#1 Ratne ljubavi
Posted: 11/11/2005 12:59
Bila tema ranije na ovom cijenjenom forumu ali sta fali opet
Dakle, svi znamo da su u ratu emocije bile kudikamo jace, ljudi prisniji i slicno.
Pitam vas jeste li u ratu mozda dozivjeli top emotion situation, ono nirvanu. Koliko vas je rat sprijecio da uzivate do kraja sa voljenom/voljenim, je l' vas mozda rat sastavio ili rastavio?
Je l' uopce/uopste rat imao ikakvo pozitivno ili negativno dejstvo na vas emotivni zivot.
Posto pokrecem temu, ja cu i ispricati pricicu za lahku noc
Jednom sam sa svojom ranom curom i velikom ljubavi dozivio tako nesto, sjedeci na klupi i onako iz cista mira mi udje nesto u mozak , gledam je onako kako se smije mojoj „novoj“ frizuri i kontam u sebi „Vidi jebo te, nista mi fakat u zivotu vise ne treba“. Nekako u dubini duse sam znao da sam dosao do vrha planine i da mi sada slijedi spustanje i sto dulji put izaberem dulje cu da zivim. Iako je kasnije i bilo vise nego puno pokusaja da se ponovno pocnem dizati jednostavno uvijek osjecam kako se samo spustam.
Da ne bude zabune, moje misljenje nije da je to zbog te djevojcice (nista vise posebna nego 90% drugih), mislim da bih mozda dozivjeo isto sa nekom koju sam kasnije upoznao cak ali muci me je l' to bilo zbog mojih i njenih tadasnjih godina (Meni 20, njoj 16) ili zbog tog jebenog rata i pojacanih emocija.
U Sarajevu je u ratu sigurno bilo drukcije. Kao i maloprije sa temom sa alkoholom, opet tvrdim da su ljudi bili opusteniji i otvoreniji bas zbog toga sto su mislili da im je svaki dan zadnji, mislim racunali i sa tom opcijom. I sukladno tome, vise su stvari htjeli da dozive prije nego mandrnu na nasilan nacin. Cesce su vodili ljubav na primjer. Na primjer cesce su se kupali, po dva tri puta dnevno ribanje iako nema vode i to kabasem. Moja komsinica je bukvalno ovako rekla: „Ma ne dao mi bog da me pogodi nesto, a ja u prljavim gacama“.
Koristio se svaki moguci momenat i situacija za salu i posalicu, taj jedini originalni bosanski proizvod. Eee, a kad si opusten, onda ti se desi ona „Nirvana“ (Bez aluzija na Kobejna, molim vas).
A ljudi zasto se tako tesko opustate danas, evo mir je, bar prividni, ne puca se, jest' da se tesko zivi ali se bar zivi.
Zanimaju me vasa misljenja i iskustva u vezi ovoga kao i prijedlozi i pametni i nepametni savjeti
, ma saso mange samo da ide
Dakle, svi znamo da su u ratu emocije bile kudikamo jace, ljudi prisniji i slicno.
Pitam vas jeste li u ratu mozda dozivjeli top emotion situation, ono nirvanu. Koliko vas je rat sprijecio da uzivate do kraja sa voljenom/voljenim, je l' vas mozda rat sastavio ili rastavio?
Je l' uopce/uopste rat imao ikakvo pozitivno ili negativno dejstvo na vas emotivni zivot.
Posto pokrecem temu, ja cu i ispricati pricicu za lahku noc
Jednom sam sa svojom ranom curom i velikom ljubavi dozivio tako nesto, sjedeci na klupi i onako iz cista mira mi udje nesto u mozak , gledam je onako kako se smije mojoj „novoj“ frizuri i kontam u sebi „Vidi jebo te, nista mi fakat u zivotu vise ne treba“. Nekako u dubini duse sam znao da sam dosao do vrha planine i da mi sada slijedi spustanje i sto dulji put izaberem dulje cu da zivim. Iako je kasnije i bilo vise nego puno pokusaja da se ponovno pocnem dizati jednostavno uvijek osjecam kako se samo spustam.
Da ne bude zabune, moje misljenje nije da je to zbog te djevojcice (nista vise posebna nego 90% drugih), mislim da bih mozda dozivjeo isto sa nekom koju sam kasnije upoznao cak ali muci me je l' to bilo zbog mojih i njenih tadasnjih godina (Meni 20, njoj 16) ili zbog tog jebenog rata i pojacanih emocija.
U Sarajevu je u ratu sigurno bilo drukcije. Kao i maloprije sa temom sa alkoholom, opet tvrdim da su ljudi bili opusteniji i otvoreniji bas zbog toga sto su mislili da im je svaki dan zadnji, mislim racunali i sa tom opcijom. I sukladno tome, vise su stvari htjeli da dozive prije nego mandrnu na nasilan nacin. Cesce su vodili ljubav na primjer. Na primjer cesce su se kupali, po dva tri puta dnevno ribanje iako nema vode i to kabasem. Moja komsinica je bukvalno ovako rekla: „Ma ne dao mi bog da me pogodi nesto, a ja u prljavim gacama“.
Koristio se svaki moguci momenat i situacija za salu i posalicu, taj jedini originalni bosanski proizvod. Eee, a kad si opusten, onda ti se desi ona „Nirvana“ (Bez aluzija na Kobejna, molim vas).
A ljudi zasto se tako tesko opustate danas, evo mir je, bar prividni, ne puca se, jest' da se tesko zivi ali se bar zivi.
Zanimaju me vasa misljenja i iskustva u vezi ovoga kao i prijedlozi i pametni i nepametni savjeti
, ma saso mange samo da ide
smjeskam, zaljubljena...Odjednom, mama uleti i kaze "Neces ti nigdje. Rat poceo" 
famozna prica 
