#1 INTERVJU SA PREDSJEDNIKOM SABORA ISLAMSKE ZAJ. U R SLOVENIJI
Posted: 21/11/2005 08:19
INTERVJU SA PREDSJEDNIKOM SABORA ISLAMSKE ZAJEDNICE U R SLOVENIJI
dipl. građ. ing. HARISOM ROSIĆEM
Drago nam je da ste pristali na ovaj razgovor, da na ovaj način upoznamo naše čitatelje o događajima unutar naše Islamske zajednice. Za početak, da se nam u kratko predstavite.
H.R.: »Ovo je vjerovatno najteže pitanje. Rođen sam 1975 godine u Jajcu, a živio do rata 1992 u Donjem Vakufu. Uz rat sam izbjegao u Sloveniju gdje sam završio srednju mašinsku tehničku školu. Poslije toga sam se upisao na građevinski fakultet gdje sam nedavno diplomirao.
Zaposlen sam kao projektant građevinskih konstrukcija. Oženjen sam i imam jednu trogodišnju kćekicu, a uskoro inšaAllah, očekujem i drugo dijete.
U IZ sam se aktivno uključio prije cca 5 godina i na prošlim izborima kandidirao u Sabor IZ u RS. Predsjednikom Sabora sam postao nakon ostavke bivšeg predsjednika.«
Mnogim muslimanima u Ljubljani, pa i u čitavoj Sloveniji ste poznati kao mladi intelektualac i aktivista unutar IZ u R Sloveniji koji pokušava popraviti i izboljšati stanje IZ u R Sloveniji. Naše čitaoce zanima, kakvo je stvarno stanje u našoj zajednici nakon svih stresnih događaja koji su se desili u ovoj 2005. godini?
H.R.: »Vrlo teško je opisati situaciju unutar IZ u nekoliko rečenica. Desile su se neke stvari koje su našu zajednicu dovele u takvo stanje koje ne pamte ni najstarije džematlije odnosno pioniri ove zajednice. Mislim da situaciju najbolje definiše izraz »kriza institucije«. Bit ću direktan. Mislim da trenutno vlada jedno opšte bezvlašće odnosno stanje u kome nikome nije jasno ko je taj ko vodi glavnu riječ. U IZ ne postoji autoritet koji bi bio u stanju da okupi jednu kritičnu masu odnosno da je u stanju posredovati u riješenju situacije.
Nažalost mislim da nijedan oragan unutar IZ nema moći da trenutno riješi situaciju ukoliko ne bi bilo suradnje svih ostalih organa odnosno ako ne bi bilo prihvaćeno od strane vjernika.
Sad će te se vjerovatno zapitati kako to da ja kao predsjednik Sabora tvrdim da ni Sabor nema takve moći. IZ nema aparata koji nekoga prisiljavaju da nešto uradi ukoliko je to njegova dužnost zato smo često imali problema da niži organi nisu poštovali odluke viših organa.
To je naravno slabo za zajednicu.
Stanje u zajednici je stvarno postalo »stresno« nakon sukoba bivšeg predsjednika Sabora Smajića i bivšeg muftije Đogića. Drugi događaj koji je još više doprinjeo takvom stanju jeste zadnja sjednica Mešihata gdje su članovi Mešihata izglasali »nepovjerenje« tadašnjem muftiji Đogiću.
Sve stvari su se događale u kontekstu međuljudskih odnosa i sukobu interesa. Mešihat je ostavio tadašnjeg muftiju na cijedilu i iz za mene sasvim nebitnih razloga tražili njegovu smjenu. Ja sam ubijeđen da to nije mogao biti nepogodniji trenutak za promjene koje su zamislili članovi Mešihata. Niko u tom trenutku nije razmišljao o projektu IKC koji je bio na pragu riješenja. Radilo se o ličnim zamjerkama i sukobima koji su se rješavali preko leđa IZ.
Kada se desio taj preokret, iz povjerenja u nepovjerenje muftji te četvorice članova (3 imama i sekretar), je nevjerovatno kako su se stvari potpuno zarotirale. Većina članova organa IZ je promjenulo svoje mišljenje o muftiji bukvalno preko noći. Njegovi najveći zagovornici su postali njegovi najljući neprijatelji.
Tada je došla u posjetu i delegacija iz Sabora IZ BiH koja je trebala da napravi uvid u stanje. Oni su, kako se i očekivalo, došli da saslušaju svju i da naprave izvještaj za Sabor BiH.
Taj izvještaj nikada nisam dobio u ruke ali slušajući njegovo čitanje sam razumio da su oni napravili izvještaj iz kojeg jako teško stekneš dojam na čiju stranu naginje odnosno razumiješ ga kao nešto poprilično neutralno.
Na kraju se čekala odluka reis-ul uleme o produženju mandata muftji Đogiću.
Na moje lično razočaranje u Sarajevu nisu produžili mandat muftji Đogiću i smatram da je to bila greška ako ne zbog drugog onda sigurno zbog projekta izgradnje IKC kojemu je Đogić dao veliki doprinos i priveo projekat do 1. faze, a to je kupovina zemljišta.
Možda još veća greška koju je učinilo Sarajevo jeste to da nakon smjene muftije imenuje za koordinatora, njegovog najvećeg protivnika i onoga koji je vodio kampanju za njegovu smjenu Ibrahima ef. Malanovića. Pri tome zaboravljajući da je tom istom Malanoviću kao i svim ostalim članovima Mešihata, Sabor IZ u RS izglasao nepovjerenje. Tako je Sarajevo zanemarilo odluku našeg Sabora po tom pitanju, postavilo se na jednu stranu i priznalo pobjedu jednoj od »sukobljenih strana«.
Greška se očitava u tome da su svi oni koji su zagovarali muftju Đogića bili potpuno razočarani i izgubili svako povjerenje u vrh u Sarajevu, kao nekoga ko stvarno želi pomoći ovoj našoj zajendici. To nisu bili mudri potezi.
Time je došlo do stvarne podjele unutar zajednice na dvije strane.
Muftija Đogić nije priznao smjenu sa pozicije muftije jer ta nije bila u skladu sa zakonom R Slovenije. Zato nije napustio prostorije na Proletarskoj 4. Uspio je pravnim putem da se donekle odbrani u toj poziciji ali sada su te prostorije u rukama koordinatora Malanovića.
Po sudu kruži nekoliko tužbi unutar IZ.«
Do nas je došlo saznanje da su u 2005. godine sazvana dva sastanka Sabora, za koje ste Vi dali izjavu za medije da su nelegalni. Možete li našim čitateljima objasniti o čemu je stvar?
H.R.: »Krenut ću redom. Nakon smjene muftije Đogića odnosno sjednice Sabora IZ BiH na kojoj je donesena odluka da se muftiji Đogiću neće produžiti mandat i postavljenju Ibrahima ef. Malanovića za koordinatora svih poslova u IZ, je Malanović htio da sazove hitnu sjednicu Sabora IZ u RS. Tada je mene kontaktirao telefonom i rekao mi da bih trebao sazvati sjednicu. Taj poziv je bio u srijedu, a ja sam već najavio svoj dolazak roditeljima u Bosnu taj vikend. Malnović mi je rekao da moram sazvati sjednicu Sabora da potvrdimo odluke iz Sarajeva. Ja sam rekao da to nemogu izvesti ovaj vikend, jer sam odsutan, a i po propisima Statuta sjednica mora biti sazvana 8 dana prije. Takođe ja sam nisam mogao sazvati sjednicu bez potrebnih uslova (zahtjev Ľ sabornika). Takođe mi nije bilo jasno zašto je potrebno sazivati sjednicu Sabora IZ u RS kad postoje odluke Sabora IZ BiH koji je viši organ od našeg Sabora stoga mi nemožemo potvrđivati njihove odluke.
Nakon mog povratka iz BiH (u ponedeljak) sam bio jako iznenađen kada sam u skoro svim slovenskim medijima pročitao da sam ja izjavio odnosno zapisao da je muftija Đogić smjenjen. Nije mi bilo jasno o čemu se radi. Dobio sam informaciju da je sjednica Sabora održana taj vikend dok sam bio u BiH i da je njome predsjedavao drugi podpredsjednk Emir Begagić. Sabor je potvrdio odluke Sabora IZ BiH i dao obavijest za javnost u kojem je u potpisu stajalo predsjednik Sabora IZ u RS, Haris Rosić, a »za« je potpisan Emir Begagić.
Naravno novinari nisu dešifrovali potpis nego pročitali štampani napis tj. moje ime i prezime.
Znači, sjednica je nevažeća, jer je sazvana u kraćem roku nego što je potrebno (cca 3-4 dana), jer niko nije imao moje ovlaštenje za sazivanje sjednice i zato što je tada Sabor potvrđivao odluke višeg organa što je takođe mimo propisa. Takođe odluke tada donesene nisu ispravne jer ih mora potpisati predsjednik Sabora, kako nalaže Statut.
Još jednu potvrdu o tome da sam bio upravu mi je dao i sekretar IZ u BiH Muhamed Salkić u telefonskom razgovoru rekavši da nemože niko (slovenski Sabor) potvrđivati odluke višeg organa (bosanski Sabor). To je potvrdio i bivši predsjednik Sabora IZ u RS Nazif ef. Topuz na jednom od kasnijih sastnaka.
Ja ipak smatram da to nije bila slučajna greška nego planski izveden manevar incijatora sastanka kako bi pridobili neke dodatne dokumente i završili započeti posao.
O tome kako radi sadašnji koordinator i njegove kolege govori i nedavno sazivanje sjednice Sabora bez moga znanja. Naime, u nedelju 11.09.2005, je bila zakazana sjednica Sabora IZ u RS za koju sam takođe dobio poziv. Možete zamisliti moje čuđenje kada sam dobio pozivnicu za Sabor koju nisam ja poslao niti sam koga ovlastio za to. To je bio poziv na vanrednu sjednicu Sabora koju saziva ponovo drugi potpredsjednik Emir Begagić, a na zahtjev koordinatora Ibrahima Malanovića. Ponovo brdo grešaka u sazivanju sjednice. Krešenje Stauta uzduž i poprijeko.
Sjednica je bila planirana bez znanja predsjednika Sabora kao i bez znanja mog prvog zamjenika Alija Bislimaja. Koordinator je poslao zahtjev direktno drugom zamjeniku koji se očito uživio u ulogu predsjedavajučeg Sabora i odradi »posao« bez konsultiranja sa predsjednikom.
Takođe, koordinator svih poslova u IZ prema Statutu IZ u RS nema pravo da zahtjeva vanrednu sjednicu Sabora (ta funkcija u Statutu ne postoji).
U pozivu se pozivaju na 12. član Stauta IZ u RS koji govori o vjerskoj pouci. Znam da je čudno. I meni je bilo čudno da neko ko vrši takvu funkciju nezna razlikovati akte IZ. Vjerovatno su mislili se pozvati na 12. član Poslovnika o radu Sabora (nije isto što i Staut). Taj član govori o slučaju kada potpredsjednik saziva sjednicu Sabora u odsutnosti predsjednika. To je laž. Ja sam cijelo vrijeme prisutan u Sloveniji na svojoj stalnoj adresi. Niko nije provjerio moju prisutnost odnosno odsutnost. Doduše, jednom sam imao poziv od g. Malanovića na »mobilni« telefon u tom periodu na koji nisam odgovorio, što nemože biti dokaz moje odsutnosti.
Ponovo je preskočen i prvi potpredsjednik Sabora. Moram spomenuti da ja ne raspolažem niti pečatom nego je taj, po mojim zadnjim informacijama, kod sekretara Sabora Rame ef. Muzaferovića.
Takođe za Sabor nije bio poslat nikakav radni materijal što takođe zahtjeva Statut IZ u RS.
Za mene najžalosnija stvar jeste to da većina sabornika slijedi ovim potezima onih koji sazivaju ovakve sjednice i ne reaguje na nepravilnosti i kršenja Statuta. I prvi put (sjednica u maju) i sada sam uputio dopis sabornicima da se ne odazivaju ovakvim pozivima, da ne sudjeluju u spletkama, da tako krše Statut, itd. međutim odziv na takva upozorenja je jako slab. Svega nekoliko njih mi se javilo i odbilo sudjelovanje u ovim sastancima. Mislim da je Sabor itekako izgubio suverenitet i legitimitet.«
U časopisu »Delo« smo pročitali optužbu da u našem Saboru sjede ljudi koji nisu kvalifikovani za taj položaj. Po statutu sabornici moraju imati završenu srednju školu, a po riječima novinara »Dela« u našem Saboru sjedi velik broj ljudi koji toga nemaju. Da li Vi, kao predsjednik Sabora imate uvid u kvalifikovanost naših sabornika? Da li vam je poznato, kako je izborna komisija mogla prihvatiti izborne rezultate bez pravog znanja o kvalifikovanosti kandidata? Kakve korake mislite poduzeti Vi, kao predsjednik Sabora da objelodanite ove optužbe koje su jako ozbiljne, jer je Sabor vrhovni organ IZ u R Sloveniji?
H.R.: »Nemam tačnog uvida o tome kakva je obrazovna struktura naših sabornika. Sigurno je to da ima onih koji nemaju dovoljno visoko obrazovanje da bi sjedili u Saboru. Statut određuje da svi moraju imati najmanje srednju stručnu spremu. Koliko ja poznajem te ljude mislim da ima takvih. Nemam podatka koliko.
Nakon što sam počeo dobivati upozorenja da bi moglo biti takvih i da bi to trebalo provjeriti kako ne bi bilo bespotrebnih priča i sumnji, napisao sam dopis svim sabornicima da mi dostave potvrdu o obrazovanju. Do sada sam dobio samo dvije potvrde. Znam da su se neki rugali tom mom dopisu.
Ipak smatram da nisu krivi samo oni sabornici koji nemaju obrazovanje i sjede u Saboru za takvo stanje. Problem je puno dublji. Ti ljudi su se ipak prihavtili kandidature i niko nije imao da im kaže da to nemogu. Znam da je u vrijeme tih izbora bila prava rijetkost imati Statut IZ i znati neke njegove odredbe. Problem je u cijeloj organizaciji i u tome da već generacijama IZ vode oni koji nemaju adekvatno znanje za to. Ovo bih volio da bude kritika i onim obrazovanim ljudima koji bježe od kandidatura i angažmana u IZ. Kada bih se kandidirali obrazovani ljudi u organe IZ ovo stanje bih se brzo promjenulo.
Na same izbore izlazi vrlo malo džematlija što znači da je interes za stanje u zajednici i briga o tome ko će je voditi vrlo slaba.«
Kao predsjednik Sabora, a i školovan čovjek, sigurno jako dobro poznajete Statut IZ u R Sloveniji. Zanima nas, da li u statutu postoji kvalifikacija »Koordinatora IZ u R Sloveniji«, jer smo u medijima čitali da takvo nešto u statutu ne postoji? Kakve su ovlasti »koordinatora« i da li on u sebi sadrži vlast i prava Mešihata IZ u R Sloveniji kao vrhovnog izvršnog organa? Ako je to tako, to je jako velika moć u rukama samo jednog čovjeka, Zar nije?
H.R.: »U našem Statutu IZ u RS ne postoji funkcija »koordinatora svih poslova u IZ« koju sada vrši Ibrahim ef. Malanović, a na koju ga je imenovao Sabor IZ BiH. Koliko je meni poznato ne postoji nijedan akt koji određuje njegove ovlasti, dužnosti, prava, itd.
Ja nemam pojma zapravo o kakvoj funkciji se radi i kolike su njegove ovlasti. Nažalost mislim da on radi prema svom ličnom nahođenju što nikako nemože biti dobro za zajednicu. Moraju postojati akti koji to uređuju. Moram opet napomenuti da ti akti meni nisu poznati.
Druga žalostna činjenica, koju sam prije već spomenuo, jeste ta da je sadašnji koordinator bio član Mešihata kome je naš Sabor izglasao nepovjerenje. Znači da Rijaset i tamošnji Sabor nije uzeo u obzir tu našu odluku. Ne bih htio podcjenjivati ničije znanje i obrazovanje ali mislim takođe da nije na tu funkciju trebalo postaviti imama sa medresom dok smo u tom trenutku raspolagali sa nekoliko imama višeg/visokog obrazovanja. Pogotovo je trebalo birati osobu koja nije bila u direktnom sporu Mešihat – muftija.
Mene opet žalosti to da sabornici koji su izglasali nepovjerenje Malanoviću (17 sabornika izglasalo nepovjerenje, a 2 bila protiv) danas ga opet prihvataju kao svog vođu i odazivaju mu se na sporne pozive na sjednice Sabora dok mene, predsjednika, ignorišu.«
I za kraj, kako vi vidite rješenje za krizu u kojoj se nalazi IZ u R Sloveniji tokom čitave 2005. godine, i šta je na nama kao običnim džematlijama da pomognemo u procesu revitalizacije naše zajednice?
H.R.: »Moram spomenuti da sam dugo pokušavao biti (to mi je bilo praktično nametnuto) kao neki posrednik u sporu odnosno neko ko je probao iznaći riješenje koje bi bilo najbezbolnije za zajednicu. Teško sam se pomirio sa činjenicom da ja, civilno lice, posredujem i pokušavam pomiriti našu »ulemu«. Za mene je bila bolna činjenica da svi ti vjersko obrazovani ljudi, oni koji nas sa hutbi i drugih vazova uče o bratstvu muslimana o međusobnoj ljubavi, strpljenju i drugim vrlinama učestvuju u takvim sporovima i spuštaju se tako nisko. Od nas, običnih ljudi, pak očekuju da to podnesemo ljudski i posredujemo između njih. Moram priznati da su ti trenuci moga života bili jedni od najtežih, a Allah dž.š. zna šta će se desiti u budućnosti.
Slika koju sam vidio na raznim sastancima nije odražavala ništa dobro što se na kraju i pokazalo kao takvo. Moram reći da sam najveće razočaranje doživio kod imama uz nekoliko izuzetaka.
Kada su se stvari toliko zakomplikovale je bilo jasno da jedina stvar koja može napraviti neke pomake jesu izbori za sve organe IZ na nivou cijele Slovenije.
Međutim i ta ideja je naišla na gluhe uši. Ja sam uputio dopis sabornicima da naprave zahtjev za vanrednu sjednicu na kojoj bi raspisali vanredne izbore i tako probali makar malo popraviti naše stanje. Dobio sam jedan odgovor. Allahselamet.
Znači, ja smatram da jedini put koji će privesti ka nekom riješenju ove krize jesu izbori na nivou cijele IZ. Treba zamjenuti cijelu strukturu koja je proživila ovo teško razdoblje i sa svježima snagama ići ka rješenju. Mislim da je to najmirniji, najbezbolniji i najdemokratskiji i islamski način izlaska iz ove krize.
Takođe smatram da je ovo stanje u kome treba svaki pojedinac, svaki džematlija, musliman, da dadne svoj doprinos rješenju ove krize. Treba ustati iz mrtvila. Isto kao što nas zanima šta se dešavau našoj porodici, borimo se za svoju djecu i svoje bližnje, moramo se brinuti i o tome šta nam se dešava u zajednici koju nesmijemo prepustiti pojednicima ma ko on bio. To je naša zajednica i živi zahvaljujući nama. Allah dž.š. neće promjenuti stanje jednog naroda dok on ne promjeni sebe. Nesmijemo dozvoliti da samo dolazimo u mesdžid, kalnjamo, odemo kući i više nas ništa ne interesuje. Svi smo odgovorni za ovakvo stanje i ako se ne promjeni na bolje opet svi zajedno snosimo krivicu. Potrebno je da se što više interesujemo o tome šta se dešava u zajednici. Treba da pitamo, pohvalimo i kritikujemo naše vođe. Jedino tako će mo izgraditi čvrstu zajednicu u kojoj neće biti mjesta onima koji žele da je ruše.
Uvijek se dešava da šaćica onih koji prave belaj u zajednici izguraju sve one sa iskrenom namjerom i onda vladaju kako hoće. Mislim da tome treba stati na kraj. Ovdje ću ponovo apelovati na ljude obrazovane i one iskrene vjernike koji žele dobro zajednici i muslimanima i koji žele raditi za islam samo i isključivo radi Allaovog dž.š. zadovoljstva da podignu svoja sidra i uključe se u rad zajednice. Nemojmo dozvoliti da se ove stvari dešavaju mimo nas. Put je težak i mukotrpan ali Allah dž.š. je uz strpljive.
Na kraju bi zaključio sa riječima našeg prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića (rahmetullahi alejhi): »Islam i Kur'an su dvije previše ozbiljne stvari da bi ih smjeli samo hodžama povjeriti«.«
Molimo Uzvišenog Allaha, da Vas nagradi za vaš trud i vaše vrijeme kojeg ulažete na polju Islama, kao i istine koja treba da dođe do naših džematlija.
H.R.: »Amin! Neka Allah dž.š. i vas nagradi i molim Allaha dž.š. da nas učvrsti na putu istine i podari nam svoju milost i bereket, ojača našu zajednicu i pomogne da izađemo iz ove krize.
Svim muslimanima Slovenije želim da u hajru provedu nastupajuće mubarek dane mjeseca Ramazana i neka u tim mubarek danima upute dovu Allahu dž.š. za boljitak naše zajednice.«
dipl. građ. ing. HARISOM ROSIĆEM
Drago nam je da ste pristali na ovaj razgovor, da na ovaj način upoznamo naše čitatelje o događajima unutar naše Islamske zajednice. Za početak, da se nam u kratko predstavite.
H.R.: »Ovo je vjerovatno najteže pitanje. Rođen sam 1975 godine u Jajcu, a živio do rata 1992 u Donjem Vakufu. Uz rat sam izbjegao u Sloveniju gdje sam završio srednju mašinsku tehničku školu. Poslije toga sam se upisao na građevinski fakultet gdje sam nedavno diplomirao.
Zaposlen sam kao projektant građevinskih konstrukcija. Oženjen sam i imam jednu trogodišnju kćekicu, a uskoro inšaAllah, očekujem i drugo dijete.
U IZ sam se aktivno uključio prije cca 5 godina i na prošlim izborima kandidirao u Sabor IZ u RS. Predsjednikom Sabora sam postao nakon ostavke bivšeg predsjednika.«
Mnogim muslimanima u Ljubljani, pa i u čitavoj Sloveniji ste poznati kao mladi intelektualac i aktivista unutar IZ u R Sloveniji koji pokušava popraviti i izboljšati stanje IZ u R Sloveniji. Naše čitaoce zanima, kakvo je stvarno stanje u našoj zajednici nakon svih stresnih događaja koji su se desili u ovoj 2005. godini?
H.R.: »Vrlo teško je opisati situaciju unutar IZ u nekoliko rečenica. Desile su se neke stvari koje su našu zajednicu dovele u takvo stanje koje ne pamte ni najstarije džematlije odnosno pioniri ove zajednice. Mislim da situaciju najbolje definiše izraz »kriza institucije«. Bit ću direktan. Mislim da trenutno vlada jedno opšte bezvlašće odnosno stanje u kome nikome nije jasno ko je taj ko vodi glavnu riječ. U IZ ne postoji autoritet koji bi bio u stanju da okupi jednu kritičnu masu odnosno da je u stanju posredovati u riješenju situacije.
Nažalost mislim da nijedan oragan unutar IZ nema moći da trenutno riješi situaciju ukoliko ne bi bilo suradnje svih ostalih organa odnosno ako ne bi bilo prihvaćeno od strane vjernika.
Sad će te se vjerovatno zapitati kako to da ja kao predsjednik Sabora tvrdim da ni Sabor nema takve moći. IZ nema aparata koji nekoga prisiljavaju da nešto uradi ukoliko je to njegova dužnost zato smo često imali problema da niži organi nisu poštovali odluke viših organa.
To je naravno slabo za zajednicu.
Stanje u zajednici je stvarno postalo »stresno« nakon sukoba bivšeg predsjednika Sabora Smajića i bivšeg muftije Đogića. Drugi događaj koji je još više doprinjeo takvom stanju jeste zadnja sjednica Mešihata gdje su članovi Mešihata izglasali »nepovjerenje« tadašnjem muftiji Đogiću.
Sve stvari su se događale u kontekstu međuljudskih odnosa i sukobu interesa. Mešihat je ostavio tadašnjeg muftiju na cijedilu i iz za mene sasvim nebitnih razloga tražili njegovu smjenu. Ja sam ubijeđen da to nije mogao biti nepogodniji trenutak za promjene koje su zamislili članovi Mešihata. Niko u tom trenutku nije razmišljao o projektu IKC koji je bio na pragu riješenja. Radilo se o ličnim zamjerkama i sukobima koji su se rješavali preko leđa IZ.
Kada se desio taj preokret, iz povjerenja u nepovjerenje muftji te četvorice članova (3 imama i sekretar), je nevjerovatno kako su se stvari potpuno zarotirale. Većina članova organa IZ je promjenulo svoje mišljenje o muftiji bukvalno preko noći. Njegovi najveći zagovornici su postali njegovi najljući neprijatelji.
Tada je došla u posjetu i delegacija iz Sabora IZ BiH koja je trebala da napravi uvid u stanje. Oni su, kako se i očekivalo, došli da saslušaju svju i da naprave izvještaj za Sabor BiH.
Taj izvještaj nikada nisam dobio u ruke ali slušajući njegovo čitanje sam razumio da su oni napravili izvještaj iz kojeg jako teško stekneš dojam na čiju stranu naginje odnosno razumiješ ga kao nešto poprilično neutralno.
Na kraju se čekala odluka reis-ul uleme o produženju mandata muftji Đogiću.
Na moje lično razočaranje u Sarajevu nisu produžili mandat muftji Đogiću i smatram da je to bila greška ako ne zbog drugog onda sigurno zbog projekta izgradnje IKC kojemu je Đogić dao veliki doprinos i priveo projekat do 1. faze, a to je kupovina zemljišta.
Možda još veća greška koju je učinilo Sarajevo jeste to da nakon smjene muftije imenuje za koordinatora, njegovog najvećeg protivnika i onoga koji je vodio kampanju za njegovu smjenu Ibrahima ef. Malanovića. Pri tome zaboravljajući da je tom istom Malanoviću kao i svim ostalim članovima Mešihata, Sabor IZ u RS izglasao nepovjerenje. Tako je Sarajevo zanemarilo odluku našeg Sabora po tom pitanju, postavilo se na jednu stranu i priznalo pobjedu jednoj od »sukobljenih strana«.
Greška se očitava u tome da su svi oni koji su zagovarali muftju Đogića bili potpuno razočarani i izgubili svako povjerenje u vrh u Sarajevu, kao nekoga ko stvarno želi pomoći ovoj našoj zajendici. To nisu bili mudri potezi.
Time je došlo do stvarne podjele unutar zajednice na dvije strane.
Muftija Đogić nije priznao smjenu sa pozicije muftije jer ta nije bila u skladu sa zakonom R Slovenije. Zato nije napustio prostorije na Proletarskoj 4. Uspio je pravnim putem da se donekle odbrani u toj poziciji ali sada su te prostorije u rukama koordinatora Malanovića.
Po sudu kruži nekoliko tužbi unutar IZ.«
Do nas je došlo saznanje da su u 2005. godine sazvana dva sastanka Sabora, za koje ste Vi dali izjavu za medije da su nelegalni. Možete li našim čitateljima objasniti o čemu je stvar?
H.R.: »Krenut ću redom. Nakon smjene muftije Đogića odnosno sjednice Sabora IZ BiH na kojoj je donesena odluka da se muftiji Đogiću neće produžiti mandat i postavljenju Ibrahima ef. Malanovića za koordinatora svih poslova u IZ, je Malanović htio da sazove hitnu sjednicu Sabora IZ u RS. Tada je mene kontaktirao telefonom i rekao mi da bih trebao sazvati sjednicu. Taj poziv je bio u srijedu, a ja sam već najavio svoj dolazak roditeljima u Bosnu taj vikend. Malnović mi je rekao da moram sazvati sjednicu Sabora da potvrdimo odluke iz Sarajeva. Ja sam rekao da to nemogu izvesti ovaj vikend, jer sam odsutan, a i po propisima Statuta sjednica mora biti sazvana 8 dana prije. Takođe ja sam nisam mogao sazvati sjednicu bez potrebnih uslova (zahtjev Ľ sabornika). Takođe mi nije bilo jasno zašto je potrebno sazivati sjednicu Sabora IZ u RS kad postoje odluke Sabora IZ BiH koji je viši organ od našeg Sabora stoga mi nemožemo potvrđivati njihove odluke.
Nakon mog povratka iz BiH (u ponedeljak) sam bio jako iznenađen kada sam u skoro svim slovenskim medijima pročitao da sam ja izjavio odnosno zapisao da je muftija Đogić smjenjen. Nije mi bilo jasno o čemu se radi. Dobio sam informaciju da je sjednica Sabora održana taj vikend dok sam bio u BiH i da je njome predsjedavao drugi podpredsjednk Emir Begagić. Sabor je potvrdio odluke Sabora IZ BiH i dao obavijest za javnost u kojem je u potpisu stajalo predsjednik Sabora IZ u RS, Haris Rosić, a »za« je potpisan Emir Begagić.
Naravno novinari nisu dešifrovali potpis nego pročitali štampani napis tj. moje ime i prezime.
Znači, sjednica je nevažeća, jer je sazvana u kraćem roku nego što je potrebno (cca 3-4 dana), jer niko nije imao moje ovlaštenje za sazivanje sjednice i zato što je tada Sabor potvrđivao odluke višeg organa što je takođe mimo propisa. Takođe odluke tada donesene nisu ispravne jer ih mora potpisati predsjednik Sabora, kako nalaže Statut.
Još jednu potvrdu o tome da sam bio upravu mi je dao i sekretar IZ u BiH Muhamed Salkić u telefonskom razgovoru rekavši da nemože niko (slovenski Sabor) potvrđivati odluke višeg organa (bosanski Sabor). To je potvrdio i bivši predsjednik Sabora IZ u RS Nazif ef. Topuz na jednom od kasnijih sastnaka.
Ja ipak smatram da to nije bila slučajna greška nego planski izveden manevar incijatora sastanka kako bi pridobili neke dodatne dokumente i završili započeti posao.
O tome kako radi sadašnji koordinator i njegove kolege govori i nedavno sazivanje sjednice Sabora bez moga znanja. Naime, u nedelju 11.09.2005, je bila zakazana sjednica Sabora IZ u RS za koju sam takođe dobio poziv. Možete zamisliti moje čuđenje kada sam dobio pozivnicu za Sabor koju nisam ja poslao niti sam koga ovlastio za to. To je bio poziv na vanrednu sjednicu Sabora koju saziva ponovo drugi potpredsjednik Emir Begagić, a na zahtjev koordinatora Ibrahima Malanovića. Ponovo brdo grešaka u sazivanju sjednice. Krešenje Stauta uzduž i poprijeko.
Sjednica je bila planirana bez znanja predsjednika Sabora kao i bez znanja mog prvog zamjenika Alija Bislimaja. Koordinator je poslao zahtjev direktno drugom zamjeniku koji se očito uživio u ulogu predsjedavajučeg Sabora i odradi »posao« bez konsultiranja sa predsjednikom.
Takođe, koordinator svih poslova u IZ prema Statutu IZ u RS nema pravo da zahtjeva vanrednu sjednicu Sabora (ta funkcija u Statutu ne postoji).
U pozivu se pozivaju na 12. član Stauta IZ u RS koji govori o vjerskoj pouci. Znam da je čudno. I meni je bilo čudno da neko ko vrši takvu funkciju nezna razlikovati akte IZ. Vjerovatno su mislili se pozvati na 12. član Poslovnika o radu Sabora (nije isto što i Staut). Taj član govori o slučaju kada potpredsjednik saziva sjednicu Sabora u odsutnosti predsjednika. To je laž. Ja sam cijelo vrijeme prisutan u Sloveniji na svojoj stalnoj adresi. Niko nije provjerio moju prisutnost odnosno odsutnost. Doduše, jednom sam imao poziv od g. Malanovića na »mobilni« telefon u tom periodu na koji nisam odgovorio, što nemože biti dokaz moje odsutnosti.
Ponovo je preskočen i prvi potpredsjednik Sabora. Moram spomenuti da ja ne raspolažem niti pečatom nego je taj, po mojim zadnjim informacijama, kod sekretara Sabora Rame ef. Muzaferovića.
Takođe za Sabor nije bio poslat nikakav radni materijal što takođe zahtjeva Statut IZ u RS.
Za mene najžalosnija stvar jeste to da većina sabornika slijedi ovim potezima onih koji sazivaju ovakve sjednice i ne reaguje na nepravilnosti i kršenja Statuta. I prvi put (sjednica u maju) i sada sam uputio dopis sabornicima da se ne odazivaju ovakvim pozivima, da ne sudjeluju u spletkama, da tako krše Statut, itd. međutim odziv na takva upozorenja je jako slab. Svega nekoliko njih mi se javilo i odbilo sudjelovanje u ovim sastancima. Mislim da je Sabor itekako izgubio suverenitet i legitimitet.«
U časopisu »Delo« smo pročitali optužbu da u našem Saboru sjede ljudi koji nisu kvalifikovani za taj položaj. Po statutu sabornici moraju imati završenu srednju školu, a po riječima novinara »Dela« u našem Saboru sjedi velik broj ljudi koji toga nemaju. Da li Vi, kao predsjednik Sabora imate uvid u kvalifikovanost naših sabornika? Da li vam je poznato, kako je izborna komisija mogla prihvatiti izborne rezultate bez pravog znanja o kvalifikovanosti kandidata? Kakve korake mislite poduzeti Vi, kao predsjednik Sabora da objelodanite ove optužbe koje su jako ozbiljne, jer je Sabor vrhovni organ IZ u R Sloveniji?
H.R.: »Nemam tačnog uvida o tome kakva je obrazovna struktura naših sabornika. Sigurno je to da ima onih koji nemaju dovoljno visoko obrazovanje da bi sjedili u Saboru. Statut određuje da svi moraju imati najmanje srednju stručnu spremu. Koliko ja poznajem te ljude mislim da ima takvih. Nemam podatka koliko.
Nakon što sam počeo dobivati upozorenja da bi moglo biti takvih i da bi to trebalo provjeriti kako ne bi bilo bespotrebnih priča i sumnji, napisao sam dopis svim sabornicima da mi dostave potvrdu o obrazovanju. Do sada sam dobio samo dvije potvrde. Znam da su se neki rugali tom mom dopisu.
Ipak smatram da nisu krivi samo oni sabornici koji nemaju obrazovanje i sjede u Saboru za takvo stanje. Problem je puno dublji. Ti ljudi su se ipak prihavtili kandidature i niko nije imao da im kaže da to nemogu. Znam da je u vrijeme tih izbora bila prava rijetkost imati Statut IZ i znati neke njegove odredbe. Problem je u cijeloj organizaciji i u tome da već generacijama IZ vode oni koji nemaju adekvatno znanje za to. Ovo bih volio da bude kritika i onim obrazovanim ljudima koji bježe od kandidatura i angažmana u IZ. Kada bih se kandidirali obrazovani ljudi u organe IZ ovo stanje bih se brzo promjenulo.
Na same izbore izlazi vrlo malo džematlija što znači da je interes za stanje u zajednici i briga o tome ko će je voditi vrlo slaba.«
Kao predsjednik Sabora, a i školovan čovjek, sigurno jako dobro poznajete Statut IZ u R Sloveniji. Zanima nas, da li u statutu postoji kvalifikacija »Koordinatora IZ u R Sloveniji«, jer smo u medijima čitali da takvo nešto u statutu ne postoji? Kakve su ovlasti »koordinatora« i da li on u sebi sadrži vlast i prava Mešihata IZ u R Sloveniji kao vrhovnog izvršnog organa? Ako je to tako, to je jako velika moć u rukama samo jednog čovjeka, Zar nije?
H.R.: »U našem Statutu IZ u RS ne postoji funkcija »koordinatora svih poslova u IZ« koju sada vrši Ibrahim ef. Malanović, a na koju ga je imenovao Sabor IZ BiH. Koliko je meni poznato ne postoji nijedan akt koji određuje njegove ovlasti, dužnosti, prava, itd.
Ja nemam pojma zapravo o kakvoj funkciji se radi i kolike su njegove ovlasti. Nažalost mislim da on radi prema svom ličnom nahođenju što nikako nemože biti dobro za zajednicu. Moraju postojati akti koji to uređuju. Moram opet napomenuti da ti akti meni nisu poznati.
Druga žalostna činjenica, koju sam prije već spomenuo, jeste ta da je sadašnji koordinator bio član Mešihata kome je naš Sabor izglasao nepovjerenje. Znači da Rijaset i tamošnji Sabor nije uzeo u obzir tu našu odluku. Ne bih htio podcjenjivati ničije znanje i obrazovanje ali mislim takođe da nije na tu funkciju trebalo postaviti imama sa medresom dok smo u tom trenutku raspolagali sa nekoliko imama višeg/visokog obrazovanja. Pogotovo je trebalo birati osobu koja nije bila u direktnom sporu Mešihat – muftija.
Mene opet žalosti to da sabornici koji su izglasali nepovjerenje Malanoviću (17 sabornika izglasalo nepovjerenje, a 2 bila protiv) danas ga opet prihvataju kao svog vođu i odazivaju mu se na sporne pozive na sjednice Sabora dok mene, predsjednika, ignorišu.«
I za kraj, kako vi vidite rješenje za krizu u kojoj se nalazi IZ u R Sloveniji tokom čitave 2005. godine, i šta je na nama kao običnim džematlijama da pomognemo u procesu revitalizacije naše zajednice?
H.R.: »Moram spomenuti da sam dugo pokušavao biti (to mi je bilo praktično nametnuto) kao neki posrednik u sporu odnosno neko ko je probao iznaći riješenje koje bi bilo najbezbolnije za zajednicu. Teško sam se pomirio sa činjenicom da ja, civilno lice, posredujem i pokušavam pomiriti našu »ulemu«. Za mene je bila bolna činjenica da svi ti vjersko obrazovani ljudi, oni koji nas sa hutbi i drugih vazova uče o bratstvu muslimana o međusobnoj ljubavi, strpljenju i drugim vrlinama učestvuju u takvim sporovima i spuštaju se tako nisko. Od nas, običnih ljudi, pak očekuju da to podnesemo ljudski i posredujemo između njih. Moram priznati da su ti trenuci moga života bili jedni od najtežih, a Allah dž.š. zna šta će se desiti u budućnosti.
Slika koju sam vidio na raznim sastancima nije odražavala ništa dobro što se na kraju i pokazalo kao takvo. Moram reći da sam najveće razočaranje doživio kod imama uz nekoliko izuzetaka.
Kada su se stvari toliko zakomplikovale je bilo jasno da jedina stvar koja može napraviti neke pomake jesu izbori za sve organe IZ na nivou cijele Slovenije.
Međutim i ta ideja je naišla na gluhe uši. Ja sam uputio dopis sabornicima da naprave zahtjev za vanrednu sjednicu na kojoj bi raspisali vanredne izbore i tako probali makar malo popraviti naše stanje. Dobio sam jedan odgovor. Allahselamet.
Znači, ja smatram da jedini put koji će privesti ka nekom riješenju ove krize jesu izbori na nivou cijele IZ. Treba zamjenuti cijelu strukturu koja je proživila ovo teško razdoblje i sa svježima snagama ići ka rješenju. Mislim da je to najmirniji, najbezbolniji i najdemokratskiji i islamski način izlaska iz ove krize.
Takođe smatram da je ovo stanje u kome treba svaki pojedinac, svaki džematlija, musliman, da dadne svoj doprinos rješenju ove krize. Treba ustati iz mrtvila. Isto kao što nas zanima šta se dešavau našoj porodici, borimo se za svoju djecu i svoje bližnje, moramo se brinuti i o tome šta nam se dešava u zajednici koju nesmijemo prepustiti pojednicima ma ko on bio. To je naša zajednica i živi zahvaljujući nama. Allah dž.š. neće promjenuti stanje jednog naroda dok on ne promjeni sebe. Nesmijemo dozvoliti da samo dolazimo u mesdžid, kalnjamo, odemo kući i više nas ništa ne interesuje. Svi smo odgovorni za ovakvo stanje i ako se ne promjeni na bolje opet svi zajedno snosimo krivicu. Potrebno je da se što više interesujemo o tome šta se dešava u zajednici. Treba da pitamo, pohvalimo i kritikujemo naše vođe. Jedino tako će mo izgraditi čvrstu zajednicu u kojoj neće biti mjesta onima koji žele da je ruše.
Uvijek se dešava da šaćica onih koji prave belaj u zajednici izguraju sve one sa iskrenom namjerom i onda vladaju kako hoće. Mislim da tome treba stati na kraj. Ovdje ću ponovo apelovati na ljude obrazovane i one iskrene vjernike koji žele dobro zajednici i muslimanima i koji žele raditi za islam samo i isključivo radi Allaovog dž.š. zadovoljstva da podignu svoja sidra i uključe se u rad zajednice. Nemojmo dozvoliti da se ove stvari dešavaju mimo nas. Put je težak i mukotrpan ali Allah dž.š. je uz strpljive.
Na kraju bi zaključio sa riječima našeg prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića (rahmetullahi alejhi): »Islam i Kur'an su dvije previše ozbiljne stvari da bi ih smjeli samo hodžama povjeriti«.«
Molimo Uzvišenog Allaha, da Vas nagradi za vaš trud i vaše vrijeme kojeg ulažete na polju Islama, kao i istine koja treba da dođe do naših džematlija.
H.R.: »Amin! Neka Allah dž.š. i vas nagradi i molim Allaha dž.š. da nas učvrsti na putu istine i podari nam svoju milost i bereket, ojača našu zajednicu i pomogne da izađemo iz ove krize.
Svim muslimanima Slovenije želim da u hajru provedu nastupajuće mubarek dane mjeseca Ramazana i neka u tim mubarek danima upute dovu Allahu dž.š. za boljitak naše zajednice.«