Veliki Bosanac - Branko Mikulic

Toozla · Post by **Toozla** » 28/10/2005 15:49

BH Dani - Broj 437 - 28.10.2005

Nesuđeni socijalistički car

Svega desetljeće nakon njegove smrti, ljudi ga spominju sa sjetom, upoređujući njegovo vrijeme s mitskom vladavinom bana Kulina. Bio je otac moderne Bosne i najveći hrvatski političar kojeg je ova zemlja ikada dala

Nedjelja na Bjelašnici. U mjestu Babin Do malo izletnika, većinom vozila s diplomatskim pločicama. Na mjestu nekadašnjeg Međunarodnog olimpijskog centra niče ogromno turističko naselje - na velikom panou ispred gradilišta stoji da je investitor "Bosnalijek" iz Sarajeva. Iako je neradni dan, građevinski radnici uz bat čekića i huku teških strojeva užurbano dovršavaju finalne radove na apartmanima za visoku klijentelu.

Ono što se nekad zvalo vlasništvo radničke klase privatizirano je i danas se prodaje po cijenama kakve radnik ne može ni zamisliti. Šetam po olimpijskim stazama prekrivenim jesenjim lišćem i u mislima rekonstruiram priču o čovjeku koji je ovu ćudljivu planinu kultivirao i od nje napravio rajsku turističku oazu - Branku Mikuliću.

Očeva zadužbina Njegovo je vrijeme prošlo, jer je u ruinama završila država Jugoslavija i njezin politički sustav, tako da se svaki njezin dosljedni borac i zatočnik danas gleda kao biće dostojno prezira i zaborava. Komunisti su se uglavnom premaskirali u nacionaliste i međusobno poklali, iza dimne, krvave zavjese grupa je kriminalaca preuzela resurse koje je godinama stvarala radnička klasa, nacionalizam se ustoličio tamo gdje je bio socijalizam, ukratko: sve se promijenilo da bi sve ostalo isto. Samo su oni koji su ostali dosljedni osuđeni na odumiranje. Pa ipak, pored priče o Mikuliću, velike priče o našem vremenu, redaju se bezbrojne sage o kvarljivom ljudskom materijalu, o huljama što su se zbog materijalnih dobara odrekli vlastitih života.

Mikulić je rođen 1928. godine u uglednoj hrvatskoj obitelji iz okolice Bugojna - otac Jure bio je vrijedan domaćin i osvjedočeni haesesovac u mjestu, da bi tijekom Drugog svjetskog rata postao zastupnikom ZAVNOBiH-a. Taj "ratni parlament" u dobroj je mjeri slijedio sinkronijsku i dijakronijsku strukturu bosanske države, definiravši je čuvenim rebusom od tri "ni" plus tri "i" ("ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska"). Kao mladi i ambiciozni partijski kadar Mikulić će se profilirati upravo u ostvarivanju ove očeve zadužbine. Nakon školovanja u Zagrebu, vraća se u rodno mjesto, gdje se posvećuje politici. Ispočetka zastupnik rodnog Bugojna, potom zapadnobosanskog kotara, za tajnika bosanskog Centralnog komiteta on dolazi 1965. godine, da bi samo koju godinu kasnije bio izabran i za njegova predsjednika.

Bosna i Hercegovina šezdesetih godina prošlog stoljeća bila je istinski tamni vilajet - iako je formalno predstavljala ravnopravnu republiku u jugoslavenskoj federaciji, ona je po razvijenosti bila daleko ispod svih, posebice ispod Slovenije, Hrvatske i Srbije. Njeno rukovodstvo bilo je sastavljeno od dogmatskih komunista, na čelu s Đurom Pucarem Starim, koji su samo zalijevali i njegovali vlastite karizme, ne razumijevajući ni smisao jugoslavenske federacije, niti razlog zašto bi Bosna uopće bila njezin dio. U zemlji gdje je osnovno vozilo bilo konjska zaprega a glavni autoput - kozja staza, Mikulić se borio da Bosna bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama, pa je sa mladom ekipom ponudio i razvojni program: tisuću škola, tisuću biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedine kapije za izlaz iz zaostalosti i bijede.

S mladom ekipom suradnika, među kojima se ističu Krajišnik Hamdija Pozderac, Hercegovac Todo Kurtović, te Semberac Hasan Grabčanović, Mikulić će započeti izgradnju sistema socijalne i nacionalne ravnopravnosti u zavnobihovskome duhu, s ciljem potpune afirmacije muslimanske nacije (tzv. veliko "M"), te revivala bosanskohercegovačkih Hrvata na političku scenu ove socijalističke države. Muslimani, koji su se u ranijim popisima tretirali kao neopredijeljeni i, što je još gore, nevoljko, kao Srbi ili Hrvati, pod vladavinom Bijedića, Mikulića i drugova izborili su pravo na nacionalnu samobitnost i vlastitu simboličnu buktinju u jugoslavenskome grbu. Ekonomski preporod zapadne Hercegovine, i skidanje s tog dijela hrvatskog naroda etikete "ustaštva", "klerikalnog" i "neprijateljskog" područja, Mikulićeva je također velika, možda i najveća zasluga.

Olimpijska kruna Početkom sedamdesetih on se energično odupro nacionalističkim i liberalnim gibanjima, zastupajući čvrsti kurs Partije, tako da je preživio čistku iz 1972. koja je pomela hrvatske i srpske reformističke lidere. Branko Mikulić je održavao blisko savezništvo sa Hamdijom Pozdercem i ostalim bosanskim Muslimanima, partijskim liderima u Sarajevu, ostajući u trajnom sukobu sa dogmatskim i informbiroovskim snagama u vlastitoj partiji. Ali bosanske Srbe on nije zanemario. Svoju poroznu poziciju učvršćivao je veličanjem Titova kulta i svojevrsnom represivnom uravnilovkom, tvrdeći da su svi nacionalizmi jednako opasni, a za Bosnu najopasniji su oni iredentistički, što stižu iz Beograda i Zagreba. Ovakva "dogmatičnost" rezultirala je da je stalno bio na udaru tadašnjih beogradskih "liberala", tipa Ljubomira Tadića, Dobrice Ćosića, Mihaila Markovića. On je tad znao ono što ćemo mi saznati tek početkom devedesetih: da se iza smiješka tog srpskog liberalizma krila krvava čeljust.

Taj "liberalni kurs" preuzimala je nerijetko i mehanički i hrvatska inteligencija, nazivajući Bosnu "staljinističkom državom", "bantustanom" "džamahirijom" i sl. Evo kako jedan moderni hrvatski intelektualac naknadno ocjenjuje te antimikulićevske i antibosanske dispute: "Bio sam vrlo oštar prema rukovodstvu Bosne i Hercegovine. Oni su imali jedan diskurs, jedan politički govor koji je bio tvrd, koji je sličio meni na nešto što je bilo prisutno u poslijeratnim godinama, što je moralo evoluirati, a što je sporo evoluiralo. Međutim, 'zapuštao' sam pri tome mnogo bitniju stvar, da su ti ljudi - spomenimo ih, evo: Branko Mikulić, cijela grupa koja je došla iza Džeme Bijedića, Hamdija Pozderac - ustvari oslobodili Bosnu od jedne vrste kolonijalizma koji je dolazio i iz Beograda i iz Zagreba i iz Ljubljane. Ja nisam uzimao u obzir tu činjenicu da su ljudi na koje mislim, na socijalnom planu, učinili veliku stvar za Bosnu. Previše sam insistirao na tim nekim njihovim pojedinačnim malim greškama zbog kojih njihova politička kultura nije stekla obilježja neke evropske lijeve socijalističke kulture onako kako sam je ja zamišljao i priželjkivao." (Predrag Matvejević, Dani, 1991.).

Za sve to vrijeme "staljinizma" i "jednoumlja" Bosna i Hercegovina se snažno ekonomski razvijala: udruživši privredne kapacitete u tzv. velike sisteme (Unioninvest, UPI, Energoinvest, RMK Zenica, Hepok, Soko i sl.), Mikulić, Pozderac, Kurtović i kompanija bosanskohercegovačku su privredu učinili konkurentnom, ne samo u domaćim nego i u međunarodnim razmjerima. Za to vrijeme izgradili su informativnu infrastrukturu bosanskohercegovačke države, zgradu Televizije Sarajevo, pogone Oslobođenja, zdanja Vlade i Parlamenta (nije čudo da su svi ovi objekti u ratu dvostruko opljačkani!). Onda je došla na red Zimska olimpijada - ZOI 1984. bile su simbolička kruna jedne vjere u bosansku državu, vjere koja će nepuno desetljeće kasnije biti poljuljana djelovanjem bratskih granata po glavi stanovnika. Za sve to vrijeme Mikulić je imao snažne otpore od strane srbijanskih komunista, koji su i dalje galamili o "tamnom vilajetu", proturajući anegdote o njegovu "staljinizmu" i "seljačkome poreklu" u beogradskoj bulevarskoj i masnoj štampi.

Uoči Olimpijade, pod pritiskom glasina o "socijalističkome caru", odbio je useliti u novu državnu rezidenciju na Mejtašu, znajući kako se teško podnosi i oprašta raskoš u krajoliku opće sirotinje. Međutim, Olimpijada je uspjela kako nitko nije očekivao - oduševljeni Samaranch samo je dijelio komplimente Mikuliću u bosanskim i međunarodnim medijima. Ali, Titov brod, već četiri godine bez kormilara, počeo se snažno ljuljati: osjećala se dezorijentacija na komandnom mostu, u timu tzv. kolektivnog predsjednika. Je li ga Mikulić mogao spasiti? Dvije godine nakon Olimpijade, izabran za predsjednika Savezne jugoslavenske vlade (SIV), sastavio je vijeće koje je izgledalo spremno nastaviti stabilizaciju. Trinaest od njegovih 28 nominiranih članova bili su mladi ljudi, došli sa položaja u poduzećima ili iz obrazovnih institucija. Mikulić je tad najavio namjeru smanjivanja inflatorne stope za 90 posto, ali već tad, već tih godina, Jugoslavija je bila politički mrtvac bez ikakve nade. To su bile tek iluzije: Mikulić to shvaća, podnosi ostavku 16. ožujka 1989. godine i vraća se u Sarajevo.

Alijin zapis Čovjek koji je stvarao modernu infrastrukturu Bosne gledao je najednom kako se ona urušava pod kanonadama vojske u koju je vjerovao. Socijalistička republika je nestajala skupa sa sustavom, jer Bosna i nije moguća bez neke forme socijalizma. Mikulićevu padu radovali su se naročito neki njegovi bosanski drugovi i suborci, ne znajući da će ih uskoro zadesiti ista sudbina. Nacionalistički dobošari bili su neki njegovi dojučerašnji vjerni sluge: Renovica, Kecmanović, Maksimović, Prlić. Ekrazit je ponovno dolazio iz Partije - skorašnji liberali poput Tadića, Markovića, Vučelića, Krnjevića i Ćosića sad su vukli uzice topova. Kako je bolest stanicâ razarala njegovu zemlju, razarala je istodobno i njegovo plućno tkivo. Odbijao je pozive istaknutih državnika da napusti opsjednuti grad i ode se liječiti vani, ostao je do kraja na bosanskoj zemlji. Izdahnuo je jednog hladnog svibanjskog dana 1994. i pokopan je na koševskome groblju Sv. Josipa. "Ni jecaj nije ranjavao tišinu. Nije zujala ni TV kamera. Nije je ni bilo", zapisao je tad Alija Isaković u Danima. Bosna je bila surovo prepuštena onima koje je on godinama držao iza brave.

Danas, svega desetljeće nakon njegove smrti, ljudi ga spominju sa sjetom, upoređujući njegovo vrijeme s mitskom vladavinom bana Kulina. Bio je otac moderne Bosne i najveći hrvatski političar kojeg je ova zemlja ikada dala. Borio se za ravnopravnost bosanskohercegovačkih Muslimana, za emancipaciju Srba, a i za svoj hrvatski narod učinio je više nego sve rimske pape i kaptolski biskupi zajedno, napisao sam u jednom tekstu u povodu obljetnice Olimpijade. Nije vjerovao da ikad može doći do hrvatsko-bošnjačkog rata. To je bila jedina njegova kriva politička procjena. Opljačkana su i srušena bogatstva koje je stvarao sa svojim drugovima, a današnji vlastodršci nisu u stanju organizirati ni čestit vašar. Jednom je rekao da će biti Bosne sve dok ima ljudi koji u nju vjeruju. Nedugo nakon njegove smrti, pored njega je legla i njegova kći Planinka, slikarica i profesorica engleskog jezika, a supruga je Rajka nedavno prodala obiteljski stan u sarajevskom naselju Sunca i odselila k sinu Rodoljubu u Zagreb. Od njegovih Mikulićâ u Sarajevu i Bosni danas više nema nikoga - ostale su tek dvije tihe humke na Koševu, i sjećanje na dobra vremena

***

Tako sam razmišljao u šetnji kroz Babin Do, dok su vjetrovi miholjskog ljeta opalo lišće skupljali na hrpe, pa ga opet vijali u bestrag. Draga lica izvirala su iz pamćenja kao iz tamne urne, upozoravajući me da su od svih ljudskih vrednota najvažnije vjera u riječ i vjernost uspomenama.

Branko Mikulić: Jednom je rekao da će biti Bosne sve dok ima ljudi koji u nju vjeruju

http://www.bhdani.com/default.asp?kat=t ... ekst_rb=10

pitt · Post by **pitt** » 28/10/2005 15:50

Sad ce ti ake reci da je pok. branko bio ikebana

danas · Post by **danas** » 28/10/2005 15:52

hvala toozla

Toozla · Post by **Toozla** » 28/10/2005 15:52

pitt wrote:Sad ce ti ake reci da je pok. branko bio ikebana

Ovakva "dogmatičnost" rezultirala je da je stalno bio na udaru tadašnjih beogradskih "liberala", tipa Ljubomira Tadića, Dobrice Ćosića, Mihaila Markovića. On je tad znao ono što ćemo mi saznati tek početkom devedesetih: da se iza smiješka tog srpskog liberalizma krila krvava čeljust.

gavrilo · Post by **gavrilo** » 28/10/2005 15:55

veliki bosanac... koliko je visok

ps. sorry... ali ovo sam morao napisati

Drvosjeca iz Dejcica · Post by **Drvosjeca iz Dejcica** » 28/10/2005 15:58

gavrilo wrote:veliki bosanac... koliko je visok
ps. sorry... ali ovo sam morao napisati

Nije visoki, vec VEEELIKI...150 kg zive vage

Salu na stranu, covjek je vrijedan postovanja.

dariosa · Post by **dariosa** » 29/10/2005 04:03

stvarno je bio gigant i veliki bosanac. uradio je mnogooooo vise za ovu drzavu nego mnogi koji se danas slave i velicaju puno vise od pokojnog branka.

dzampin dzek fles · Post by **dzampin dzek fles** » 29/10/2005 04:17

pitt wrote:Sad ce ti ake reci da je pok. branko bio ikebana

Greska, nije bio ikebana, on je ipak bio gazda

Zna se sta je ikebana

Kaktusssss · Post by **Kaktusssss** » 29/10/2005 04:51

Zaista Toozla hvala ti na ovom odlicno tekstu.

List · Post by **List** » 29/10/2005 05:22

Gadno brate. Nije vjerovao da se Bošnjaci i Hrvati mogu poklat. A još iz Bugojna. Čudo je da je poživio do maja 1994. godine. Čudo ga nije pukla hercika već krajem 1992. kad je u Bugojnu došlo do bitke do posljednjeg daha.

neutralac · Post by **neutralac** » 29/10/2005 06:27

List wrote:Gadno brate. Nije vjerovao da se Bošnjaci i Hrvati mogu poklat. A još iz Bugojna. Čudo je da je poživio do maja 1994. godine. Čudo ga nije pukla hercika već krajem 1992. kad je u Bugojnu došlo do bitke do posljednjeg daha.

Nije Branko mogao pretpostaviti da je Mlaco tako opasan igrac i to jos "goloruk". Kakav bi tek bio da je imao kakvu geveru kod sebe .

Fair Life · Post by **Fair Life** » 29/10/2005 06:43

1971. godine mi je stisnuo ruku i potapsao me po ramenu... "Svaka cast omladinac..." - rekao je.

PipiDugaDevetka · Post by **PipiDugaDevetka** » 29/10/2005 10:03

Sadašnji mrak mi je otvorio oči: Bio je Guliver u poređenju sa ondašnjim i današnjim političarima Bosancima...,pardon,...Liliputancima!

kub lajkan · Post by **kub lajkan** » 29/10/2005 11:12

List wrote:Gadno brate. Nije vjerovao da se Bošnjaci i Hrvati mogu poklat. A još iz Bugojna. Čudo je da je poživio do maja 1994. godine. Čudo ga nije pukla hercika već krajem 1992. kad je u Bugojnu došlo do bitke do posljednjeg daha.

Riječ je o '93-oj ako se dobro sjećam...

dr. · Post by **dr.** » 29/10/2005 21:38

kub lajkan wrote:
List wrote:Gadno brate. Nije vjerovao da se Bošnjaci i Hrvati mogu poklat. A još iz Bugojna. Čudo je da je poživio do maja 1994. godine. Čudo ga nije pukla hercika već krajem 1992. kad je u Bugojnu došlo do bitke do posljednjeg daha.
Riječ je o '93-oj ako se dobro sjećam...

Mikulić je inače iz Trnovače selo pored Gornjeg Vakufa, ali ljudi sa sela su inače uvijek nosili kompleks manje vrijednosti, pa su onda prikrivali odakle su, pa ako je u blizini bio i grad u zamahu (kao Bugojno tada, Titovo izletište, vojna indutrija, i pored činjenice da je npr. Vakuf stariji nekoliko vijekova nego Bugojno i spada u red najstarijih bh. gradova, ali mu ime nije valjalo) onda bi rekli da su iz tog i tog mjesta. To je bila praksa mnogih "drugova". Praljavo kazalište je to opjevalo: Ko se nije u malom mjestu rodio, taj mercedes nije vozio...Ovo samo kao informacija, inače čovjeku svaka čast za političke poteze.

Toozla · Post by **Toozla** » 29/10/2005 22:01

....jako cudno....forumasi razlicitih politickih uvjerenja konacno pronasli temu za postizanje konsenzusa......aferim....
....mozda i nije sve propalo....pitanje je koliko dugo cemo morati cekati na nekog novog Branka.....

manijak1 · Post by **manijak1** » 29/10/2005 22:14

Taj "liberalni kurs" preuzimala je nerijetko i mehanički i hrvatska inteligencija, nazivajući Bosnu "staljinističkom državom", "bantustanom" "džamahirijom" i sl. Evo kako jedan moderni hrvatski intelektualac naknadno ocjenjuje te antimikulićevske i antibosanske dispute: "Bio sam vrlo oštar prema rukovodstvu Bosne i Hercegovine. Oni su imali jedan diskurs, jedan politički govor koji je bio tvrd, koji je sličio meni na nešto što je bilo prisutno u poslijeratnim godinama, što je moralo evoluirati, a što je sporo evoluiralo. Međutim, 'zapuštao' sam pri tome mnogo bitniju stvar, da su ti ljudi - spomenimo ih, evo: Branko Mikulić, cijela grupa koja je došla iza Džeme Bijedića, Hamdija Pozderac - ustvari oslobodili Bosnu od jedne vrste kolonijalizma koji je dolazio i iz Beograda i iz Zagreba i iz Ljubljane. Ja nisam uzimao u obzir tu činjenicu da su ljudi na koje mislim, na socijalnom planu, učinili veliku stvar za Bosnu. Previše sam insistirao na tim nekim njihovim pojedinačnim malim greškama zbog kojih njihova politička kultura nije stekla obilježja neke evropske lijeve socijalističke kulture onako kako sam je ja zamišljao i priželjkivao." (Predrag Matvejević, Dani, 1991.).

25 ili 40 USD

malo je u usporedbi

s ovim Miletovim člankom

dobro su kazali Buldožeri

sa pjesmom Novo vrijeme

a Mile samo tuširao

Tako sam razmišljao u šetnji kroz Babin Do, dok su vjetrovi miholjskog ljeta opalo lišće skupljali na hrpe, pa ga opet vijali u bestrag. Draga lica izvirala su iz pamćenja kao iz tamne urne, upozoravajući me da su od svih ljudskih vrednota najvažnije vjera u riječ i vjernost uspomenama.

Hvala Toozla , hoš dva dolara za refundaciju

da ne budeš samo ti Online pretplatnik BH Dana

.
Fair .........

1971. godine mi je stisnuo ruku i potapsao me po ramenu... "Svaka cast omladinac..." - rekao je.

Za recitaciju ili monolog ?

Branko Hamdija Dragutin

teško da će ih ponovo ova zemlja ponovo imati

dzampin dzek fles · Post by **dzampin dzek fles** » 30/10/2005 00:52

Toozla wrote:....jako cudno....forumasi razlicitih politickih uvjerenja konacno pronasli temu za postizanje konsenzusa......aferim....
....mozda i nije sve propalo....pitanje je koliko dugo cemo morati cekati na nekog novog Branka.....

meni ne treba

Toozla · Post by **Toozla** » 30/10/2005 01:10

dzampin dzek fles wrote:
Toozla wrote:....jako cudno....forumasi razlicitih politickih uvjerenja konacno pronasli temu za postizanje konsenzusa......aferim....
....mozda i nije sve propalo....pitanje je koliko dugo cemo morati cekati na nekog novog Branka.....
meni ne treba

....nema novog Branka bez novog Golog Otoka....

kajman · Post by **kajman** » 30/10/2005 01:12

branko, pokoj ti dusi

mile, aferim - respect

St.Germain · Post by **St.Germain** » 30/10/2005 01:15

PipiDugaDevetka wrote:Sadašnji mrak mi je otvorio oči: Bio je Guliver u poređenju sa ondašnjim i današnjim političarima Bosancima...,pardon,...Liliputancima!

hej, ti si jos ziv!!!

puno srece i zdravlja s moje strane

s komentarom se 100% slazem

PipiDugaDevetka · Post by **PipiDugaDevetka** » 30/10/2005 01:56

Hvala St. Germa., jok eto ti si živ. Biće bolje

. Nadam se,...sada kada sam u domaji.

BrankoHamdijaDragutin- Ne bi o Dragutinu trebalo govoriti kao da ga nema. Meni se čini da je i on vrlo živ.

List · Post by **List** » 30/10/2005 02:33

neutralac wrote: Nije Branko mogao pretpostaviti da je Mlaco tako opasan igrac i to jos "goloruk". Kakav bi tek bio da je imao kakvu geveru kod sebe .

Pričao sam sa velikim brojem Bošnjaka iz Bugojna starih 20-35 godina. Većinom ljudi koji veze s politikom nemaju. I ne navijaju za SDA. Svi su pričali istu priču. Da su Hrvati u Bugojnu imali isti cilj kao i Hrvati u Žepču, Vitezu, Stocu.....

Kad su počele borbe....(prema njihovoj priči....a svi pričaju isto....).....bila je borba kuća protiv kuće......Hrvati su od maja 1992. zakuhali s Bošnjacima u Bugojnu.....u zraku se osjetio miris baruta mnogo prije prvog ispaljenog metka.
Nekim čudom, Bugojno je "palo". Iako je tamo broj Bošnjaka i Hrvata bili gotovo izjednačen do rata. I bili su povezani sa ostatkom Herceg-Bosne. Nekim čudom izgubiše bitku.
Eto toliko.

Znam da je off topic al šta ću.

Da žalim za Brankom Mikulićem?

Jebi ga, svemu dođe kraj. Pa i Mikulićevom snu.

Fair Life · Post by **Fair Life** » 30/10/2005 04:13

List wrote:Pričao sam sa velikim brojem Bošnjaka iz Bugojna starih 20-35 godina.
(...)

Koliko su ti pricali o "splitkoj grupi" oficira zarobljenih 25. maja 1992. godine od strane cetnika? Mislim, koliko oni znaju (a ne mogu znati nista jer u to vrijeme su jos cackali nos i pravili 'balovite' kuglice) o izdaji, nakon koje je bila zarobljena ta grupa oficira... i ko je izdao.

Ti o tome ne znas nista bas kao ni ona grupa mladih ljudi koju si pitao... Zna li Mlaco?

PS__Prije medjusobnih sukoba, valjda se Bugojno branilo od agresije VRS. Ko je i kako u to vrijeme branio Bugojno?

dr. · Post by **dr.** » 30/10/2005 13:04

Fair Life wrote:
List wrote:Pričao sam sa velikim brojem Bošnjaka iz Bugojna starih 20-35 godina.
(...)
Koliko su ti pricali o "splitkoj grupi" oficira zarobljenih 25. maja 1992. godine od strane cetnika? Mislim, koliko oni znaju (a ne mogu znati nista jer u to vrijeme su jos cackali nos i pravili 'balovite' kuglice) o izdaji, nakon koje je bila zarobljena ta grupa oficira... i ko je izdao.

Ti o tome ne znas nista bas kao ni ona grupa mladih ljudi koju si pitao... Zna li Mlaco?

PS__Prije medjusobnih sukoba, valjda se Bugojno branilo od agresije VRS. Ko je i kako u to vrijeme branio Bugojno?

Za Bugojno je HVO i HV pripremio identican scenarij kao i za Prozor (kreiranje hrvatskih provincija). Dakle, prvo je Prozor poceo da se etnicki cisti oktobra 1992. i bio je sav ocicscen u roku od 48 sati. Onda su paralelno krenuli napadi u Novom Travniku i Gornjem Vakufu (o tome mozete saznati u Tudjmanovim stenogramima detalje koji idu do imena i prezimena oficira koji su vodili napade). Posto se radi o susjednim opcinama, HV je krenuo u otvorene napade u pojedinim selima. Da bi konacno jula 1993. to kuliminiralo masakrom 45 bosnjackim civila u Vrbanji kod Bugojna. Nekoliko dana nakon toga krenule su otvorene borbe. HVO je porazen, sto je bilo totalno neocekivano jer automatski nakon tog poraza, plan da se zauzme Gornji Vakuf je propao, a to im je bila strateska veza izmedju Hercegovine i Bosne. Nakon toga odrzan je cuveni sastanak 22. oktobra 1993. u kojem Tudjman trazi zauzimanje
Vakufa, a na sastanku su prisustvovali pored Tuđmana Janko Bobetko, Imra Agotić, Josip Lucić i Gojko Šušak na kojem su raspravljali o rješavanju pitanja "hrvatskih granica". Da citiram Tudjmana:

"Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava...pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa."

Onda Janko Bobetko kaze:

Janko Bobetko:

"Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati..."

itd. itd. onda se navode detalji o kolicini naoruzana, jedinicama, rasporedu, logistici...

A sto se tice price o srpskom napadu na Bugojno, pa cijelo vrijeme rata HVO je saradjivao sa srpskom vojskom, razmjenjivao municiju. I o tome pise sve u stenogramima potrudicu se da pronadjem citat, u kojem se kaze kako je kljucno da se Armiji BiH slomi kicma, i da je sa Srbima dogovoreno saveznistvo. Ipak vise detalja ce biti u javnosti nakon priznanja Ivice Rajica, jer ce se pojaviti kao svjedok protiv Jadranka Prlica.

Veliki Bosanac - Branko Mikulic

#1 Veliki Bosanac - Branko Mikulic

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24

#25