#1 Peti (herojski) Korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine
Posted: 22/09/2005 21:52
Agresija Srbije i Crne Gore na BiH
U dokumentaciji 5. korpusa Armije BiH je zapisano:
"Srbijansko-crnogorska agresija na BiH u aprilu 1992. godine prouzrokovala je jedini moguci odgovor - oruzani otpor. Vojnickim zargonom receno, u aprilu 1992. godine u Bosni i Hercegovini je poceo rat, s jedne strane za okupiranje, otcjepljenje i pripajanje dijela teritorije Bosne i Hercegovine tzv. velikoj Srbiji, te porobljavanje nesrpskog naroda, a s druge strane za slobodu i ocuvanje medjunarodno priznate drzave".
Svi ovi dogadjaji, od novembra 1990. do aprila 1992. godine su imali neposredan odraz na nasu stvarnost. Srbi nastoje podijeliti opcinu Bihac na tri dijela od kojih bi svaki, u bliskoj buducnosti, pripadao jednom entitetu, ali predstavnici SDA I HDZ, nastupajući kao jedinstven blok, su se tome oduprli i na 51 sjednici ovih triju stranaka pod predsjedanjem podpredsjednika Predsjedništva općine Bihać mr Tomislava Dretara uspijevali su dva mjeseca izbjegavati podjelu što je rezultiralo napadom srbočetnika na Bihać.
Tomislav Dretar je tada objavio da ne priznaje ni Matu Bobana ni Herceg-Bosnu, jer rade iste stvari što i četnici.
Tomislav Dretar, podpredsjednik Predsjedništva općine BihaćVecina Srba u Bihacu su bili politicki i vojnicki pripremljeni za "dan D", kada se trebao ponoviti Zvornik, Brcko, Kozarac, ili u najmanju ruku, Bosanska Krupa.
Garnizon bivse JNA se stavio u sluzbu velikosrpskog nacionalizma. Sve radnje i postupci su isli na to da se pripremi teren i uvjeti za okupaciju bihackog prostora. Rasformirane su jedinice Teritorijalne odbrane, demobilizirani su vojnici i starjesine bosnjacke i hrvatske nacionalnosti, rasformirane jedinice Teritorijalne odbrane u radnim organizacijama, te izradjeni planovi napada i okupacije grada. Naoruzanje i tehniku kojom je raspolagao Stab TO-a Bihac tadašnji komandant ŠTO Ejub Alagić predao je JNA I dopustio da se premjesti u Bosanski Petrovac i tako ostavio grad nenaoružan.
Bili su to teski dani za Bihac, jer pored sveg zla, bili smo nedovoljno organizirani i slabo naoruzani.
Nakon svih politickih, takticko-tehnickih i drugih priprema, dana 12. juna 1992. godine, otpoceo je kombinirani sveopci napad na grad koji u svojoj povijesti pamti atribute kao sto su regionalni centar, raskrsce puteva, neosvojivi bedem, grad heroj, vjecni grad na Uni.
Da bi se mogli oduprijeti četničkoj agresiji trebalo je stvoriti jedinstvenu vlast, njene organe i oružane snage. Na temelju tadašnjeg Ustava SR BiH prema Ratnom planu u slučaju napada na SR BiH organizira se Okružna vlast. Stvorena je Skupština Okruga Bihać, Predsjedništvo Okruga Bihać i Vlada Okruga Bihać sa sekretarijatima predviđenim za ratno stanje. Još nije bio stvoren Peti Korpus, ali je ova najviša vlast u Okrugu objedinila oružane snage Okruga pod resorom Okružnog sekretarijata za naroidnu obranu. Za Okružnog sekretara obrane postavljen je major Mirsad Sedić, a za Komandanta Okružnog štaba major Hajro Osmanagić. Predsjednik Okružnog Predsjedništva bio je dr Irfan Ljubijankić, podpredsjednik Mirsad Veladžić, te članovi, Braco Alagić, Tomislav Dretar, Muhamedagić iz Cazina i predstavnik Bos. Petrovca (?) zvani Doktor.
Ratno predsjedništvo Okruga Bijać na jednoj od sjednica u julu mjesecu 1992. godine u Cazinu.
Ratno Predsjedništvo Okruga Bihac[izmijeni]
Bihać, "opsjednuti grad"
Narednih hiljadu dvjesta i jedan dan nosit ce nesretni atribut "opsjednuti grad".
Nezapamceno herojstvo bihackih branilaca zaustavilo je agresora, a za pamcenje ce ostati njegovi teski porazi u Golubicu i Cekrlijama.
Bihac za vrijeme prvog napadaKljucni momenti za dalju odbranu i oslobadjanje Bihackog okruga vezani su za juni i avgust 1992. godine, kada su formirane brigade, odnosno manevarske jedinice koje su mogle pruziti adekvatniji odgovor tehnicki nadmocnijem agresoru. Jezgru vojne organizacije činile su Vojna jedinica snage brigade formirana na konjskom trkalištu u Bakšaišu krajem juna mjeseca i Prva hrvatska Bihaćka pješačka bojna formirana 12. lipnja 1992. u krugu vojarne Zrinski-Frankopani, ranije kasarne JNA Grmeč.
"Dana 9. jula 1992. godine formirana je Prva bihacka pjesadijska, kasnije 501. slavna brdska brigada, te Druga bihacka bosnjacko-hrvatska pjesadijska brigada, kasnije 502. viteska brdska brigada".
Naredbom Staba Vrhovne komande Armije BiH od 29. jula 1992. godine formirana je Unsko-sanska operativna grupa koja je omogucila vojnicko ustrojstvo svih odbrambenih subjekata.
Samo nekoliko dana kasnije, 4. avgusta 1992. godine formirana je Vazduhoplovna grupa Bihac, cime su stvoreni pocetni uvjeti za formiranje avijacijskih jedinica. Paralelno sa formiranjem jedinica i izvodjenjem borbenih djelovanja, vodilo se racuna o vojnoj obuci i usavrsavanju starjesinskog kadra u okviru Nastavno-regrutnog centra formiranog 18. 10. 1992. godine.
[izmijeni]
Stvoren je 5. korpus Armije RBiH
Odlukom Predsjednika BiH i Naredjenjem Staba Vrhovne komande 21. 10. 1992. godine USOG je prerastao u Peti korpus Armije RBiH.
"U burnim dogadjajima septembra i oktobra 1993. godine, secesionisticke snage Fikreta Abdica iz sastava 5. korpusa istrgle su 521. i 527. brigadu, te dijelove i pojedince iz drugih jedinica 5. korpusa, MUP-a i HVO-a Regije Bihac, pokusavajuci oslabiti otpor 5. korpusa".
Iz dana u dan jedinice Petog korpusa su bivale organiziranije, odlucnije i spremnije za konacni obracun sa agresorom. Dana 19. jula 1995. godine srpski agresor je otpoceo ofanzivu pod nazivom "Sprzena zemlja" koja je zaustavljena 23. jula 1995. godine. U to vrijeme pocinje 48-satna operacija Hrvatske vojske Oluja koja uništava tzv. SAO Krajinu a 4. augusta su pokrenute jedinice 5. korpusa na tom pravcu i susreću se na granici s Hrvatskom General Ante Rukavina koji u pratnji dvojice časnika prelazi most na pograničnoj rječici i general Dudaković. Ta akcija Hrvatske Vojske omogućila je pobjedonosni nastavak operacija 5. Korpusa u pravcu Sanskog Mosta.
[izmijeni]
Bihać je deblokiran
"Petog avgusta deblokiran je slobodni dio Unsko-sanskog kantona... Visestruko je smanjena linija fronta, a jedinice 5. korpusa pregrupisane i usmjerene na oslobadjanje privremeno okupirane teritorije Bosne i Hercegovine pod kontrolom srbijansko-crnogorskog agresora".
U operacijama za oslobadjanje drzave BiH, 5. korpus je u vremenu od 14 septembra, kada je pocela operacija "Sana 95" oslobodio gradove Bosanski Petrovac (14./15. septembra 1995.), Kljuc (15. septembra 1995.) i Bosansku Krupu (17. septembra 1995. godine) a sa dijelovima drugih jedinica Armije BiH i Sanski Most (10. oktobra 1995.). Ovi uspjesi su preokrenuli tok dogadjanja na bosanskohercegovackom tlu.
Medjunarodna zajednica konacno je shvatila da je Armija BiH nezaobilazni faktor i snaga koju vojnicki niko ne moze slomiti, nase drzavno i vojno rukovodstvo steklo je povoljne pozicije u pregovarackom procesu, a Karadaiceva paradrzava i paravojska su prakticno razbijene i natjerane da spas traze od medjunarodne zajednice. U ovom je glavnu ulogu odigrao 5. korpus i na to svi, posebno borci i starjesine, mozemo biti ponosni.
U dokumentaciji 5. korpusa Armije BiH je zapisano:
"Srbijansko-crnogorska agresija na BiH u aprilu 1992. godine prouzrokovala je jedini moguci odgovor - oruzani otpor. Vojnickim zargonom receno, u aprilu 1992. godine u Bosni i Hercegovini je poceo rat, s jedne strane za okupiranje, otcjepljenje i pripajanje dijela teritorije Bosne i Hercegovine tzv. velikoj Srbiji, te porobljavanje nesrpskog naroda, a s druge strane za slobodu i ocuvanje medjunarodno priznate drzave".
Svi ovi dogadjaji, od novembra 1990. do aprila 1992. godine su imali neposredan odraz na nasu stvarnost. Srbi nastoje podijeliti opcinu Bihac na tri dijela od kojih bi svaki, u bliskoj buducnosti, pripadao jednom entitetu, ali predstavnici SDA I HDZ, nastupajući kao jedinstven blok, su se tome oduprli i na 51 sjednici ovih triju stranaka pod predsjedanjem podpredsjednika Predsjedništva općine Bihać mr Tomislava Dretara uspijevali su dva mjeseca izbjegavati podjelu što je rezultiralo napadom srbočetnika na Bihać.
Tomislav Dretar je tada objavio da ne priznaje ni Matu Bobana ni Herceg-Bosnu, jer rade iste stvari što i četnici.
Tomislav Dretar, podpredsjednik Predsjedništva općine BihaćVecina Srba u Bihacu su bili politicki i vojnicki pripremljeni za "dan D", kada se trebao ponoviti Zvornik, Brcko, Kozarac, ili u najmanju ruku, Bosanska Krupa.
Garnizon bivse JNA se stavio u sluzbu velikosrpskog nacionalizma. Sve radnje i postupci su isli na to da se pripremi teren i uvjeti za okupaciju bihackog prostora. Rasformirane su jedinice Teritorijalne odbrane, demobilizirani su vojnici i starjesine bosnjacke i hrvatske nacionalnosti, rasformirane jedinice Teritorijalne odbrane u radnim organizacijama, te izradjeni planovi napada i okupacije grada. Naoruzanje i tehniku kojom je raspolagao Stab TO-a Bihac tadašnji komandant ŠTO Ejub Alagić predao je JNA I dopustio da se premjesti u Bosanski Petrovac i tako ostavio grad nenaoružan.
Bili su to teski dani za Bihac, jer pored sveg zla, bili smo nedovoljno organizirani i slabo naoruzani.
Nakon svih politickih, takticko-tehnickih i drugih priprema, dana 12. juna 1992. godine, otpoceo je kombinirani sveopci napad na grad koji u svojoj povijesti pamti atribute kao sto su regionalni centar, raskrsce puteva, neosvojivi bedem, grad heroj, vjecni grad na Uni.
Da bi se mogli oduprijeti četničkoj agresiji trebalo je stvoriti jedinstvenu vlast, njene organe i oružane snage. Na temelju tadašnjeg Ustava SR BiH prema Ratnom planu u slučaju napada na SR BiH organizira se Okružna vlast. Stvorena je Skupština Okruga Bihać, Predsjedništvo Okruga Bihać i Vlada Okruga Bihać sa sekretarijatima predviđenim za ratno stanje. Još nije bio stvoren Peti Korpus, ali je ova najviša vlast u Okrugu objedinila oružane snage Okruga pod resorom Okružnog sekretarijata za naroidnu obranu. Za Okružnog sekretara obrane postavljen je major Mirsad Sedić, a za Komandanta Okružnog štaba major Hajro Osmanagić. Predsjednik Okružnog Predsjedništva bio je dr Irfan Ljubijankić, podpredsjednik Mirsad Veladžić, te članovi, Braco Alagić, Tomislav Dretar, Muhamedagić iz Cazina i predstavnik Bos. Petrovca (?) zvani Doktor.
Ratno predsjedništvo Okruga Bijać na jednoj od sjednica u julu mjesecu 1992. godine u Cazinu.
Ratno Predsjedništvo Okruga Bihac[izmijeni]
Bihać, "opsjednuti grad"
Narednih hiljadu dvjesta i jedan dan nosit ce nesretni atribut "opsjednuti grad".
Nezapamceno herojstvo bihackih branilaca zaustavilo je agresora, a za pamcenje ce ostati njegovi teski porazi u Golubicu i Cekrlijama.
Bihac za vrijeme prvog napadaKljucni momenti za dalju odbranu i oslobadjanje Bihackog okruga vezani su za juni i avgust 1992. godine, kada su formirane brigade, odnosno manevarske jedinice koje su mogle pruziti adekvatniji odgovor tehnicki nadmocnijem agresoru. Jezgru vojne organizacije činile su Vojna jedinica snage brigade formirana na konjskom trkalištu u Bakšaišu krajem juna mjeseca i Prva hrvatska Bihaćka pješačka bojna formirana 12. lipnja 1992. u krugu vojarne Zrinski-Frankopani, ranije kasarne JNA Grmeč.
"Dana 9. jula 1992. godine formirana je Prva bihacka pjesadijska, kasnije 501. slavna brdska brigada, te Druga bihacka bosnjacko-hrvatska pjesadijska brigada, kasnije 502. viteska brdska brigada".
Naredbom Staba Vrhovne komande Armije BiH od 29. jula 1992. godine formirana je Unsko-sanska operativna grupa koja je omogucila vojnicko ustrojstvo svih odbrambenih subjekata.
Samo nekoliko dana kasnije, 4. avgusta 1992. godine formirana je Vazduhoplovna grupa Bihac, cime su stvoreni pocetni uvjeti za formiranje avijacijskih jedinica. Paralelno sa formiranjem jedinica i izvodjenjem borbenih djelovanja, vodilo se racuna o vojnoj obuci i usavrsavanju starjesinskog kadra u okviru Nastavno-regrutnog centra formiranog 18. 10. 1992. godine.
[izmijeni]
Stvoren je 5. korpus Armije RBiH
Odlukom Predsjednika BiH i Naredjenjem Staba Vrhovne komande 21. 10. 1992. godine USOG je prerastao u Peti korpus Armije RBiH.
"U burnim dogadjajima septembra i oktobra 1993. godine, secesionisticke snage Fikreta Abdica iz sastava 5. korpusa istrgle su 521. i 527. brigadu, te dijelove i pojedince iz drugih jedinica 5. korpusa, MUP-a i HVO-a Regije Bihac, pokusavajuci oslabiti otpor 5. korpusa".
Iz dana u dan jedinice Petog korpusa su bivale organiziranije, odlucnije i spremnije za konacni obracun sa agresorom. Dana 19. jula 1995. godine srpski agresor je otpoceo ofanzivu pod nazivom "Sprzena zemlja" koja je zaustavljena 23. jula 1995. godine. U to vrijeme pocinje 48-satna operacija Hrvatske vojske Oluja koja uništava tzv. SAO Krajinu a 4. augusta su pokrenute jedinice 5. korpusa na tom pravcu i susreću se na granici s Hrvatskom General Ante Rukavina koji u pratnji dvojice časnika prelazi most na pograničnoj rječici i general Dudaković. Ta akcija Hrvatske Vojske omogućila je pobjedonosni nastavak operacija 5. Korpusa u pravcu Sanskog Mosta.
[izmijeni]
Bihać je deblokiran
"Petog avgusta deblokiran je slobodni dio Unsko-sanskog kantona... Visestruko je smanjena linija fronta, a jedinice 5. korpusa pregrupisane i usmjerene na oslobadjanje privremeno okupirane teritorije Bosne i Hercegovine pod kontrolom srbijansko-crnogorskog agresora".
U operacijama za oslobadjanje drzave BiH, 5. korpus je u vremenu od 14 septembra, kada je pocela operacija "Sana 95" oslobodio gradove Bosanski Petrovac (14./15. septembra 1995.), Kljuc (15. septembra 1995.) i Bosansku Krupu (17. septembra 1995. godine) a sa dijelovima drugih jedinica Armije BiH i Sanski Most (10. oktobra 1995.). Ovi uspjesi su preokrenuli tok dogadjanja na bosanskohercegovackom tlu.
Medjunarodna zajednica konacno je shvatila da je Armija BiH nezaobilazni faktor i snaga koju vojnicki niko ne moze slomiti, nase drzavno i vojno rukovodstvo steklo je povoljne pozicije u pregovarackom procesu, a Karadaiceva paradrzava i paravojska su prakticno razbijene i natjerane da spas traze od medjunarodne zajednice. U ovom je glavnu ulogu odigrao 5. korpus i na to svi, posebno borci i starjesine, mozemo biti ponosni.
Ne vidim ova žuta slova 
Daj ne budi smiješan. Oluja je najvažniji razlog da BiH danas postoji. Usudi se reći da nije. Pod tim nipošto ne umanjujem hrabrost i sposobnost Dudakovića i njegovog 5. korpusa (za razliku od onih na istoku). Srbi su prije Oluje držali 70% Bosne, Bihać opsjedan neprestano i pred padom...Sarajevo opkoljeno godinama.
nesto tipa ko je naj posteniji izasao iz rata dudak,tigar,sargan,avdic,salih itd itd uh
