#1 Petar Lukovic u novom Feralu!
Posted: 13/10/2005 01:54
Feral
Piše: Petar Luković
Sasvim iracionalno pitanje: zašto “Feral Tribune” izlazi četvrtkom a ne petkom – maltretira me već od saznanja da se u fucking sredu (hrvatski: večeras) usred Beograda održava turnir u obliku jedne nogometne utakmice na kojoj učestvuju Srbija, Crna Gora, Bosna, Hercegovina i Republika Srpska! Koliko se god ovog časa (negde oko tri popodne) svi pravili blesavi da je u pitanju samo tek jedna fudbalska tekma između dve, na žalost, susedne države – koje pokušavaju da se dokopaju Svetskog prvenstva na kojem, užasavajuće po obe strane, učestvuje svima neprijateljska Hrvatska! – prizori sa bgd. ulica od pre 120 minuta obećavaju povratak đenerala Ratka Mladića i legendarnog psihijatra Radovana Karadžića na stadion: stotine navijača iz tzv. Republike Srpske, već odavno urađeni kombinacijom alkohola & patriotizma, ovaj su tobože sportski meč ispravno shvatili kao nastavak rata u kojem The Serbs, zbog svetske zavere, nisu dobili ono što su zaslužili, te će se na nogometnom zelenom pravouganiku a posebice na tribinama nastaviti ono što se dešavalo oko Sarajeva četiri godine – kad je poklič “Ubij Turčina!” zapravo značio “Ubij komšiju!” naročito kad je ovaj u kopačkama.
Naivna ideja Evropske kuće fudbala da uoči utakmice pusti 60 bijelih golubova u vazduh – tobož u znak mira na balkanskim prostorima – ima značaja samo ako golubove ne upucaju navijači iz Republike Srpske, naloženi da je ovo Ključni Historijski Obračun između dve religije, što sam video dok su nosili transparent “Nož, žica, Srebrenica” koji će se, ne sumnjam, pojaviti pri prvom nedosuđenom ofsajdu.
U iščekivanju ovog dvoboja koji je proglašen “susretom visokog rizika” i gde više nije reč o sportu već o političkoj pobedi – Srbi su, kao obično, sve ostalo potisnuli u drugi plan; verovatno, Vlada danas ima slobodan dan kako bi premijer Koštunica mogao da navija protiv Bosne koja mu odavno ide na qurac, još od onog dana kad je protiv sasvim snežno nevine Jugoslavije podignuta optužba za genocid; uopšte, sama ideja da se B&H usuđuje da igra protiv SCG i da pritom gaji neke secesionističke nade glede baraža – nervoznim čini mnoge Srbe koji ne vole da pominju Bosnu u obliku države, svekoliko verujući da je B&H privremeno rešenje i da će oni inteligentni navijači iz RS, lako prepoznatljivi po niskom čelu, verbalnom mumljanju i psihijatrijskom pogledu po uzoru na dr Radovana, konačno moći da navijaju za Srbiju kao svoju, a ne susednu državu, kao što je danas slučaj.
Pet i po sati uoči fudbalskog rata pred 55.000 izabranih patriota – Republika Srpska je već zabeležila jednu od svojih najvećih pobeda u Beogradu; nacionalni dnevnik “Politika” u četvrtak 13/10/05 prelazi u ruke glavne urednice Ljiljane Smajlović (dosadašnja urednica “Nina”) kojoj će pomoćnici biti Srbi from Bosnia – Željko Cvijanović (glavni urednik desničarskog tjednika “Evropa”) i Željko Vuković (urednik srbnutih “Večernjih novosti”). Ovaj triling dokazanih fašista koji su svoj hard-core nacizam gradili na obožavanju Karadžićevih rasističkih teorija i Mladićevih genocidnih poteza, erotski se oslanjajući na proverenu mentalnu slabost dr Koštunice koji nikako ne priznaje geografsko postojanje Srebrenice, što znači da se zločin nije mogao dogoditi u mestu koje ne postoji – definitivni su znak da The Serbia nikako ne osustaje od svojih primalnih ideja.
Kad u budućoj “Politici” budemo čitali hvalospeve Slobodanu Miloševiću i njegovoj časnoj odbrani pred Tribunalom; kad budemo svedoci simpatija za Šešeljev rečnik spram pušenja kurca; kad nam se desi da vidimo da su Radovan & Ratko najveći srpski heroji, a Zoran Đinđić najveći izdajnik – znaćemo da je to “Politika” čiji je novi predsednik Upravnog odbora pravoslavni vernik Emir Kusturica a njegov zamenik još jedan znameniti poet-nacionalista Matija Bećković. Preuzimanje “Politike” od strane “srpsko-sarajevske grupe” ne samo da oblikuje današnju ideologiju Vlasti – već je to najnoviji dokaz da je Srbija, ma šta se govorilo, tvrdilo, reklamiralo ili saopštavalo, ostala u onoj bradatoj četničkoj rupi koju prezentuju maljava Smajlovićka, Vuković i Cvijanović, sve domoljubi, odavno alergični na kolumnistu “Ferala” izvesnog Petra Lukovića.
Sa Ljiljanom Smajlović – novinarskom kurvom koja je u toku rata imala želju da predvodi “Srpsko Oslobođenje”, svojevremeno sam radio u nedeljniku “Vreme” i tokom nekoliko godina, sem sopstvene rečenice “M’rš u pizdu materinu”, s dotičnim skotom nisam ni reč progovorio; psihopata Cvijanović – koji je tokom rata u B&H radio u Vojnom kabinetu Biljane Plavšić – svoje je srboidne frustracije iskoristio kad je stigao u Beograd kao kadar Državne bezbednosti, za koju još uvek časno radi; sukob s njim traje godinama, jer je u pitanju The Idiot, nezapamćenih razmera; Željko Vuković, na početku rata u Sarajevu, novinar “Borbe” (oko čije su se sudbine angažovale i Kurta i Murta) pretvorio se u salonskog fašistu koji Bosnu vidi kao srpski protektorat, naročito osetljiv na NGO-formacije i zapadne zavere, gde je i mene u nekoliko navrata ubacio, nervozan što mi je Sarajevo draže od Beograda.
Činjenica da sam sa sve tri nove “Politikine” zvezde u ideološkoj svađi na granici linča – da im malo ja jebem mater u pičku zbog njihovih prozivki!!! – oslobođa me svake odgovornosti kad su ovakvi idioti u pitanju; psovke su malo dete u poređenju sa onim šta su ovi nacisti učinili da Srbija bude danas ono što jeste: leglo radikala, nacionalsocijalista i fašističkih poruka, kao što je Smajlovićka (da podsetim) napisala povodom video snimka ubijanja Bošnjaka u Trnovu: “ZLOČINCI ILI ŽRTVE: Pripadnici Škorpiona”.
Kad takvo đubre postane glavni urednik “Politike”… onda je sve moguće: da Vojislava Koštunicu vidimo svakog dana na naslovnoj strani, da čujemo kako će Kosovo ostati u okviru Srbije (kad bismo se zajebavali), da pročitamo kako je ovo zemlja kojoj fali samo Republika Srpska pa da postane kompletno retardirana – rečju, ovo je Najveći Srpski Poraz od ubistva Zorana Đinđića, definitivno-ultimativni dokaz da se ništa nije promenilo i da je, u stvari, gore nego što smo mislili.
Jebeš tonight-fudbal; činjenica da je Ljiljana Smajlović – pripadnik Karadžićevih specijalnih jedinica – na čelu “Politike”, uz ljubavnu podršku Vojislava Koštunice, zaljubljenog u ovo koščato, nepojamno ružno stvorenje sa “Princ Valijant” frizurom i mentalnim sklopom kojem je dr Kalašnjikov uzor erotske fantazije, govori gde je The Serbia danas.
Da su Josip Jović ili Ante Baković na čelu “Vjesnika”, manje bi štete bilo; ovako, sa Smajlovićkom na čelu karavana u kojem su Koštunica & Bećković, a tu negde i Amfilohije, jer Crkva voli iz pozadine, zguza, čekamo pregovore s Evropom, da im se najebemo majke; sad kad je sasvim svejedno hoćemo li u Evropu 2027. ili 2078., možemo ih zajebavati! Nismo mi Hrvati da se radujemo pregovorima sa EU!
Tko vas jebe: samo da pobedimo B&H i da potom pročitamo šta kaže “Politika”! A šta Srbinu više treba! Vaistinu!
Piše: Petar Luković
Sasvim iracionalno pitanje: zašto “Feral Tribune” izlazi četvrtkom a ne petkom – maltretira me već od saznanja da se u fucking sredu (hrvatski: večeras) usred Beograda održava turnir u obliku jedne nogometne utakmice na kojoj učestvuju Srbija, Crna Gora, Bosna, Hercegovina i Republika Srpska! Koliko se god ovog časa (negde oko tri popodne) svi pravili blesavi da je u pitanju samo tek jedna fudbalska tekma između dve, na žalost, susedne države – koje pokušavaju da se dokopaju Svetskog prvenstva na kojem, užasavajuće po obe strane, učestvuje svima neprijateljska Hrvatska! – prizori sa bgd. ulica od pre 120 minuta obećavaju povratak đenerala Ratka Mladića i legendarnog psihijatra Radovana Karadžića na stadion: stotine navijača iz tzv. Republike Srpske, već odavno urađeni kombinacijom alkohola & patriotizma, ovaj su tobože sportski meč ispravno shvatili kao nastavak rata u kojem The Serbs, zbog svetske zavere, nisu dobili ono što su zaslužili, te će se na nogometnom zelenom pravouganiku a posebice na tribinama nastaviti ono što se dešavalo oko Sarajeva četiri godine – kad je poklič “Ubij Turčina!” zapravo značio “Ubij komšiju!” naročito kad je ovaj u kopačkama.
Naivna ideja Evropske kuće fudbala da uoči utakmice pusti 60 bijelih golubova u vazduh – tobož u znak mira na balkanskim prostorima – ima značaja samo ako golubove ne upucaju navijači iz Republike Srpske, naloženi da je ovo Ključni Historijski Obračun između dve religije, što sam video dok su nosili transparent “Nož, žica, Srebrenica” koji će se, ne sumnjam, pojaviti pri prvom nedosuđenom ofsajdu.
U iščekivanju ovog dvoboja koji je proglašen “susretom visokog rizika” i gde više nije reč o sportu već o političkoj pobedi – Srbi su, kao obično, sve ostalo potisnuli u drugi plan; verovatno, Vlada danas ima slobodan dan kako bi premijer Koštunica mogao da navija protiv Bosne koja mu odavno ide na qurac, još od onog dana kad je protiv sasvim snežno nevine Jugoslavije podignuta optužba za genocid; uopšte, sama ideja da se B&H usuđuje da igra protiv SCG i da pritom gaji neke secesionističke nade glede baraža – nervoznim čini mnoge Srbe koji ne vole da pominju Bosnu u obliku države, svekoliko verujući da je B&H privremeno rešenje i da će oni inteligentni navijači iz RS, lako prepoznatljivi po niskom čelu, verbalnom mumljanju i psihijatrijskom pogledu po uzoru na dr Radovana, konačno moći da navijaju za Srbiju kao svoju, a ne susednu državu, kao što je danas slučaj.
Pet i po sati uoči fudbalskog rata pred 55.000 izabranih patriota – Republika Srpska je već zabeležila jednu od svojih najvećih pobeda u Beogradu; nacionalni dnevnik “Politika” u četvrtak 13/10/05 prelazi u ruke glavne urednice Ljiljane Smajlović (dosadašnja urednica “Nina”) kojoj će pomoćnici biti Srbi from Bosnia – Željko Cvijanović (glavni urednik desničarskog tjednika “Evropa”) i Željko Vuković (urednik srbnutih “Večernjih novosti”). Ovaj triling dokazanih fašista koji su svoj hard-core nacizam gradili na obožavanju Karadžićevih rasističkih teorija i Mladićevih genocidnih poteza, erotski se oslanjajući na proverenu mentalnu slabost dr Koštunice koji nikako ne priznaje geografsko postojanje Srebrenice, što znači da se zločin nije mogao dogoditi u mestu koje ne postoji – definitivni su znak da The Serbia nikako ne osustaje od svojih primalnih ideja.
Kad u budućoj “Politici” budemo čitali hvalospeve Slobodanu Miloševiću i njegovoj časnoj odbrani pred Tribunalom; kad budemo svedoci simpatija za Šešeljev rečnik spram pušenja kurca; kad nam se desi da vidimo da su Radovan & Ratko najveći srpski heroji, a Zoran Đinđić najveći izdajnik – znaćemo da je to “Politika” čiji je novi predsednik Upravnog odbora pravoslavni vernik Emir Kusturica a njegov zamenik još jedan znameniti poet-nacionalista Matija Bećković. Preuzimanje “Politike” od strane “srpsko-sarajevske grupe” ne samo da oblikuje današnju ideologiju Vlasti – već je to najnoviji dokaz da je Srbija, ma šta se govorilo, tvrdilo, reklamiralo ili saopštavalo, ostala u onoj bradatoj četničkoj rupi koju prezentuju maljava Smajlovićka, Vuković i Cvijanović, sve domoljubi, odavno alergični na kolumnistu “Ferala” izvesnog Petra Lukovića.
Sa Ljiljanom Smajlović – novinarskom kurvom koja je u toku rata imala želju da predvodi “Srpsko Oslobođenje”, svojevremeno sam radio u nedeljniku “Vreme” i tokom nekoliko godina, sem sopstvene rečenice “M’rš u pizdu materinu”, s dotičnim skotom nisam ni reč progovorio; psihopata Cvijanović – koji je tokom rata u B&H radio u Vojnom kabinetu Biljane Plavšić – svoje je srboidne frustracije iskoristio kad je stigao u Beograd kao kadar Državne bezbednosti, za koju još uvek časno radi; sukob s njim traje godinama, jer je u pitanju The Idiot, nezapamćenih razmera; Željko Vuković, na početku rata u Sarajevu, novinar “Borbe” (oko čije su se sudbine angažovale i Kurta i Murta) pretvorio se u salonskog fašistu koji Bosnu vidi kao srpski protektorat, naročito osetljiv na NGO-formacije i zapadne zavere, gde je i mene u nekoliko navrata ubacio, nervozan što mi je Sarajevo draže od Beograda.
Činjenica da sam sa sve tri nove “Politikine” zvezde u ideološkoj svađi na granici linča – da im malo ja jebem mater u pičku zbog njihovih prozivki!!! – oslobođa me svake odgovornosti kad su ovakvi idioti u pitanju; psovke su malo dete u poređenju sa onim šta su ovi nacisti učinili da Srbija bude danas ono što jeste: leglo radikala, nacionalsocijalista i fašističkih poruka, kao što je Smajlovićka (da podsetim) napisala povodom video snimka ubijanja Bošnjaka u Trnovu: “ZLOČINCI ILI ŽRTVE: Pripadnici Škorpiona”.
Kad takvo đubre postane glavni urednik “Politike”… onda je sve moguće: da Vojislava Koštunicu vidimo svakog dana na naslovnoj strani, da čujemo kako će Kosovo ostati u okviru Srbije (kad bismo se zajebavali), da pročitamo kako je ovo zemlja kojoj fali samo Republika Srpska pa da postane kompletno retardirana – rečju, ovo je Najveći Srpski Poraz od ubistva Zorana Đinđića, definitivno-ultimativni dokaz da se ništa nije promenilo i da je, u stvari, gore nego što smo mislili.
Jebeš tonight-fudbal; činjenica da je Ljiljana Smajlović – pripadnik Karadžićevih specijalnih jedinica – na čelu “Politike”, uz ljubavnu podršku Vojislava Koštunice, zaljubljenog u ovo koščato, nepojamno ružno stvorenje sa “Princ Valijant” frizurom i mentalnim sklopom kojem je dr Kalašnjikov uzor erotske fantazije, govori gde je The Serbia danas.
Da su Josip Jović ili Ante Baković na čelu “Vjesnika”, manje bi štete bilo; ovako, sa Smajlovićkom na čelu karavana u kojem su Koštunica & Bećković, a tu negde i Amfilohije, jer Crkva voli iz pozadine, zguza, čekamo pregovore s Evropom, da im se najebemo majke; sad kad je sasvim svejedno hoćemo li u Evropu 2027. ili 2078., možemo ih zajebavati! Nismo mi Hrvati da se radujemo pregovorima sa EU!
Tko vas jebe: samo da pobedimo B&H i da potom pročitamo šta kaže “Politika”! A šta Srbinu više treba! Vaistinu!
