Forum Klix.ba

Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

Dijasporo da li se prepoznajete u ovim riječima...

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

što se ne pomiriš s tim nema treće

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac

Stranci su uvijek bili "na cijeni".
U oba slucaja ti "profitiras".
I tamo i ovamo te paze "k´o malo vode na dlanu".

FortunaBela wrote:Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

Dijasporo da li se prepoznajete u ovim riječima...

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

Pa zašto ne prestanete biti stranci tamo gdje jeste? Zašto ne pokušate upotpunosti se uklopiti u novi sistem, družiti se većinom sa domaćinima, i možda onda za 10-15 godina provedenih tako, moći ćete reći da niste stranci.

u jednu ruku, ovo sto andric opisuje je zvaka koja se vuce kroz povijest svjetske knjizevnosti. van knjizevnosti, ovakve dileme uznemiruju one koji prde ispod deke dok se dosadjuju uz strane tv-sapunice.

FortunaBela wrote:Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

ne slazem se bas u potpunosti s citatom.

prvo, ne slazem se da je BH dijaspora rodena na granici 2 svijeta. vecina nas je dobar dio godina provela u BH, samim tim smo pridobili karakteristike tog naroda. da zivimo na granici 2 svijeta je istina, ali i to je opet relativno, jer kad provedes 10-15 godina u drugoj zemlji stices iskustva i navike te zemlje.

druga stvar.. ja mislim da samo jedna zemlja moze biti domovina. ja domovinu definisem kao zemlju porijekla, pod uslovom da osoba u svojoj licnosti jos uvijek ima kulturoloske karakteristike naroda iz domovine.

e sad.. koliko neko zivi "na granici" je do njega. ne mislim da se tu radi o izboru, to je vise jedan proces. jednostavno, vremenom se covjek u nekoj mjeri prilagodi svojoj okolini i zivot ide dalje.

CuraDrugogSistema je jako dobro pojasnila sustinu prilagodjavanja.

Ja sam izasla iz Sarajeva u julu 94. g. u Svedsku nakon dobro odvagane odluke. Jednostavno sam htjela JA da imam kontrolu nad mojim zivotom, a ne Alija ili Karadzic, a Boga mi ni sved. Nakon 11.g. zivljenja u svedskom sistemu i sa svedima mogu rezimirati da sam napravila dobar potez. Uspjela sam naci balans izmedju onoga sto sa cime sam odrasla i onoga u cemu zivim.

Sarajevo zivi u srcu, a Sarajevo je moja familija i moji prijatelji i sva ona lijepa mjesta gdje smo dijelili i dobro i zlo, i radost i tugu. Kontakt se ne gubi, ode se dole, sada se moze lako doci u Svedsku u posjetu i to je dovoljno da covjek ide dalje.

CuraDrugogSistema wrote:

FortunaBela wrote:Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

ne slazem se bas u potpunosti s citatom.

prvo, ne slazem se da je BH dijaspora rodena na granici 2 svijeta. vecina nas je dobar dio godina provela u BH, samim tim smo pridobili karakteristike tog naroda. da zivimo na granici 2 svijeta je istina, ali i to je opet relativno, jer kad provedes 10-15 godina u drugoj zemlji stices iskustva i navike te zemlje.

druga stvar.. ja mislim da samo jedna zemlja moze biti domovina. ja domovinu definisem kao zemlju porijekla, pod uslovom da osoba u svojoj licnosti jos uvijek ima kulturoloske karakteristike naroda iz domovine.

e sad.. koliko neko zivi "na granici" je do njega. ne mislim da se tu radi o izboru, to je vise jedan proces. jednostavno, vremenom se covjek u nekoj mjeri prilagodi svojoj okolini i zivot ide dalje.

Ne govorim ja o fizičkom prilagođavanju, već duhovnom i tradicionalnom.
Ja sam barem dovoljno dugo živila u Sarejevu da bih zapamtila sve njegove čari...a dovoljno dugo sam i bila van njega, da htjela ja ili ne više ne pripadam tom gradu....

Sasvim bi moža drugačije bilo da nije bilo nasilnog odvajanja od rodnog grada, jer bih tada imala mogućnost izbora....

S druge strane, ja dovoljno dugo živim i u tuđoj ili sad mojoj državi, da poprimam karaketristike, navike pa čak i običaje nekog drugog naroda.
I baš zbog toga dolazi do one duhovne konfuzije...

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

Upravo je tako, nemozes ti to objasniti onim koji nisu bili u toj situaciji, oni neznaju kako je to naporno i psihicki te ubija.
Rato nas je sjebalo sve, pogotovo ove koji su otisli posle rata u inostranstvo, ja da sam znao da ce biti ovako nebi nikad otiso 98. Jer ovdje tebe niko nerazumije, a ocekuju od tebe da se transformises za dan, da budes kao oni.

FortunaBela wrote: Ne govorim ja o fizičkom prilagođavanju, već duhovnom i tradicionalnom.
Ja sam barem dovoljno dugo živila u Sarejevu da bih zapamtila sve njegove čari...a dovoljno dugo sam i bila van njega, da htjela ja ili ne više ne pripadam tom gradu....

Sasvim bi moža drugačije bilo da nije bilo nasilnog odvajanja od rodnog grada, jer bih tada imala mogućnost izbora....

S druge strane, ja dovoljno dugo živim i u tuđoj ili sad mojoj državi, da poprimam karaketristike, navike pa čak i običaje nekog drugog naroda.
I baš zbog toga dolazi do one duhovne konfuzije...

ne govorim ni ja o fizickom prilagodavanju.

zadnji dio tvog posta se podudara s onim o cemu govorim. to sto jos uvijek uveliko osjecas da zivis izmedu 2 svijeta je kao sto rekoh dio procesa.. mravojed rece: pomiri se s time, sa situacijom. znam.. boli dusa, ali i njoj jednom treba dati mira.

Nisu to stvari neke neodlučnosti, ja veoma čvrsto stojim na zemlji i znam šta želim...
Duši treba dati mira, ali se čovjek ne može riješiti istine da u suštini nije dio ničega. Da ne pripada ni tamo ni vamo....Već da mi živimo u nekom međuprostoru...e to je taj dio sa kojim se čovjek mora pomiriti....

...ponekad zaboravljam da nismo svi isti...
ne mogu zaboraviti ko sam,
ne mogu zaboraviti ko sam bila

što su mi učinili, zašto sam plakala...
...što mi je to mamilo osmijeh,
tako krhko i nevino,
što nisam htjela vidjeti,
što sam želila vjerovati...

Zakljucak je samo jedan:tesko je biti daleko od doma,roditelja i svega onog sto te za njih veze.
Lako je reci uklopi se,integriraj,prilagodi...To su sve apstraktne rijeci za mene,jos uvijek.Zaista si stranac u tudjoj temlji i malo je onih koji ce se potpuno prilagoditi obicajima te zemlje,makar imao njen pasos u dzepu.To ne mijenja nista u tvom srcu i dusi.
Kad dodjes kuci svi te gledaju kao vidi ufurao/la se,a ti jadan samo mislis kako mi je lijepo ovdje kod kuce i uzivas.Ali drugi to ne vide.Misle da si ti pokupio svu pamet svijeta pa je sad njima neukim Bosancima prodajes.
Eto i ja se rastereti,sorry

Ama ja mislim da je ta nostalgija samo zal za proslim vremenima, onosno mladoscu ili djetinjstvom koje se ne moze vratiti bez obzira na geografiju. Isto bi se osjecao i da si u Sarajevu, meni se to desi, pogotovu kada gledam Alipasino Polje gdje sam odrastao, koseve gdje sam igrao i slicno. Onda mi prodje pred ocima zena bez glave i rasuta crijeva po asfaltu negdje '93 i onda ne uspijevam da zaspim bez apaurina i lexiliuma.
Ovdje u dijaspori tih sranja od razmisljanja zaista nemam, mislim na racune i rate koje moram otplacivati i gdje cu izaci i na koji koncert otici. Jedino o cemu razmisljam u vezi Sarajeva, bili mi malo laksi zivot bio dole jer bi u svakom slucaju manje radio i imao vise vremena za sebe i stvarao prijateljstva jer ovdje gdje sam stvarno niko nema vremena ni za koga. Naravno da mi fali i moja familija, ali da su ovdje sa mnom, nebi me drmala nostalgija. Toliko od mene, bitno je da ti vrijeme ne prolazi u bespotrebnim razmisljanjima i ubijanjima samog sebe, vrijeme se ne moze vratiti.

mislim da se ovaj citat moze radije odnositi na Bosance u Bosni. Cini mi se da je i Andric tako mislio.

FortunaBela wrote:Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

Dijasporo da li se prepoznajete u ovim riječima...

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

Ti se definitivno pod dopom.
Svi smo stanovnici svemira i to je to...Zato je globalizam kul , jedan dan idi na Kebace, drugi dan u Macdonalds, treci u kineski restoran...zar nije to OK

davis.ba wrote:

FortunaBela wrote:Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

Dijasporo da li se prepoznajete u ovim riječima...

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

Pa zašto ne prestanete biti stranci tamo gdje jeste? Zašto ne pokušate upotpunosti se uklopiti u novi sistem, družiti se većinom sa domaćinima, i možda onda za 10-15 godina provedenih tako, moći ćete reći da niste stranci.

Ovo u vezi sa prilagodjavanjm pokusacu razjasniti kroz tadasnju brigu ljudi iz "Audicije" kako ce proci u Zagrebu, duboko svjesni da i pored nasih slicnosti ima i dosta razlika.

Mentalitet je nesto sto se ne uci, smisao za humor, muzika, navike, interesi, teme....formirana licnost tesko da moze mijenjati ovakve stvari

davis.ba wrote:

FortunaBela wrote:Niko ne zna šta to znaći biti rođen i živjeti na granici između dva svijeta, poznavati i razumjeti oba, ali nemoći ništa učiniti da se oni razumiju i približe jednom drugome, voljeti i mrziti oba, dvoumiti se i ____ cijeli život, imati dvije domovine i opet nemati ni jedne, osjećati se ko kod kuće svugdje, ali opet biti stranac; kratko rečeno: živjeti razapet, ali ko žrtva i prestupnik u isto vrijeme"

Ivo Andrić, Travnička Hronika

Dijasporo da li se prepoznajete u ovim riječima...

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

Pa zašto ne prestanete biti stranci tamo gdje jeste? Zašto ne pokušate upotpunosti se uklopiti u novi sistem, družiti se većinom sa domaćinima, i možda onda za 10-15 godina provedenih tako, moći ćete reći da niste stranci.

Mislim, da je problem (kako je meni pojasnila rulja iz BIH) da su manje vise svi ekonomski imigranti i zakaj bi se prilagodili, jer oni uopce ne vole tu drzavu...tu su zbog kesa...
Meni se osobno cini, da je treca generacija ful adaptirana..cijelo nemaju ni neka cudna imena za okolicu gdi zive

nemaju ni neka cudna imena za okolicu gdi zive

Kao npr. Emil Tahirovic

winetou wrote:

nemaju ni neka cudna imena za okolicu gdi zive

Kao npr. Emil Tahirovic

treca generacija ? I dont think so

haj znaj
ti momci koji su išli raditi u SLO su se rano ženili
Gledam neki dan Janezi imaju neke plahte na kojima piše Tahirović Fan Club ili nešto tome slično Simpatično

winetou wrote:haj znaj
ti momci koji su išli raditi u SLO su se rano ženili
Gledam neki dan Janezi imaju neke plahte na kojima piše Tahirović Fan Club ili nešto tome slično Simpatično

Ma poznam toga lika jer trenira/trenirao u Kranju..ja sam tamo plivao...
Decki je kul...ali misilm, da je on druga generacija i da mu je mama slovenka....
Uglavnom whatever...bitan je genericni adaptivni algoritam...Emil uopce ne govori hrvatski tak, da njegova djeca ce jos manje govoriti...

Da mi je da ne umrem u tuđini
Lepe su sve bukove u zemlji česte,
livada svaka lepa je mlada,
i sve reke nepoznate,
svi vrhovi što se suncem zlate,
sve i gde nije i gde jeste
pogled i noga mi stupila kada.

Ali kut zemlje na kom smo žito želi
i sa koga smo cedili vina,
zemlja koju smo pili i jeli,
čija na ognju palili drveta,
gde smo sahranili oca i sina,
kao da je sva grob pradedovska,
krvavo nam je bliska i sveta.

U tu bih zemlju hteo da legnem,
u taj kraj gde biljka svaka,
gde bubica svaka bolno me dira
kao žbun što na bratovom grobu cveta,
kao mrav što njime mili.
Zemlja sa koje smo jeli i pili,
koja nam je kao srce rođeno jasna
i tajanstvenija od svemira,
hteo bih da mi grobom bude.

Desanka Maksimovic

Patriotska_Liga_BiH wrote:

Jednostavno je tako, dok si ovdje stranac si kad odeš u Bosnu opet si stranac. Dok si ovdje nostalgija te ubi za onim dole, kad dođeš dole opet da ti je "kući" - barem je meni tako bilo čitav život.

Upravo je tako, nemozes ti to objasniti onim koji nisu bili u toj situaciji, oni neznaju kako je to naporno i psihicki te ubija.
Rato nas je sjebalo sve, pogotovo ove koji su otisli posle rata u inostranstvo, ja da sam znao da ce biti ovako nebi nikad otiso 98. Jer ovdje tebe niko nerazumije, a ocekuju od tebe da se transformises za dan, da budes kao oni.

Haj da vas utješim, i ja se osjećam kao stranac a rođen i živim ovdje.


Uvijek ima gore od goreg.

Kao sto sve ima svoju svjetliju i negativniju stranu, tako i sa ovom temom, stalne nostalgije, ipak je prednost biti u prilici za izbor..

Biti stranac u vlastitoj drzavi mislim da je to daleko teze...
Dom je tamo gdje se ti osjecas kod kuce..

Svijet je daleko velik i sarenolik, tako sirok da bi tugom ogranicavali sebi horizonte bilo koje vrste..

Lijepi stihovi Fortuna Bella