Tobe jarabi, gol!
Priča je nevjerovatna, ali istinita. U vrijeme nogometne euforije i završetka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo sljedeće godine, prave se i izdaju razne pubikacije, knjige, filmovi, bukiraju se karte, prave planovi i kupuju aranžmani. Weltmeisterschaft u Njemačkoj će, bez obzira na to ko će se izboriti za plasman u završnici, biti najveći sportski događaj 2006., a referirat će se i na bezmalo sve oblasti života - od kulture, preko turizma, do, naravno, politike.
Iz Abu Dabija, u tom smislu, stiže komična inicijativa. Naime, teolog Šeik Abdulah Al Najidi objavio je knjigu u kojoj su napisana nova, "muslimanska" nogometna pravila. "Naš nogomet se", tvrdi šeik i filozof, "mora razlikovati od onoga kojeg igraju kršćani i jevreji." Prema tim pravilima, zabranjena je upotreba riječi gol, teren nema linija, nema sudija ni najstrožijih kazni, a zabranjeno je i radovanje kad lopta prođe između stativa. Nadalje se tvrdi da mogu igrati jedna ili tri ekipe (!?), a poluvrijeme traje po potrebi manje ili više od 45 minuta. Ekipe se sastoje od po jedanaest igrača, a višak ili manjak igrača - ne smeta. Kakvo majstorstvo, reklo bi se. Priča po duhu podsjeća na onu s kraja rata negdje u srednjoj Bosni u kojoj je trener ovako skrenuo pažnju svojim igračima: "Sudija je hodža, ne smijete 'sovat' kruh, 'šenicu i Boga."
Inventivni Šeik Abdulah, istina, nije propisao radovanje navijača. Smiju li se zahvaljivati što je njihova ekipa pobijedila, ili barem uzviknuti - "tobe jarabi, gol!?". Šeikova inicijativa neće uzeti šireg maha, to je sigurno, ali bi ga trebalo proglasiti dužnosnikom FIFA-e. Kad mogu ovi naši iz Saveza, što ne može on? A i da Johansson i Blatter, koji drmaju svjetskim loptanjem, malo vide kako je nama. (A.B.)
