Forum Klix.ba

evo ti pjesma

jos jedno kisno jutro u sarajevu, zima je, uvukla se ispod jakne ...
ponovo sam, jutros nakon dugo vremena tumarala ovim gradom,
gradom koji vise ne osjecam da je moj, hladno je ...

ej a ti ... sretan, budis se sa osmijehom,
gedas u njene zatvorene oci, njezno diras njenu kosu rasutu po jastuku,
ona spava tu pored tebe ... a ja ...?

neka engl. pjesma na radiju dok se oblacim, rijeci kazu ...
... osjecam se komoplikovano, osjecam se zaljubljeno ... ,
a je u sebi ponovljam osjecam se komplikovano, ostavljeno ...

... mogla bi ovako danima hodati sama sam sobom, prazne glave,
oci da zatvorim, da ne mislim ni na sta ...
da ne srecem nikoga, ni sa kim da ne razgovaram ... tegoba je to ...

kako se vristi a da niko ne cuje, a da niko ne primjeti vrisak,
ma ... ni on mi ne bi pomogao, ne bi otjerao ovu prazninu koja je ostala iza tebe ...
kako krenuti dalje, kojim putem, i cipele su mi ostarile, koliko li ce jos dugo izdrzati?

kisa pada ... super, stopila se sa suzama tako da se ne primjeti da placem,
nemam snage da pozurim, a nemam ni gdje ...
doma opet sama ... ne ide ...

kisa natapa odjecu, voda dolazi do koze, ja i dalje stojim na istom mjestu,
placem ...
ej kad bi me ti samo zagrlio...

ma ne ...
tebe nema vise a ja moram dalje sama ...
tekst je zivotne pjesme koja svira u mojoj glavi ...

ne placi mi na kucnome pragu
da mi vrata ne povuku vlagu

...

malo sale na ovaj kisni dan

eh ovako
napamet


jesil živa staričice moja
komi tvoj živi i pozdrave ti šalje
nek uvečer nad kućetinom tvojom
ona ista svjetlost sja i dalje

pišu mi:
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od horrora to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš veliki dom.

Vratit ću se kad u našem kutu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije dvadeset ljeta.

pih bre ispalo je bolje nego sam se nadao
a zamjenik me zeznu
morao sam kliknuti "potvrdi"

... ja sam ocekivala komentare na ovih par mojih stihova nije vazno jesu li dobri ili losi, al vi niko nista ...

meni je tuga to čitati
ipak moram misliti na svoje zdravlje

... pa nije valjda tako tuzno? ...

nakon druge strofe sam zaplakao

... sta mogu kad sam se tako osjecala jutros ...

možda zvučim i izgledam kao bezosjećajna mrcina
ali je realnost mnogo drugačija

cool

Pa obje su cool.
I Ivina i Komijeva. Komi čuvaj se finske ruke i drž' se podstanarskih soba, znaju biti toplije od kućerina.

Dobro pjevate ba......

Kako ih čuješ da i ja probam ?

Hajd probaj i ti da vidimo kako ti pjevas....
Ali odpjevaj neku finu pjesmu moze?

Vidimo ?
Nisam slikozahvalan a tek sluhonadaren mada kako ono Jelen doziva Srnu ?

hehehehehehe dobar si.....

Kao pastašuta ?

..sta je tuga.. za d moll...

... ej ovo bi trebala biti ozbiljana tema sve cu vas pobtisati ...

Uvijek sam ja a nisam , brojao stope male
Profesor Lukić sa III sprata ..............

OVE NOĆI

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Reggie