"Crkva bosanska "!

[Skljoco]

Vjera u dragog boga koju je preferirala Crkva bosanska bila je najliberalnija u vrijeme njenog trajanja ali je to ucenje i do dana danasnjeg ostalo daleko, daleko najliberalnije ...
Ja sam vec na jednoj od tema napisao ali cu taj "grafit" ponoviti i ovdje da vidim sta o njemu misle danasnji vjernici muslimani , ortodoksi, katolici, jude,bude, ateisti ...
--------------------
Grafit koji jer stajao napisan na kamenom zidu jedne Crkve bosanske glasio je :

" Svi oni koji vas plase mojim kaznama nisu zasluzili vasu paznju ".
Dragi bog ,

[Qwert]

Vjera u dragog boga koju je preferirala Crkva bosanska bila je najliberalnija u vrijeme njenog trajanja ali je to ucenje i do dana danasnjeg ostalo daleko, daleko najliberalnije ...
Ja sam vec na jednoj od tema napisao ali cu taj "grafit" ponoviti i ovdje da vidim sta o njemu misle danasnji vjernici islama , ortodoksi, katolici, jude,bude, ateisti ...
--------------------
Grafit koji jer stajao napisan na kamenom ziku jedne Crkve bosanske glasio je :

" Svi oni koji vas plase mojim kaznama nisu zasluzili vasu paznju ".
Dragi bog ,

Kako mislis do dana danasnjeg?

Sa grafitom se u potpunosti slazem Vec sam dobijao prijetnje sa paklom, vatrom...700 C.

[Skljoco]

Ukupno 26 korisnika online: 6 registrovanih, 3 skrivenih, 17 gostiju Administrator, Moderator
Najviše korisnika koji su istovremeno bili na forumu do sada bilo je 209 dana: 19. nov. 2004. 17:52
Registrovani članovi trenutno na forumu: amatullah, black, JD, ragib, Saian, Skljoco
-------------------
Vidim da je prisutan i meni veoma dragi i cjenjeni gos. Ragib , pa bih volio da cujem i njegovo misljenje .
Gos. Ragibe , bit cu pocastvovan ...

[black]

Prvu vijest o postojanju heretičke crkve u Bosni poslao je 1199. godine zetski knez Vukan, stariji sin srpskog vladara Stefana Nemanje, koji je obavijestio papu Inoćentija III da se ”... u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom... i sa više svojih srodnika bio zaveden, preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana”. U tom pismu se još obrazlaže opasnost od heretika i njihovog učenja koje se toliko raširilo u Bosni, da je predstavljalo ozbiljnu opasnost po interese rimske katoličke crkve. Rimski papa Inoćentije III, energični predvodnik borbe protiv heretičkog učenja i osnivač Inkvizicije, odmah reagira pismom svom vazalu, ugarskom kralju Emeriku, tražeći od njega vojnu intervenciju u Bosni - to je početak duge političke suradnje rimske crkve i Ugarskog kraljevstva, suradnje između križa i mača, i duhovno-političkog potčinjavanja Bosne papskoj hegemoniji.

Opasnost od krstaškog rata ban Kulin (1180-1204) je pokušao izbjeći pismom papi u kojem se pravdao nepoznavanjem opasnosti od njihovog učenja i pozivom papi da pošalje svog emisara koji će provjeriti njegove navode. Papin izaslanik Ivan de Casamaris stiže početkom aprila 1203. godine u Bosnu i sa starješinama ”krstjana” je održao sastanak, u prisustvu bana, na Bilinom polju kod Zenice - revizijom je utvrđeno da je učenje bosanskih krstjana u bitnim odrednicama suprotno učenju katoličke crkve i Casamaris je zatražio i dobio potpisanu izjavu bosanskih dualističkih starješina i bana Kulina o odricanju od heretičkog učenja - to je poznati Akt abjuracije od 8.aprila 1203. godine, potpisan uz svjedoka, dubrovačkog arhiđakona Marina. Pošto je postigao svoj cilj, papski legat je otišao u Ugarsku vodeći sobom Kulinovog sina i dvojicu heretičkih učitelja, Ljubina i Bragetu, koji su pred ugarskim kraljem, kaločkim nadbiskupom i ugarskim velikašima ponovili zakletvu da će se pridržavati datih obaveza.

Međutim, Kulinov akt abjuracije nije bio ništa drugo nego diplomatski i taktički potez - tipična manihejska taktika prilagođavanja datoj političkoj situaciji. To je vrijeme kad rimska kurija pod papom Inoćentijem III vodi poznati IV krstaški rat evropskih križara uperen, naoko, protiv muslimana u Svetoj zemlji ali, zapravo, sa ciljem uspostavljanja pune dominacije rimske katoličke crkve u svijetu: tad su križarske horde izvršile npr. pokolj Jevreja u Češkoj, srušili Bizantsko carstvo 1204. godine i osnovali Latinsko carstvo, a u Carigradu je ustoličen latinski patrijarh (umjesto pravoslavnog) sa ciljem potčinjavanja pravoslavne crkve rimskoj kuriji. To je, dakle, vrijeme apsolutne nadmoći katoličke crkve i u takvim prilikama bosanski dualisti privremeno prikrivaju svoje učenje i lako otklanjaju opasnost po sebe, ali i po državu.
No, već za dvije decenije rimska kurija ponovo je organizirala krstaški pohod protiv Bosne i njenih heretika, a taj zadatak dobiva nadbiskup u Kaloči kome je bosanska biskupija bila tad potčinjena u pitanjima vjere. Ali, taj pohod nije bio sproveden zbog unutrašnjih problema Ugarske, što je omogućilo daljnje jačanje heretičke crkve u zemlji.

1232. godine za bosanskog bana dolazi Matej Ninoslav, koji je i poticao iz heretičke porodice i tad heretička crkva postaje dominantna crkva u Bosni, Usori i Soli. Nato rimska kurija oštro reaguje: u Bosnu stiže papski emisar Jakov Pekorari i smjenjuje bosanskog katoličkog biskupa i tad se (1233. godine) za biskupa postavlja energični dominikanac Johanes Vildeshauzen, Nijemac, a bosanska biskupija je izuzeta iz jurisdikcije dubrovačke nadbiskupije i direktno potčinjena Rimu. Činjenica je da se Dubrovčani nisu htjeli miješati u vjerska pitanja u Bosni, strogo vodeći računa o svojim trgovačkim interesima a pitanje crkve su stavljali u drugi plan.

Godina 1233. je bila vrlo važna jer od tada rimska kurija postavlja strance na položaj bosanskih biskupa, dominikanci uz pomoć inkvizicije počinju progon heretika po Bosni a Ugarska je od rimskog pape dobila ovlaštenje da štiti katoličke pozicije. Ugarski kraljevi otada nastoje, pod maskom borbe protiv heretika, nametnuti vlast u Bosni i Humu. No, bosanski i humski velikaši, kao i bosanski vladari, pružaju vrlo čvrst otpor i brane svoje feudalne posjede i zemlju, a u toj borbi bosanski velikaši dobivaju vrlo jakog duhovnog saveznika u heretičkoj bosanskoj crkvi. To je sinteza različitih društvenih slojeva s potpuno istim ciljem: očuvanjem svojih teritorija i ljudi pred vanjskom opasnošću - pitanje odbrane heretičke crkve bilo je pitanje odbrane države. Stoga će Crkva bosanska sve do propasti bosanske države biti potpuno pod zaštitom bosanskih feudalnih velikaša, a također i gotovo svih bosanskih vladara.

U vremenu između 1235. i 1237.godine Ugarska je, pod hercegom Kolomanom, izvršila krstaški pohod na Bosnu i pri tom zauzela i područje Humske zemlje; no, i pored ratnih pustošenja, taj pohod nije dao efekta; suprotno tome, položaj katoličkih biskupa u Bosni je bio stalno u opasnosti, iako im je ugarska vlast stalno davala sve veće zemljišne posjede u području Slavonije, Usore, Huma i Bosne. Aktivni i pasivni otpor bosanskog stanovništva konačno je prisilio ugarski dvor da sjedište bosanske biskupije izmjesti 1250. godine iz Bosne u Đakovo; istovremeno je i pravoslavni episkop Humske zemlje napustio svoje sjedište u Stonu i preselio u manastir sv. Petra na Limu. Crkva bosanska tada potpuno dovršava izgradnju svoje crkvene organizacije i otada je ona sjedinjavala borbu bosanskih vladara i plemstva protiv ugarskih vladara i feudalaca u cilju zaštite ne samo svoje crkve nego i bosanske samostalnosti.

Krajem XIII vijeka u Ugarskoj jačaju pretenzije i moć krupnih feudalaca i tad jedan od njih, hrvatski valikaš Pavle Šubić stavlja i Bosnu pod svoju vlast, koju će uskoro prepustiti svom bratu Mladenu I Šubiću. No, 1304. godine ovaj je ubijen u Bosni u jednom sukobu protiv ”krstjana”. 1322. bosanski velikaš Stjepan II Kotromanić podržava Mladena II Šubića i učvršćuje svoju političku vlast nad Bosnom. To je početak sjajnog perioda bosanske države koja se širi ”od Save do mora, od Cetine do Drine”, perioda koji će biti krunisan izuzetnim vojnim i političkim uspjesima Tvrtka I Kotromanića, koji će 1377. godine izdići državu u rang Bosanskog kraljevstva.

Ovi i kasniji bosanski vladari, iako su bili vrlo moćni, strogo su pazili na zaštitu Crkve bosanske jer je ona bila čvrst saveznik i države i bosanske vlastele.

S druge, od 1291. godine u Bosni djeluje franjevački red koji je potpuno istisnuo dominikance; franjevci vode drugačiju politiku nastojeći pridobiti stanovništvo Bosne uza se i odvojiti ga od Crkve bosanske, otvarajući franjevačke samostane sa njihovim obrazovnim sistemom itd. Tvrtko II Kotromanić je 1436. godine franjevce uzeo pod svoju ličnu zaštitu, čime su oni praktički postali izjednačeni sa Crkvom bosanskom...

Istovremeno, polovinom XV vijeka Crkva bosanska prolazila je kroz agoniju u svom postojanju i iznutra se urušavala: njene crkvene starješine u drugoj polovini XIV a naročito tokom XV vijeka postepeno potpuno pristaju uz državnu vlast, preuzimaju državne poslove i stječu zemljišne posjede i bogatstva, odnosno po svemu se približavaju feudalnoj vlasteli. Što se više kod heretičkih starješina i učitelja pokazivao interes za materijalnim bogatstvima, to je njihovo moralno učenje gubilo na ugledu kod masa njihovih vjernika. Oni koji su dotad prednjačili u skromnostima i preziranju materijalnih bogatstava, sada su postajali bogati članovi vladajući društvene klase, okruženi slugama i poslugom, brinući se puno više o svojim porodicama i imetku nego o crkvenoj organizaciji. Kako je to samo bilo u suprotnosti sa učenjem Crkve bosanske! - upravo je rezignacija vjernika Crkve bosanske bila i glavni uzrok njene propasti pred vanjskim neprijateljima u XV vijeku.

Posljednja dva bosanska vladara Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević već su bili otvoreni saveznici katoličke crkve i progonitelji Crkve bosanske, u pokušaju dobivanja pomoći od evropskih kršćanskih država za odbranu od nadirućeg i moćnog Osmanskog carstva.

Posljednji pomen Crkve bosanske je iz doba Hercega Stjepana Vukčića Kosače, u čijoj službi je bio Gost Radin, više kao diplomata hercegov nego kao starješina Crkve bosanske.

Lišena vlastite crkvene organizacije, a ostavši bez svojih moćnih zaštitnika - bosanskog feudalnog plemstva, čija je moć bila slomljena - Crkva bosanska je, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i nakon osvojenja Hercegovine, prestala postojati a njeni vjernici su lakše i brže nego pripadnici drugih kršćanskih konfesija prelazili na islam krajem XV i u XVI vijeku.

Kao historijska pojava Crkva bosanska, sa svojim učenjem i vjerskom organizacijom, javila se i djelovala u sklopu čitavog srednjevjekovnog heretičkog pokreta kroji je, prostorno razbijen na 16 heretičkih crkava u mnogim zemljama Evrope, ujedinjavao vjernike i njihove istomišljenike u korjenitoj kritici zvanične crkve, prvenstveno katoličke crkve i njene duhovno-političke moći, hijerarhije i bogatstva visokog katoličkog crkvenog klera. Iako je ta kritika potpuno ostala u duhovno-religijskoj sferi, ipak je ona poljuljala neprikosnovenost i apsolutnu nepovrjedivost autoriteta zvanične crkve, a time posredno pripremila teren i klimu pojavi duha renesanse i humanizma u Evropi, a u toj kritici je Crkva bosanska imala vrlo visoku ulogu značaj.

Materijalni ostaci njenog učenja, stećci, i danas svjedoče o tim davno prohujalim vremenima i predstavljaju prvorazrednu kulturnu baštinu svih naroda Bosne i Hercegovine.

[Skljoco]

Vjera u dragog boga koju je preferirala Crkva bosanska bila je najliberalnija u vrijeme njenog trajanja ali je to ucenje i do dana danasnjeg ostalo daleko, daleko najliberalnije ...
Ja sam vec na jednoj od tema napisao ali cu taj "grafit" ponoviti i ovdje da vidim sta o njemu misle danasnji vjernici islama , ortodoksi, katolici, jude,bude, ateisti ...
--------------------
Grafit koji jer stajao napisan na kamenom ziku jedne Crkve bosanske glasio je :

" Svi oni koji vas plase mojim kaznama nisu zasluzili vasu paznju ".
Dragi bog ,

Kako mislis do dana danasnjeg?

Sa grafitom se u potpunosti slazem Vec sam dobijao prijetnje sa paklom, vatrom...700 C.

-----------------
Pa ... mislim da je to ucenje nase Crkve bosanske iz onog vremena preneseno u danasnje vrijeme Naj , najliberalnije ...
O tom ucenju cu u postovima koji ce slijediti .
Glavno je da sam to sve proucio pa da ga mogu na dostojanstven nacin i sa argumentima ovde prezentirati .

[Skljoco]

- Materijalni ostaci njenog učenja, stećci, i danas svjedoče o tim davno prohujalim vremenima i predstavljaju prvorazrednu kulturnu baštinu svih naroda Bosne i Hercegovine.
-------------------------
Posto sam procitao samo ovu recenicu onda da je i korigujem,
" ... kulturnu bastinu svih ETNICKIH ( skljoco ) naroda Bosne ( skljoco ) . "

[Shoshana]

- Materijalni ostaci njenog učenja, stećci, i danas svjedoče o tim davno prohujalim vremenima i predstavljaju prvorazrednu kulturnu baštinu svih naroda Bosne i Hercegovine.
-------------------------
Posto sam procitao samo ovu recenicu onda da je i korigujem,
" ... kulturnu bastinu svih ETNICKIH ( skljoco ) naroda Bosne ( skljoco ) . "

To za razliku od NEETNICKIH naroda?

[Bosanac sa dna kace]

Vjera u dragog boga koju je preferirala Crkva bosanska bila je najliberalnija u vrijeme njenog trajanja ali je to ucenje i do dana danasnjeg ostalo daleko, daleko najliberalnije ...
Ja sam vec na jednoj od tema napisao ali cu taj "grafit" ponoviti i ovdje da vidim sta o njemu misle danasnji vjernici muslimani , ortodoksi, katolici, jude,bude, ateisti ...
--------------------
Grafit koji jer stajao napisan na kamenom zidu jedne Crkve bosanske glasio je :

" Svi oni koji vas plase mojim kaznama nisu zasluzili vasu paznju ".
Dragi bog ,

Skljoco gdje se nalazio tah hram kad znamo da Crkva bosnska nije imala hramove i sakralne objekte!

[stella_k]

@Black

[black]

Nesto u ucenju crkve bosanske




Bosanski su krstjani, dakle, bili gnostičko-manihejski nasljednici i kao takvi učili da postoje dva osnovna principa: princip dobra i princip zla: dva su najviša bića, jedno dobro, koje je bilo začetnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo, koje je tvorac svega vidljivog i tjelesnog.

Nažalost, o učenju “Crkve bosanske” ostalo je vrlo malo zapisa, jer su takvi tekstovi spaljivani kao “knjige nečastive”, te se većina onog što danas znamo o tom učenju zasniva na osudama latinskih inkvizitora. Ipak postoje dva rukopisa (čija vjerodostojnost, doduše, nije u potpunosti potvrđena) koji se prema gradovima u kojima se čuvaju nazivaju Pariška i Bečka tajna knjiga. To su latinski prijevodi bugarskog, odnosno starobosanskog rukopisa (što se pretpostavlja na osnovu jedne marginalije u kojoj se na prvom mjestu spominje Bosna).

Prema “Bečkoj tajnoj knjizi” Satana “bijaše uzmožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Ocu”. Iz ovog se vidi da su krstjani slijedili srednju neomanihejsku struju, po kojoj je prvobitno sve nastalo iz jednog izvora, a tek kasnije se podijelilo na dva.

U vrijeme dok je služio dobrog Boga, Satana je nosio naziv Satanael. Kako je postao zavidan Bogu-Ocu, poželio je da izgradi drugo nebo, nebeski prijesto i sve ostalo.
“I zasjede na nebesa, zapovjedajući anđelu koji bijaše nad ajerom i nome koji bijaše nad vodama. I podigne dva dijela vode gore u zrak, a od trećeg dijela satvori pedeset mora.

I tako bijaše izvršena podjela voda... Onda ponovo zapovijedi anđelu koji bijaše nad vodama: “Da staneš na dvije ribe!” I tada podiže jednu, treću ribu, iznad glave svoje i zemlja tu ostade suha. Onda uze vijenac od anđela koji bijaše nad ajerom, i od polovine vijenca načini svoj prijestol, a od druge polovice sunčano svjetlo on napravi. Zatim uze vijenac od anđela koji bijaše nad vodama - od jednog dijela napravi svjetlo mjesečevo, a od drugog svjetlo dana. Od kamenja satvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih pak satvori anđele - duhove svoje, kao u Svevišnjeg. Sazdade zatim gromove, daždove, grad i snijeg i postavi svoje anđele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsne životinje, drveće i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice.”

“I tada odluči Satana da satvori človjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i od njega sazda človjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anđelu drugom da uđe u tijelo od blata, a onda uze od njega čest i od nje satvori drugo tijelo u liku žene, pa naredi anđelu od prvog tijela da uđe u njega.
Anđeli mnogo plakahu, kad spoznaše da imaju smrtno tijelo, i da se jedan od drugog razlikuju u liku svome...”

Doznavši za prevaru Satanaelovu, Svevišnji ga liši njegove božanske moći i naslova Boga. Da bi ublažio time prouzročen bijes, ipak mu dozvoli da bude gospodar svijeta kojeg je stvorio nakon svog pada.
Ali pod teškim ugnjetavanjem Satanaelovim ljudski je rod patio. Svevišnji spozna da ga je ovaj prevario. Bolji dio čovjeka, njegova nevidljiva duša, odnosno pali anđeli, pripadali su Svevišnjem, a Satanael ih je odvraćao od njega.
Zbog toga je Svevišnji ispustio Riječ, a ta Riječ i sin bio je arhanđeo Mihael koji se prozva Isus Krist. On je sišao s Neba, primivši tijelo koje je samo prividno bilo ljudsko, a uistinu savršeno i božansko. Izašao je iz desnog uha Djevice Marije, koja je bila anđeo, a ne žena, tako da ona nije mogla biti majkom Kristovom.

Tokom života Isus je činio djela spasa i sve ono o čemu govore evanđelja. Kako je samo prividno imao ljudsko tijelo, Isus nije mogao ni jesti, ni trpjeti, ni umrijeti, ni uskrsnuti. Osramotio je Satanaela stavivši ga u lance, a od imena mu je oduzeo posljednji slog “el”, što znači anđeo, tako da se on od tada naziva Satana. Izvršivši svoje poslanstvo, vratio se Ocu i sjeo s njegove desne strane, odakle je bio otjeran Satanael, te je ponovo ušao u Oca u kojem je bio na početku.

U skladu s ovom “naukom” krstjani su provodili svoj život i obrede. Stari zavjet i djela proroka smatrali su djelom Satane, kao i krštenje vodom, zbog čega odbijaju poslanje Sv. Ivana Krstitelja. Ovaj svijet smatraju paklom jer u njemu anđeli pate u smrtnim tijelima. Nakon smrti ljudske duše idu u raj ili se vraćaju natrag u pakao (na Zemlju). Odavde se mogu izbaviti tek kad prime duhovno krštenje koje daju krstjani. Sakrament krštenja, koji bosansko-humski krstjani nazivaju “krštenjem Kristovim”, dijeli se polaganjem ruku i predavanjem knjige evanđelja. Time se opraštaju ljudima grijesi, ali svaki, pa i najmanji grijeh je smrtni grijeh pa je potrebno da svaki onaj koji sagriješi bude ponovo “kršten”.
Osim obreda svjetovnog tipa, sve katarsko-patarenske sljedbe, pa tako i “Crkva bosanska” imale su inicijantske obrede koje su prolazili “usavršeni” članovi zajednice. Inicijacija je shvaćena kao put oslobođenja duše zarobljene u materijalnom - korumpiranom i degradiranom tijelu kojim zbog nesavršenosti njegova tvorca upravlja princip Zla. U tu svrhu koristili su različite tehnike ekstaze za odvajanje duše od tijela, tehnike slične onima iz hindu-Yoge.

Od trenutka inicijacije, koja ih je svrstavala u “Usavršene”, “pravi krstjani” su se obavezivali na apsolutnu čistoću duha i tijela, i na još strože vegeterijanstvo. Osuđivali su ratove i ubijanja, jer su smatrali da se svaki čovjek može za svog života spasiti, te su čak osuđivali i svako ubijanje životinja. Zabranjivali su svako polaganje zakletve i davanje milostinje smatrajući da se na taj način umanjuju izgledi za spas tog čovjeka.

[civico]

apsolutno.

[Skljoco]

- Materijalni ostaci njenog učenja, stećci, i danas svjedoče o tim davno prohujalim vremenima i predstavljaju prvorazrednu kulturnu baštinu svih naroda Bosne i Hercegovine.
-------------------------
Posto sam procitao samo ovu recenicu onda da je i korigujem,
" ... kulturnu bastinu svih ETNICKIH ( skljoco ) naroda Bosne ( skljoco ) . "

To za razliku od NEETNICKIH naroda?

-------------------------
Nije smijesno vec je Zalosno sto ja to moram naglasavati !
Nije smijesno vec Zalosno sto ja moram naglasavati da je
- srpski narod narod drzave Srbije
- hrvatski narod narod Republike Hrvatske i
- "bosnjacki" narod narod bez kategorije tj. izmisljeni naziv da ne kazem izmisljeni narod
Hocu da kazem da ovi gore pobrojani narodi nisu Etnicki narodi vec su politicki narodni identiteti drugih drzava .
Kad ovo procitas nastavi da se smijes , jer vidim da si sretan i da ti je sve ravno do sinjeg mora !
A sad dozvoli da se ja malo osmihnem ,

[Skljoco]

Vjera u dragog boga koju je preferirala Crkva bosanska bila je najliberalnija u vrijeme njenog trajanja ali je to ucenje i do dana danasnjeg ostalo daleko, daleko najliberalnije ...
Ja sam vec na jednoj od tema napisao ali cu taj "grafit" ponoviti i ovdje da vidim sta o njemu misle danasnji vjernici muslimani , ortodoksi, katolici, jude,bude, ateisti ...
--------------------
Grafit koji jer stajao napisan na kamenom zidu jedne Crkve bosanske glasio je :

" Svi oni koji vas plase mojim kaznama nisu zasluzili vasu paznju ".
Dragi bog ,

Skljoco gdje se nalazio tah hram kad znamo da Crkva bosnska nije imala hramove i sakralne objekte!

-----------------------
Ko to kaze ?
Crkva bosanska je itekako imala svoje vjerske objekte koji su u glavnom bili gradjeni od bosanskog kamena , skromnog izgleda i male kradrature .
Na jednoj od tih Crkvi koja se nalazila u gornjem toku rijeke Vrbas stajao je grafit kojeg sam naveo .

[Skljoco]

Nesto u ucenju crkve bosanske




Bosanski su krstjani, dakle, bili gnostičko-manihejski nasljednici i kao takvi učili da postoje dva osnovna principa: princip dobra i princip zla: dva su najviša bića, jedno dobro, koje je bilo začetnik svega nevidljivog i duhovnog, a drugo zlo, koje je tvorac svega vidljivog i tjelesnog.

Nažalost, o učenju “Crkve bosanske” ostalo je vrlo malo zapisa, jer su takvi tekstovi spaljivani kao “knjige nečastive”, te se većina onog što danas znamo o tom učenju zasniva na osudama latinskih inkvizitora. Ipak postoje dva rukopisa (čija vjerodostojnost, doduše, nije u potpunosti potvrđena) koji se prema gradovima u kojima se čuvaju nazivaju Pariška i Bečka tajna knjiga. To su latinski prijevodi bugarskog, odnosno starobosanskog rukopisa (što se pretpostavlja na osnovu jedne marginalije u kojoj se na prvom mjestu spominje Bosna).

Prema “Bečkoj tajnoj knjizi” Satana “bijaše uzmožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Ocu”. Iz ovog se vidi da su krstjani slijedili srednju neomanihejsku struju, po kojoj je prvobitno sve nastalo iz jednog izvora, a tek kasnije se podijelilo na dva.

U vrijeme dok je služio dobrog Boga, Satana je nosio naziv Satanael. Kako je postao zavidan Bogu-Ocu, poželio je da izgradi drugo nebo, nebeski prijesto i sve ostalo.
“I zasjede na nebesa, zapovjedajući anđelu koji bijaše nad ajerom i nome koji bijaše nad vodama. I podigne dva dijela vode gore u zrak, a od trećeg dijela satvori pedeset mora.

I tako bijaše izvršena podjela voda... Onda ponovo zapovijedi anđelu koji bijaše nad vodama: “Da staneš na dvije ribe!” I tada podiže jednu, treću ribu, iznad glave svoje i zemlja tu ostade suha. Onda uze vijenac od anđela koji bijaše nad ajerom, i od polovine vijenca načini svoj prijestol, a od druge polovice sunčano svjetlo on napravi. Zatim uze vijenac od anđela koji bijaše nad vodama - od jednog dijela napravi svjetlo mjesečevo, a od drugog svjetlo dana. Od kamenja satvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih pak satvori anđele - duhove svoje, kao u Svevišnjeg. Sazdade zatim gromove, daždove, grad i snijeg i postavi svoje anđele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsne životinje, drveće i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice.”

“I tada odluči Satana da satvori človjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i od njega sazda človjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anđelu drugom da uđe u tijelo od blata, a onda uze od njega čest i od nje satvori drugo tijelo u liku žene, pa naredi anđelu od prvog tijela da uđe u njega.
Anđeli mnogo plakahu, kad spoznaše da imaju smrtno tijelo, i da se jedan od drugog razlikuju u liku svome...”

Doznavši za prevaru Satanaelovu, Svevišnji ga liši njegove božanske moći i naslova Boga. Da bi ublažio time prouzročen bijes, ipak mu dozvoli da bude gospodar svijeta kojeg je stvorio nakon svog pada.
Ali pod teškim ugnjetavanjem Satanaelovim ljudski je rod patio. Svevišnji spozna da ga je ovaj prevario. Bolji dio čovjeka, njegova nevidljiva duša, odnosno pali anđeli, pripadali su Svevišnjem, a Satanael ih je odvraćao od njega.
Zbog toga je Svevišnji ispustio Riječ, a ta Riječ i sin bio je arhanđeo Mihael koji se prozva Isus Krist. On je sišao s Neba, primivši tijelo koje je samo prividno bilo ljudsko, a uistinu savršeno i božansko. Izašao je iz desnog uha Djevice Marije, koja je bila anđeo, a ne žena, tako da ona nije mogla biti majkom Kristovom.

Tokom života Isus je činio djela spasa i sve ono o čemu govore evanđelja. Kako je samo prividno imao ljudsko tijelo, Isus nije mogao ni jesti, ni trpjeti, ni umrijeti, ni uskrsnuti. Osramotio je Satanaela stavivši ga u lance, a od imena mu je oduzeo posljednji slog “el”, što znači anđeo, tako da se on od tada naziva Satana. Izvršivši svoje poslanstvo, vratio se Ocu i sjeo s njegove desne strane, odakle je bio otjeran Satanael, te je ponovo ušao u Oca u kojem je bio na početku.

U skladu s ovom “naukom” krstjani su provodili svoj život i obrede. Stari zavjet i djela proroka smatrali su djelom Satane, kao i krštenje vodom, zbog čega odbijaju poslanje Sv. Ivana Krstitelja. Ovaj svijet smatraju paklom jer u njemu anđeli pate u smrtnim tijelima. Nakon smrti ljudske duše idu u raj ili se vraćaju natrag u pakao (na Zemlju). Odavde se mogu izbaviti tek kad prime duhovno krštenje koje daju krstjani. Sakrament krštenja, koji bosansko-humski krstjani nazivaju “krštenjem Kristovim”, dijeli se polaganjem ruku i predavanjem knjige evanđelja. Time se opraštaju ljudima grijesi, ali svaki, pa i najmanji grijeh je smrtni grijeh pa je potrebno da svaki onaj koji sagriješi bude ponovo “kršten”.
Osim obreda svjetovnog tipa, sve katarsko-patarenske sljedbe, pa tako i “Crkva bosanska” imale su inicijantske obrede koje su prolazili “usavršeni” članovi zajednice. Inicijacija je shvaćena kao put oslobođenja duše zarobljene u materijalnom - korumpiranom i degradiranom tijelu kojim zbog nesavršenosti njegova tvorca upravlja princip Zla. U tu svrhu koristili su različite tehnike ekstaze za odvajanje duše od tijela, tehnike slične onima iz hindu-Yoge.

Od trenutka inicijacije, koja ih je svrstavala u “Usavršene”, “pravi krstjani” su se obavezivali na apsolutnu čistoću duha i tijela, i na još strože vegeterijanstvo. Osuđivali su ratove i ubijanja, jer su smatrali da se svaki čovjek može za svog života spasiti, te su čak osuđivali i svako ubijanje životinja. Zabranjivali su svako polaganje zakletve i davanje milostinje smatrajući da se na taj način umanjuju izgledi za spas tog čovjeka.

-------------
Ko je autor ovih nagadjanja ?

[black]

-

srpski narod narod drzave Srbije
- hrvatski narod narod Republike Hrvatske i
- "bosnjacki" narod narod bez kategorije tj. izmisljeni naziv da ne kazem izmisljeni narod

e skljoco i ja se slazem sa ovim i ovo me nervira svi oni koji zive u bih su bosanci..naravno srbin je drzavljanin srbije a tako i hrvat hrvatske a ako zivi ovde naravno da je bosanac..

[Skljoco]

-

srpski narod narod drzave Srbije
- hrvatski narod narod Republike Hrvatske i
- "bosnjacki" narod narod bez kategorije tj. izmisljeni naziv da ne kazem izmisljeni narod

e skljoco i ja se slazem sa ovim i ovo me nervira svi oni koji zive u bih su bosanci..naravno srbin je drzavljanin srbije a tako i hrvat hrvatske a ako zivi ovde naravno da je bosanac..

----------------------
Meni je veoma zao sto ti moram rec' al ti nisi mnogo toga razumio .
Evo np. Sta ti to nisi skonto ,
- Svi oni koji zive u BiH su teritorijalno Bosanskohercegovci iliti Bosanci ali svi oni koji zive u BiH NE moraju da budu pripadnici nacije i naroda drzave cije drzavljanstvo imaju .
Medjutim , pripadnost politickim identitetima ( nacionalnom i narodnom ) treba i Mora biti zagarantovano svakom gradjaninu u svakoj slobodnoj i demokratskoj drzavi pa tako i u BiH svaki njen drzavljkanin mora da bude toliko slobodan da sam odlucuje cijem nacionalnom i narodnom identitetu ce pripadati .
Ali , drzava BH ce svoju konstitutivnost POVJERITI svim i samo onim svojim drzavljanima koji se samostalno i slobodno odluce i izjasne da zele biti ili da su pripadnici nacije i naroda drzave BiH !
Jel ti sad ista jasnije ?
----------------------------
A oni koji su kopali i temelje od vjerskih objekata "Crkve bosanske" danas pricaju price da "Crkva bosanska" nije imala svojih sakralnih objekata .
Eh , ... !

[Skljoco]

Slazete li se sa ovom porukom ?
Da, slazem se
54% [ 6 ]
Ne , neslazem se
45% [ 5 ]

Ukupno glasova : 11
------------------------------------
Ovo mene zabrinjava !
Postotak od 45% onih koji podrzavaju da se svit i dobrodusni i iskreni vjernici plase bozijim kaznama .
Prosto da covik zaplace ...

[black]

ma razumio sam ja al hajde nea veze..

[Skljoco]

ma razumio sam ja al hajde nea veze..

---------------
Ok , mozda je drugima potrebno ... ?

[black]

e drug moj niko ne ispravi krivu drinu....

[makondo]

joj, kakva teorija. ovo je k'o da citas martija misteriju. super se zabavis, ali prestanes vjerovati u to cim napunis 16 godina. barem u vecini slucajeva. nego, kako su pripadnici bosanske crkve mogli pri krstenju koristiti evandjelje ako nisu priznavali evandjeliste i njihovu pricu o zivotu isusovom? zao mi je sto to moram reci, ali sve ovo mi lici na nasilnu proizvodnju istorije i panicno trazenje oslonca u istoj. to je nesto sto se obicno nabija na nos srpskoj i hrvatskoj historiografiji (kosovski mit, kralj tomislav...). bojim se da bi ova novobosnjacka mogla jos dublje da zaglibi.

[Skljoco]

e drug moj niko ne ispravi krivu drinu....

-------------------
Nasa ljudska obaveza je da objasnjavamo da i u krivoj Drini zive
ribe : pastrmke , lipeni, sarani ... i da znaju sto je saran-saran , pastrmka-pastrmka ...
Jel u dure ?

[black]

ma u dure je ba

[Skljoco]

joj, kakva teorija. ovo je k'o da citas martija misteriju. super se zabavis, ali prestanes vjerovati u to cim napunis 16 godina. barem u vecini slucajeva. nego, kako su pripadnici bosanske crkve mogli pri krstenju koristiti evandjelje ako nisu priznavali evandjeliste i njihovu pricu o zivotu isusovom? zao mi je sto to moram reci, ali sve ovo mi lici na nasilnu proizvodnju istorije i panicno trazenje oslonca u istoj. to je nesto sto se obicno nabija na nos srpskoj i hrvatskoj historiografiji (kosovski mit, kralj tomislav...). bojim se da bi ova novobosnjacka mogla jos dublje da zaglibi.

--------------
nisam siguran da sam bilo sta razumio ?

[Panta Rei]

Bosanski bogumilski dualizam jeste bio liberalan, ali nije i najliberalnija religija koja je poznata čovječanstvu. Bogumili su bili velike askete, mnogo su sebi uskraćivali u svjetovnom životu. Liberalnije su bile, recimo, politeističke religije stare Grčke i Rima.