#1 " Mrtvo more u BiH " ili :zasto cutimo
Posted: 19/11/2005 20:00
Domanović /opet/ među nama
«Mrtvo more» u BiH…
Političari se prepucavaju i bogate , država i parlamenti u stalnoj krizi i zezanju , siromaštvo je sve bliže a Evropa sve dalje … A mi ćutimo!
Ne tako davno , na jednom od bezbrojnih skupova na kojima se pametuje o Bosni i Hercegovini ,Kristijan Švarc Šiling /sjećate se - međunarodni medijator u BiH / govoreći o budućnosti našoj , naglasio je « da za proces pomirenja i stvaranje istinske građanske države treba da prođe čitava jedna generacija. « Međutim « , dodao je Šiling , « za to nema vremena». « Bosna, ako se sada ne ukrca u voz za Evropu» izgubiće ga možda i trajno» , rekao je njemački diplomata…
I ? Što pominjem ovo Šilingovo proročanstvo i kakve uopšte veze s nama ima bilo kakav voz ?
Zato što ima . Pogotovo kada je u pitanju ukrcavanje nas , takozvanih «običnih» / kako je tek sa «neobičnim» / građana u voz kojim se ide u Evropu i putuje dalje , a da ne moramo danima čučati i moliti za vize ,
Ima , zato što svako realan lijepo vidi kako pored nas promiče posljednji vagon tog voza u koji su smjestili samo oni koji poštuju pravila za dobijanje karata.Voz odmiče a šefovi stanica a bogami i kondukteri su vrlo strogi. I ljuti. Mogu to.
Jer , voz još uvjek nije naš i mi ne utičemo ni na red vožnje ni na organizatore putovanja. Ali , ako su oni / za sada / izvan našeg dometa itekako je upitno koliko smo pokušali uticati na « naše mašinovođe» koji nas u daleku Evropu žele povesti kolosijekom samo « njihovog « naroda , samo
«njihove « nacije , i naravno , sve to pod budnom pažnjom i kontrolom samo njihove stranke . Zar , zaista , nije apsurdna , iluzorna pa čak i bezobrazna sva priča o pridruživanju evropskoj , u situaciji kada je Bosansko- Hercegovačka porodica podijeljena , rascjepkana , u stanju urušavanja njenih temeljnih i vjekovnih vrijednosti ? U situaciji kada je u nas na sceni, nigdje u svijetu prisutna kombinacija neke vrste supstrata parlamentarne demokratije i neproglašane ali posve vidljive diktature protektorata? Koje gotovo do krajnosti isključuju poziciju građanina – pojedinca. Čijih prava , sloboda , interesa , želja , vizija inače nigdje nema ,/ pa ni Ustavu BiH / . Građanina totalno zaboravljenog i izgubljenog i u danima , mjesecima , godinama stručno proizvođenih i naravno fingiranih parlamentarnih i političkih kriza<< / a zar kriza ne traje sve ovo vrijeme postdejtonskih zavrzlama u BiH ,/ koja je , ma , jasno je to svakom ko hoće i želi da misli , samo nastavak « hladnog rata « za pozicije , fotelje , očuvanje visokih benificija i kontrole nad svim što donosi novac. Kakvi nacionalni interesi , kakva zaštita vlastitog naroda – sve je to samo koska bačena da bismo se oko nje gložili zaboravljajući na prazne džepove i prazne stomake , da bismo zaboravili da tragamo za uzrocima takvog stanja…
Naša sudbina je , ovih dana je to tako očigledno , u rukama vladara koji o nama odlučuju gledajući se fol poprijeko iza /pregovaračkih / stolova ostavljajući « svoje « narode u ponovo iskopanim političkim « rovovima « ,
/zamalo da napišem , valjda zbog rime , torovima / . Potom odu na « istorijsko zasjedanje « , naravno , u neku od turistčkih destinacija ili po naredbi njihovih inostranih mentora , skoknu do Brisela ili Vašingtona. Malo se pije , malo se jede , ispriča se pokoji vic i sve je opet OK . Ulicama i sokocima « naše zemlje ponosne « opet mogu da poteku med , mlijeko i pjesme. Uz put nam , naši izabrani , u prigodama koje njima odgovaraju , poručuju kako nam je dobro ma koliko nam je loše!
A , je li nam loše. ?
Ja mislim da jeste . Jako , jako loše !
Bogati su sve bogatiji . I traže još više.
Siromašniji su sve siromašniji . I sve ih je više.
A mi ćutimo.
Lopovluk , korupcija , prevare , zloupotrebe pozicija i funkcija prestali su biti izuzetak i postaju pravilo funkcionisanja na svim nivoima vlasti , toliko uobičajeno i često da se oni koji se tako ne ponašaju mogu smatrati čudacima.
A mi ćutimo.
Parlamentarci napravili cirkus i sprdačinu od raznoraznih skupština i ostalih zakonodavnih organa , rade u interesu građana da se sve praši.
A mi ćutimo.
Negdje tu , možda blizu nas i po našim susjedstvima i komšilucima , pod zaštitom njihovih slobodarskih sunarodnika , šetkaju se ratni zločinci.
A mi ćutimo.
Jedan Visoki predstavnik i desetine njegovih niskih zamjenika treniraju na nama sve poznate i najčešće posve nove oblike i metode « demokratije « dok im naši mali predstavnici , dobrodušno nasmijani i ujedinjeni u poniznosti oduševljeno aplaudiraju ..» Vi ste naš , do sada najbolji , prinudni upravnik , gospodine visoki…»
A mi ćutimo.
Prodaju naše fabrike , naše firme , naše « maršalke « , uskoro će na red doći naši putevi , naše rijeke , šume / pardon , njih jesu već odavno/ ...naše nebo...
A mi ćutimo.
Jer , nemamo vremena da mislimo.
Nemamo vremena da kažemo.
Nemamo vremena da zastanemo i kažemo : ovo ništa ne valja!
Nemamo vremena jer se igramo – demokratije !
Koja , u ovakvoj Bosni i Hercegovini kakva jeste i uz nas ovakve kakvi jesmo
nije ništo drugo do nova knjiga Utopije. Sanovnik , u najboljem slučaju.
A mi ćutimo.
Bosnom i Hercegovinom tutnji nepodnošljiva tišina opšteg defetizma i apatije , širi se i razlijeva Domanovićevo « Mrtvo more «!
U kom se , ne progovorimo li hitno suglasjem istine i ideje , na kraju storije, možemo svi lijepo i sigurno podaviti…
Hoćemo li,,,,?
GROZD Gorazde
«Mrtvo more» u BiH…
Političari se prepucavaju i bogate , država i parlamenti u stalnoj krizi i zezanju , siromaštvo je sve bliže a Evropa sve dalje … A mi ćutimo!
Ne tako davno , na jednom od bezbrojnih skupova na kojima se pametuje o Bosni i Hercegovini ,Kristijan Švarc Šiling /sjećate se - međunarodni medijator u BiH / govoreći o budućnosti našoj , naglasio je « da za proces pomirenja i stvaranje istinske građanske države treba da prođe čitava jedna generacija. « Međutim « , dodao je Šiling , « za to nema vremena». « Bosna, ako se sada ne ukrca u voz za Evropu» izgubiće ga možda i trajno» , rekao je njemački diplomata…
I ? Što pominjem ovo Šilingovo proročanstvo i kakve uopšte veze s nama ima bilo kakav voz ?
Zato što ima . Pogotovo kada je u pitanju ukrcavanje nas , takozvanih «običnih» / kako je tek sa «neobičnim» / građana u voz kojim se ide u Evropu i putuje dalje , a da ne moramo danima čučati i moliti za vize ,
Ima , zato što svako realan lijepo vidi kako pored nas promiče posljednji vagon tog voza u koji su smjestili samo oni koji poštuju pravila za dobijanje karata.Voz odmiče a šefovi stanica a bogami i kondukteri su vrlo strogi. I ljuti. Mogu to.
Jer , voz još uvjek nije naš i mi ne utičemo ni na red vožnje ni na organizatore putovanja. Ali , ako su oni / za sada / izvan našeg dometa itekako je upitno koliko smo pokušali uticati na « naše mašinovođe» koji nas u daleku Evropu žele povesti kolosijekom samo « njihovog « naroda , samo
«njihove « nacije , i naravno , sve to pod budnom pažnjom i kontrolom samo njihove stranke . Zar , zaista , nije apsurdna , iluzorna pa čak i bezobrazna sva priča o pridruživanju evropskoj , u situaciji kada je Bosansko- Hercegovačka porodica podijeljena , rascjepkana , u stanju urušavanja njenih temeljnih i vjekovnih vrijednosti ? U situaciji kada je u nas na sceni, nigdje u svijetu prisutna kombinacija neke vrste supstrata parlamentarne demokratije i neproglašane ali posve vidljive diktature protektorata? Koje gotovo do krajnosti isključuju poziciju građanina – pojedinca. Čijih prava , sloboda , interesa , želja , vizija inače nigdje nema ,/ pa ni Ustavu BiH / . Građanina totalno zaboravljenog i izgubljenog i u danima , mjesecima , godinama stručno proizvođenih i naravno fingiranih parlamentarnih i političkih kriza<< / a zar kriza ne traje sve ovo vrijeme postdejtonskih zavrzlama u BiH ,/ koja je , ma , jasno je to svakom ko hoće i želi da misli , samo nastavak « hladnog rata « za pozicije , fotelje , očuvanje visokih benificija i kontrole nad svim što donosi novac. Kakvi nacionalni interesi , kakva zaštita vlastitog naroda – sve je to samo koska bačena da bismo se oko nje gložili zaboravljajući na prazne džepove i prazne stomake , da bismo zaboravili da tragamo za uzrocima takvog stanja…
Naša sudbina je , ovih dana je to tako očigledno , u rukama vladara koji o nama odlučuju gledajući se fol poprijeko iza /pregovaračkih / stolova ostavljajući « svoje « narode u ponovo iskopanim političkim « rovovima « ,
/zamalo da napišem , valjda zbog rime , torovima / . Potom odu na « istorijsko zasjedanje « , naravno , u neku od turistčkih destinacija ili po naredbi njihovih inostranih mentora , skoknu do Brisela ili Vašingtona. Malo se pije , malo se jede , ispriča se pokoji vic i sve je opet OK . Ulicama i sokocima « naše zemlje ponosne « opet mogu da poteku med , mlijeko i pjesme. Uz put nam , naši izabrani , u prigodama koje njima odgovaraju , poručuju kako nam je dobro ma koliko nam je loše!
A , je li nam loše. ?
Ja mislim da jeste . Jako , jako loše !
Bogati su sve bogatiji . I traže još više.
Siromašniji su sve siromašniji . I sve ih je više.
A mi ćutimo.
Lopovluk , korupcija , prevare , zloupotrebe pozicija i funkcija prestali su biti izuzetak i postaju pravilo funkcionisanja na svim nivoima vlasti , toliko uobičajeno i često da se oni koji se tako ne ponašaju mogu smatrati čudacima.
A mi ćutimo.
Parlamentarci napravili cirkus i sprdačinu od raznoraznih skupština i ostalih zakonodavnih organa , rade u interesu građana da se sve praši.
A mi ćutimo.
Negdje tu , možda blizu nas i po našim susjedstvima i komšilucima , pod zaštitom njihovih slobodarskih sunarodnika , šetkaju se ratni zločinci.
A mi ćutimo.
Jedan Visoki predstavnik i desetine njegovih niskih zamjenika treniraju na nama sve poznate i najčešće posve nove oblike i metode « demokratije « dok im naši mali predstavnici , dobrodušno nasmijani i ujedinjeni u poniznosti oduševljeno aplaudiraju ..» Vi ste naš , do sada najbolji , prinudni upravnik , gospodine visoki…»
A mi ćutimo.
Prodaju naše fabrike , naše firme , naše « maršalke « , uskoro će na red doći naši putevi , naše rijeke , šume / pardon , njih jesu već odavno/ ...naše nebo...
A mi ćutimo.
Jer , nemamo vremena da mislimo.
Nemamo vremena da kažemo.
Nemamo vremena da zastanemo i kažemo : ovo ništa ne valja!
Nemamo vremena jer se igramo – demokratije !
Koja , u ovakvoj Bosni i Hercegovini kakva jeste i uz nas ovakve kakvi jesmo
nije ništo drugo do nova knjiga Utopije. Sanovnik , u najboljem slučaju.
A mi ćutimo.
Bosnom i Hercegovinom tutnji nepodnošljiva tišina opšteg defetizma i apatije , širi se i razlijeva Domanovićevo « Mrtvo more «!
U kom se , ne progovorimo li hitno suglasjem istine i ideje , na kraju storije, možemo svi lijepo i sigurno podaviti…
Hoćemo li,,,,?
GROZD Gorazde