Forum Klix.ba

Prije 11 godina u Sarajevu je od srbsko-cetnicko-fasisticke granate ubijeno sestero male sarajevske djece.
Tom prilikom Senad Hadzifejzovic je u svom dnevniku rekao:
--"Neznam dali se cujemo u Srbiji, ali Srbija treba da zna da su njeni heroi iz topova, danas ubili 6 male djece, Srbija treba da cuje da to nisu samo muslimanska djeca vec i srbska i hrvatska djeca,od veceras smo 6 puta tuzniji, od veceras smo siromasniji za 6 malih ljiljana, od veceras moramo biti 6 puta jaci"! --
Da se pamti i ne ponovi, da se i nasoj djeci ne bi dogodilo isto. Pa da neko od nas kaze: "Eh damije samo da sjednem uz kahvu sa njim ko je pucao u moje dijete pa da mu kazem, svaka ti cast"!
Pricajte svojoj djeci o onome sta nam se desilo, kako bi oni barem bili opomenuti, i kako bi bili spremni na odbranu ako iko ikada pokusa da ih napadne! Da ne budu naivni kao sto smo mi bili, i da nevjeruju u neka nova bratstva i jedninstva jer to ce ih glave kostati!
Nazalost, ovo sestero djece je samo mali dio od ukupno 1600 ostale ubijene djece!
Pamtimo, jer ako zaboravimo, nagradili smo dusmane!!

Zato, iz dubine naseg bosanskog inata zapjevajmo " Bice Bosne dok je malih Gazija"!

to nisu samo muslimanska djeca vec i srbska i hrvatska djeca

Da ne budu naivni kao sto smo mi bili, i da nevjeruju u neka nova bratstva i jedninstva jer to ce ih glave kostati!

Slazem se.

Ne vjerujete u nova bratstva i jedinstva unutar svoga tora.

dijelim tvoj gnjev, ali ne i tvoj način razmišljanja.
mržnja se mržnjom ne liječi. nada je sačuvana u žrtvama koje ne traže osvetu. a to u mojim očima nije znak slabosti ili zaborava, već ogromne ljudske hrabrosti, po kojoj se razlikuje žrtva od ubice.

repeater wrote:dijelim tvoj gnjev, ali ne i tvoj način razmišljanja.
mržnja se mržnjom ne liječi. nada je sačuvana u žrtvama koje ne traže osvetu. a to u mojim očima nije znak slabosti ili zaborava, već ogromne ljudske hrabrosti, po kojoj se razlikuje žrtva od ubice.

SLAZEM SE...IMALA SAM, NA ZALOST, PRILIKU VIDJETI UBIJENO DIJETE, KOMADE NJENOG MESA SVUDA NAOKOLO, VIDJETI TE OCI BEZ SJAJA I ZIVOTA...JA TO NEMOGU I NECU DA ZABORAVIM...MRZNJOM SEBI STETIMO A SJECANJEM NJIMA

bih-pravda wrote:... kaze: "Eh da mi je samo da sjednem uz kahvu sa njim ko je pucao u moje dijete pa da mu kazem, svaka ti cast"!

Sjecam se ovoga. Ovo je cini mi rekao neki tip na pocetku rata, cini mi se iz Olimpijskog naselja, kome je snajper pogodio kcerkicu...mislim da ovu recenicu necu zaboravit' dok sam ziv...

T wrote:

bih-pravda wrote:... kaze: "Eh da mi je samo da sjednem uz kahvu sa njim ko je pucao u moje dijete pa da mu kazem, svaka ti cast"!

Sjecam se ovoga. Ovo je cini mi rekao neki tip na pocetku rata, cini mi se iz Olimpijskog naselja, kome je snajper pogodio kcerkicu...mislim da ovu recenicu necu zaboravit' dok sam ziv...

i ja isto evo ko' da sad gledam tu sliku , tuznog oca drzeci na rukama
kcerkicu, i jos kad je to izjavio :"Eh da mi je samo da sjednem uz kahvu sa njim ko je pucao u moje dijete pa da mu kazem, svaka ti cast"! [/quote]
a jos sinoc cujem onaj Seseljcina izjavljivao da je i on pucao i da mu je drago ako je pogodio kojeg Muslimana ..... fujjjjj
zlokovce sve u jednu gasnu komoru ...... i pobiti stoku

Mislim da bi ova tema trebala biti na ne propusti ili na ne zaboravi(ako ta opcija uopšte postoji).....

I još jedna molba svim učesnicima na ovoj temi da dobro razmisle šta će napisati. Jer sva ta djeca nisu kriva zbog ludila odraslih.Nemojte prljati ovu temu sa mržnjom....

Vratimo im barem malo onoga što smo im oduzeli.

Svakodnevno se moramo prisjecati golgota koje smo prezivjeli. Jedni vise svijesno moraju podsjecati one druge malo svijesne, iz razloga da ne zaboravimo i da nam se ponovo ne dogodi. Dok ih budemo pamtili zivice i oni među nama, ako ih zaboravimo pa nece biti velike razlike između njih i nas.
Nasa je duznost da vec jednom ne zaboravimo.

Samo jedan mali prilog...Da se ne zaboravi

Ja ratnik nisam,
tek žena
koja se plaši,
koja voli,
osjetiti pokuša.
Koja cvili za svu djecu
i crnu, i bijelu, i žutu, i crvenu
i prokletu i svetu.
Koja oca dočekati neće
čija majka sada vječno spava.
Ratnik nisam da se s puškom borim,
ja samo ovo malo srca imam
da dam.
Tek dodirom žudnje mogu
dotaknuti neki novi svijet,
pokušati otrgnuti grč.
Nisam ratnik
tek žena
osjećaj, čežnja
moja koža nema miris baruta
topla je, meka
moje ruke tek milovanje znaju
da bol otklone.
Ne znam ja
mudre riječi, prazne što rasipaju se
za više ciljeve,
ja ne znam
ta tek sam žena.

Ljudi, ne treba se obazirati na to sta je covjek rek'o ,pa on je izgubio dijete za boga miloga, tu je samo isp'o idiot onaj ko je dozvolio da se prikaze javno ta izjava, tj. taj njen dio

Ovakvi postovi me stvarno uniste. Kazu ne treba da se zaboravi. Kako ne treba? Ako budemo zivjeli u proslosti, nikad se ne cemo nasmijati. Stvarno izbjegavam sve moguce slike, vijesti i ratne filmovi zbog toga sto me to samo potisti. Sta mi to treba kojeg vraga?
Zao mi je da sam i procitala ovaj topik, jer mi je dan sad pokvaren... Neki ljudi vole da zive u boli, ali ja ne volim, prema tome ne zelim da mislim na proslost.
Treba misliti na buducnost, jer sve te mrtve prica ne moze vratiti. Moze samo ljude koji zive u tuzi/bolu otjerati u smrt.

Teze je onoj djeci sto su ostali bez roditelja. Nije mi jasno zasto tu djecu ne daju na adopciju van. To bi bio sevap... Koliko ima ljudi vani sto usvajaju djecu iz Kine itd, a djeca im nisu ni slicna. Bosance sirocice samo ostavljaju u Bosni. Hm...odoh ja sa teme...necu vise...

||||| wrote:Svakodnevno se moramo prisjecati golgota koje smo prezivjeli. Jedni vise svijesno moraju podsjecati one druge malo svijesne, iz razloga da ne zaboravimo i da nam se ponovo ne dogodi. Dok ih budemo pamtili zivice i oni među nama, ako ih zaboravimo pa nece biti velike razlike između njih i nas.
Nasa je duznost da vec jednom ne zaboravimo.

Narod kao kategoriju smatram amorfnom masom kad su ovakve stvari u pitanju i ne prihvatam da se prica o bolu naroda jer je to izmisljena kategorija koju koriste oni koji hoce da tu istu masu oblikuju u sebi potrebne oblike.

Priznajem samo bol majke, oca, sestre, brata, priznajem bol pojedinca, komsije, prijatelja, poznanika, slucajnog prolaznika! Priznajem samo bol covjeka...

Ne dozvoljavam nikome da moju bol smatra dijelom kolektivne boli jer kao takva ona postaje samo sredstvo za manipulisanje u rukama, uglavnom onih koji, kao pojedinci, sasvim sigurno ne osjecaju tu i takvu - ljudsku bol, vec im ti osjecaji ulaze u opise radnih zadataka!

Zato, ako su na celu naroda ljudi cije liderstvo motivise bol, prozima mrznja, opterecuje proslost, nikad ne bih krenuo za takvima jer u boli je, po pravilu, svaki covjek destruktivan!

A narod koji zeli da ima buducnost, mora imati konstruktivne lidere, ljude sa idejom, ljude koji gledaju naprijed, imaju viziju, zele da stvore nesto za sutra i ljude koji ce s osmijehom na licu stvarati buducnost svom potomstvu a sa duznim postovanjem sjecati se svojih predaka!

jedan fin clanak velikog prijatelja Sarajeva i BiH

A Passage to Europe
The Continent isn't just on a journey; it is a journey
BY BERNARD-HENRI LEVY




How far has Europe come, and where is it going? The first thing to do when we ask ourselves that question is to eliminate all the illusions that encumber our perception of Europe. We should forget everything that leads us to think of Europe as a sort of large nation, or superstate, that extends the small ones, replaces them, accentuates their virtues, limits their faults — and therefore offers the French, Germans, Italians and other Europeans a new community that is simply a greater, more powerful, more accomplished community than those in which they have hitherto recognized themselves.

For the ancient Greeks, the word Europa referred to the nymph who was carried by Zeus from the East to the continent we now call Europe, which was not so much a space as a passage, the pathway from the Orient to the Occident.

When the founding fathers of Europe — the genuine ones, such as Frenchman Julien Benda, author of Discourse With the European Nation — said "Europe," they thought not of yet another nation but of an anti-nation. They had in mind not a new country but an original, wonderful machine — and that machine is what works in every country to weaken the evil passion, the devastating and bloody passion of nationalism.

What I call Europe is what makes me feel a little less French today than I felt yesterday. Europe's greatest merit, in my view, would be to allow a growing number of French people — though the rule also applies, of course, to Germans, Italians and Spaniards — to be able to say, "I am no longer French, but European of French origin."

Every European today carries the corpse of a Bosnian in his heart

Europe, in other words, is not the finally discovered form of the right community, of which the nation, the region or God-knows-what were mere sketches or rough drafts. Europe is the principle that reminds every community, particularly a national one, that the right community does not exist, and that it is ultimately only an arrogant and bloody dream.

Success for Europe, from that point of view, is the adoption of the euro: a financial and therefore cultural revolution that for us French, for instance, has cured us of the franc-fetish component of our narcissism. Success for Europe is the growing power of the European Commission and particularly its increasing boldness in exercising that power, thus silencing our chauvinistic, identity-bound, patriotic obsessions. Another success: the very large number of young and not-so-young people who are getting used to seeing intra-European frontiers not as fences, but openings; not as places to take root, but thoroughfares; not as prisons, but as calls to freedom.

Failure, on the other hand, is the persistence or even growth of jingoism within the European space, despite the European principle. Failure: Jean-Marie Le Pen's breakthrough in France, the rise of Jörg Haider in Austria, and in Italy the power of Silvio Berlusconi and the post-fascists of the Northern League. Failure: the rise everywhere in Europe, in spite of Europe, of that rabid anti-Americanism that we all know has nothing to do with the real America. Failure: in a word, everything that indicates that building Europe does not curb but accelerates the development of the kind of national fury that has been the scourge of our peoples, the source of their greatest insanities and, of course, their wars.

And another failure — I saved it for last — the Yugoslav disaster that 10 years ago ravaged the Continent, which has yet, I believe, to recover from it fully. "Europe died in Sarajevo," I wrote at the time, and I still think that, in a way — because of the dead, certainly; because of the return of concentration camps and dreams of genocide 50 years later; but also because of Europe's powerlessness to defend, once again, its intrinsic values, like at the time of the Armenian genocide, or the Spanish Civil War, or the great anti-Soviet workers' uprisings in Central Europe, or, lastly, the Shoah. Every European today carries the corpse of a Bosnian in his heart.

Will Europe succeed in overcoming these demons?

At the start of a new century, will Europe — the real Europe that is not reducible to a federation of nations but which instills in all nations the right essence of transnational and cosmopolitan spirit — manage to exorcise the ghosts that haunt it?

The matter will play itself out on several fronts, the issues simple but laden with all the black memories of the last century. The Jews, of course, and the return of anti-Semitism. Islam, obviously, and our capacity to listen to those who speak — as they did recently in Bosnia — for an open, tolerant and luminous Islam. America, inevitably, the neurotic hatred of which is always a sign in Europe that bad days are coming. Lastly, our ability to live, as the great European philosopher Friedrich Nietzsche once said, not exactly in several languages but in several musics at once.

*Bernard-Henri Lévy is a philosopher and author whose most recent book is Who Killed Daniel Pearl?, published by Melville House

Eto,ja sam kao "Srpkinja" i uzasno mi je zao sto su zlikovci ucinili u BIH i Hrvatskoj. Treba da pisete na forumima u Srbiji i da im otvarate oci.Na http://www.b92.net i http://www.zamislisrbiju.org ako uopste imate zivaca .Nisu svi skotovi,ali ih ima dosta i treba im otvoriti oci,zbog njih i zbog vas.Malo je ostalo ljudi na Balkanu. nazalost

pesak wrote:Eto,ja sam kao "Srpkinja" i uzasno mi je zao sto su zlikovci ucinili u BIH i Hrvatskoj. Treba da pisete na forumima u Srbiji i da im otvarate oci.Na http://www.b92.net i http://www.zamislisrbiju.org ako uopste imate zivaca .Nisu svi skotovi,ali ih ima dosta i treba im otvoriti oci,zbog njih i zbog vas.Malo je ostalo ljudi na Balkanu. nazalost

ne vrijedi pisati onima koji ne zele da citaju istinu...

Pamtićemo Sarajevsku Djecu!!!

bmx wrote:

pesak wrote:Eto,ja sam kao "Srpkinja" i uzasno mi je zao sto su zlikovci ucinili u BIH i Hrvatskoj. Treba da pisete na forumima u Srbiji i da im otvarate oci.Na http://www.b92.net i http://www.zamislisrbiju.org ako uopste imate zivaca .Nisu svi skotovi,ali ih ima dosta i treba im otvoriti oci,zbog njih i zbog vas.Malo je ostalo ljudi na Balkanu. nazalost

ne vrijedi pisati onima koji ne zele da citaju istinu...

Uvek treba pisati istinu i samo istinu i nista osim istine. Na ovim forumima koje sam nabrojala ima puno ljudi koji su ok,i koji se stide onog sto su uradili kreteni i monstrumi i u njihovo ime.Najgore je kad si kriv bez krivice.

Doci ce dan ,kada ce skupstina Srbije javno priznati strasne zlocine koji su cinjeni za vreme Milosevica i Seselja.Kad-tad. Ne sad,pod vlascu Kostunice i Borisa Tadica.E, tek onda cu moci koliko toliko da zivim normalno u Srbiji.Nemojte da nas mrzite, molim vas.
pozdrav iz Beograda

pesak wrote:Doci ce dan ,kada ce skupstina Srbije javno priznati strasne zlocine koji su cinjeni za vreme Milosevica i Seselja.Kad-tad. Ne sad,pod vlascu Kostunice i Borisa Tadica.E, tek onda cu moci koliko toliko da zivim normalno u Srbiji.Nemojte da nas mrzite, molim vas.
pozdrav iz Beograda

Da su svi Srbi kao ti nebi bilo problema.

Ovaj post me je rasplakao jer sam se sjetio toga monstruoznog cina. Sve se dogodilo krajem januara 1994. godine. Djeca su, obradovavsi se snijegu, krenula na sankanje izmedju zgrada na Alipasinom Polju. Sjecam se i Hadzifejzovicevog dnevnika te veceri (zacudo smo imali neku struju bas tada)... Onda se s ove vremenske distance upitam kako smo to sve mogli predeverati i kako se poslije svega opet mozemo zivjeti normalno... Neka je rahmet i pokoj dusi za ovih sest malih andjela i za svu nevino stradalu djecu u bosanskom paklu...

Uzasan propust.- Strahoviti zlocini su cinjeni i na Kosovu od strane Milosevica i Seselja,ne samo u Bosni i Hrvatskoj.Srecom,Slovenci i Makedonci su se izvukli iz kandzi monstruma relativno bez posledica ,sto ne mora da znaci da ih jos uvek nece biti...mada sumnjam.Pod ovakvom vladom,svasta je moguce...Moramo jos uvek imati kapaciteta za uzase,ko zna sta nas ceka...Mnogo smo podeljeni...

Kad je već o ovome riječ........ne zaboraviti ...........zbog djece koja će imati više sreće ..........i da se nikome ne ponovi.
A mora se dalje graditi neka budućnost jer ovi današnji vlastodršci sve ovo koriste kada treba da ........zadrže vlast i strpaju sve u svoje obore.
Važno je znati ........i zapamtiti .......ko je to činio .

Neka je laka zemlja nevinim djecijim dusama