#1 U slavu genocida - Zija DIZDAREVIĆ
Posted: 18/10/2005 16:46
Zija DIZDAREVIĆ
Razgovor Željke Dragičević s Miloradom Dodikom u emisiji “Oči u oči” RTRS u prošli petak poručio je mnogo više od onog što je dato kao agencijska vijest. U toj informaciji naglašen je stav vođe SNSD da novim ustavom RS treba da bude definisana kao federalna jedinica, da BiH nije dobrovoljni izbor Srba i da u zemlji vlada strah.
Emisija je prvenstveno bila u znaku usplahirenosti voditeljice Dragičević da će reforma policije značiti kraj RS. Dodik je u startu krajnje ležerno i ignorantski relativizirao odluku NSRS da prihvati tri principa EU po tekstu kojem je uz njega autor predsjednik RS i SDS Dragan Čavić. Lider SNSD ukazuje da je proces razvučen na pet godina, da će u međuvremenu doći novi visoki predstavnik i da će se s njim moći nanovo pregovarati, te da NSRS može odbiti bilo kakav prijedlog kada dosegne zakonsku formu. Dodik je zaključio temu zakletvom da SNSD neće glasati za reformu u kojoj nema policije RS kao organizacionog dijela policije BiH. Može se to tumačiti nastojanjem da se amortizuje gnjev srpskih velenacionalista zbog odbijanja pa prihvatanja reforme. Važnija je od toga je sugestija Dodika javnosti da je riječ samo o kupovini vremena kojom se RS poigrava s procesom približavanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
Dodik je ozbiljnost dosadašnjih dogovora o reformi policije još radikalnije doveo pod sumnju insistirajući na brzom dogovoru u RS o ustavnim promjena po konceptu SNSD, s nametanjem pregovora o Ustavu BiH na toj osnovi. Dodik ne krije namjeru da se naturanjem tog političkog prioriteta zametnu u drugi plan tekuće reforme, da se dosada postignuto stavi po embargo do ustavnog konsenzusa. Hoće se kazati da je sve što je do sada dosegnuto u približavanju EU i NATO ovisno o dogovoru o novom ustavu. S novim ustavom bi da sve krene iz početka, pa i reformski proces.
Dodik postavlja dva ultimativna zahtjeva za dogovor o Ustavu: neupitnost RS i federalizacija BiH, a u suprotnom traži rastur BiH. Zato SNSD insistira na pravu naroda na otcjepljenje. Dodik tvrdi da Srbi i Hrvati neće bh. državu. I upire prstom na glavnog krivcu za to, po njegovom ubjeđenju - na Bošnjake.
Skandal povodom davanja imena aerodromu u Sarajevu po Aliji Izetbegoviću došao je Dodiku kao poručen za nacionalističko zaoštravanje. Za Izetbegovića je ustvrdio da je, navodno, kao pripadnik Handžar-divizije učestvovao u genocidu nad Srbima u II svjetskom ratu, da se nikad nije odrekao svoje Islamske deklaracije (dodajući da to nije učinila ni SDA). To po Dodiku navodi da bi “unitarizacija” BiH značila njenu islamizaciju jer su Bošnjaci u većini. Bošnjaci su listom svrstani u militantne islamiste koji čekaju priliku za akcije u maniru El-Kaide. Pri tome, čisto rasistički upozorava na natalitet Bošnjaka. Kod šovinističkih uspaljenika sve to može proizvesti samo reakciju u stilu: “Malo smo pobili Turaka!”. Dodik likuje zbog pobjede fudbalera SCG nad BiH, brani velikosrpsko divljanje u Beogradu, Banjoj Luci... s obrazloženjem da bi suprotna strana bila mnogo gora da je pobijedila njihova BiH. Dodik je učestvovao u uspaljivanju nacionalističkih strasti protiv BiH uoči utakmice, a sad dalje potiče te morbidnosti.
Dodik želi odrediti sudbinu BiH po velikosrpskom diktatu kao što se to htjelo i 1992. Pri tome u je u prvom planu satanizacija Bošnjaka i bagatelisanje međunarodne misije u BiH, također kao ‘92. Dodik ismijava Pedija Ešdauna (koji je u nedjelju brže-bolje ustvrdio da opstanak RS ne može biti pod upitom), ali s pažnjom i pohvalama govorio o državnom podsekretaru SAD Nikolasu Barnsu i bivšem zamjeniku visokog predstavnika Donaldu Hejsu. Barns pri posjeti Sarajevu nije doveo u pitanje RS, a Hejs pravi Ustav koji ostavlja RS. Dakle, ostaje RS koja i danas dokazuje da je djelo zla i da zlo reprodukuje. Dodik agituje u slavu genocida, a njegov istup u petak je najteža prijetnja BiH i Bošnjacima nakon što je Karadžić zaprijetio njihovim nestankom. Ovdašnji političari tvrde da Dodik sluša samo Amerikance. A glavni Dodikov politički partner Zlatko Lagumdžija šuti na njegove učestale velikosrpske provokacije.
Razgovor Željke Dragičević s Miloradom Dodikom u emisiji “Oči u oči” RTRS u prošli petak poručio je mnogo više od onog što je dato kao agencijska vijest. U toj informaciji naglašen je stav vođe SNSD da novim ustavom RS treba da bude definisana kao federalna jedinica, da BiH nije dobrovoljni izbor Srba i da u zemlji vlada strah.
Emisija je prvenstveno bila u znaku usplahirenosti voditeljice Dragičević da će reforma policije značiti kraj RS. Dodik je u startu krajnje ležerno i ignorantski relativizirao odluku NSRS da prihvati tri principa EU po tekstu kojem je uz njega autor predsjednik RS i SDS Dragan Čavić. Lider SNSD ukazuje da je proces razvučen na pet godina, da će u međuvremenu doći novi visoki predstavnik i da će se s njim moći nanovo pregovarati, te da NSRS može odbiti bilo kakav prijedlog kada dosegne zakonsku formu. Dodik je zaključio temu zakletvom da SNSD neće glasati za reformu u kojoj nema policije RS kao organizacionog dijela policije BiH. Može se to tumačiti nastojanjem da se amortizuje gnjev srpskih velenacionalista zbog odbijanja pa prihvatanja reforme. Važnija je od toga je sugestija Dodika javnosti da je riječ samo o kupovini vremena kojom se RS poigrava s procesom približavanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
Dodik je ozbiljnost dosadašnjih dogovora o reformi policije još radikalnije doveo pod sumnju insistirajući na brzom dogovoru u RS o ustavnim promjena po konceptu SNSD, s nametanjem pregovora o Ustavu BiH na toj osnovi. Dodik ne krije namjeru da se naturanjem tog političkog prioriteta zametnu u drugi plan tekuće reforme, da se dosada postignuto stavi po embargo do ustavnog konsenzusa. Hoće se kazati da je sve što je do sada dosegnuto u približavanju EU i NATO ovisno o dogovoru o novom ustavu. S novim ustavom bi da sve krene iz početka, pa i reformski proces.
Dodik postavlja dva ultimativna zahtjeva za dogovor o Ustavu: neupitnost RS i federalizacija BiH, a u suprotnom traži rastur BiH. Zato SNSD insistira na pravu naroda na otcjepljenje. Dodik tvrdi da Srbi i Hrvati neće bh. državu. I upire prstom na glavnog krivcu za to, po njegovom ubjeđenju - na Bošnjake.
Skandal povodom davanja imena aerodromu u Sarajevu po Aliji Izetbegoviću došao je Dodiku kao poručen za nacionalističko zaoštravanje. Za Izetbegovića je ustvrdio da je, navodno, kao pripadnik Handžar-divizije učestvovao u genocidu nad Srbima u II svjetskom ratu, da se nikad nije odrekao svoje Islamske deklaracije (dodajući da to nije učinila ni SDA). To po Dodiku navodi da bi “unitarizacija” BiH značila njenu islamizaciju jer su Bošnjaci u većini. Bošnjaci su listom svrstani u militantne islamiste koji čekaju priliku za akcije u maniru El-Kaide. Pri tome, čisto rasistički upozorava na natalitet Bošnjaka. Kod šovinističkih uspaljenika sve to može proizvesti samo reakciju u stilu: “Malo smo pobili Turaka!”. Dodik likuje zbog pobjede fudbalera SCG nad BiH, brani velikosrpsko divljanje u Beogradu, Banjoj Luci... s obrazloženjem da bi suprotna strana bila mnogo gora da je pobijedila njihova BiH. Dodik je učestvovao u uspaljivanju nacionalističkih strasti protiv BiH uoči utakmice, a sad dalje potiče te morbidnosti.
Dodik želi odrediti sudbinu BiH po velikosrpskom diktatu kao što se to htjelo i 1992. Pri tome u je u prvom planu satanizacija Bošnjaka i bagatelisanje međunarodne misije u BiH, također kao ‘92. Dodik ismijava Pedija Ešdauna (koji je u nedjelju brže-bolje ustvrdio da opstanak RS ne može biti pod upitom), ali s pažnjom i pohvalama govorio o državnom podsekretaru SAD Nikolasu Barnsu i bivšem zamjeniku visokog predstavnika Donaldu Hejsu. Barns pri posjeti Sarajevu nije doveo u pitanje RS, a Hejs pravi Ustav koji ostavlja RS. Dakle, ostaje RS koja i danas dokazuje da je djelo zla i da zlo reprodukuje. Dodik agituje u slavu genocida, a njegov istup u petak je najteža prijetnja BiH i Bošnjacima nakon što je Karadžić zaprijetio njihovim nestankom. Ovdašnji političari tvrde da Dodik sluša samo Amerikance. A glavni Dodikov politički partner Zlatko Lagumdžija šuti na njegove učestale velikosrpske provokacije.