[size=150]SLOBODNA BOSNA broj 383 od 18.03.2004.[/size] wrote:
NOĆAS SPALJUJEMO ILUZIJE
Izetbegović, tvorac modernog SDS-a!
Piše: Senad Avdić
Američki diplomata Richard Holbrooke ponovo je ovih dana kazao kako je Alija Izetbegović bio taj koji je američku administraciju odgovorio od nakane da odmah nakon rata zabrani Srpsku demokratsku stranku. Tokom susreta u Sjedinjenim Američkim Državama sa delegacijom Tuzle, koja ga je proglasila počasnim građaninom ovoga grada, Holbrooke je kazao da je na njegov prijedlog da se SDS-u zabrani izlazak na prve poslijeratne izbore te da se ova ratno- zločinačka družina sa Pala politički pokopa, Izetbegović objasnio zbog čega to nije mudra odluka: "Oni jesu nacisti, ali nemojte ih zabranjivati. Neka oni ubuduće budu naša a ne vaša briga", rekao je prije osam godina Izetbegović a prepričao ovih dana Holbrooke. Holbrooke je otkrio i da je godinu kasnije posjetio bolesnog Izetbegevića, tada predsjedavajućeg tročlanog Predsjedništva BiH u kojem je već sjedio današnji haški zatvorenik Momčilo Krajišnik. Nakon što su konstatirali da genije opstrukcije Krajišnik u potpunosti paralizira rad tročlanog državnog vrha koje se tada sastajalo po birtijama, muzejima, parkovima, Holbrooke je upitao bošnjačkog lidera da li mu je sada jasno da bi bilo mnogo pametnije i produktivnije da je Krajišnikovoj stranci zabranjen politički rad. "Iskren da budem, kad ste mi predložili zabranu djelovanja SDS-a, mislio sam da se šalite, pa je i moj odgovor bio u tom neozbiljno-šaljivom tonu", objasnio je Izetbegović američkom buldožer-diplomati!?
Ovo Holbrookeovo podsjećanje na Izetbegovićevu državničku konzistentnost i dalekovidnost neodoljivo je podsjetilo na jedan drugi događaj koji se zbio koju godinu kasnije. Tada je Jaques Paul Klein, rogobatni američki diplomata, otkrio da mu je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman kazao kako mu je (Tuđmanu) odmah na početku rata bošnjački lider Izetbegović ponudio da zapadnu Hercegovinu pripoji Hrvatskoj a da je hrvatski poglavar to glatko odbio. Uslijedilo je vrlo hitro Izetbegovićevo objašnjenje u kojem je rekao da je tačno kako je dio teritorije zemlje na čijem je čelu bio velikodušno ponudio lideru susjedne Hrvatske, ali da to nije uradio sa iskrenim niti ozbiljnim namjerama nego samo za to, pojasnio je, "da testiram Tuđmana i vidim kako će reagirati na tu moju ponudu koja, ponavljam, nije bila iskrena?!" Naravno, Izetbegović nije bio ozbiljan ni godinu dana prije rata, kada je na jednom sastanku sa bošnjačkim intelektualcima kazao da perspektivu mira u Bosni i Hercegovini vidi u trajnom rješenju prema kojem će "Srbi u njoj uzmu ono što je srpsko, Hrvati da uzmu šta je hrvatsko, a da muslimanima pripadne ono što smo u stanju prosperitetno kontrolirati". Naravno, i ova vizionarska izjava "tvorca nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine" ne bi trebala niti smjela biti definitivna potvrda njegove dubinski i suštinski antibosanske, ili nebosanske političke i državne filozofije, jer riječi su riječi, i ne treba baš uvijek vjerovati kako su izrečene promišljeno, odgovorno i na temelju autentičnih uvjerenja onoga ko ih je izgovorio. Problem nastaje što je od ovlašno izgovorenih riječi mnogo teži antibosanski scenarij sadržan u Izetbegovićevom praktičnom djelovanju. Nije toliko strašno što je on okolo po susjedstvu dijelio parcele svoje države, zapadnu i istočnu Hercegovinu, užasavajuće je to što ih on nikad, ni prije ni tokom ni nakon rata, nije iskreno i suštinski doživljavao kao dio svoje domovine. Doduše, taj je animozitet bio više nego obostran.
Ali da se malo vratimo proglašenju Richarda Holbrookea za počasnog građanina Tuzle a čime ćemo se tek na prvi pogled udaljiti od generalne teme ovog članka. Ako bi neki bosanskohercegovački grad imao kapitalni razlog i obavezu da počasti i nagradi tvorca Dejtonskog sporazuma titulom svog počasnog građanina, to bi prije svih trebalo biti Sarajevo koje je u Daytonu američki pregovarač Dick vratio u njegove predratne gabarite i status. No, uprkos tome Holbrooke nije počasni građanin, ali je zato tom počašću ovjenčan Francois Miterrand, predsjednik Francuske, kojem Sarajlije duguju nezaboravnu činjenicu da su u barbarskoj opsadi od strane Karadžićevih i Mladićevih ubojica proživjele bar tri godine duže nego što im je to svijet bio namijenio.
Zašto, dakle Tuzla slavi Holbrookea, šta američki diplomata ima sa tim gradom, a šta Tuzla duguje robusnom Dicku ?! U svojim memoarima objavljenim tri godina nakon rata Holbrooke navodi da je u oktobru 1995. godine, samo koju nedjelju uoči početka pregovora u Daytonu, tokom razgovora u Zagrebu hrvatski predsjednik Franjo Tuđman iznio najspektakularniji teritorijalni aranžman koji je američki pregovarač do tada čuo. Četrnaestog oktobra 1995. godine Tuđman, dakle, predlaže Holbrookeu da se izvrši trampa između Federacije BiH i Republike Srpske u okviru koje bi Tuzla ušla u sastav Republike Srpske a Banja Luka pripala Federaciji BiH. Tehnički bi se to, kako je kazao, hrvatski poglavar (ovih dana i zvanično od strane Tužilaštva Tribunala u Haagu potvrđen kao autor zločinačkog plana za etničko čišćenje, ubistva i progone Srba u Hrvatskoj) izvelo relativno jednostavno - razmjenom stanovništva, odnosno masovnim dvosmjernim preseljenjem stanovništva iz Banje Luke u Tuzlu. Istog dana kada je Tuđman Holbrookeu predstavio svoj demonski plan, Tuzla je obilježavala 51. godišnjicu oslobođenja grada od fašističkih okupatora. Baš se zgodno namjestilo Tuzlacima: 14. oktobar slave kao dan kad je u Tuzli trijumfirao antifašizam i kad je, pola stoljeća kasnije, Richard Holbrooke odbio prijedlog hrvatskog operetnog fašiste da Tuzlake razmjesti po Banjoj Luci!
Kako je dakle predsjednik Hrvatske smogao drskosti, na čemu je temeljio hrabrost, iz čega crpio bezobrazluk kad je pred američkim diplomatom licitirao sa građanima susjedne zemlje, preseljavao stotine hiljada ljudi, trampio hiljade kvadratnih kilometara teritorija, uzimao u svoje ruke sudbinu susjedne zemlje koja je imala svog predsjednika (Predsjedništva). Nema, naravno, dokaza da je ovaj teritorijalni aranžman, ovo geopolitičko, nacionalističko, imperijalističko prekomponiranje BiH Tuđman, prije nego što je sa prijedlogom “Tuzla za Banju Luku” šokirao Holbrookea, usuglasio sa bosanskim šefom države iz Sarajeva. Ali je očigledno da Tuđman ničeg nelogičnog, politički skaradnog a diplomatski vandalskog nije pronašao u tome da komada, prepakira, trguje sa zemljom čiji mu je predsjednik nekoliko godina ranije sam ponudio jedan njen dio i čija mu je vlast dala odriješene ruke da u Daytonu određuje hoće li Miloševiću udijeliti procente bosanske zemlje oko Mrkonjić Grada ili na području Kiseljaka. Tuđman je mogao pred Holbrookeom biti relaksiran i otvoren u prekomponiranju Bosne i Hercegovine jer se uvjerio da ta zemlja nema svog domaćina, i jer se zacijelo uvjerio da Izetbegoviću ne treba Tuzla ako nad njom on i njegova stranka ne mogu imati “prosperitetnu” vjersko-nacionalnu kontrolu.
Sve ovo i ne mora baš biti tačno, ali opet valja konsultirati i na umu imati Dicka Holbrookea: zašto bi državniku koji se protivi zabrani političkog djelovanja SDS-a, stranke koja mu je uništila državu i narod, političaru koji 1993. planira preseljenje Srebrenice u Vogošću, a Bratunca na Ilidžu pa to 1996. realizira trebalo vjerovati da nije nagovorio Tuđmana da “testira” Holbrookea, pa da se sve to skupa kasnije može tumačiti kao “šala”...?
... samo zato što ne žele da Bošnjaci uče po hrvatskom planu i programu 
- legitimno.
