Zasto Srbi i Hrvati odbijaju navijati za Bosnu i Hercegovinu

[Nesferatu]

Za Srbe iz BiH (koji navijaju za SCG) pitanje:

Stavite se u ovu poziciju. Na Marakani ste, medju navijacima Srbije. Ne brani vam niko to, imate pravo da navijate za koga hocete. Reko, za koga hocete, ne protiv koga.....
Odjednom pocinje prozivanje Srebrenice, Turci, Balije, kolji, siuj, pali....

Sta u tom momentu bude u covjeku, da se pridruzi takvim parolama.

Sta bude, da odluci da suti i gleda svoja posla, al' nece nista reci? I opet kad ga neko suoci sa tim cinjenicama, pokusat ce po svaku cijenu opravdati poziciju sebe, "svog naroda", tu je mnogo ALI, postoje obrazlozenja i opravdanja. Cak i kad on sam duboko zna da tu mnogo sto sta ne stima. Radije ce se priklonuti takvima, i osjecaju nekom sigurnosti koji mu takve ublehe pruzaju svojom prividnom snagom nego napisati/reci nesto protiv njih samih.

Sta bude u covjeku da ustane i kaze majku vam blesavu, nijedne vise, vi neobrijani klinic od 18 godina ste gurali svi tute u nazad kad se je ginulo za gluposti koje vi proklamirate i vidite dokle nas je to dovelo....

Sta bude u covjeku da ne ustane i ode do redara i kaze im, radi posao za koji si place, majku ti tvoju....

Za Srbijance pitanje:

Sta u tom momentu bude sa vama? Dokle mislite ratovati i voditi ratove u nekim drugim drzavama? Jel' vam bolje danas nego 1992? Da li ste ista dobili sa pomoganjem braci vec zadnjih 15 godina? Zar im ne bi najveca i najbolja pomoc bila da im se zahvalite za doprinos i kazete im da se pobrinu oni sami o sebi, prvo, pa onda o vama, a i vi takodje uradite istu stvar. Da li ste ista dobili sa cirkusom koji je bio u Beogradu? (ne govorim o odlasku na SP, to je i ptica na grani znala da cete ici ili direktno ili u baraz). Dokle cete dozvoljavati Bosancima i nacelno koristim termin Bosanac za nekog ko je dosao iz BiH da radi sta god hoce u sred Srbije, upravo u ime vas samih.

Za Hrvate u BiH (koji bodre RH i klubove kao npr Zrinjski) pitanje:

Kad gledate na tu Marakanu i utakmicu BiH-SCG, ako gledate, jel' vam drago da vidite kakva su obadva ova druga naroda s kojim zivite u BiH?

Da li mislite ili osjecate potrebu da se ukljucite na jednu ili drugu stranu, shodno vasim politickim htjenjima? Ili vec u svojim glavama zamisljate kako bi bilo u Zagrebu kad bi se ovako nesto odigralo. Jel' vas taj osjecaj zadivljuje ili zastrasuje, ili ste indiferentni prema istom?

Za Bosnjake ili Bosanske muslimane pitanje:

Da li shvatate da je termin Bosna koristen od strane ponajmanje par politicara kao format za zidanje zemlje u kojoj "mjesanci" nisu dobro dosli, a oni drugi mogu da zive, pored "nas muslimana", ako pristanu na uslove koje mi njima nalazemo i ispune ocekivanja koja mi prema njima postavljama, (a takva ista ispunjava vrlo mali % pripadnika vaseg naroda)? Jesu li Bosnjaci ti koji definisu sta znaci biti Bosanac i Hercegovac, kako, na koji nacin, i odakle im to pravo?

Da li je Bosna i Hercegovina kao naziv (bili sportski, bilo drzavni), propao i iskoriscen u neke drugu svrhu, kao sto sest ljiljana tj. historijski simbol Bosanaca danas ima sasvim drukcije konotacije, narucito za druga dva naroda.
______________________________________________________

I na kraju pitanje svima, zasto Srbi i Hrvati odbijaju navijati za BiH. I kakvi su doprinosi ovome, sa sve tri strane. Hoce li ovo ostati, takvim, i dokle. I koliko tome doprionse istocne i zapadne komsije.

Eto, da vas cujem. I nemoj mi bogati politike, nego onako kako to izgleda iz vaseg licnog ugla, kako vi to osjecate da jest i kako to objasnjavate, opravdavate, uvazavate i sl....

[pape]

Eto, da vas cujem. I nemoj mi bogati politike, nego onako kako to izgleda iz vaseg licnog ugla, kako vi to osjecate da jest i kako to objasnjavate, opravdavate, uvazavate i sl....

Odgovor je, ovim boldiranim, onemogucen.

[mIRCerka]

I na kraju pitanje svima, zasto Srbi i Hrvati odbijaju navijati za BiH. I kakvi su doprinosi ovome, sa sve tri strane. Hoce li ovo ostati, takvim, i dokle. I koliko tome doprionse istocne i zapadne komsije.

Eto, da vas cujem. I nemoj mi bogati politike, nego onako kako to izgleda iz vaseg licnog ugla, kako vi to osjecate da jest i kako to objasnjavate, opravdavate, uvazavate i sl....

nema to veze sa komsijama...ni Srbijanci ni Hrvati iz Hrvatske ne podnose RSovce i Hercegovce...
oduvijek su bili ti kompleksi manjih gradova...
pa samo se sjeti transparenata sa Marakane...
neka sela oko Zvornika....
katastrofa.....
a mi se smijemo kad vidimo transparent tipa HZ ili Manijaci Breza....

[Nesferatu]

Kad nema veze, kako to da ih Srbijanci nisu snimili, pa fino zakljucaj kapije na juznoj i istocnoj tribini. Puste normalne gradjane kuci. Pa fino krenes cesljati, uslikaj te koji su bili najizrazeniji u svemu, odvali kaznu, ako nema platiti u zatvor, degenek, skinuti ga golog do gaca, uzeti mu sve pare i pusiti ga onako neka se vraca u BiH takav.

Ali, jok. Redari gledaju kako ljudi macolom razvaljuju tribinu, hej, komad tribine odvaliti macolom, nije problem, samo ako ces je baciti prijeko na one druge ljude. Drugi sa kantama unose kamenje izvana. Kanatama....Odkud kante? Neko ponijeo jabuka ili da oledi pivu prije utakmice....

Sve ovo sluzi jednoj svrsi, a to je radikalizaciji stanovnistva po potrebi. Ovo ti je bila kao u vrijeme JNA vojna vjezba za staonvnistvo. Ako gdje sta kad pukne, da se je spremno. I da se zna, ko s kim i kako. I naravno, desenzititacija normalnog covjeka na divljacke prizore. Sutra, krv i mozak na trotaru, ne predstavljaju nista. Jos jedan novi radni dan.

Smrt je majstor iz Srbije.

[mIRCerka]

Kad nema veze, kako to da ih Srbijanci nisu snimili, pa fino zakljucaj kapije na juznoj i istocnoj tribini. Puste normalne gradjane kuci. Pa fino krenes cesljati, uslikaj te koji su bili najizrazeniji u svemu, odvali kaznu, ako nema platiti u zatvor, degenek, skinuti ga golog do gaca, uzeti mu sve pare i pusiti ga onako neka se vraca u BiH takav.

Ali, jok. Redari gledaju kako ljudi macolom razvaljuju tribinu, hej, komad tribine odvaliti macolom, nije problem, samo ako ces je baciti prijeko na one druge ljude. Drugi sa kantama unose kamenje izvana. Kanatama....Odkud kante? Neko ponijeo jabuka ili da oledi pivu prije utakmice....

Sve ovo sluzi jednoj svrsi, a to je radikalizaciji stanovnistva po potrebi. Ovo ti je bila kao u vrijeme JNA vojna vjezba za staonvnistvo. Ako gdje sta kad pukne, da se je spremno. I da se zna, ko s kim i kako. I naravno, desenzititacija normalnog covjeka na divljacke prizore. Sutra, krv i mozak na trotaru, ne predstavljaju nista. Jos jedan novi radni dan.

Smrt je majstor iz Srbije.

eto vidis, sam trazis da ne bude politike, i ona politizirash...
ja ti fino rekoh...
ko pojede go*no u ratu, bjezi svojoj matici...
tuzno je to da oni fakat vjeruju da su se oni branili...
ebem ga ja ko se branio sa ukopanim tenkovima od ljudi u patikama i pokojom puskom....

[Nesferatu]

Kad nema veze, kako to da ih Srbijanci nisu snimili, pa fino zakljucaj kapije na juznoj i istocnoj tribini. Puste normalne gradjane kuci. Pa fino krenes cesljati, uslikaj te koji su bili najizrazeniji u svemu, odvali kaznu, ako nema platiti u zatvor, degenek, skinuti ga golog do gaca, uzeti mu sve pare i pusiti ga onako neka se vraca u BiH takav.

Ali, jok. Redari gledaju kako ljudi macolom razvaljuju tribinu, hej, komad tribine odvaliti macolom, nije problem, samo ako ces je baciti prijeko na one druge ljude. Drugi sa kantama unose kamenje izvana. Kanatama....Odkud kante? Neko ponijeo jabuka ili da oledi pivu prije utakmice....

Sve ovo sluzi jednoj svrsi, a to je radikalizaciji stanovnistva po potrebi. Ovo ti je bila kao u vrijeme JNA vojna vjezba za staonvnistvo. Ako gdje sta kad pukne, da se je spremno. I da se zna, ko s kim i kako. I naravno, desenzititacija normalnog covjeka na divljacke prizore. Sutra, krv i mozak na trotaru, ne predstavljaju nista. Jos jedan novi radni dan.

Smrt je majstor iz Srbije.

eto vidis, sam trazis da ne bude politike, i ona politizirash...
ja ti fino rekoh...
ko pojede go*no u ratu, bjezi svojoj matici...
tuzno je to da oni fakat vjeruju da su se oni branili...
ebem ga ja ko se branio sa ukopanim tenkovima od ljudi u patikama i pokojom puskom....

Oni su se branili od ideje, a ne od Armije. A ta je bila, da Srbi nauce odvojti se od materinske sise, pa sami za sebe, negdje iskovati svoju srecu, u drzavi koja nije gledala da zastiti interes njihovog plemena prvo i prevashodno. Medjutim materinski skuti su oduvijek bili privlacni, narucito kad celjade ustane gladno iza vise decenijskog sna. Ili polusna.

Rijetko ces gdje vidjeti Srbina koji ce reci da se je borio protiv Bosne. Reci ce da se je borio protiv balija i ustasa. To je standardna prica. Cak su jedno vrijeme njihovu republiku bili nazvali Srpska Republika BiH ili tako nekako. Kasnije je doslo do prekrajanja u RS. Stoga, ocigledno je da su od 1992 do 1995 Bosnu identificirali samo sa jednim narodom koja u njoj zivi, te tako kad ta BiH negdje i zaigra, kao da igraju Turci pred njihovim ocima. Ja ne znam jel' to bezobrazluk ili je patologija, al' bih voljeo o tome malo prodiskutovati sa drugima....

[mIRCerka]

Rijetko ces gdje vidjeti Srbina koji ce reci da se je borio protiv Bosne. Reci ce da se je borio protiv balija i ustasa. To je standardna prica. Cak su jedno vrijeme njihovu republiku bili nazvali Srpska Republika BiH ili tako nekako. Kasnije je doslo do prekrajanja u RS. Stoga, ocigledno je da su od 1992 do 1995 Bosnu identificirali samo sa jednim narodom koja u njoj zivi, te tako kad ta BiH negdje i zaigra, kao da igraju Turci pred njihovim ocima. Ja ne znam jel' to bezobrazluk ili je patologija, al' bih voljeo o tome malo prodiskutovati sa drugima....

na ovom forumu neces naci takve sugovornike, jer oni koji tako misle i dodju na ovaj forum u dva posta toliko napljuju i nase*u da momentalu bivaju uklonjeni

a sto se turaka tice, mislim da se moze putem DNA analize dokazati ko ima vise turskih gena
bijeli ten, rumeni obrazi i tamna kovrdzava kosa (tipican primjer Zeljko Joksimovic)...
eto...dosta od mene....
ja ionako najvise volim Zelju

[Amadeus II]

Za Srbe iz BiH (koji navijaju za SCG) pitanje:

Stavite se u ovu poziciju. Na Marakani ste, medju navijacima Srbije. Ne brani vam niko to, imate pravo da navijate za koga hocete. Reko, za koga hocete, ne protiv koga.....
Odjednom pocinje prozivanje Srebrenice, Turci, Balije, kolji, siuj, pali....

Sta u tom momentu bude u covjeku, da se pridruzi takvim parolama.

Sta bude, da odluci da suti i gleda svoja posla, al' nece nista reci? I opet kad ga neko suoci sa tim cinjenicama, pokusat ce po svaku cijenu opravdati poziciju sebe, "svog naroda", tu je mnogo ALI, postoje obrazlozenja i opravdanja. Cak i kad on sam duboko zna da tu mnogo sto sta ne stima. Radije ce se priklonuti takvima, i osjecaju nekom sigurnosti koji mu takve ublehe pruzaju svojom prividnom snagom nego napisati/reci nesto protiv njih samih.

Sta bude u covjeku da ustane i kaze majku vam blesavu, nijedne vise, vi neobrijani klinic od 18 godina ste gurali svi tute u nazad kad se je ginulo za gluposti koje vi proklamirate i vidite dokle nas je to dovelo....

Sta bude u covjeku da ne ustane i ode do redara i kaze im, radi posao za koji si place, majku ti tvoju....


______________________________________________________

I na kraju pitanje svima, zasto Srbi i Hrvati odbijaju navijati za BiH. I kakvi su doprinosi ovome, sa sve tri strane. Hoce li ovo ostati, takvim, i dokle. I koliko tome doprionse istocne i zapadne komsije.

Eto, da vas cujem. I nemoj mi bogati politike, nego onako kako to izgleda iz vaseg licnog ugla, kako vi to osjecate da jest i kako to objasnjavate, opravdavate, uvazavate i sl....

Politika je neophodna...
Ali evo probaću...
Ako je Bosna i Hercegovina država svih njenih naroda kako je moguće da navijači skandiraju "Alahu ekber"(izvinjavam se ako nisam pravilno napisao)?
Svi znamo koja je zastava BiH.Šta predstavlja zastava sa ljiljanima ,a šta turska zastava na utakmicama reprezentacije?
Znači li pojavljivanje zastave sa ljiljanima da Srbi mogu doći sa srpskom trobojkom i navijati za Bosnu i Hercegovinu?
Skandiranje "Ubij Srbina" svakako doprinosi da Srbi iz BiH ne podnose državni tim.
"Ne bi sjala ovako jako ova naša lijepa avlija..." nije pjesma koju Srbi nešto specijalno vole...

Eto otprilike to su ključni razlozi što ja ne navijam za BiH!

Istočne i zapadne komšije su nebitne.Problem je unutar ove zemlje.A po meni krivca tražiti u jednom, drugom ili trećem narodu je najveća greška!A ovo će trajati, kako sada stvari stoje, dugo...dugo!

A što se tiče pitanja koje je prvo postavljeno, to je više za psihijatre da odgonetnu to masovno ludilo...(Uz jednu malu napomenu da i navijači BiH i Hrvatske nisu mnogo bolji od navijača SCG)

[mostarac]

Rijetko ces gdje vidjeti Srbina koji ce reci da se je borio protiv Bosne. Reci ce da se je borio protiv balija i ustasa. To je standardna prica. Cak su jedno vrijeme njihovu republiku bili nazvali Srpska Republika BiH ili tako nekako. Kasnije je doslo do prekrajanja u RS. Stoga, ocigledno je da su od 1992 do 1995 Bosnu identificirali samo sa jednim narodom koja u njoj zivi, te tako kad ta BiH negdje i zaigra, kao da igraju Turci pred njihovim ocima. Ja ne znam jel' to bezobrazluk ili je patologija, al' bih voljeo o tome malo prodiskutovati sa drugima....

na ovom forumu neces naci takve sugovornike, jer oni koji tako misle i dodju na ovaj forum u dva posta toliko napljuju i nase*u da momentalu bivaju uklonjeni

a sto se turaka tice, mislim da se moze putem DNA analize dokazati ko ima vise turskih gena
bijeli ten, rumeni obrazi i tamna kovrdzava kosa (tipican primjer Zeljko Joksimovic)...
eto...dosta od mene....
ja ionako najvise volim Zelju

bilo je pitanje dana kada cemo poce prebrojavat i krvna zrnca. napredak majke mi

[mIRCerka]

bilo je pitanje dana kada cemo poce prebrojavat i krvna zrnca. napredak majke mi

na veliku zalost mnogih, imam 50% hercegovackih, pa mi je tersanje sastavni dio disanja

[mostarac]

bilo je pitanje dana kada cemo poce prebrojavat i krvna zrnca. napredak majke mi

na veliku zalost mnogih, imam 50% hercegovackih, pa mi je tersanje sastavni dio disanja

daleko ti bunker od mog bio

[horion_bosona]

I na kraju pitanje svima, zasto Srbi i Hrvati odbijaju navijati za BiH. I kakvi su doprinosi ovome, sa sve tri strane. Hoce li ovo ostati, takvim, i dokle. I koliko tome doprionse istocne i zapadne komsije.

Eto, da vas cujem. I nemoj mi bogati politike, nego onako kako to izgleda iz vaseg licnog ugla, kako vi to osjecate da jest i kako to objasnjavate, opravdavate, uvazavate i sl....

Razumjem ja u potpunosti tvoju frustraciju.
Smatram da nije uopste problem sto ce moj komsija navijat za Hrvatsku ili Srbiju, pa cak i kad igra protiv BiH. To je stvar licnog izbora odnosno stvar osjecaja pripadnosti. Ok, to je svacije pravo i o tome ne treba pretjerano diskutovat.

Medjutim ono sto je vise nego zabrinjavajuce jeste kad te iste komsije mrze zemlju u kojoj su rodjeni i u kojoj zive, i koji u krajnjem slucaju mrze sve nas koji navijamo za svoju domovini(a da mrze i koliko osjetio sam na marakani).

Koji to faktori uticu na njih da jednostavno preziru sve sto je bosansko!? Sigurno mnogostruki:
-jeftina demagogija domacih nacionalnih "elita" proistekla iz velikodrzavnih ideologija susjednih nam zemalja
-konstantno isticanje ekzkluzivnog prava na Bosnu od strane klero-bosnjacke "elite" te kao produkt toga imamo antagonisticku averziju bosanskih Srba i Hrvata prema bosanskom.

Kako to promjeniti-veoma tesko, hebi ga, ne bi da se davimo u utopiji!

[mIRCerka]

bilo je pitanje dana kada cemo poce prebrojavat i krvna zrnca. napredak majke mi

na veliku zalost mnogih, imam 50% hercegovackih, pa mi je tersanje sastavni dio disanja

daleko ti bunker od mog bio

hajd necemo vise zachatavat covjeku temu...
off

[Zox]

Pa valjda je srbinu lakse skandirati "ubij baliju" nego "ubij srbina".
Sta ces, to je danasnji sport

[mostarac]

Pa valjda je srbinu lakse skandirati "ubij baliju" nego "ubij srbina".
Sta ces, to je danasnji sport

mogu ti rec da ti ova nije mahnita

mada su navijachi Veleza napravili izuzetak od tog pravila, jer nama se zna cesce desit da skandiramo "gazi balije" iako smo vecina Bosnjaci. Posljednji put u Bugojnu, a prije toga u Kaknju

[Nesferatu]

Ako je Bosna i Hercegovina država svih njenih naroda kako je moguće da navijači skandiraju "Alahu ekber"(izvinjavam se ako nisam pravilno napisao)?
Svi znamo koja je zastava BiH.Šta predstavlja zastava sa ljiljanima ,a šta turska zastava na utakmicama reprezentacije?
Znači li pojavljivanje zastave sa ljiljanima da Srbi mogu doći sa srpskom trobojkom i navijati za Bosnu i Hercegovinu?
Skandiranje "Ubij Srbina" svakako doprinosi da Srbi iz BiH ne podnose državni tim.
"Ne bi sjala ovako jako ova naša lijepa avlija..." nije pjesma koju Srbi nešto specijalno vole...

Pazi ti imas dva izbora.

Izbor numero uno je da budes Bosanac i Hercegovac prvo, a Srbin drugo. Tesko je ovo procitati i u to vjerovati, al' uzmi mi za rijec. Sta ces uraditi ovakvim stavom? Prvo ces napraviti odredjenu zrtvu. A to je da moras vjerovati da ima vise ljudi, pravih Bosanaca i Hercegovaca, koji vjeruju u BiH onakvu kakvu ti vjerujes, nego ekstremnih falagni. To je prvo. Drugo, kad neko kaze Allahu Ekber, to znaci Bog je veliki/velicanstven. Zastani na tom. Reci, hvali covjek svog boga, Hristos se rodi, kraj price. Jel te htjeo isprovocirati, mozda, mozda je dovoljno mlad i ne zreo da shvati da to nisu parole za stadiona, al glavno je da ne nasjednes na njegov trik, a to je da odbijas jesti za stolom za kojim sjedis, i da gledas tamo prijeko, sta to neko drugi shopa. Sto? Odlucio si biti Bosanac i Hercegovac. Mozda je i ona BiH mogla otici na SP 2006. Mozda bi odatle se neko klupo pocelo odmotavati. Mozda bi nama svima bilo bolje prije nego kasnije. Mozda bi se svi skoncentrisali na rezultat i igru i mnogo sta drugo, umjesto da donose kojekave zastave i skandiraju kojesta, jer su utakmice uglavnom bez ikakvog znacaja i normalni ljudi ne zele da trace svoje vrijeme niti da riskiraju konfrontaciju sa takvima, te jednostavno ne dolaze na travante terene. Mozda bi se i oni u Lukavici obradovali da pobijedi BiH nekoga, mozda bi dosli u Dobrinju sjesti u kafic, bez da ih ko gleda ko marsovce i da im puse za vratom. Mozda bi se sutra probudio, pa reko jebat ga valjalo bi opet da bude ko sinoc.

Drugi izbor je da budes Srbin prvo i drugo i trece. Tj. nista drugo do Srbin. Sa tim izborom neces nikad se vidjeti u BiH, to ti moze biti jasno vec sad. Jer je stav beskopromitan i vodi samo nazad na nisan ili te tjera da ides u Srbiju ili daleki svijet. Ili, ako si stvarni fanatik, onda ti jedini razlog zbog kojeg egzistiras je da prkosis svjetu i svima onima koji ti ne dozvoljavaju da si Srbin, i da je to gdje ti zivis Srbija tj RS. I tako se moze zivjeti, al' nece biti nikakvog napredka, s cim ukopavas ne samog sebe vec i druge oko sebe. Onda ce ti oci i dusu vaditi to sto vidis neciju zastavu i cujes neciju pjesmu, probudice sve najgore u tebi, ti ces odgovarati sa svim stvarima s kojima bi se na normalan dan, da malo razmislis, stidio. Samo onda si Srbin zbog mene i drugog treceg, a ne zbog sebe. Sebi, nisi nista pomogao. Samo si meni umanjio. A, da li od toga ti mozes da zivis, dovoljno si inteligentan da mozes odgovor pronaci.

[prvo_lice_jednine_]

Prvo da pozdravim ekipu na ovom forumu, jer sam novi kolac, pa valjda je red...
E hajd sad da se i ja malo ukljucim posto vidim da ima nako solidan broj pametnih ljudi, pa ne bi skodilo da i ja sta napisem (doduse mozda kad kad sta i glupo)
Sto se tice bas ove teme sto sad naleti na nju, napisao bih par recenica.
Nesferatu ja imam 22 godine i pitam te kako imas energije da povlacis ovakve teme (jest da je forum i za ovo), al pametna si osoba kako vidim po retorici i razmisljanju.
Gledajuci globalno na BiH i stanje kod nas, mene nista ne cudi... Ti treba da znas da u BiH ima, recemo, malo preko 4 miliona ljudi, i da od tih 4 miliona,ima vec koliko ima muslimana, pravoslavaca, i katolika koji se izjasnjavaju kako vec se izjasnjavaju. Od ovih ljudi 85% ako ne i vise su ljudi koji su zatupljeni seljaci, koji nisu skole vidjeli sem kad pored nje prolaze, koji ne znaju sta je velik grad, koji ne znaju sta su novine, ili znaju al znaju samo za avaz, ili koje vec al su jedne i pretezno navijaju za odredene politicke grupacije kod nas...
Pa ne znam samo kako ti nije jasno da se ne vrijedi previse umarati oko glupana, pogotovo onih koji su spletom okolnosti i dobili racunar pa jos imaju i internet, a spadaju pod ovih 85% . Vjeruj mi volim BiH, al koliko god volio ja ovu drzavu moram biti realan, pa pogledaj samo te ljude i te mase pred izbore. Tu doslovno bi trebali doci politicari sa zapada da uce kako se vlada sirokim masama... Savjet jedan, pitanje Srbi, Hrvati, Bosnjaci nije bas zahvalno za diskutovanje pogotvo ako diskutujes glupanom koji je termin gradska raja cuo nekad na televiziji...
A po pitanju ove tvoje teme navijanje, hmmmmm nek im je Bog na pomoci jer oni sebi stvarno nemogu...
Pozdrav.

[Zox]

Dobar post, Nesferatu, samo ne znam kakve veze ima odlazak na SP i cinjenica da bi nam mozda "svima bilo bolje".
Jednostavno ne razumijem to konstantno brkanje REPREZENTACIJE BiH i DRZAVE BiH.

[oknazd]

mislim da se lik pod nickom prvo lice jednine stvarno raspiso a tek se registrovo
e ne moze tako buraz
kontrolisi se malo

[ero_sa_onog_svijeta]

Za Hrvate u BiH (koji bodre RH i klubove kao npr Zrinjski) pitanje: [/b]

Kad gledate na tu Marakanu i utakmicu BiH-SCG, ako gledate, jel' vam drago da vidite kakva su obadva ova druga naroda s kojim zivite u BiH?

Da li mislite ili osjecate potrebu da se ukljucite na jednu ili drugu stranu, shodno vasim politickim htjenjima? Ili vec u svojim glavama zamisljate kako bi bilo u Zagrebu kad bi se ovako nesto odigralo. Jel' vas taj osjecaj zadivljuje ili zastrasuje, ili ste indiferentni prema istom?

[
______________________________________________________

I na kraju pitanje svima, zasto Srbi i Hrvati odbijaju navijati za BiH. I kakvi su doprinosi ovome, sa sve tri strane. Hoce li ovo ostati, takvim, i dokle. I koliko tome doprionse istocne i zapadne komsije.

Eto, da vas cujem. I nemoj mi bogati politike, nego onako kako to izgleda iz vaseg licnog ugla, kako vi to osjecate da jest i kako to objasnjavate, opravdavate, uvazavate i sl....

Što se tiče Marakane , mislim da je većina hrvata iz BiH navijala za BiH.

a što se tiče toga da je bila situacija da na maksimiru igraju Hrvatska-BiH , možda bi se čuo poneki uzvik "gazi ba#ije" , i to je sve. Sumnjam da bi se u Hrvatskoj veličali Ahmići,Srebrenica, sumnajm da bi se navijači gađali svačim, a pogotovo da bi na njih bili bacani topovski udari.
To ne temeljim na činjenici što sam hrvat, već što su te dvije repke već igrale i nije bilo problema.

a to zašto srbi iz BiH navijaju za srbiju a hrvati za hrvatsku , to je jednostavno tako.

[AjvazDedo]

[loris]

Jel naviju Bosnjaci iz RS za RS

[neutralac]

Jel naviju Bosnjaci iz RS za RS

Nemoj mijesati kruske i jabuke. Covjek je lijepo u naslovu naveo naziv drzave i pita se zasto Srbi i Hrvati ne navijaju za BiH. RS nije drzava i nigdje se ne natjece, za razliku od BiH. Ostavi po strani natjecanja izvidjaca i lovaca RS. To ne biljeze ni lokalne novine.

[loris]

Jel naviju Bosnjaci iz RS za RS

Nemoj mijesati kruske i jabuke. Covjek je lijepo u naslovu naveo naziv drzave i pita se zasto Srbi i Hrvati ne navijaju za BiH. RS nije drzava i nigdje se ne natjece, za razliku od BiH. Ostavi po strani natjecanja izvidjaca i lovaca RS. To ne biljeze ni lokalne novine.

U pitanju su nijanse...

[zlata]

Cetnik "u pemziji"!

Šta ste po zanimanju?Ratnik.

Mislim, koju ste školu završili?Završio sam drugi stepen, građevina, smer zidar.

Sta ste po nacionalnisti, veroispovesti? Po nacionalnosti sam Srbin, po vjeroispovesti pravoslavac.

Kako ste se uključili u rat, dobrovoljno, mobilizacija?
Uključio sam se tako što mi je došao poziv, ne odmah na početku rata nego već par mjeseci posle početka rata, znači, deveti mjesec devedeset prve godine. To je bila vojska Krajine ili...? Još tada je bilo, kao, staro, vojska JNA sa dosta primesa te vojske Krajine, koja se većorganizovala.

Da li ste pre toga služili redovni vojni rok?
Da, služio sam vojni rok u Nišu osamdeset devete, devedesete godine.

Kojoj ste se jedinici priključili, gde ste bili?
Priključio sam se artiljerijskoj jedinici, haubice sto pet milimetara, to je bilo negde blizu Drniša, grad pored Knina prema Šibeniku, mjesto se zvalo Kadina Glavica.

Da li ste tada verovali da treba ratovati, pošto ste rekli da ste dobili poziv za mobilizaciju, znači nije bilo dobrovoljno uključivanje?
Pa nisam baš bio za rat ni tada kada sam dobio poziv, s tim što sam živio tamo, onda sam, normalno, i osjećao da se trebam boriti, u svakom slučaju.

Da li ste razmišljali o tome ko je počeo rat?
Nisam toliko razmišljao, samim tim što sam rekao, živio sam na tom području, znači, moj život i život moje porodice i celog stanovništva je bio ugrožen, tako da sam se jednostavno borio za goli život.

Kako se sećate onih godina pred rat?[/bDa li ste bili zadovoljni svojim životom? Kako se živelo pre? Bio sam zadovoljan. Ta neka moja rana mladost prije vojske, živio sam normalno, prosečno, srednji stalež koji je tada postojao, i to su bile poslednje godine postojanja srednjeg staleža. Znači, bogati, siromašni i srednji stalež.

Da li ste se plašili nečega, da li je postojala nacionalna podvojenost u vašoj sredini? Ta nacionalna podvojenost je postojala, samim tim što je manjinsko stanovništvo, srpsko, živjelo u Hrvatskoj, ali nisam se toliko plašio. Naučio sam na te ljude, živio sam s njima, i protiv njih se borio, normalno.

Da li vam je izgledalo da je rat uopšte moguć? Koji su bili prvi znakovi koji su ukazivali da će biti rata? Prvi znakovi su bili ti, jednostavno, hrvatsko stanovništvo, nisu nikada podnosili Srbe, koji su živili u manjini. Da nije došlo tada, možda bi došlo za dvadeset godina, ili pedeset, nije bitno, kad-tad.

Kada ste vi shvatili da je rat izvestan? Pa u samom početku, pred mobilizaciju u toj nekoj balvan-revoluciji kada su se Srbi jednostavno osjetili da oni trebaju da budu Srbi i da trebaju da dignu glas da se zna da su Srbi, a ne da kriju, kao što su krili prethodnih trideset-četrdeset godina pre toga.
Da li ste vi u vašoj porodici krili svoje poreklo? U mojoj porodici slavile su se te krsne slave, ali srpska muzika se nije smela puštati naglas i od strane komšija i od strane policije koji su ladno i pendrečili, i psovali majku srpsku itd. Neke gluposti. A kada je to bilo? Pred sam rat... Ma, to je bilo i ranije, osamdesetih godina. Možda čak i ranije, ali ja te godine ne pamtim. Znači negdje osamdeset pete-osamdeset šeste, ja to pamtim, ja sam imao takav incident za pravoslavnu Novu godinu osamdes' osme, kada mi je policajac stavio pištolj u usta i opsovao pravoslavnu majku. Ali, on je, normalno, bio Srbin i bio je Mile Martić, kasnije predsjednik Republike Srpske Krajine. Hoćete reći da vam je upravo taj policajac... Upravo on. Na... ispred crkve Sveti Georgije za pravoslavnu Novu godinu osamdeset osmegodine.
Kako objašnjavate sada taj njegov čin? Pa, drago mi je što je završio u Hagu. Htio sam reći da čovjek koji je nekada zabranjivao da slaviš srpsku Novu godinu, policajac, možda on i nije smio, i to, onda je kasnije postao veći Srbin od mene.
Da li ste očekivali poziv za mobilizaciju i kako ste se osećali kad je stigao?
Osjećao sam se sretan, očekivao sam ga, ali kasnio je tri meseca, tako da sam planirao da samodem u vojni odsek i da se sam prijavim kao dobrovoljac, ali poučen sa tim iz vojske da ne valja nikada biti dobrovoljac, sačekao sam i dobio sam tri mjeseca nakon drugih u mojoj zgradi, u momkomšiluku, u mojoj ulici dobijali, dobio sam ga ja.
Kako je izgledao sam odlazak u jedinicu?uuuuuIzgledao je sa dosta nekog pozitivnog uzbuđenja. Znači, nije to bio neki strah nego čisto ono, idu svi, idem i ja. Znači, ja sam taj koji brani svoj prag, svoje roditelje, svoje prijatelje, svoju civilizaciju, svoje ljude.

Da li ste imali neki stav o tome šta se događa na terenu? Na osnovu čega ste izgradili taj stav, kakve su bile informacije? Bile su oskudne, stalno su ginuli Hrvati, nikada nije poginuo nijedan Srbin, tako da je to postalo nemoguće, postala je bukvalno neka utopija, jer u ratu ljudi ginu i na jednoj i na drugoj strani, a to je čisto bila neka medijska propaganda u samom početku. Kao, njihovih mrtvih trideset, a naš jedan ranjen. Ali vidio sam nakon kratkog vremena da to nije to, da ima dosta laži.

Koliko ste dugo učestvovali u ratu?
Do samog pada Krajine, znači do avgusta devedeset pete godine.

Šta ste nakon toga radili, gde ste nakon toga došli? Nakon toga došao sam u Beograd. Tu sam bio u jednom studentskom domu. Moji su bili raštrkani po Srbiji. Majka je bila u Kninu u logoru, koja je ostala.
Mislite, bila je zarobljena? Da, bila je zarobljena od strane hrvatske vojske, ali bili su, srećom, popisani kod UNPROFOR-a, tako da nije bilo nekog masakra nad njima.
Kako ste tada sve to doživljavali? Bio sam razočaran. Znao sam da, jednostavno, to nije moglo biti tako, da je to jedna velika izdaja i bolelo me je što sam otišao i prvih desetak dana mog dolaska u Beograd mislio sam da se vratim bilo kako i da se nastavim boriti, ali to je već bilo nešto nemoguće. Vratiću se opet na deo vašeg života na samom ratištu. Kakvi su bili uslovi života na ratištu, kako ste se finansirali tih godina, to je otprilike nekih četiri-pet godina?
Na početku se dosta para izdvajalo za vojsku, za rezervni sastav. Po pitanju hrane, ona je na početku bila dobra. Kasnije je to sve polako padalo.
Kakav je bio borbeni moral, ko su vam bili saborci? Borbeni moral je bio super, bio je odličan. Vojska Krajine bez ičije pomoći mogla je da napreduje i napredovala je, bili su i u Zadru, i u Šibeniku, ali stalno su primali naređenje za povlačenje i njihov moral je polako padao sve do kraja, tako da, jednostavno, to se moralo desiti zato što je to bila jedna velika izdaja, ništa drugo.
Ko je vama bio neprijatelj, kako ste ga nazivali, kako ste definisali neprijatelja? Onaj standard što već ide od Drugog svetskog rata, znači, on je za mene ustaša, ja sam za njega četnik, i to je to. Jednostavno, on je za mene neprijatelj, ja njega nisam gledao kao ustašu, to je za mene neprijatelj kao što je neki Musliman za njih bio Balija itd, on je za mene bio jednostavno neprijatelj kao što je bio i svaki drugi koji napadne na mene, na moju kući i na moj prag.
A da li su ti neprijatelji bili vaši bivši prijatelji? Da, većinom. Većinom su bili, može se nazvati, prijatelji koji su jednostavno kasnije postali neprijatelji, a neki su i morali silom prilika da budu. Većina njih je postala jednostavno neprijatelj zato što je njihova vjera takva od malih nogu da mrze Srbe, i to je to.
Ne biste mogli da se složite sa konstatacijom da je ratni neprijatelj oduvek bio vaš neprijatelj?
Pa ne znam, ne mogu da tačno odgovorim na to pitanje, ali po iskustvu starijih i drugih ljudi koji su prolazili i taj Drugi svjetski rat i kasnije, te godine, moglo se reći da su oni bili naši neprijatelji, što kažu, i u ratu i u miru.
Recite mi kako su izgledali sami oružani sukobi? Kakav je bio taj kontakt? Da vam pravo kažem, nisam imao nekog bliskog kontakta sa neprijateljem pošto sam većinombio artiljerac, znači haubičar, mi smo bili pet-šest kilometara udaljeni od njihove prve linije. Jedini kontakt koji sam doživeo to je bio kontakt u Bosni sa njima na prvoj liniji, ali to se većinom odvijalo puškaranje preko noći, tako da ne mogu tačno da kažem da sam nekoga i video, da sam nekoga i ubio, i to.
A znači učestvovali ste i na bosanskom ratištu i... Da, učestvovao sam i na bosanskom ratištu, išao sam na Bihać, na Izačiće, njihovo muslimansko selo, dvanajst hiljada stanovnika, išao sam na sinjsko ratište, bio sam sanitetlija, pešadinac, bio sam artiljerac, svašta pomalo.

Da li ste ranjavani možda tokom sukoba? Ne, nisam ranjavan. Jeste li izgubili nekog od drugova? Jesam, izgubio sam dosta drugova koji su bili u mojoj jedinici, koji su bili meni bliski, sa kojima sam krenuo od prvog dana, otkada sam ja mobilisan, s kojima sam krenuo u rat. Dosta njih sam izgubio. Šteta samih tih mladih ljudi što su poginuli, što bi se sada reklo, za ništa.
Kako je to u tom trenutku delovalo na vas? Da li vam je davalo želju da se još više uključite u borbe, ili? To je bila jedna doza besa, koja nije puno trajala. To je relativno kratko vreme, samim timkada nisi suočen direktno sa neprijateljem, taj bes traje vrlo kratko. Premda ne znam šta bih napravio da sam bio u tom momentu u bliskom kontaktu sa neprijateljem i koliko bi me taj bes držao.
Da li je možda bilo saradnje sa neprijateljem, preprodaje oružja, nekog drugog šverca? Toga je stalno bilo, stalno su bile te neke zone gde se vodio šverc, gde se pucalo. Što kažu, nekom rat, nekom brat. Neko je zarađivao, neko je gulio na terenu, i to je to.

b]Da li je nekada neko pomogao nekome sa druge strane? Bilo je dosta pomoći od strane naše, od ljudi koji su bili iz mog grada, naših ljudi koji su bili zarobljeni, neko je stupio u kontakt s njima s druge strane, znači tih ljudi koji su otišli s njima, tih Hrvata, pomagali su im. Bilo je tih koji su namerno tukli, mučili, iživljavali se na dojučerašnjimkomšijama.

Da li ste bili zarobljavani tokom rata? Ne, nisam bio zarobljavan. Da li je bilo pljački kuća, ako je bilo, kako su se odnosile starešine prema svemu tome? Pošto su aktivni oficiri već polako odlazilli iz Krajine, tu je bio rezervni sastav tih oficira, oni su nekome gledali kroz prste. Većinom su to pljačkali neki ljudi sa strane. Recimo, evo nekih primera koje sam ja doživeo. Našao sam u kući čovjeka koji je bio negde iz Srbije, tražio je pasoše sa doživotnom američkom vizom da bi utopio ovdje u Beogradu za pet-šest hiljada maraka, možda čak i skuplje. Bilo je, bilo je pljačke od ljudi koji su dolazili, od ljudi koji su bili tamo, jer, jednostavno, ljudi su takvi. Ko pljačka, taj će pljačkati bez obzira na to kada, u ratu ili u miru, ko ubija, taj će ubijati, ko vrši zločine, taj će vršiti zločine bilo kada.
Da li znate za ratne zločine, da li ste prisustvovali možda nekom od njih? Nisam prisustvovao ratnim zločinima sa strane Srba koji su bili kod mene, ali sam čuo i znao za zločine koje su, recimo, radili Hrvati nad Srbima, ili nekih Srba koji su bili sa mnom, koji su bili zarobljeni, pa su pričali kako su se odnosili sa njima, kako su ih mučili i neke kako su ubili.

Da li ste tokom rata promenili mišljenje koje ste imali na početku o ratu? Jesam, menjao sam mišljenje, video sam da to ne vodi ničemu, zato sam i devedeset treće godine završio u vojnom zatvoru trideset dana, u mestu pored Benkovca, koje je vodio kapetan Dragan, to je bio radni logor za Srbe koji nisu htjeli ići na teren, koji nisu htjeli uopće ići u rat, koji su dobijali pozive, a nisu odlazili, i tako. Bio sam tamo trideset dana.
Kakav je tamo bio status ljudi? Pošto su oni držali neke Hrvate zarobljenike koji su stalno bili zatvoreni u ćeliji, ne znam da li su ih tukli, ali po pitanju nas koji smo bili tamo, mi smo bili, što bi rekli, radna marva, čak su nas tretirali gore nego Hrvate.

A nakon izlaska iz tog zatvora, šta se desilo? Nakon izlaska vratio sam se ponovo na teren, u svoju jedinicu, i ostao sam tamo do kraja.

Kada ste došli u Srbiju devedeset pete, da li ste tada bili ponovo terani da idete na neko ratište? Da, uhvaćen sam u Beogradu na Trgu, prvi dan, racija koju je pravila da li vlada, najverovatnije vlada, prvi dan racije sam uhvaćen, nasilno odveden, to je, ja mislim, policijski kamp na Zvezdari. Tu sam ujutru pod naoružanom pratnjom, ja i njih možda još pedeset, strpani u autobus i odvezeni u Erdut u Slavoniju, koju je vodio Željko Ražnatović Arkan.
Bili ste bukvalno privedeni? Da li je bilo nekog načina da izbegnete to mobilisanje i kako vam je sve to izgledalo? Nakon toga kada sam došao u Srbiju i kada su me oni priveli i rekli da idem ja u neki prihvatni centar u Vojvodini, da će nas tu sve smestiti, da su tu naši drugi, bio sam zbunjen, ali kada samvidio njih ujutru naoružane i policajce sa šlemovima i sa pancirima, onda sam znao da nas negdje vode, da li u rat, ne znam gdje. A tortura je tek sledila u Erdutu kada smo došli.
Hoćete nam ispričati šta se tamo dešavalo? Tamo se dešavalo sve i svašta. To je jedan psihički žig, ne samo meni nego svim ljudimakoliko ih je prošlo kroz taj Erdut, a po nekoj mojoj prvoj proceni u prvi mah je prošlo pet hiljada ljudi, znači muškaraca od osamnaest do čak šezdeset pet-sedamdeset godina.
Ljudi koji su izbegli iz Bosne i iz Hrvatske? Da, ljudi koji su izbegli, većinom iz Hrvatske, koji su kupljeni usput, koji su kupljeni po ulicama, kojima su provaljivali u neke smeštaje pa ih vodili. Svi su išli u Erdut, svi su išli kod Arkana i njegovih nazovi kriminalaca, a u stvari i jesu kriminalci. Onda je tu počela tortura psihofizička. Počneš sa batinama, a završiš sa rečima, deranjem, psovanjem itd. Najveći bol psihički koji sam doživeo, to je kupanje petsto ljudi u Dunavu sa četiri sapuna, goli kao od majke rođeni, a oni stoje na obali i uperili puške u nas, spremni da nas ubiju ako neko počne da pliva.

Koja je funkcija bila svih tih ljudi, mislim vas, u tom Erdutu? Da li ste bili spremani zadalje borbe? Funkcija tih ljudi, ne znam, bili smo, ja sam bio deset dana, petnaest, u Erdutu, onda su meobukli u vojnu uniformu, ne njihovu nego SMB, mečka u cijevi, poslali su me na prvu liniju u Slavoniji, znači selo Karadžićevo između Osijeka i Vinkovaca. Znači, bez oružja, došli su naveče sa nama, tu su nas ostavili, oni su otišli i tek smo dobili, nakon dan i po dobili smo municiju.

Koliko ste dugo bili tamo? U Slavoniji sam bio od negdje sredine osmog mjeseca, ne znam tačno kada su počele prve racije, do druge polovine dvanaestog mjeseca te iste godine.

Kako ste izašli iz svega toga? Izašao sam tako što su počeli da puštaju na vikend kada su videli da je sve nešto gotovo i, normalno, koga puste na vikend, dva-tri dana u Srbiju, niko se ne vrati. Tako su pustili i mene, i nisam se ni ja vratio.

Šta mislite o odnosu države prema učesnicima rata? Koje države?

Svih čiji ste bili državljanin u ovom periodu. Država je stalno radila za sebe, nikada nije radila za narod, ni za učesnike rata. Ni sada ne radi za invalide rata, kao što ne radi za penzionere rata, ne radi za nikoga, jednostavno. Država ti nametne rat i ti si tu samo jednostavno topovsko meso i ništa više. Potrošna roba.

Čiji ste sada državljanin? Sada sam izbeglica i dalje. Prijavljen sam u Zemun, znači, opet može se nazvati da me ova država, kao, prisvojila, ali još nisam dobio njezino državljanstvo.

Da li biste ponovo živeli u svom mestu i gde biste, u stvari, najradije živeli? Teško da mogu odgovoriti po pitanju mog mjesta jer je tamo sada nemoguće živjeti. Nemaš uslova za život, nemaš svojih ljudi, a samim tim kada pogledaš na onu materijalnu stranu, nemaš zaposlenja, znači nemaš prihode za život. Najviše bih volio da živim u nekoj zapadnoj državi, Australiji, u krajnjem slučaju Amerika, Kanada.

b]Da li ste ostali u prijateljskim odnosima sa ljudima iz svog mesta? [/b]Imam nekolicinu prijatelja s kojima se čujem, sa kojima sam dobar, koji se na naše razglabanje teme ratne devedesete do devedeset pete isto smiju kao i ja, vide da je to nepotrebno bilo i s njihove strane, bar ti neki normalni ljudi što ih ja zovem, sa kojima možeš komunicirati.

Da li mislite da je rat rešio probleme koji su postojali u vreme kada je izbio? Nije rješio probleme samim tim što Srbi se i dalje vraćaju tamo, Srbi će i dalje živeti tamo, neće u tolikom broju, ali razmnožiće se, tako da ako im dopuste da žive tamo i razmnožavaju se, za pedeset godina opet će zaratiti.

Da li biste vi išli ponovo u rat i za koje ciljeve biste ratovali ako biste išli? Ne bih nikada više išao u rat. Uniformu sam skinuo kada sam izašao iz Slavonije i ne bih je više nikada obukao, niti bih bio u nekom rezervnom sastavu u mirnodopskom vremenu. Ja sam sa uniformom završio za celi život.

Da li je sve moralo tako da bude?
Nije moralo. Moglo je to da se riješi mirnim putem kao što je predlagao pokojni Jovan Rašković sa svojim planom Z4, gdje bismo imali dosta prava veća nego što smo imali; znači, Srbi u Hrvatskoj imali bi neku autonomiju, ali to nekome nije odgovaralo, tako da, eto, ratom se rešava sve, i u rat se ulaže, prodaje se novo naoružanje, rešavaš se starog, rešavaš se ljudi, viška. Gdje je rat, tu su pare, tako gledaju bogataši na to sve.
Šta je za vas patriotizam? Ja mislim da polako gubim, u stvari, dosta sam izgubio i nade i vjere u taj patriotizam. Za mene je bio patriotizam tada kada sam krenuo u taj rat, u tu rezervu kada sam krenuo da branimkuću, za mene je patriotizam bio nešto sveto. Znači, moje je i može se nazvati dužnost da idemtamo, kao svakog zdravog i normalnog muškarca, da brani svoju zemlju a samim tim kada je braniš, znači, i voliš je. Tako da sada, patriotizam, ne znam da li ga više i ima uopšte.
Šta mislite o svom sadašnjem životu, koliko vam je dobro ovde gde ste sad? Koliko mi je dobro? Koliko vam je loše? Uvijek gledam nekoga ko živi lošije od mene tako da ne mogu reći da mi je toliko loše da ne mogu da živim. Opet, kada pogledaš one koji žive bolje, ti si opet tu negdje, neka zlatna sredina.

Kada uporedite sa svojim životom pre rata? Moj život pre rata i sada je apsurd, to je razlika sto posto. Živiš kao srednji stalež, imaš pare za izlazak, pare za normalan život, a sada je to sve preživljavanje, životarenje.
S kim se družite ovde? Družim se većinom sa ljudima koji su sa tih područja, ali imam dosta drugova i drugarica iz Beograda, imam ih po celoj Srbiji, ali manje se družim sa tim ljudima, jer oni ljudi mene znaju, ja znam one ljude i nekako se lakše sporazumem sa njima nego sa nekim drugim.
Kako mislite da je ova država prihvatila ljude koji su izbegli? Loše ih je prihvatila, stalno ih psuju, stalno im oni otimaju posao. Imao sam i ja nekih baš ličnih kontakata sa takvim osobama, ono, ti mi uzeo posao. Ali ja mu jednostavno kažem, evo, izvoli, radi ovo što radim ja i živi kao podstanar i ja neću ništa raditi, ja ću sjediti na Savi i gledati kako voda teče.
Da li ima nešto što vas nisam pitala a želeli biste da kažete? Mislim da si me pitala sve što si htjela a ja bih ovako mogao pričati do sutra.

Šta mislite o samom projektu Istina, odgovornost i pomirenje, uopšte o pričama o ratovima, o traženju istine o svemu tome?Slažem se da to treba i da treba da se zna šta se radilo i na jednoj i na drugoj strani i zbog čega je to došlo i da li se moglo sprečiti. Mislim da ljudi trebaju da znaju, a ne da prođe četrdeset-pedeset godina pa da ljudi postanu svesni šta se u stvari dešavalo i u Hrvatskoj, i u Bosni, i šta se dešavalo sada u Srbiji. Treba, ali samo neka govore i neka pišu istinu i da ništa ne kriju, biće OK.