Forum Klix.ba

13. prosinca – SVETA LUCIJA (+ 305 ?)
– Malo siroče – bogata Sicilijanka obećana mladom bogatašu – kći bolesne udovice – Lucija na grobu svete Agate – mlada sve razdijelila siromasima – Lucija je znala govoriti na sudu – Lucijine oči obratile mladića – oganj joj nije naudio – Luciju zazivaju vjernici u vrijeme bijede i siromaštva – zaštitnica djevojaka koje žele novi početak –


Lucija je vjerovala u zagovor svetih


Na spomendan svete Lucije se sije pšenica za Božić. Premda je u Bačkoj ime Lucija i u starini bilo vrlo rijetko, danas se još rjeđe čuje. Lucija, Luca, Luce – to je ime s lijepim značenjem: Lucija = Svjetlana. U vrijeme kad su noći najdulje, slavi se spomendan svete djevice i mučenice Lucije. Veličina svete Lucije uvrstila ju je u Rimski kanon, pa se spominje u svetoj misi prije Molitve Gospodnje. Bila je mala, kad joj je otac umro. Prije svoje smrti otac je svoju malu Luciju obećao bogatome mladiću za ženu. Poslije očeve smrti i mati joj se razboljela od krvarenja. Veliko je bogatstvo Lucijina mati potrošila na liječnike. Bolest nije prestajala. Onda su nesretna mati i kći krenule na grob svete Agate u Kataniju. Kao i kod drugih najstarijih mučenika, tako je i život svete Lucije sav obavijen najljepšim legendama. No, sama činjenica da joj je ime u Rimskom kanonu svete mise, kadra ju je izvući iz svijeta izmišljenih likova. U Kataniji se Luciji ukazala sveta Agata, da joj kaže: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje tvoje matere, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina je majka zaista ozdravila.


Mlada Lucija je svjedočila


U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija odluči svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Mati ju je svjetovala da svoju baštinu oporučno razdijeli siromasima – poslije svoje smrti. Ali mlada djevojka odgovori majci: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da žrtvuje idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.” Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Okrutni sudac joj zaprijeti da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa će je ostaviti Božji Duh. Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću sramote, nisu je mogli maknuti s mjesta. Jaram volova je nije mogao pokrenuti. Nije ju uspio osramotiti. Onda je naredio da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. Oganj je se nije doticao. U ognju je stajala poput proljetne ruže. Onda joj je sudac dao probosti vrat mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku.


Lucijine oči – donijele svjetlo vjere poganinu


Jedna legenda svjedoči da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je prema toj legendi sama sebi iskopala oči, da ih pošalje nasrtljivom mladiću. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao svjedokom. Svete moći velike svetice se čuvaju danas u Mlecima. Na slikama i kipovima prepoznajemo ovu dragu sveticu po bodežu i rani na vratu, po uljanici – svjetiljki, po očima koje drži na pladnju. Hrabra djevojka Lucija zavrijedila je da se njezino lijepo ime čuje i u našim danima.


Moćna zaštitnica


Lucija je zaštitnica ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), lađara, staklara, krojača, pisara, vratara, a posebno je štuju tkači. Zazivaju je djevojke koje se žele popraviti. Njezin zagovor osjećaju oni koji boluju od krvarenja, od bolesti vrata, od srdobolje i zaraze.

FortunaBela wrote:

FortunaBela wrote: