Vodenjak wrote:Svi drzavljani Bosne i Hercegovine su po
naciji Bosanci!
Medju njima ima pripadnika bosnjackog, srpskog, hrvatskog, romskog, jevrejskog i pripadnika jos puno drugih
naroda!
Moj zemljak Edin Sarcevic, doktor prava i profesor na Lajpciskom univerzitetu u Njemackoj je to tako lijepo objasnio!
Hvala mu!
BOSANSKA NACIJA OBUHVATA SVE DRZAVLJANE BOSNE I HERCEGOVINE, DAKLE NAJMANJE TRI KONSTITUTIVNA NARODA
Pise: dr Edin Sarcevic
(docent na Pravnom fakultetu u Leipzigu, SR Njemacka. Predaje Drzavno i Upravno pravo, Opstu teoriju drzave i Filozofiju prava.)
Naucni standardi: Savremeni standardi drzavnopravne znanosti i politicki jezik su jasni: Naciju obrazuju gradjani jedne drzave, narod je zajednica porijekla. Pojmom nacija se, dakle, ukazuje na pravnu vezu covjeka i drzave, tako da samo narodi koji su ustanovili sopstvenu drzavu postaju nacijom. Narod obuhvata zajednicu porijekla, sudbine, zajednicu jezika i vjere, no jedan narod ne mora imati sopstvenu drzavu (Kurdi, Baski, Korzikanci). Nacija je drzavnopravna, narod je kulturoloskobioloska komponenta ljudskog zivota u zajednicama. Ako se jedno s drugim poklapa, problem se ne postavlja. U visenarodnim zajednicama je izostravanje razlike neophodno. Jer, pozivanje na naciju ovdje signalizira narodu da ima "pravo" na drizavu: "Mi smo nacija!" jeste parola naroda koji zele vlastitu drzavu.
HISTORIJSKA PERSPEKTIVA:
lstina je da se pojmovi iz historijske perspektive lako mogu obrnuti i napuniti proizvoljnim sadrzajem. Tako bi sve 'sto se deklariralo kao nacija cinom samoproglasenja postalo nacijom. No, da bi narod iz kulturoloskobioloske zajednice bio preveden u naciju potrebna mu je drzava u kojoj ce rijesiti svoj pravni status (ustavom, zakonom o drzavljanstvu). Zbog toga je zamisao o samoproklamiranoj sustini nacije po sebi netacna, a stav tautoloski neupotrebljiv. Nedostaju joj iznad svega objektivni kriterijumi kojima bi se zasnovala evidentna razlika izmedu naciie i naroda u viseslojnim multikulturnim drzavama. Zapravo, samo (javno) pravo otvara objektivne kriterijume. po kojima se moze utvrditi da li je svaka grupa "narod" ili "nacija". Ako postoji drzava i u njoj pravno rijesen odnos covjeka prema toj drzavi postoji i nacija (naime, ako su definirani uvjeti pod kojima se stice drzavljanstvo, odnosno skup prava i obaveza, privilegija i opterecenja, ako, sve u svemu, postoji zakon o drzavljanstvu, postoji i nacija).
Sta su Bosnjaci? Oni su narod i dio bosanske nacije. Bosanska nacija obuhvata sve drzavljane Bosne i Hercegovine, dakle najmanje tri konstitutivna naroda, Jevreje i sve ostale gradjane. Naciju u multietnickim drzavama uvijek obrazuju narodi koji su konstituirali drzavu. Narodnost je, dakle; pretpostavka nacionalnosti, a nacija rezultat podrzavljenja jednog ili vise naroda. Ne postoje "Ujedinjeni narodi", tacno je "Ujedinjene nacije", Dejtonski ustav ne govori o konstitutivnim nacijama, nego o '''konstitutivnim narodima". Nacija je americka kanadska, beIgijska, svicarska ili francuska Narodi su Indijanci i Meksikanci, Flamanci, Valonci i Francuzi, Nijemci i Jevreji, konacno, i Alzirci, kao integralni dio francuske nacije.
Politicki rituali, stampa, naucni i kvazinaucni govori, udzbenici i naslijedena tradicija Bosne i Hercegovine, ali i studije o "drzavi i naciji" se na pocetku ovog stoljeca krecu naviknutim putevima razumijevanja jednog i drugog. Tako se ovdje nacija samorazumljivom nuznoscu konstrukta predstavlja kao nulta institucija, a drzava kao promjenljiva varijabila. Takav zakljucak je upotrebljiv za vladajuce teoreme 19. stoljeca. On dijelom pociva i na netacnoj interpretaciji evropske historije drzavnosti - ilustrativan je "njemacki slucaj". Jer, tamo nacija nije obrazovala drzavu - naciju, (kako to npr. u analizi nacije i naroda utvrduju Kozul/Kukic), nego je narod (das Volk) obrazovao naciju (Deutsche) ujedinjenjem njemackog naroda u jedinstvenu drzavu. Ko to ne uocava ne moze razumjeti da se u nasem dobu nacija mijenja (promjenom drzavljanstva), ali da narod ostaje kao biolo'sko-kulturoloska konstanta.
Ko su Bosnjaci? Propustena je prilika da se naviknuto Musliman umjesto arhaicnim germanizmom "Bosnjak" (Bisniake) zamijeni tacnim: "Bosanac"! Vremesni akademici, ratni inati, emotivne poete u drzavnoj sluzbi i sva bulumenta naglo probudenih glasnogovornika demokratskog primitivizma nisu ni znali ni mogli donositi racionalne i strateske odgovorne odluke. No, supstanca je ostala: Bosnjake su bolje raspoznavali nebosnjaci nego sto su oni uspijevali definirati sopstveni etnicki habitus. Identificirani su najprije kao strano tkivo, kao nesto sto treba "etnicki ocistiti" i ograditi bodljikavom zicom. Bosnjacki identitet je tako izostravan srpsko-hrvatskim konclogorima, organiziranim ubijanjem i protjerivanjem. Imenom danas obuhvatamo narod koji je jasno identificiran na pozadini petogodisnjeg rata za Bosnu.
No, kakvi objektivni elementi, i to je kljuc problema, konstituiraju samobitnost bosnjackog naroda i odvajaju ga od Srba i Hrvata? Religija svakako, ali semu ruse Hrvati i Srbi muslimanshe vjere. Bosanski jezik je nesiguran kriterijum, u Bosni ga svi dijele, bez obzira kako ga zovu. Isto je sa kulturom i filozofijom zivota: sve je to ideaItipski suvise blizu jedno drugom. Tako, sve u svemu, ostaje lojalnost Republici BiH, ili krace, bosanski patriotizam kao jedini pouzdani kriterijum.
PATRIOTIZAM: Nema patriotizma bez domovine, bez zemlje. Ne smije se falsificirati cinjenica da je pri tom samo bosnjacki patriotizam zasnovan u bosanskoj drzavi. Hercegbosanski mutant-Hrvati su ga ispraznili na velikodrzavnom konceptu "Hrvatske Republike" i "treceg entiteta".
Srbi su na projektu velike Srbije i "Republike.Srpske" pervertiranirn obrtanjem zlocina u patriotsltu obavezu lisili srpski patriotizam svake veze sa drzavom Bosnom. Samo su Bosnjaci ostali vjerni tradiciji bosanske drzavnosti: branili su je vlastitim zivotom. Borba za nezavisnu Republiku BiH, lojalnost gradjanskoj drzavi je, prema tome, granica od koje se etnicki Bosnjak dijeli od etnickog Srbina ili Hrvata.
Tacno je, medjutim, da su se za Republiku borili Jevreji i ateisti, dijelom pravoslavci i katolici. Tacno je, isto tako, da su Bosnjaci muslimani. No, upotrebom kriterijuma patriotizma oni nemaju iskljucivo licencu na bosnjastvo (kao sto katolici nemaju na Hrvatstvo ili pravoslavci na srpstvo i crnogorstvo - nije slucajno srpskohrvatski politicki govor ubacio u upotrebu sintagmu "Bosnjak-musliman" ostavljajuci tako otvoreno identifikacionu varijantu za "Bosnjake-katolike" i "Bosnjake-pravoslavce"). Upravo su tu, na frontu odbrane nezavisne republike bili jednaki vjernici i nevjernici: dijelili su istu sudbinu, govorili su jedan jezik, bill su lojalni cjelovitoj drzavi kao zajednici ravnopravnih gradjana, borili su se, pod istim simbolom. Ako hocemo objektivnim kriterijumima definirati Bosnjake mozemo, dakle, uzeti u obzir vjeru, jezik, kulturu zivljenja, ali prednost moramo dati kriterijumu Iojalnosti Republici BiH. Jer, samo se od te tacke - treba li to naglasavati - raspoznaje zajednicka sudbina ateista i muslimana, katolika i pravoslavaca. Samo se od te tacke s dovoljnom preciznoscu mogu odvojiti Srbi i Hrvati (koji su se borili protiv Republike BiH) od bosnjackog naroda.
DVOJNO DRZAVLJANSTO I NACIONALNA DRZAVA: Danas nema drzave koja nije nacionalna-jedna drzava obrazuje uvijek jednu naciju. Odstranjivanje nacije iz drzave bi bilo jednako "drzavnom suicidu". Bosni nacionalnu drzavu, prema tome, niko ne moze ni dati ni oduzeti. Ona je data i osigurana medjunarodnopravnim priznanjem i sopstvenim ustavom. Medjutim, danas je potrebno jasno iz korpusa njenog stanovnistva izdvojiti bosansku naciju. Jer, dejtonsko-pravna konstrukcija Bosne jeste izlozena specificnom politickom nasilju i to u mjeri u kojoj ona podstice dvostruka drzavIjanstva, u mjeri, dakle, u kojoj se ona kao drzava ne stiti u konkurenciji nacionalnih lojaliteta. Njenu sudbinu odlucuju, naime, gradjani cija lojalnost bosanskoj drzavi nije neupitna. Cilj je jasan: ako politicki razore bosansku drzavu prikljucice njene dijelove maticnoj drzavi. Vlasnik i "putovnice" i "pasosa" danas jeste ravnopravan gradjanin dvije drzave, on moze po svom slobodnom nahodjenju birati naciju; on sam otkazuje i zasniva lojalnost dvjema drzavama. On moze, dakle, svaki put politicki, ekonomski ili kulturno razarati jednu i ucvrscivati drugu drzavu.
NULTI CAS: Drustvo blagostanja iziskuje odgovorno upravljanje drzavom, oboje pretpostavlja bosansku naciju, dakle lojalne gradjane koji su svjesni medusobne uvjetovanosti blagostanja i stabilne drzave. Ona je u Bosni conditio sine qua non samoodrzive ekonomije i socijalnog mira. Ispis iz bosanskog drzavljanstva dvostrukih drzavljana, kako je to predvideno vazecim zakonom - svih, dakle, koji su dobrovoljno stekli drzavljanstvo trece drzave - jeste nuzan, pravedan i logican korak koji vodi uspostavljanju "drzavnog stanja". To je situacija "nultog casa" u kojoj bi se redefinirao status naroda koji obrazuju naciju, u kojoj bi se rijesio status drugih nacija i stranaca. Izdvajanjem nacionalnih manjina (naime, drzavljana BiH pripadnika druge nacije) i stranaca (naime, drzavljana druge drzave i stanovnika BiH) bi se konacno izdestilirala bosanska nacija. Za nacionalne manjine (hrvatska i jugoslovenska nacija npr) bi se time rezervirala manjinska i politicka prava, za strance bi ostao poseban rezim dozvola boravka i rada, a za bosansku naciju koju kao skup drzavljana obrazuju najmanje tri konstutivna naroda i "ostali gradjani" bi ostalo odgovorno upravljanje bosanskom drzavom. Bosni nisu potrebni novi eksperimenti, u njoj treba naprosto primijeniti standarde koji funkcioniraju u modernom svijetu.
