Forum Klix.ba

je javljeno da je potpisan dejtonski sporazum ?

(napomena... mozda je tema nekada bila, ali upravo o tome razmisljam i zelim to podjeliti s vama.)

dakle.. upravo mi je jedna amerikanka pricala kako svaki amerikanac zna gdje je bio i sta je radio kada je ubijen kenedi. to je bio momenat koji svi pamte kao nesto izuzetno vazno za ameriku i sve amerikance.

to me navelo na razmisljanje o nekom slicnom dogadjaju kod nas... i onda mi je sinuo momenat smrti i tita, a poslije alije izetbegovica, ali u slucaju prvog bila sam premlada da bih pridavala nekih znacaj, a u svakom slucaju i jedan i drugi su umrli u poznim godinama prirodnom smrcu... i nije, makar neposredno, vidno, bilo promjena u drustvu...

i onda mi se sjecanje zaustavilo na veceri kada sam cula za dejtonski sporazum. da li se to tada tako zvalo?? mislim da ne..
bila je noc ili mi se tako cinilo zato sto nije bilo struje, sto je inace cista slucajnost jer smo zivjeli na trgu heroja i uglavnom imali ''lopovsku'' cijelo vrijeme...

uglavnom, neki radio na baterije... slusala sam 99... prekinuli su program, neka zbrka, nisam obraćala pažnju. i odjednom kazu: obratiti ce se bil klinton, postignut je sporazum o miru u Bosni i Hercegovini!!

i sada imam osjecaj da bih mogla zaplakati... kako sam samo bila sretna. tata ne ide vise na liniju. nema vise Rata !!! nece pucati, nece biti gladi...
ma ne znam sta sam sve mislila.. kao pomahnitala uletila sam u drugu sobu.. pocela vristati, potpisan je mir, mirrrrrrrrrrrrrrr

blijedi pogled mojih.. komentar oca: tek sad pocinje zaje*ancija (ovo je iz njega govorilo zivotno iskustvo, o cemu ja nisam ni razmisljala u tom svom diliriju).

silazim niz stepenice... dolazim kod rodbine.. potpisan je mir! ironicni komentar: da nije mozda neko primirje, baš nisu odavno.....

nisu vjerovali ili su se bojali onoga sto slijedi...


tu noc sam osluskivala zvuke sa strojorada ( za one koji se ne sjecaju ili nisu iz sarajeva, objekat na linij razgranicenja), samo da neko ne pogine sad kada je gotovo, pa vracanje na one kojih vise nema...

razmisljala sam o zahtjevima razliciti organizacija koje su apelirale na izetbegovica i nasu delegaciju da ne potpisu taj sporazum, razlozi su se cinili opravdani, ali su nestajali pred mojom željom za životom. samo sam htjela živjeti, sve mi je bilo manje važno....



kako ste vi dozivjeli taj momenat? da li se sjećate i da li vas je dojmio... da li ste u onoj ludnici puno razmišljali o tome....

da li ce te uvijek pamtiti taj dan ili mislite da nase kolektivno sjecanje ima neke vaznije trenutke ??

kako si ti ........melinčice ?
Da ti pravo kažem .........nisam znao da je potpisan ali ako si baš uključila taj radio ............raja kažu da je Grbavica drmala od Tife ?
Ali čuj ti ovo ...........kolektivno sjećanje pa važnije trenutke ..........zadivljen sam Crvenim Kmerima i tada bio

dakle manijače, ti imaš selektivno pamćenje?

I nastojim imati selektivni zaborav ..........ali jebu me traume ........ponekad no to nije tema ..........koliko sam god mislio tada da je Dayton dobar toliko isto danas mislim da je loš.
Ali ........ko je mene šta pitao ?
Hoću reć' da jeste ..........možda bih ja i potpisao kapitulaciju ? .
P.S Imao sam tada slobodan dan vratio se s planinarenja i upoznavanja prirodnih jezera ........taman dobro došli potpisi .

'95 sam imao 10 godina, tako da se slabo sjecam sta sam radio kada je potpisan sporazum, u stvari pamtim tacno samo par stvari iz rata, ono da se bas sjecam, ostale mi nekada dodju same od sebe, pa se opet negdje izgube u glavi, ali znam da su tu. te neke stvari su kako je reagovala mama kada je cula da mi je poginuo amidza, dva dana poslije sam vidio tatu kako place prvi i jedini put u zivotu, i pamtim kako sam dva puta bio tako blizu da poginem, a srecom nisam bio ni okrznut, i pamtim kada je drugi amidza za moj rodjendan otisao u njemacku na operaciju noge, posto je stao na minu na liniji...

i slika amidze koji je poginuo kada je zadnji put bio kod nas, kako nasmijan sjedi na uglu i govori ne brini snajka, nece ovo dugo nedugo zatim je poginuo na zuci...

Stajao u redu kod nekog Turcina,cekao Kebap.
Ispred mene Palestinac...tad skontah da imamo jednu zajednicku.
On je svoju domovinu izgubio a kod mene je ta faza pocela onim potpisom.

stelium wrote:Stajao u redu kod nekog Turcina,cekao Kebap.
Ispred mene Palestinac...tad skontah da imamo jednu zajednicku.
On je svoju domovinu izgubio a kod mene je ta faza pocela onim potpisom.

..ovaj mi komentar nesto tesko pade...

Soul_Sista wrote:

stelium wrote:Stajao u redu kod nekog Turcina,cekao Kebap.
Ispred mene Palestinac...tad skontah da imamo jednu zajednicku.
On je svoju domovinu izgubio a kod mene je ta faza pocela onim potpisom.

..ovaj mi komentar nesto tesko pade...

pa tacno je tako...

dakle, sjecanja na taj dan su ili negativna ili ne postoje.

možda sam sebična, ali razmišljala sam o tom danu kao o danu od kada više neće biti teških sudbina kao što su ove o kojima Qler govori.


zapravo, nikada nisam osjećala toliku sreću koja se odnosila na cijelo društvo, na cijelu Bosnu i Hercegovinu, kao tog dana...

naivnost ili želja da se sve napokon završi.

ima li nekih drugih događaja koje bi se mogli svrstati u događaje koje će svi, ali baš svi u Bosni i Hercegovini pamtiti.

???

Ne vucite me za jezik bez neke veće potrebe .

Stajao u redu kod nekog Turcina,cekao Kebap.

.........samo da si vidio kako su mnogi bili sretni što šetaju gradom i u kasne sate ........sa kesicama smokija .........i kad proradi tramvaj opet oni preko s Grbavice ............izvukoše tek radi reda jednu osu na tramvaj ..........da se zna gdje su do reintegracije..........sjebalo me to .........ono pravo.

melina wrote:dakle, sjecanja na taj dan su ili negativna ili ne postoje.

možda sam sebična, ali razmišljala sam o tom danu kao o danu od kada više neće biti teških sudbina kao što su ove o kojima Qler govori.


zapravo, nikada nisam osjećala toliku sreću koja se odnosila na cijelo društvo, na cijelu Bosnu i Hercegovinu, kao tog dana...

naivnost ili želja da se sve napokon završi.

ima li nekih drugih događaja koje bi se mogli svrstati u događaje koje će svi, ali baš svi u Bosni i Hercegovini pamtiti.

???

Ima.
Gledam ja Cosby show kad u po frke prekinuse epizodu i ukljucise se u protestni mars gradjana, od televizije prema skupstini.
Drugi dio epizode nisu pustili punih pet godina.

Heh, slično Melini sam naivno vjerovao da je gotovo, da će se napokon smiriti stanje i krenuti na bolje. Strašno sam se radovao, iako su i komšije i rodbina samo odmahivali ko što Melina reče:"Opet neko primirje." i sl. Od tada sam sve skeptičniji i skeptičniji prema svemu što čujem i pročitam...

melina wrote: ............. ima li nekih drugih događaja koje bi se mogli svrstati u događaje koje će svi, ali baš svi u Bosni i Hercegovini pamtiti.
???

Ima. Kvalifikacije za SP, ... odlucujuca utakmica protiv Rumunije u Bukurestu. Treba nam pobjeda od dva razlike da idemo na SP.
Pape uzima loptu na centru, .... veze sitni vez, ... Melina, ... oko njega rusvaj, ... Rumuni padaju, lijevo ... desno ... nigdje moga stana, ... ... i maestro se usheta u gol.
Uzima loptu, ... jos dva puta pravi dar-mar u rumunskoj odbrani, i kaze Rumunima, yebo vas Chaucescu, a mi slavimo, ... slavimo. Yebes Dayton i njihove potpise. Ludnica!
Manijak, ... stavi ruku na srce i reci, ... jel` bilo `vako?

stelium wrote:Stajao u redu kod nekog Turcina,cekao Kebap.
Ispred mene Palestinac...tad skontah da imamo jednu zajednicku.
On je svoju domovinu izgubio a kod mene je ta faza pocela onim potpisom.

Definicija patetike

1995. godine, moje jedinice 5. Korpusa nezaustavljivo napreduju, oslobadjaju B. Krupu, B. Petrovac, Kljuc, i 10. oktobra Sanski Most... penju se na brdo iznad Prijedora. Samo par kilometara nas djeli, znamo da su chetnici u rasulu, osjecamo se snazno i nepobjedivo. Vojnici su puni morala, nevjerovatno dobro raspolozeni... niko ne zeli otici na vikend odmor kuci, svi cekaju naredjenje da se krene i oslobodi Prijedor. Vec razmisljamo kako cemo cim oslobodimo Prijedor pripremati se i voditi bitku za Banja Luku ali onda cujemo STOP!!! -nema dalje , vojnici su gnjevni, odbijaju odloziti oruzje, zele ici dalje, pjesice ako treba do Drine... al nista... dodje nam mir. Zajebi ti mir...