Forum Klix.ba

Posto smo otvorili temu o rahmetli Skendi, prigodno je da se prisjetimo i pokojnog Slobodana Kovacevica, koji je znao svasta o skoro svakome, a ovi, uglavnom, malo o njemu. Tu posebno mislim na one koji su za njim vikali "Bobo, Bobo" ili "Slobo, Slobo" znajuci koliko mu to smeta, one koji su ga cak i tukli, te i na one koji su i dalje glasali za jednog pompeznog idiota koji je Slobodanu na svaki moguci nacin pokusavao oteti stan.

(Unaprijed bih zamolio forumase koji bi da i ovu temu pretvore u teren za crno-bijela prepucavanja tipa "SDA/SDP", "sarajlije/sandzaklije", "Srbi/Bosnjaci", "nepismeni/akademski elitisti" i sl, da to ipak rade negdje drugo.)

Slobodan je bio hodajuca banka podataka... Vise je znao u ono vrijeme o mojim porodicnim vezama, gdje ko sta radi, sta je zavrsio, nego sto ja i sada nagadjam.

Sa mojom rahmetli nanom je bio pravo dobar, jer su jedno drugom bili odlican i neiscrpan izvor informacija.

Wanderer, nisam znao da je S. Kovacevic umro, kada se to desilo?
Inace, Slobo je stvarno bio jos jedna sarajevska legenda. Sjecam se, bio sam djecak .... Slobo me zaustavio, pitao za prezime i tako te generalije, upravo kako je i A napisala. Nakon par godina, ... ponovo me zaustavio i pitao za prezime, a onda ... "Ah da, ... vas otac se zove ..... , vi imate jos ..... u familiji." ...
Pokoj mu dusi.

Prije godinu-dvije citao sam u novinama clanak u kojem je neki novinar napravio intervju sa Slobom i Pinjom, .... mislim da su tada bili smjesteni u nekom domu u Pazaricu.
Izmedju ostalog, sjecam se da je Slobo pitao novinara: "Gospodine, molim vas, ... mozete li mi reci kad cu ja kuci?"

pape, po novinama je pisalo da je umro u nekom domu, cini mi se bas u Pazaricu. Ima i ovome nekoliko godina...

I Jergovic je malo kasnije napisao fantasticnu pricu o njemu, koju, evo, nikako da nadjem na internetu...

pape wrote:Wanderer, nisam znao da je S. Kovacevic umro, kada se to desilo?
Inace, Slobo je stvarno bio jos jedna sarajevska legenda. Sjecam se, bio sam djecak .... Slobo me zaustavio, pitao za prezime i tako te generalije, upravo kako je i A napisala. Nakon par godina, ... ponovo me zaustavio i pitao za prezime, a onda ... "Ah da, ... vas otac se zove ..... , vi imate jos ..... u familiji." ...
Pokoj mu dusi.

nisam ni ja znala da je umro...al kad malo bolje skontam...nisam ga vidjela od rata...cesto je prolazio mojom ulicom

A wrote:Ja sam vidjela jednom da je jednoj staroj gospodji rekao "a vi ste se udali 1935, u Mostaru". Kaze ona - nije sine, nego 1936. Nije, nije, nije! Ma evo da ti pokazem, skine gospodja vjencani prsten, izvadi naocare iz tasne da procita sta je ugravirano, pa ne vidi, zaustavi nas klince i pita da procitamo, a tamo - 1935

Jadni Slobo, kao svi 'malo drugaciji' mnogo je propatio od zlobne djece, od pokvarenih ljudi...

a kako je on sve to znao? je li pamtio iz razgovora?

Nisam znao da je umro. I o mojima je sve znao jer su se liječili kod njegovog oca prije, tokom i nakon II sv. rata.
Svojevremeno sam pročitao članak o njemu u DANIMA, ali ne bih sada o gnusobi koju su mu Političar i ondašnje Vlasti učinili u vezi sa njegovim stanom. Moje mišljenje je da je Božjim ljudima mjesto u zajednici, ako na neki način ne ugrožavaju sebe i druge, te ako su sposobni da se brinu o sebi. Vjerujem da se njegov komšiluk brinuo o njemu, a njemu je prijalo poznato okruženje. Često sam ga sretao u Ulici Bjelave tokom rata.

Inace je zivio u ulici Mustafe Golubica, sada Tina Ujevica.

Lace, jeste, a cesto je utvrdjivao gradivo dodajuci nove detalje.

Slobodan bi mozda i danas setao Mejtasom da nije bilo "dobrocinitelja i humanista" koji su organizovali njegovo istjerivanje iz stana

mislim da je covjek iza sebe ostavio knjigu jednu, koja se zove "dok bude ljudi bice i prijatelja" (ili tako nesto slicno) inace ne znam puno o liku, samo ovako iz nekih pricica (starci ga znaju spomenuti) ali koliko vidim po ovoj prici, bas je laf bio

ima li mozda neko sliku da postira?

Mensecini da FIKUS2 misli na Bodu Kovacevica, muzicara...

wanderer wrote:Mensecini da FIKUS2 misli na Bodu Kovacevica, muzicara...

i sam sam ti bio isti..pa moradoh editovati..

Vidi se da nisam nikad bio u Sarajevu ....ja sam mislio da vi ovdje pricate o solo gitaristi iz vokalno instrumantalnog sastava Indexi...buduci da sam slusao i slusam Indexe vrlo intenzivno ...a ove podatke o covjeku nisam nikad ni nacuo...rekoh ... jedno veliko... nekontam

Rista, ovaj Slobodan je nekoc u gradu bio malo poznatiji od Bode, mada nije imao isti prolaz kod zena...

Garant bi mogao i bolje od pokojnog Bode popamtit sve akorde, da je kojim slucajem svirao gitaru. Obojica su bili dobricine.

Dok mu je mati bila ziva uvijek je bio uredan i skockan, bez mane. Jednom ga vidim u tramvaju blatnjavih cipela, ofucanog i poderanog kaputa ispod pazuha, neobrijan; susta suprotnost onome kako je prije izgledao. Malo poslije toga rekose mi da mu je mati umrla i da o njemu koliku-toliku brigu vodi komsiluk (ko stigne)...

...a jednom opet (to mi je pricao postar M.D. koji im je godinama nosio postu) kao i svaki mjesec postar M.D. je donio Slobinoj materi penziju i dok su sjedili u kuhinji i prebrojavali lovu, Slobodan bi kao i uvijek iskoristio priliku i uzeo od D. postarsku kapu i stavio je na svoju glavu (sto je D. izuzetno nerviralo). Slobodan nije jezika uvlacio i non-stop je D. zapitkivao nesto, uglavnom u vezi njegovog posla. Na red su dosla i pitanja o postarskoj kapi; kao- "cika D. jel' vi ovu kapu stalno nosite?...Je li je nosite i kod kuce?...Je li se ona mora stalno nositi dok ste na poslu..."
Postar D. (pokoj mu dusi, koji je inace bio dobricina ali i poznat po "kratkom fitilju") je par puta morao novac od penzije ponovo pocinjati da odbrojava, posto ga je Slobodan konstantno dekoncentrisao. Slobodan je nastavio sa pitanjima u vezi sa postarskom kapom, a kod D. je rastao pritisak. Na kraju je Slobodan pitao: "Cika D. a jel' Vi i u WC idete sa ovom kapom". Tu je D. ponovo "izgubio broj" prebrojavajuci novac i definitivno puk'o: "Jeste Slobodane, idem i u WC s kapom na glavi i SEREM sa njom!" Poslije mu je bilo neprijatno pa se morao izvinjavati Slobodanovoj materi.
To je bilo prije nekih 25-30 godina, ali mi je prica postara D. (mog bivseg dugogodisnjeg komsije) ostala u sjecanju kao da je jucer bilo...

Otac mu je bio tada cuveni hirurg Kovacevic. Kako sam odrastao u ulici J. Vancasa (tada Skerlicevoj), cesto sam ga vidjao. Sve je znao o mojima jer bi pocesto "propitivao" moju majku dok se vracala s posla. Interesantno, nije mene zaustavljao. Valjda su ga ostali mladji zadirkivali pa to nije volio. Inace je bio ziv izvor lokalnih informacija.

pape wrote:Prije godinu-dvije citao sam u novinama clanak u kojem je neki novinar napravio intervju sa Slobom i Pinjom, .... mislim da su tada bili smjesteni u nekom domu u Pazaricu.
Izmedju ostalog, sjecam se da je Slobo pitao novinara: "Gospodine, molim vas, ... mozete li mi reci kad cu ja kuci?"

Nije u Pazaricu, nego kod Fojnice..

konyan wrote:

pape wrote:Prije godinu-dvije citao sam u novinama clanak u kojem je neki novinar napravio intervju sa Slobom i Pinjom, .... mislim da su tada bili smjesteni u nekom domu u Pazaricu.
Izmedju ostalog, sjecam se da je Slobo pitao novinara: "Gospodine, molim vas, ... mozete li mi reci kad cu ja kuci?"

Nije u Pazaricu, nego kod Fojnice..

A to kod Fojnice se zovu Bakovici (kad vec cjepidlacimo)

Poodavno sam sa dvije rodice skupljala podatke o mojoj familiji, da napravim porodicno stablo. Naravno, znajuci za Kovacevica, potrazim ga i zamolim za informacije. Znanje i nacin ophodjenja je nemoguce opisati, to je zaista trebalo dozivjeti.

Prvo me upitao."A sto ides tako daleko unazad?"

Ja, iznenadjena kazem da bih htjela znati koliko duboke korijene imam u Sarajevu. A on meni kaze:"Tebi se po chehri vidi da si sarajka." I onda poceo da sipa iz rukava i ono sto nisam znala i ono sto sam znala. Ono sto nisam znala sam nasla dokumente na mjestima za koje mi je on rekao da postoje.

Bilo strasno znati kako je zavrsio a da niko nije mogao nesto uraditi.