Forum Klix.ba

Vozim g2 16v i sipam super 98.

Da li bi motoru skodio prelazak na bezolovni?

nosara wrote:Vozim g2 16v i sipam super 98.

Da li bi motoru skodio prelazak na bezolovni?

Ne bi mu skodio, cak naprotiv, ako se uzme cinjenica da si cijelo vrijeme trebao sipati bezolovni

Ne bih bas rekao, jer je super 98 benzin ovih tipova motora. Dakle u krivu si.

pa sipaj bezolovni 98 ... a ni sa 95 neces imat' problema

Ako budes sipao 98 bezolovni neces osjetiti razliku, ali ti je to bacanje para jer je 98 BMB skuplji od 98 MB, a i rijetko je dobrog kvaliteta jer je slaba potraznja za njim, pumpadzije nabave 5 tona tog goriva i prodaju ga 2 godine, 95 bi vec poremetio ugao paljenja pa bi mogao osjetiti kuckanje u motoru btw. ne mjenjaj standardno moj ti je savjet.

Mala greska

Evo nasao sam nesto, mozda ti bude koristilo.


Nakon Prvog svjetskog rata otkriveno je da se u benzin može dodati kemikalija zvana tetraetil olovo kako bi se popravio oktanski broj i dobile jeftinije mješavine benzina. Ovo je dovelo do raširene primjene "etilnog" ili "olovnog" benzina. Nažalost popratna pojava korištenja ovakvog goriva je prekrivanje Zemlje tankim slojem olova koje je otrovno za živa bića.

Prilikom nekontroliranog eksplozivnog sagorijevanja bezina bez olova u cilindru motora stvara se snažan udarac na klipove posljedica čega je ubrzano trošenje pokretnih dijelova motora. Kako bi se zaštitio motor u benzin se kao aditiv godinama dodavalo alkil olovo (tetrametil ili tetraetil olovo). Uloga alkil olova bila je usporavanje procesa eksplozivnog sagorijevanja čime se štitio motor bez utjecaja na performanse. Količina olovnih aditiva dugi niz godina dostizala je vrijednosti od oko 0,5 do 1,1g po litri benzina. S razvojem cestovnog prometa i s porastom potrošnje benzina u svijetu su se godišnje trošile stotine tisuća tona olova samo kao aditiv za benzin. Ono je korišteno u 90% svih goriva između 1930. i 1976. Prilikom izgaranja benzina olovo se oksidiralo, a fina se prašina izbacivala kroz auspuhe duž prometnica.

POVIJEST

1922. Amerikanac Thomas Midgely pronašao je da se tetraetil olovo, Pb(CH2CH3)4, može dodavati u benzin te da se prilikom izgaranja stvaraju čestice olova i olovnog oksida, PbO. Ovaj spoj pomaže gorivu da izgara sporije i ujednačenije i daje mu veću oktansku vrijednost. U ljeto 1925. General Motors objavio je postojanje novog aditiva za povećanje oktanskog broja goriva. Benzinu se dodavao i 1,2-dibrometan radi uklanjanja olova s cilindra u obliku hlapljivog PbBr2. Otrovni olovni bromid otpuštao se u okoliš.




Mnogo prije nego je gorivo došlo na tržište znanstvenici su uočili njegovu štetnost. Vodeći ljudi GM-a i Exxona iako potpuno svjesni opasnosti ignorirali su upozorenja. Radnici u rafinerijama nazvali su spoj "ludim plinom". Mnogi od njih su umrli ili su se otrovali željezom što su velike korporacije nastojale držati u tajnosti. U isto vrijeme druge korporacije razvijale su goriva visoke oktanske vrijednosti dobivene termalnim (kasnije katalitičkim) procesima krekiranja bez dodavanja olova. GM-ove arhive i podaci njihovih suradnika još uvijek sadrže tisuće neobjavljenih stranica originalne dokumentacije o razvoju olovnih goriva. FBI izvještaj govori da je GM imao preko 40 patenata na gorivo u tom periodu. Iako su mnogi stručnjaci inzistirali na alternativama za koje su čelni ljudi GM-a tvrdili da ne postoje, upotreba olovnog benzina je odobrena te je tek 1986. zabranjen u Americi (olovni benzin oktanske vrijednosti 115 još se koristi u motorima nekih zrakoplova).

Od samog početka radilo se i na drugim aditivima kao što je benzen koji smanjuje detonaciju benzina ili alkoholi koji poboljšavaju karakteristike goriva. Proizvodile su se razne alkoholne mješavine goriva, a znanstvenici su vjerovali da je alkohol gorivo budućnosti. Etilni se alkohol dugo vremena (1915.-1936.) koristio kao učinkovit aditiv (mješavine od 10 do 30%) uz male modifikacije motora. Još jedan primjer "zakopanih" podataka je testiranje motora u američkoj mornarici. Istraživači su pronašli da goriva s tetraetil olovom i 20% mješavinom etanola i benzina imaju gotovo ekvivalentna svojstva što se tiče konjske snage i kompresijskog omjera, no ovaj izvještaj nije nikad objavljen. Tri grama tetraetil olova i 15% etanola jednako povećavaju snagu goriva. Prvi je jeftin, ali i otrovan. Drugi je čist i lako se dobiva.

Usporedba goriva s dodatkom olova ili etanola

gorivo
oktanski broj
povećanje

osnovno gorivo
56
--

osnovno gorivo + 3 g olova
68
12

osnovno gorivo + 10% etanola
65
9

osnovno gorivo + 20% etanola
80
24





UTJECAJ NA ZDRAVLJE




Iako metalno olovo samo po sebi nije otrovno, njegove komponente jesu. One su najčešće topljive u vodi i u tijelu se ponašaju kao neurotoksini. Tako se olovni acetat, "olovni šećer", zbog slatkastog okusa dodavao vinima kao zaslađivač. Netopljive komponente olova koristile su se u bojama, kao npr. olovni kromat za žutu boju. Tetraetil olovo je viskozna bezbojna otrovna tekućina koja se dobiva reakcijom etil klorida s olovnom rudom. To je molekula je u kojoj je atom olova okružen ugljikovodičnim kavezom. C-Pb veza je prilično slaba te se u toploj okolini motora s unutarnjim izgaranjem fragmentira stvarajući olovo i C2H5 radikale koji pomažu proces izgaranja. Olovo koje se otpusti u atmosferu uzrokuje mnoge zdravstvene probleme. Studije pokazuju da djeca koja žive u blizini prometnica imaju niži IQ od djece koja žive u područjima s manje zagađenja olovom što ukazuje na to da je olovo povezano s smanjivanjem moždanih funkcija. Drugi su problem štetni plinovi koje otpuštaju automobili (CO, dušikovi oksidi itd.). Katalitički konverteri pomažu u uklanjanju ovih plinova, ali ne mogu se koristiti uz olovni benzin jer se na njihovim platinskim površinama stvaraju naslage koje onemogućavaju normalne procese eliminiranja. Nasuprot tome automobil napravljen za olovni benzin može dobro raditi i s bezolovnim benzinom.

ALTERNATIVE

Novi aditivi koji se danas ubacuju u benzin, a koji zamijenjuju alkil olovo, su aromatični ugljikovodici kao benzen ili njegovi derivati (toulen ili etil benzen) ili derivati ugljikovodika s kisikom kao alkoholi (metanol i etanol) i neki eteri. Uloga ovih aditiva je povećanje oktanske moći benzina i smanjenje ekspolozivnost smjese zraka i benzina. Za razliku od olova tijekom sagorijevanja novih benzina sagorijevaju i svi aditivi. Ovi novi benzini, poznati pod nazivom "bezolovni" ili "reformulirani", i dalje sadrže niz toksičnih i kancerogenih supstanci. Stoga današnji automobili na ispušnoj strani motora imaju katalizator koji dovršava proces sagorijevanja bezina i omogućava da se u prirodu emitiraju uglavnom bezopasni derivati sagorijevanja. Kako funkcionira katalizator bit će govora drugom prilikom.
Jedna od alternativa tetraetil olovu je metil tercijarni butil eter (MTBE) koji služi za smanjivanje emisije ugljikovog monoksida i ozona kao i povećanje oktanske vrijednosti. Kisikov atom iz MTBE služi kako dodatni kisik za potpuno izgaranje (CO se stvara nepotpunim izgaranjem benzina) i daje oktansku vrijednost od 116. Iako nije jako toksičan i nema okus ili miris, nije biorazgradiv (prilikom nekih nezgoda dospio je u podzemne vode) te će se njegova upotreba uskoro zabraniti. Umjesto njega mogli bi se koristiti drugi sastojci koji sadrže kisik kao što je etanol. Kao aditivi još se koriste štetni benzen i toluen s oktanskom vrijednosti oko 106. Bezolovni benzin ima puno benzena (od 1,4% do 2,6%) koji ako ne izgori potpuno u motoru bude otpušten u atmosferu. Za benzen se vjeruje da uzrokuje rak, leukemiju i anemiju.

U svijetu su se od sredine 70-ih godina u javnu upotrebu uveli bezolovni benzini. Kad je olovno gorivo zabranjeno benzin je postao skuplji jer rafinerije više nisu mogle pojačavati oktanske vrijednosti jeftinijih smjesa benzina. Tetraetil olovo danas se smatra Černobilom 20-tih godina i jednom od najvećih ekoloških katastrofa 20. stoljeća. Nažalost olovni benzin tek je nedavno zabranjen u europskim zemljama, a još se uvijek proizvodi u Latinskoj Americi, Aziji i Africi. Bezolovni benzin je proizvod koji je skoro bezopasan po zdravlje čovjeka, ali indirektno smanjuje kvalitetu života jer tijekom sagorijevanja razvija CO2 koji utječe na globalne klimatske promjene na Zemlji.

Nije olovo u benzinu isključivo krivac u smislu da je otrovno. Izloženi su i mnogi drugi, radnici rudari, u metalurgiji i automobilskoj industriji (proizvodnja akumulatora), pa tako industrija boja i lakova .... http://znanje.online/pse/metali/olovo-kemijski-element/ . Na žalost, i danas se mnogo koristi.

hvala,nisam znao..

uuu al je digoste iz mrtvih

Ni golfa, ni olovnog benzina...14 godina

Nije golf bio jedini potrosac, isao je i u Zastave.

a u fiate? renoe ? pezoe? nije?