printani medij u zemlji, mjesecima je objavljivao negativno intonirane tekstove o predsjedniku SDP-a i ne bih kazao da je međunarodna zajednica uopće intervenirala kod Radončića da poštedi svog "prirodnog favorita"?

DURAKOVIĆ: Ja nisam sud niti bih želio išta prejudicirati, ali mnogo prljavog veša izneseno je na Lagumdžijin račun. Od uzurpiranja tuđih stanova do banalne krađe tuđeg namještaja, velikih afera, preko Stroma, BH Telecoma i ostalih, gdje se optužbe, koje su bile u medijima, nisu baš argumentirano demantirale. To je ipak mnoge pokolebalo. Radi li se o kriminalu ili ne, o tome, naravno, treba riječ da da sud. Nisam taj koji bi nešto prejudicirao, ali u svakom slučaju, medijska eksploatacija tih afera nešto je značila biračima.

DANI: Evo jedno hipotetičko pitanje: Da li biste Vi, kao predsjednik SDP-a, ikada došli u bilo koju vrstu interesnog konflikta sa vodećim medijem u zemlji?

DURAKOVIĆ: To je teško pitanje. Zavisi oko čega bi bio predmet spora. Ako bi predmet spora bio oko nekih neistina, ordinarnih laži itd., ja bih se zavadio i sa dragim Bogom. Začuđujuće je da Lagumdžija ništa nije valjano kontraargumentirao. To, naravno, ima strahovit uticaj na javno mnijenje.

DANI: Kakve pouke SDP treba izvući iz izbornog poraza?

DURAKOVIĆ: Prva je da Lagumdžija, ukoliko iole ima političkog obraza i dostojanstva, podnese ostavku. Ukoliko to on ne želi, a vjerovatno je neće podnijeti, jer odveć je željan vlasti i ambicija, onda ima taj vanredan lijek. A to je vanredan, odnosno redovan kongres, jer poslije svakih izbora treba da uslijedi kongres. Pa neka delegati kongresa odluče. Druga je da ne treba nikada više vjerovati u nekakvu vrhunaravnu moć međunarodne zajednice, jer kad osjeti da neko gubi, ona mu okreće leđa. Treće, treba se stvarno više okrenuti običnom čovjeku. Ono gdje je ne samo SDP nego i cijela Alijansa najviše izgubila jeste da sva glavna obećanja koja su dali uoči prošlih izbora uglavnom nisu izvršena.

DANI: Koja su to obećanja?

DURAKOVIĆ: To je da će zaposliti desetine hiljada ljudi. A otpušteno je u obrnutoj proporciji toliko ljudi. Obećanja su bila da će se izbjeglice vratiti tamo odakle su protjerani, a rezultati su minorni; da će se pokrenuti ekonomija, i, kao glavno obećanje, da će se izvršiti radikalan obračun sa svim lopovima, mešetarima, korupcionašima. Na tom polju rezultati su katastrofalni. Nešto je malo zatvarano, uglavnom svelo se na montiran politički proces za nekoliko ljudi, za koje ja, naravno, ne tvrdim ni ovo ni ono. Glavne zvjerke, ratni i poratni profiteri i oni koji su stekli silna bogatstva i imaju svoje vile, jahte, inozemne račune i zlatne kartice, ostali su nedodirnuti. Ja nisam državni tužilac. To je stvar sudova i policije. Ne bih nikoga imenovao, ali narod to prepoznaje. Na kraju krajeva, svaka budala na ovom lijepom svijetu zna da neko ko je do jučer bio pandur, piljar ili nakupac stoke, odjednom preko noći ne može imati ta silna bogatstva, banke i poslovne prostore, imati pola kvarta u svojim rukama itd.

DANI: Zar među takvima nema onih sa, uslovno kazano, "potjernice FOSS-a"?

DURAKOVIĆ: Naravno da ima.

DANI: Zar to ne govori da je Alijansa za promjene ipak radila ono što je obećala?

DURAKOVIĆ: Prvo, zakašnjelo i iskonstruirano. To nije stvar FOSS-a, to je stvar legalnih državnih organa, dakle tužilaštva, suda, policije i istražnih organa. Ne može FOSS preuzeti sve institucije pravne države. Drugo, ta je reakcija došla vrlo zakašnjelo, u najgore vrijeme, i čak je bila kontraproduktivna. Ona je uticala na loše rezultate, uslovno kažem, demokratskog bloka, jer na principima policijske države, staljinističkih metoda, olakih optužbi, podmetanja istražnih radnji i dosjea, ne može se praviti demokracija, niti će ova Bosna stati na zelenu granu.

DANI: Od trenutka razlaza sa Lagumdžijom, da li je između vas bilo ikakvog kontakta i da li je Vaš nesporazum političke ili personalne naravi?

DURAKOVIĆ: Rekao sam da je meni Lagumdžija simpatičan dečko. Izmislio sam ga. Možda sam uzeo nesretan izraz da je on moj pobačaj. Neke moje kolege se šprdaju, kažu da nije možda vanmaterična trudnoća. Nikakvih personalnih sukoba nemamo, niti bi trebalo da ih bude. Njemu želim dobru karijeru, ličnu i porodičnu sreću. Ali razlaz je idejne i političke naravi. Nisam shvatio socijaldemokraciju na onaj način kako je on shvata. To je borba za fotelje, za vlast i za ostalo. Socijaldemokracija, prije svega, podrazumijeva razvijanje institucija socijalne države, onda pravne države, pa i socijalne pravde itd. On to, očito, nije shvatao. I, zapravo, nisam siguran da li je on ikada bio ubijeđeni socijaldemokrata.

DANI: Da li je proces reformi, koje je započela Alijansa za promjene na čelu sa SDP-om, dobar ili loš?

DURAKOVIĆ: On je u osnovi dobar. Moram priznati, stoje argumenti da su puno lošeg naslijedili, a vrlo malo vremena su imali. To je 18 ili 20 mjeseci, sada ne znam tačno, gdje se ne može ništa ozbiljno uraditi. Pogotovo u ovako đavolski složenim prilikama i okolnostima u kojima se BiH nalazi. To je bio hendikep na početku. Drugi hendikep je da je to ipak jedan gemišt od alijanse, sa strankama ili strančicama različite idejne i programske orijentacije, tako da je to teško ugajguliti. Teško je doći do jednog političkog konsenzusa. Ono što je objektivno i što stoji jeste da su mnogi potezi učinjeni vrlo dobro. Neki pomaci su napravljeni na planu privatizacije, na uspostavi jedinstvene granične službe, na nešto boljem funkcioniranju tih ukupnih komunikacija i međuentitetskih veza i jačanju institucija države BiH, prije svega Vijeća ministara. Penzije su redovnije isplaćivane. Država je više prikupljala sredstava nego što je to bilo do sada.

DANI: Narod to opet nije prepoznao kao progres.

DURAKOVIĆ: Narod k'o narod, teško je to prepoznati. Narod vidi politiku, prije svega, kao borbu za vlast, fotelje, lični probitak, javnu promociju, ministarska mjesta itd. Zato ću, ako budem izabran, a vjerovatno hoću, na prvoj sjednici Parlamenta predložiti nešto novo. Molim vas da mi date prostor za obrazloženje prijedloga.

DANI: Izvolite.

DURAKOVIĆ: Ovo je najskuplja i najneefikasnija država na svijetu, sa 14 parlamenata, stotinama ministara, njihovim zamjenicima, mamutskim birokratskim aparatom, prepoznatljivim diletantizmom, sporošću, nesposobnošću. Dugo sam u politici i nikako ne mogu da shvatim otkuda ta trka za funkcijama od strane najeminentnijih akademika, profesora, doktora i drugih ljudi koji bi mogli mnogo više da daju u svojoj profesiji. Znači da je ipak politika u ovoj jadnoj, osiromašenoj Bosni, koja grca u dugovima i u ekonomskoj katastrofi, izgleda, najprofitabilnija profesija. Jer valjda ta funkcija nosi i neke dodatne beneficije. Predložit ću da se na nivou svih parlamenata, dakle na nivou zakonodavne vlasti, svi poslanici, to je 14 parlamenata plus Distrikt Brčko, odreknu te tzv. apanaže. Da jednostavno ne dobijaju naknadu za rad u parlamentu. Neka svako živi od svog rada tamo gdje mu je i radno mjesto. Da ja živim od svoje plaće na fakultetu, ljekar od plaće u bolnici itd. Bilo bi to pošteno. To se, naravno, ne odnosi na izvršnu vlast. Normalno, to se mora platiti, ali zašto za dva ili tri dolaska na sjednicu parlamenta, parlamentarcu dati dvije-tri hiljade maraka? Grubo sam sračunao da bismo time mjesečno mogli da uštedimo najmanje sedam-osam miliona maraka. To je otprilike trećina ili četvrtina penzionog fonda.

DANI: Za usvajanje takvog prijedloga nikada nećete imati parlamentarni kvorum.

DURAKOVIĆ: Pozvat ću poslanike na njihov moral. Ako tvrde da su patriote i da hoće boljitak BiH, ako hoće napredak, zalažu se za reforme, onda neka se odreknu. Sračunao sam da ću ja za četiri godine budućeg mandata izgubiti, recimo, 75 hiljada maraka. Ako ću ih ja izgubiti, zašto to ne bi i oni izgubili? Neka žive od svoga rada. Vidjet ćete, neće biti više trke od općine preko kantona pa do Federacije i države BiH. Odmah će splasnuti ta trka za foteljama. Jer, Bože moj, haj'mo pomoći sada BiH i haj'mo se svi sada odreći te nekakve apanaže. Pozivam kolege na jednu solidarnost. To je, prije svega, za mene moralni čin. Znam da će neki reći on je demagog. Bože moj, budimo svi demagozi na ovaj način.

DANI: Da bi to prošlo i da ne bi bilo shvaćeno kao Vaša demagogija, morate to izlobirati kod parlamentarnih stranaka.

DURAKOVIĆ: Mogu to jedino izlobirati ako budem imao priliku da se susretnem sa Ashdownom. Iznijet ću mu taj prijedlog, jer u njega vjerujem kao u istinskog demokratu i čovjeka koji hoće da učini neko dobro BiH. Sve ovo što on u zadnje vrijeme govori, to je više pravde, posla i demokracije. Onda Bosna ide dalje. Inače, svega Bosna ima, izuzev što nema vremena. Podržavam ga zdušno i svaka mu čast.

DANI: Da li ćete Vi, imajući u vidu da ste nosilac liste SBiH za državni parlament, podržati eventualnu koaliciju SDA i SBiH?
"SDP je imao relativno dobro osmišljenu kampanju. Po prvi put su išli od kuće do kuće da malo porazgovaraju sa ljudima, u svakom zaseoku, u svakom mjestu. Ali to je već bilo malo kasno"


DURAKOVIĆ: U delikatnoj sam poziciji, ali tu poziciju je prihvatila Stranka za BiH. Dakle, kad sam prihvatio da budem na listi te stranke, rekao sam da ostajem član SDP-a i njegovog rukovodstva, dok me, naravno, ne istjeraju. Probali su i nisu me uspjeli istjerati, jer to je statutarno moguće samo kongresom. Mene je kongres birao, a nije me birao Lagumdžija. Mi sada razgovaramo kada još nisu do kraja jasni svi rezultati. Ali, uglavnom, neće biti nekih velikih promjena. Za sada su samo četiri stranke u Federaciji prešle prag iznad tri posto. Ako bi sada koalirali SDP i Stranka za BiH, to je malo. Nažalost, malo smo dobili. Bio bih najsretniji da je SDP dobio puno više nego što jeste, jer sam cijelu svoju političku energiju i usmjerio na to. Ako ste primijetili, nisam niti jednu ružnu riječ rekao protiv SDP-a, naprotiv. Naravno da navijam i za Stranku za BiH, jer sam nosilac njihove liste, i mislio sam da uspostavim jedan demokratski blok. Ali ono što je najveće razočarenje u ovim izborima jeste da su tzv. male stranke tako loše prošle. To je loše i za demokraciju, za BiH. Sa njima bi bio opet jedan izlaz. Da se sa njima napravi jedan novi demokratski blok. Ovo nije američki izborni sistem da se samo dva giganta takmiče: republikanci i demokrate. Ovdje je drugačiji izborni sistem, gdje upravo male stranke postaju jedan demokratski korektiv, pa postaju možda i savjest cijeloga društva, demokratska savjest, kritička savjest. I to je najgore što se desilo. Ponovo imate tri velike nacionalne stranke i dva polutara kao SDP i Stranka za BiH u Federaciji i SNSD i PDP u RS-u.

DANI: Niste mi odgovorili na pitanje kako ćete reagirati na moguću koaliciju SDA i SBiH. Hoće li Nijaz Duraković otići udesno?

DURAKOVIĆ: Ne daj Bože. U tom slučaju mogu samo biti nezavisni kandidat i probosanski orijentiran čovjek, koji će se u parlamentu boriti zdušno koliko zna i umije za interese države BiH. Dakle, znam sigurno da ja neću koalirati sa desnim snagama. To sigurno mogu obećati.

DANI: Ako Stranka za BiH ipak koalira sa SDA, zar nije prirodno da se vratite u SDP?

DURAKOVIĆ: Prvo, nisam nikad ni otišao. Ja sam uz SDP zdušno, ali ne sa Lagumdžijom. Kratko i jasno.

DANI: Kratko i jasno: ko Vam odgovara, koga vidite na mjestu predsjednika SDP-a?

DURAKOVIĆ: Ne znam. Ima dosta dobrih, pametnih ljudi.

DANI: Vidite li sebe?

DURAKOVIĆ: Ne, poručio sam i Lagumdžiji i svim ostalim da se ne mislim vraćati nigdje gdje sam već bio, a dugo sam bio na čelu SDP-a. Formirao sam ga i gradio, ali ne mislim se na kongresu kandidirati za predsjednika stranke. Prema tome, neka se ne boje. Nemam ambicije da se ponovo vraćam. Nemam ambicija uopće u političkom pogledu, izuzev toga što ću biti poslanik. Dakle, moja je i građanska, moralna dužnost da se borim za one ideje koje sam producirao, prije svega, preko programa SDP-a. SDP smatram i dalje, dok sam živ, svojom partijom i ja ne mislim mijenjati dres.

DANI: A zašto je Sejfudin Tokić netom pred izbore gotovo svakodnevno "derao" SDP, maltene sve do izborne šutnje? Kako to tumačite?

DURAKOVIĆ: Nije "derao" SDP, nego Lagumdžiju i njegovu katastrofalnu politiku. I bio je u pravu. Evo, sada se to vidi.

DANI: Možda je i to "unutrašnje razvaljivanje" SDP-a doprinijelo izbornom porazu?

DURAKOVIĆ: To je priča da su nam mangupi iz vlastitih redova došli glave. Ne bih rekao.

DANI: Da ste kojim slučajem predsjednik SDP-a, da li biste pokrenuli inicijativu da Stranka za BiH i SDP naprave jednu partiju?

DURAKOVIĆ: Sada još nije sazrelo vrijeme, ali u budućnosti da, jer se oni programski puno ne razlikuju. Ukoliko nije ono naše da jedno pišemo, drugo govorimo, a treće mislimo.

DANI: Kako tumačite da Silajdžić, za razliku od predizbornih prognoza, ne samo da nije glatko pobijedio, nego nije uopće pobijedio?

DURAKOVIĆ: Moram priznati da sam se tu najviše prešao. Interno među nama, naša raja, da tako kažem, pravili smo kladionicu. Skoro sve u dva procenta sam pogodio, izuzev što nisam ni sanjao da bi Silajdžić mogao izgubiti. To je već druga priča. Zašto i kako, trebalo bi praviti jednu posebnu analizu. Možda vezano za ono što sam na početku rekao, da je glasao ruralni element, da je glasala džamija i plus Alijina inicijativa i direktiva.

DANI: Kakve će to posljedice imati za politički život u BiH?

DURAKOVIĆ: Još se ništa ne zna, ali ako je izgubio, to nije dobro za BiH. Nemam ništa protiv Tihića, on je jedan razuman čovjek, pametan, mnogo štošta što je govorio ja bih mu potpisao. U biti je demokrata. Ali on ne može mimo onoga što mu Izetbegović oktroira. To je njegov problem, ali ne radi se samo o tome. Bilo bi bolje da interese BiH brani i zastupa Silajdžić nego on. Svaka mu čast, ali mislim da Haris ima veće diplomatsko iskustvo, međunarodne veze, poznanstva, koja su na dobrobit države BiH. Dok Tihić uđe u te međunarodne vode, bojim se da će mnogo vode proteći.

DANI: Da li će nova vlast koja će se konstituirati nakon saopćavanja zvaničnih rezultata uspjeti da se održi ili će se brzo raspasti?

DURAKOVIĆ: Mislim da će doći do vanrednih izbora.


Arhiva Dani
278

E. Jaganjac wrote:Zlaja je onliko vjecan i neunistiv koliko i nasa glupost.

valterbranisarajevo wrote:Ja nisam bio na moru od 1992 znaci nisam ja.

Vodenjak wrote:Na ovom je Forumu bila tema o Zlatku i njegovom "lopovluku" prije nekih godinu dana...
Izgleda da je nestala prilikom onog velikog napada hackera..

Znam samo da se tada niko nije javio i nekakvim argumentima dokazao da je Lagumdzija lopov!

Izvlacenje ovih tekstova iz naftalina moze samo da upali junose koji to prvi put citaju i one koji su bolesno zagrizli u mrznju prema i SDP-u i njegovom lideru!
Navoditi kradju tamo neke naftarice kao krunski dokaz da se radi o kriminalcu, vise govori o onome ko to navodi nego o samom "lopovu" Lagumdziji!

Ako imate namjeru da o njemu pricate, mislim da bi bilo mnogo interesantnije za sve nas da cujemo sta je to lose ili dobro u politici koju vodi taj covjek a ne, kao na pijaci rastezati razno-razne traceve iz ko zna koje i cije kuhinje.

Osim ako pokretac ove teme takodje nije jedan sofisticirani tockic iz jedne od takvih kuhinja?
U tom slucaju se izvinjavam!