Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

[sunday_morning]

...sto je posebno naglasila jedna ocajna majka ubijenog djeteta, je da su UBICE JOS NA SLOBODI, 10 godina nakon zlocina.
........
Neka je vjecni rahmet njihovim mladim dusama.

i danas dan, kada sretnem tatu malog Sandra ne mogu da ga gledam u oci, prosto me steze u grlu...mene boli a kako tek njega?! Suza moja draga...nekoliko godina provele zajedno u klupi...koliko zadaca smo zajedno napisale...i njenu mamu kad vidim bjezim...zena koja je u tuzli od rodbine imala samo nju...ne mogu ni zamisliti kako joj je...
ne mogu da vjerujem da je proslo 10 godina.. kao da je bilo jucer kada je prekinut film na lokalnoj tv i kada su odjednom pocele stravicne snimke, apeli za pomoc, potraga za davaocima krvi.... ne znam kako cu prezivjeti veceras 20.55 kad zacujem violinu kako cvili...a mora se izaci i odati pocast, prouciti Fatiha i zapaliti svijeca...mora ma koliko bilo tesko

[fukara_tz]

IN MEMORIAM

25.05.2005

Deseta godisnjica masakra na Kapiji


Tuzla danas, djeca iz svih skola osnovnih, srednjih, tuzlanke i tuzlaci, ostali polagali su cvijece na mezarju/groblju Slana banja

U 22:50 na ftv veceras emisija o masakru

[Zadig]

ne bih da podsticem bol, ali ima li neki link sa slikama, podacima iz tog vremena?

[wandy]

Neka im je rahmet i spokoj dusama.

[Bosnian_girl]

Sjećam se te užasne večeri, ma kao da je bilo jučer. Bilo mi je tek nepunih 12 godina, dobro se sjećam da sam sjedila i učila neku lekciju iz historije, kada me pad granate trznuo i zvuk sirena za opštu opasnost natjerao da odem do kuhinje, kao najsigurnije sobe u stanu, a sa čijih prozora sam gledala pravo na bolnicu Gradina. Zvukovi sirena sa kola hitne pomoći, neuobičajena buka, metež i nemir koji se mogao primjetiti oko bolnice...meni ništa nije bilo jasno,pa sam ušla u sobu gdje su bili roditelji i pogledala na tv koji su oni sa užasom gledali. Sjećam se da su mi odmah rekli da odem u moju sobu, da ne gledam tv, i da sutradan neću ići u školu. Tek sam sutradan saznala šta se ustvari desilo. I danas, 10 godina nakon toga, sama pomisao na te trenutke unosi jezu, nemir, strah i užas u mene, a oči se pune suzama, glas zadrhti...užas! Ne mogu da shvatim kako ljudi, ako ih uopšte možemo nazvati ljudima, mogu biti toliko zli, prepuni mržnje, kako mogu nešto tako užasno da urade drugima, onima koji im ništa nažao nisu uradili?!? Tu nema ljudskosti, to su zvjeri, a ne ljudi sa dušom i srcem, kada su nešto takvo mogli da urade!
Pomisao na činjenicu da sam i ja mogla biti te večeri na Kapiji samo da sam par godina starija, da sam i ja mogla biti jedna od žrtava, me još više užasava.. neka se nikada i nikome ne ponovi,a one koji su to uradili stići će kazna, ako ne na ovome svijetu, onda će sigurno na onom vječnom, jer od Božije kazne se ne može pobjeći.
Neka je Rahmet svim dušama koje su izgubile svoje živote prije 10 godina na Kapiji.

[giga]

no comment




nadam se da cemo nekada pobijediti fasizam
i nadam se da cemo to uciniti znanjem i obrazovanjem
nadam se

[pepeljara]

...sto je posebno naglasila jedna ocajna majka ubijenog djeteta, je da su UBICE JOS NA SLOBODI, 10 godina nakon zlocina.
........
Neka je vjecni rahmet njihovim mladim dusama.

i danas dan, kada sretnem tatu malog Sandra ne mogu da ga gledam u oci, prosto me steze u grlu...mene boli a kako tek njega?! Suza moja draga...nekoliko godina provele zajedno u klupi...koliko zadaca smo zajedno napisale...i njenu mamu kad vidim bjezim...zena koja je u tuzli od rodbine imala samo nju...ne mogu ni zamisliti kako joj je...
ne mogu da vjerujem da je proslo 10 godina.. kao da je bilo jucer kada je prekinut film na lokalnoj tv i kada su odjednom pocele stravicne snimke, apeli za pomoc, potraga za davaocima krvi.... ne znam kako cu prezivjeti veceras 20.55 kad zacujem violinu kako cvili...a mora se izaci i odati pocast, prouciti Fatiha i zapaliti svijeca...mora ma koliko bilo tesko

Evo kako sam citao one kratke info vezane za svakog, bas bas mi tesko bi Lejla Atikovic je bila moja drugarica, sjecam se kao da je danas bilo.I ja se sjecam kad je na Tv prekinut film, specijalna emisija, ja sam sreca pa legao spavat, neznam kak bi na mene to live prenos utjecao, kao djete:( uh

tesko brate, tesko


nadam se da ce krivcima 10000 x teze da plate, da pate... kao sto smo svi mi..!

[mostarac]

Dugo nisam htio citati ovu temu ali evo odlucih se danas i volio bi da nisam. Kamen bi proplako kad ovo vidi. Kapija nije samo obaveza Tuzle. Kapija je obaveza svih nas - SVIH.
Neka im je vjecna slava i hvala, rahmet i pokoj dusi.

[Lojo_Hasanovic]

Brez komentara!

[dEnI_tz]

pravo je tuzno sto se desilo na Kapiji,mnogima su ugasili zivote i to bas na dan mladosti,to se nikada nece zaboraviti.Najtuznije je sto niko nije platio za taj zlocin,mislim da bi najgora kazna za te zlocince bila odvesti ih pred majke,oceve rodbinu poginulih niko ih ne bi mogao kazniti kao oni

Kapija plače, čaršija PAMTI
Čaršija plače, Kapija PAMTI

[Soul_Sista]

Nek im je svima laka zemlja.

[MayaSA]

Rahmet im dusi i nek' im je vjecna slava.


Ne ponovilo se.

[tratto.23]

Nadam se da ce njihovi roditelji naci neku utjehu u zivotu i pokusati da nastave zivjeti kako mogu.

Neka im je vjecna slava i neka pocivaju u miru

[fukara_tz]

Srebreničanka prepoznala na TV-u svoje dijete
Nura Alispahić na haškom snimku vidjela kako krvnici ubijaju njenog sina Azmira
- Vidjela sam ga, ženo moja! Moj Azmir... Oni ga gone, a on se okrenu, vidim mu lice. Na njemu bratove pantalone, koje je ponio sa sobom kad je krenuo iz Srebrenice... I patike... Pucaju u njega... Vidim on pada... Očima svojim gledam kako mi dijete ubija dušmanin - zaplakala je jučer, prilikom našeg dolaska, na vratima svog izbjegličkog stana u Tuzli Nura Alispahić iz Srebrenice, majka šesnaestipogodišnjeg Azmira čije je smaknuće na Godinjskim barama kod Trnova 1995. godine, jučer putem TV ekrana obišlo cijeli svijet.

Otišao s rođakom

Nura, teški dijabetičar, u srijedu uvečer neposredno nakon što je sebi dala injekciju inzulina, sjela je pred televizor i imala šta vidjeti.
- Kako spomenuše riječ Srebrenica, ja se ukopah pred televizorom. Vidim krvnici gone ljude i odjednom moj Azmir... Aaah... Majko moja... Može li iko razumjeti kako mi je bilo... - priča Nura i prisjeća se trenutka kada je 11. jula 1995. posljednji put vidjela Azmira:
- Povikaše neke moje komšinice: Eto četnika, ulaze u Srebrenicu. Azmir najprije ode s rođakom Semirom kako bi se na Buljimu priključio ostalim muškarcima koji su krenuli šumom... Ja zatvorim vrata, uzmem neke sitnice i krenem prema kući moje rodice... Stadoh tu, kad puče granata...
Narod u panici, ja pogledam, kad moj Azmir na prozoru. Pitam ga: Pa, sine, zar nisi otišao, a on veli: Bio sam krenuo, a onda sam se sjetio da te nisam poljubio i zato sam se vratio. Tu smo se rastali, a osjećala sam da se više nećemo vidjeti - priča Nura.
Nekoliko mjeseci nakon što je došla u Tuzlu, došao joj je ˝neki momak˝ i kazao da je Azmira i još 12 njegovih drugova na Udrču zarobila srpska vojska i policija te da su tada ukrcani u kamione i odvedeni u nepoznatom pravcu.

Ukopan u Potočarima

Prema informacijama koje su došle do Nure Alispahić, njen sin Azmir i ostali zarobljenici proveli su, navodno, četiri mjeseca u zatvoru u Zvorniku, nakon čega su odvedeni na Godinjske bare i strijeljani, a potom su njihova tijela zapaljena u obližnjoj kući.
Njihove posmrtne ostatke pronašli su članoviFederalne komisije za traženje nestalih 1999. godine. Azmir Alispahić ukopan je u mezarju Potočari 11. jula 2003.

Ostala bez dva sina

- Oba sina su mi poginula 1995. godine. Moj Admir, nakon što je u Srebrenici teško ranjen, helikopterom je bio prebačen u Tuzlu na liječenje. Čim se oporavio, ponovo se prijavio u vojsku. Ubila ga je dušmanska granata na Kapiji 25. maja 1995.Imao je24 godine - govori Nura.
(avaz)

[Frutek]

Ovo je strava i užas fukaro

Nema i ne može biti suživota sa četničkom bagrom
Neka cijeli svijet vidi šta su radili majku li im milu.
Jao kako me je ovaj snimak pogodio

Da se nikad ne zaboravi!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

[fukara_tz]

Srpsko građansko vijeće - Pokret za ravnopravnost TK
Održana press konferencija povodom dodjele priznanja Arifu Ahmetaševiću iz Tuzle
Nakon tragične pogibije kćerke na Kapiji, nije se želio osvetiti, mada je bio u prilici



Mišo Božić, predsjednik Srpskog građanskog saveza Tuzle na današnjoj press konferenciji prisutne novinare upoznao je sa odlukom Internacionalne lige humanista koja je prihvatila prijedlog Srpskog građanskog vijeća da se gosp. Arif Ahmetašević proglasi internacionalnim humanistom godine i da mu se dodjeli Zlatna povelja mira "Linus Pauling" sa Plaketom i Zlatnom značkom lige.

Također je odlučeno da se kolektivna Zlatna povelja mira sa plaketom i Zlatnom značkom dodjeli roditeljima djece ubijene na tuzlanskoj Kapiji 25.maja 1995.godine. Plaketu će u ime roditelja preuzeti načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović i biće izložena u prostorijama općine.

Na desetu godišnjicu pogibije kćerke Edine na tuzlanskoj Kapiji, Arif Ahmetašević je nastupio u televizijskoj emisiji na TV Tuzlanskog kantona u kojoj je dao slijedeću izjavu:

"Bio sam pripadnik Armije RBiH, jedne specijalne jedinice. Imao sam mogućnost osvete poslije tri mjeseca od ubistva moje kćerke, ali nisam mogao to učiniti, jer više mi nije radilo srce, nego je provladao razum. Oni koji me sada gledaju, i koji su bili sa mnom znaju da je tako".

Mišo Božić je istakao da je 25.maj opomena sadašnjosti i budućnosti. Velika stvar za Tuzlu je da ne zaboravi. Tuzla je ranjena, fašistički um ugasio je 71 mladi život. Tuzla je grad koji je izdržao ovaj rat, grad kojeg su branili svi njeni narodi. Sva tri naroda su pokazala ko je Tuzla i ko su Tuzlaci.

Mišo Božić je odao priznanje svima koji su se uključili u realizaciju ovog projekta, a posebno se zahvalio incijatoru ideje Fatmiru Alispahiću.

Ovo je treće, najveće priznanje za grad Tuzlu. Prva dva su dodijeljena tokom rata i to za istrajavanje na putu tolerancije i priznanje Evropskog parlamenta, gdje se Tuzli i Tuzlacima odaju priznanja za multietničnost. Arif Ahmetašević je paradigma tolerancije koja je tokom rata pokazana u Tuzli. Paradigma su i roditelji ubijene djece koji su stoički podnijeli ono što ih je zadesilo, revanšizma nije bilo, što daje nadu da u Bosni ima razumjevanja i da je to srž na kojoj se gradi multietničnost. Ne postoji kolektivna odgovornost za zločine, nego pojedinačna. Srpsko građansko vijeće na ovaj način pokušava i uspjeva srpski narod odvojiti od kolektivne odgovornosti - kaže Fatmir Alispahić incijator ove ideje.

Arif Ahmetašević počastvovan je nagradom i izrazio je zahvalnost SGV-u Tuzla na čelu sa Mišom Božićem i Fatmiru Alispahiću koji je ideju pretočio u djelo.

Za realizaciju ove Odluke zadužen je generalni sekretar Internacionalne lige humanista da u skladu sa Pravilima Internacionalne lige humanista u suradnji sa predlagačem i Gradskom upravom Tuzle do 10.09.2005.godine organizira uručenje priznanja.

Miša Božić izrazio je želju da dodjela priznanja bude 17.septembra na Dan oslobođenja Tuzle.

[Sensei]

DA SE NE ZABORAVI!!!

[kriticarka_nikova]

Neka im je laka crna zemlja
Tu je poginuo i moj skolski drug

[Al-aqsa]

Sve bude i prodje.
Iza covjeka ostaju samo dobra djela i spomenici koje je sagradio.

Kakvi su snovi topdzije sa Ozrena...? Normalni. ...U tome i jeste problem tog (ne)covjeka!

[Phobius]

OVDJE SE NE ZIVI SAMO
DA BI SE ZIVJELO
OVDJE SE NE ZIVI SAMO
DA BI SE UMRLO
OVDJE SE I UMIRE
DA BI SE ZIVJELO

MAK DIZDAR

[water]

Joj sto ne mogu stara covjeka kad place. Taman kad pomislis da si sve prozivio i kroz sve to ocvrsnuo, i da ne moze vise suza poci, evo te negdje hiljadama milja daleko na taj 25. maj, jos jedan od dana kada je mladost ubijana, evo te negdje sa nekim stranim ljudima koji gledaju tvoje uplakano lice u cudu pitajuci se sta moze stara covjeka natjerati da place. Mozda sjecanje na ugasenu 71 zraku svjetlosti, mozda opaka bol saznanja da se nikada nicemu necemo nauciti, mozda divljenje ljudima koji imaju hrabrost pogledati se u ogledalo. Nista im ne govoris jer te ionako ne mogu razumjeti. Kada otkuca peti sat otici ces kuci, zagrli ces svoju djecicu, i reci im da se ne plase, da iako ce citav zivot biti u manjini, budu ponosni na to, budu ponosni na bol kroz koju je njihov Stari prosao, budu ponosni na ljude ciji glas iako u manjini, iako zaglusen bukom inih huskaca, ce nadzivjeti nasa umorna tijela i ostati sveprisutan ovdje na ovom svijetu da prkosi zlu.

[Saian]

[kemo tz]

Ja sam i sam bio na Kapiji i 11 godina posle toga se nekada u noci probudim sa slikama raskomadanih tijela oko mene. Mogu reci samo jedno to nisu uradili ljudi oni su zivotinje, i vec godinama zivim u nadi da ce im se to jednom vratiti na bilo koji nacin jer i nisu zasluzili nista bolje.

[fukara_tz]

IN MEMORIAM

25.05.2007

Dvanaesta godisnjica masakra na Kapiji


U petak, 25. maja, u 20:55 navršit će se dvanaest godina od kako je počinjen najteži ratni zločin nad civilnim stanovništvom Tuzle. Te kobne noći, Karadžićevi i Mladićevi oficiri i vojnici, granatom ispaljenom sa Ozrena, ubili su sedamdesetjednog (71) građanina i građanku a ranili njih sto dvadeset četiri (124). Prosječna dob ubijenih i ranjenih je bila 23 godine. Najmladja zrtva bio je Sandro Kalesic, nepune tri godine.




Ubijeni su...


Suzan Abu Ismail,

Edina Ahmetašević,

Elvis Alagić – Enko,

Admir Alispahić,

Lejla Atiković,

Asmir Bakalović,

Adnan Beganović,

Damir Bojkić,

Indira Borić,

Ilvana Bošnjaković,

Elma Brguljak,

Lejla Bučuk,

Sanja Čajić,

Selma Čaušević,

Amir Čekić,

Samir Čirak,

Almasa Ćerimović,

Zada Dedić,

Razija Djedović,

Amir Đapo,

Suzana Đušić,

Amir Đuzel,

Muris Fatušić,

Ago Hadžić,

Hamdija Hakić,

Senad Hasanović,

Šemsa Hasičić,

Alem Hidanović,

Nedim Hodžić,

Hasan Hrustanović,

Adnan Hujdurović – Kindže,

Elvira Hurić,

Almir Jahić – Bato,

Azur Jogunčić,

Sandro Kalesić,

Franc Kantor,

Damir Kurbašić,

Vanja Kurbegović,

Vesna Kurtalić – Veca,

Sulejman Mehanović,

Pera Marinović,

Nenad Marković – Nešo,

Amira Mehinović,

Edin Mehmedović,

Edisa Memić,

Adrijana Milić,

Nešet Mujanović,

Edin Mujabašić – Mony,

Samir Mujić,

Elvir Murselović,

Šaban Mustačević,

Dijana Ninić,

Selma Nuhanović,

Indira Okanović,

Rusmir Ponjavić,

Raif Rahmani,

Fahrudin Ramić,

Nedim Rekić,

Jasminko Rosić,

Nihad Šišić,

Armin Šišić,

Senahid Salamović,

Edhem Sarajlić,

Jasminka Sarajlić,

Asim Slijepčević – Asko,

Savo Stjepanović,

Jelena Jezidžić – Stojičić,

Ilinka Tadić,

Azur Vantić,

Mustafa Vuković,

Adnan Zaimović – Garo.





Spisak ranjenih na Kapiji


Spisak povrijeđenih na Kapiji
1. Ibraković Jasminka (1975)
2. Tucaković Damir (1972)
3. Salkić Esad (1976)
4. Ramić Amir (1971)
5. Glogovac Ljubiša (1975)
6. Teparić Idriz (1970)
7. Mujkanović Damir (1970)
8. Medić Omer (1974)
9. Malohodžić Nedim (1972)
10. Stojanović Tihomir (1974)
11. Buzaljko Edin (1971)
12. Nurkić Hajrija (1978 )
13. Mujačić Adnan (1966)
14. Baraković Muhamed (1979)
15. Osmanović Damir (1976)
16. Mišković Mirko (1968 )
17. Pirić Selma (1977)
18. Pirić Damir (1977)
19. Pirić Adnan (1977)
20. Jašarević Nevres (1976)
21. Radančić Zijad
22. Aljukić Zijad (1971)
23. Ramadanović Osman (1976)
24. Ljaljić Šejla (1978 )
25. Radojčić Nenad (1967)
26. Kapetanović Azra (1979)
27. Behlulović Damir (1968 )
28. Mujkić Senada (1970)
29. Đapo Samir (1973)
30. Musić Mirza (1981)
31. Huseinović Damir (1966)
32. Kalesić Dino (1968 )
33. Kalesić Irena (1969)
34. Husinović Ziada
35. Junuzović Irmela (1978 )
36. Islamović Nermina (1975)
37. Hamzić Majda
38. Imamović Miralema (1972)
39. Sakić Edin (1971)
40. Alić Merima (1980)
41. Halilčević Ademir (1975)
42. Mehmedović Samir (1967)
43. Mulajusufović Senad (1971)
44. Talić Meliha (1978 )
45. Ćilimković Mirza (1975)
46. Hajdarević Mirsad (1971)
47. Suljetović Zlatan (1963)
48. Hodžić Edin (1975)
49. Hasanović Safeta (1975)
50. Opresić Adisa (1975)
51. Sahitović Jasmina (1972)
52. Jahijagić Almir (1973)
53. Nečemer Davor (1973)
54. Cipurković Sead (1962)
55. Hurić Elza (1975)
56. Tadić Ivica (1938 )
57. Mahmutović Alis (1979)
58. Čustendil Feđa
59. Babajić Nihad (1975)
60. Avdić Alma (1975)
61. Zoletić Adnan (1971)
62. Hadžiselimović Asim (1973)
63. Hadžimehmedović Damir (1962)
64. Mehmedović Anel (1971)
65. Aljić Nežad (1974)
66. Gulamović Edin (1977)
67. Isić Muhamed (1975)
68. Ljaljić Alen (1976)
69. Alić Nihad (1975)
70. Hajdarević Jasmin (1971)
71. Mešić Nedžad (1970)
72. Borogovac Almir (1976)
73. Jalijagić Almir (1973)
74. Ikinić Admir (1977)
75. Mustajbašić Selma (1976)
76. Huseinefendić Samir (1976)
77. Razić Jasmin (1970)
78. Marijanović Šimo (1968 )
79. Čorsuljić Samir (1978 )
80. Delić Almir (1974)
81. Husarkić Muhamed (1949)
82. Nukić Edin (1972)
83. Ibrišimović Osman (1954)
84. Hadžimehmedović Ajla
85. Jogunčić Edina
86. Suljetović Entaz
87. Baraković Nafija
88. Imamović Mirsad (1972)
89. Petrović Ivo
90. Hurić Edin
91. Rahmanović Fahrudin
92. Tokić Krunoslav
93. Hasanović Mensur
94. Mehinagić Melida
95. Nakić Almir
96. Čačković Suada
97. Đulabić Goran
98. Ponjavić Amra
99. Đulić Mirza
100. Jakobec Zoran
101. Rajdarhodžić Adnan
102. Šečić Sanja
103. Imširović Jasenko
104. Mariček Davor
105. Zahirović Jasmina
106. Hadžić Mensur
107. Brkić Almir
108. Kusturica Semil
109. Isić Ahmed
110. Ahmetović Sanela
111. Memić Fikret
112. Muratović Alma
113. Divjak Zoran
114. Salkić Sadik
115. Omerović Nedim
116. Dajanović Jasmin
117. Dajanović Azra
118. Zulić Fahreta
119. Altumbabić Denis
120. Hadžiefendić Bahrudin
121. Kulenović Nadir
122. Dedić Enes
123. Žunić Fahrudin
Spisak nije konačan

[SaraLe]

Mislila sam da cu se onesvijestiti, dok sam gledala ovaj snimak