Forum Klix.ba

Kao sto rijeci pjesme kazu

"Cudan osjecaj u trbuhu, ma daj nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo zaljubit se u male stvari.."

Zasto je ljudim tako tesko biti sretan zbog malih stvari..i onih sitinica koje nam nenadano izmame osmjehe na lice.. Jesmo li toliko preokupirani da ne primjetimo te stinice koje nas itekako mogu oraspoloziti i usreciti...

"Sunce hvala ti sto si izaslo za mene....obecajem...misli su mi pozitivne..."

zato sto male stvari ostaju male
dijamanti su vjecni

zavisi kako gledas

s visine

vidis meni se zamanta kad gledam s visine

mislim da je obicno "kako ko i kako kad"
ne daj Boze kad ti je neko tesko bolestan tesko je biti sretan zbog toga sto je lijep, vedar dan ili ako nemas para da platis racune na prvog-a onaj tek propupali cvijetic u basti ti nece puno znaciti...ali kad su manje vise sve stvari cisto eto u normali onda je puno lakse i primjetiti i kvalitetno uzivati u tim "malim stvarima"

alek wrote:s visine

foliras

anais_nin wrote:ako nemas para, onaj tek propupali cvijetic u basti ti nece puno znaciti...

zgazim ga

Kao sto kaze stih jednog vjecnog djecaka...zivot cine male stvari...

Nazalost, nasa svakodnevnica je takva da iz dana u dan sve manje i manje obracamo paznju na te "sitnice" za koje smatramo da se podrazumijevaju same po sebi...iz jednog prostog razloga...
bjesomucne trke za zivotom, novcem i vremenom...

Cini mi se da ljudima danas nedostaje ( mozda ce smijesno zvucati ) koncentarcija i usmjerenost misli i osjecanja na ... jutarnji izlazak sunca, prve zrake koje se probijaju kroz zavjese i nestasno nas draze po licu i tjeraju na budjenje, zatim osjecaj opustenosti koji nam preplavi tijelo nakon prvih kapljica vode ispod tusa...pa, onda...miris ukusnog dorucka iz kuhinje... pecenog tosta, maslaca, bakine marmelade, okrepljujuce crne kafe sa kojom zapocinjemo dan...

Danas je to sve rutina i automatska radnja covjeka lisenog osjecanja koji hita u novi radni dan da bi se beskompromisno hrvao sa svim njemu vidljivim i nevidljivim neprijateljima...

Zaboravljamo na miris cvijeca i vlati trave nemarno ubranih iz vrta naseg djetinjstva, zaboravljamo stoljetno drvo na kraju moje i tvoje...mozda njegove ili njene ulice ispred kojeg smo stajali kao djeca diveci se onako naivno kako to samo djeca znaju punoci njegove krosnje, zivosti njegovih nemirnih listova koji sa svojim saveznikom vjetrom veselo carlijaju i pricaju neku od svojih prici...

Zaboravljamo i zanemarujemo sve ono vrijedno...
Izgubili smo dar, srce i dusu radoznalog djeta i ne znamo se vise radovati jednostavnim i malim stvarima jer smo odrasli...
Djecaku i djevojcici smo zatvorili vrata...

legionarka wrote:Kao sto rijeci pjesme kazu

"Cudan osjecaj u trbuhu, ma daj nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo zaljubit se u male stvari.."

Zasto je ljudim tako tesko biti sretan zbog malih stvari..i onih sitinica koje nam nenadano izmame osmjehe na lice.. Jesmo li toliko preokupirani da ne primjetimo te stinice koje nas itekako mogu oraspoloziti i usreciti...

"Sunce hvala ti sto si izaslo za mene....obecajem...misli su mi pozitivne..."

ja se tesko i velikima radujem

Ina wrote:Djecaku i djevojcici smo zatvorili vrata...

ali smo ih zato otvorili muskarcu i zeni svako zlo za neko dobro

Znas sta Alek ?!? ... Muskarac i zena znaju biti takooo bezobrazni ... mislim ponekad to i nije tako lose Muskarac i zena znaju biti i bezosjecajni, nemarni...ma, svakakvi ... doduse ponesto od svega toga znaju i djeca ali u mnogo ublazenijem i bezazlenijem obliku...
Najbolja bi ipak bila neka ravnoteza...na smjenu djecak pa, muskarac, zatim na smjenu djevojcica, pa zena...uhhh, zavrti mi se u glavi ... samo da se ovaj slijed ne poremeti i sve pobrka