Forum Klix.ba

Koje je najljepsi, najupecatljiviji, najbitniji poklon koji ste dobili od voljene osobe? I zasto vam toliko znaci?

Kad smo vec kod poklona da li se sentimentalno vezete za stvari koje dobijete od djevojke/momka? Da li cuvate stara pisma, poklone, ulaznice od dogadjaja koje ste zajedno posjecivali itd itd? Ili su vam te materijalne stvari apsolutno nebitne i oslanjate se samo na uspomene koje vas vezu s tom osobom? Ili vam je sve to suvise pateticno i smjesno?

nemam najbitniji poklon, ne cuvam pisma (nicija), ali volim razglednice nije mi pateticno, ipak... cuvam fotografije i jedan naslijedjeni predmet

sentimenalno se vezhem samo za novac od njega se nekako najlakshe rastati a da ne boli a najbolji poklon tek treba da dobijem ako ne u ovom a onda sigurno u jednom od iducih zhivota

cuvam neke uspomene u vidu karata za kino, ali ne znam gdje su mi:), inace, nekada mi bas bude zao sto sam zaboravila neke dogadjaje i sto ih se vise ne sjecam tako "zivo" kao nekada...

meni je jedan od najdrazih poklona bio jedan obicni neobicni kamen...rose quartz....neobradjen...povod bio nepostojeci, ali eto cuvala sam taj rozi kamen godinama tacnije preko 10 godina...nosala ga uvijek u novcaniku, uvijek je bio tu negdje blizu....do prije 2 mjeseca kad mi je novcanik ukraden na busu pare, kao i novcanik (koji je bio neobican i takodje poklon) sam lakse prebolila nego tu sitnicu

anais_nin wrote:meni je jedan od najdrazih poklona bio jedan obicni neobicni kamen...rose quartz....neobradjen...povod bio nepostojeci, ali eto cuvala sam taj rozi kamen godinama tacnije preko 10 godina...nosala ga uvijek u novcaniku, uvijek je bio tu negdje blizu....do prije 2 mjeseca kad mi je novcanik ukraden na busu pare, kao i novcanik (koji je bio neobican i takodje poklon) sam lakse prebolila nego tu sitnicu

a ja se trudio i trudio

silentbob wrote: a ja se trudio i trudio

nemoj biti tuzan pa ti i jesi bio inspiracija za ovu temu

imam punu kutiju pisama, ulaznica, cestitki, razglednica, dnevnika, ogrlica, narukvica, sve djacke knjizice, clanke iz novina gdje sam se pojavio, slike sa kojekakvim takmicenja, utakmica, karte gradova u kojim sam bio, ...

nemam neki poklon na koji sam nesto posebno sentimentalan i osjetljiv. kako sam uvijek gledo da ljudima poklanjam prakticne stvari, koje ce im stvarno i koristiti, tako sam i ja dobijo uglavnom prakticne stvari, koje su se u medjuvremenu ili potrosile, ili jos uvijek sluze svrsi.. ali sad, nisam nesto emotivno vezan za njih..

draga mi je jedna rodjendanska cestitka u kojoj pise:
malo mi je frka da ti kazem..

anais_nin wrote:

silentbob wrote: a ja se trudio i trudio

nemoj biti tuzan pa ti i jesi bio inspiracija za ovu temu

trenutno pivska flaša koju naslijedih od devojke

a u srednjoj školi mi prija poklonila ružu, ruža stajala pa brat bratu nekoliko godina dok nije nestala sama od sebe

Meni je cura poklonila neki sal, koji mi eto bas nesto puno znaci.

Mada, ja se vise vremenom vezem za neke stvari (npr. suncane naocale koje sam imao duple zato sto su mi jaaako drage bile, a ja smotan...helem, prve zijanio prije godinu, druge prije 10 dana).

Ovaj Deyye je pravo romantican tip...vidim to po temama za koje se veze

Te divne uspomene, uvijek vrate osmijeh na lice...

ja cuvam sve....pisma, sitnice, poklone, fotografije bitnije osobe u mom zivotu cak imaju svoje "kutije" zaklala bih svakog ko bi to pokusao da lansira u smece da, nekad se sitnice, detalji zaborave....ali te kolekcije uspomena ih odrzavaju na zivotu

od prijateljice sam dobila privjesak za kljuceve prije 10-tak godina i jos uvijek ga nosim

za ostale poklone se nisam vezala uglavnom je to bila odjeca parfem...nesto sto ne ostaje

anais_nin wrote:ja cuvam sve....pisma, sitnice, poklone, fotografije bitnije osobe u mom zivotu cak imaju svoje "kutije" zaklala bih svakog ko bi to pokusao da lansira u smece da, nekad se sitnice, detalji zaborave....ali te kolekcije uspomena ih odrzavaju na zivotu

i ja bih objesila svakog ko mi pipne kutiju punu pisama ..iako smo tad imali net....pisana su bas iz nekakvog hira )...tu su i cestitke...a razglednice..tj. njih oko 90 su mi pred ocima...ako ko otkine koju sa zida..ode glava ...potom kino ulaznice i sa nekih koncerata i naravno secer iz svake birtije u kojoj sam bila ...slike da ne spominjem...ma vezem se za svaku sitnicu ....neko bi rek'o da imam smeca na izvoz

prije 18 godina dobio sam prsten koji i dan danas nosim na ruci i koji cu nositi do kraja zivota i nista mi ne moze biti vrijedno kao taj prsten, pa cak ni jedan drugi koji sam dobio nedavno

vezana sam za mnoge sitnice...više za neke papiriće (like karte za koncerte, kino, računi iz kafića, papire sa adresom i borjem telefona-još iz vremena kada je mobitel bio misaona imenica, i uopće sve sitnice koje me podsjećaju na trenutke koje sam provodila sa nekom dragom osobom)...

ponekad napravim čistku , pa neke stvari bacim, ali ipak većinu ostavim...

pored tzoga imam još i masu drugih stvari koje ne bacam npr. sveske još iz osnovne škole, neke salvete, razglednice sa putovanja...

ulaznice i flajeri sa partija,dobra stvar da se ponekad podsjetis kako je nekad dobro bilo i bolje se nekako zivjelo

cuvam kamencice i malo zemlje iz svakog grada i svake drzave u kojoj sam bio...nešto od toga uvijek nosim sa sobom, sveta zemlja jerusalimska u privjesku oko vrata...

doduse nekad su to kamencine, a ponekad se i pocini kulturocid da bi se do toga dosla pa se glava nosi u torbi umjesto kamenja...

Nezaboravni pokloni/uspomene

.....uuuuuuu.....nije bas za pricu....

anais_nin wrote:Koje je najljepsi, najupecatljiviji, najbitniji poklon koji ste dobili od voljene osobe? I zasto vam toliko znaci?

Kad smo vec kod poklona da li se sentimentalno vezete za stvari koje dobijete od djevojke/momka? Da li cuvate stara pisma, poklone, ulaznice od dogadjaja koje ste zajedno posjecivali itd itd? Ili su vam te materijalne stvari apsolutno nebitne i oslanjate se samo na uspomene koje vas vezu s tom osobom? Ili vam je sve to suvise pateticno i smjesno?

buket cvijeca za rodjendan koji mi je dostavljen na posao...a narucen je od strane nekog ko je preko bare i kojeg puno volem

jedna knjiga sa jednom posvetom od jedne krasne osobe i predivne zene

Gace porketushe koje dobih od prijatelja sa zeljom da ne ozebem u hladnim nocima

i ne smijemo zaboraviti sjećanja koja su ipak najljepše uspomene, i koje iako nisu materijalizovane, ipak opstaju, i niko ih ne može uzeti, spaliti, baciti, ukrasti u autobusu i sl...