jednom, ali samo jednom me je uspio privući frajer koji je bio totalno drukčiji od mene...veza je naravno već unaprijed bila osuđena na propast...naši razgovori...ja u klin, on u ploču

...grozno...sat vremena razgovora sa njim, i ja sam se osjećala kao da sam radila najteže fizičke poslove cijeli dan

, toliko sam bila iscrpljena...
a privukao me je samo zato što je bio toatlano drukčiji od ostalih koji su prodefilirali

kroz moj život....i iako je razum bio protiv, jer sam ja već unaprijed podsvjesno znala da od toga nema ništa, hajd rekoh ipak da probam, i zahebala sam se, naravno...
inače, definitivno nisam zagovornik te konstatacije da se suprotnosti privlače...ni prije, a posebno poslije ove nazovimo veze...to zaista ne uspijeva...
volim da se on zanima za slične stvari kao ja, da imamo slične stavove, da kada razgovaramo, razgovor teče, teče, teče, a meni nikada dosta, iako to traje i satima...a ne da se nakon svake rečenice sukobljavamo...
mislim da je to osnov dobre veze...sve ostalo je, po mom mišljenju, propast, jer prije ili poslije te suprotnosti će izaći na površinu, i više ih nećemo moći trpjeti.