#1 (Van)ish, bre, vishe!
Posted: 25/08/2005 15:21
Bez pretjerivanja, Hayat Production bila je i ostala moja omiljena emisija i pored neshvatljive činjenice da je mahom propuštam, jer u vrijeme njenog emitiranja, nedjelja, 12.05h, ja, hej tugo moja!, grabim 'jeftinu' i perem – što bijelo, što šareno rublje, što store, što ponjave - vazda nešto iskrsne da popiša mi se na favorite music show i kompletnu garnituru meni omiljenih, planetarno popularnih pjevača svima omiljene produkcijske kuće, po tvrdnjama svake blajhane voditeljice i/ili gojaznog voditelja Hayata - vodeće – hvalite me moja medna usta! - komercijalne TV stanice u BiH.
To što su mačići ovi utripovali da znaju pjevati i da to fenomenalno rade, to samo jedan je par uščulih cipela;
drugi, od kojeg dahnut mog'o nisam, bio je taj što, krv, pili su mi 'na pamuk' hitovima svojim.
Gonjenje nanine mi nane (srp. jebanje keve) mjaukanjem svojim, mačiči bi, nedjeljom, započinjali baš nekako u vrijeme dok razdvajao bih bijelo od šarenog, najkasnije u trenutku kad', u mašinu, sipao bih drugu po redu mjericu deterdženta, nastavljali bi s prvim ispiranjem i svršavali brzinom od 900 obrtaja u minuti, koju posljednju po redu centrifugu bih dočekivao iscjedjen i zbog čega, šta ću kad' mantalo bi mi se u glavi – skidanje stora, redovno, prepuštao sam sinu dvogodišnjem.
I tako, sve do dvije sedmice unazad kad' sin moj, godine moje dvije, šapnuo mi je spasonosno rješenje:
'Babo, dragi... što, bolan, bolan sebe patiš? Ne mogu te više gledat' takvog... poslušaj me... baš kao i prve mačiće, pulene prve, gore spomenute, a kud' ćeš goru od spomenute produkcijske kuće u BiH – tog Rum Pum, kako se već zove, Ninu, te čak dvije Selme (jednu kako vidim s tijelom, drugu, kako čujem, bez glasa), i tog jednog (dosta vala, k'o podnio bi dvojicu takvih) Amira, i tu(srećom), jednu Sanelu, i onu (šućur), jedinu Elviru i onog (elhamdulillah, još uvijek nekloniranog) Deena – baci u vodu'.
Poslušah ga, najzad, nedjelje prošle.
Nije spomenuo, al' - kad već mačići u vodi su bili – usuh i malo deterdženta.
Ni kapi omekšivača, jer čuvam ga, ipak, za finije stvari od Hayatovih mačića.
I, svakako - za sam kraj i novi, sretniji početak – tek kupljeni - Vanish! Duplu dozu.
ONEWHOKNOWS
To što su mačići ovi utripovali da znaju pjevati i da to fenomenalno rade, to samo jedan je par uščulih cipela;
drugi, od kojeg dahnut mog'o nisam, bio je taj što, krv, pili su mi 'na pamuk' hitovima svojim.
Gonjenje nanine mi nane (srp. jebanje keve) mjaukanjem svojim, mačiči bi, nedjeljom, započinjali baš nekako u vrijeme dok razdvajao bih bijelo od šarenog, najkasnije u trenutku kad', u mašinu, sipao bih drugu po redu mjericu deterdženta, nastavljali bi s prvim ispiranjem i svršavali brzinom od 900 obrtaja u minuti, koju posljednju po redu centrifugu bih dočekivao iscjedjen i zbog čega, šta ću kad' mantalo bi mi se u glavi – skidanje stora, redovno, prepuštao sam sinu dvogodišnjem.
I tako, sve do dvije sedmice unazad kad' sin moj, godine moje dvije, šapnuo mi je spasonosno rješenje:
'Babo, dragi... što, bolan, bolan sebe patiš? Ne mogu te više gledat' takvog... poslušaj me... baš kao i prve mačiće, pulene prve, gore spomenute, a kud' ćeš goru od spomenute produkcijske kuće u BiH – tog Rum Pum, kako se već zove, Ninu, te čak dvije Selme (jednu kako vidim s tijelom, drugu, kako čujem, bez glasa), i tog jednog (dosta vala, k'o podnio bi dvojicu takvih) Amira, i tu(srećom), jednu Sanelu, i onu (šućur), jedinu Elviru i onog (elhamdulillah, još uvijek nekloniranog) Deena – baci u vodu'.
Poslušah ga, najzad, nedjelje prošle.
Nije spomenuo, al' - kad već mačići u vodi su bili – usuh i malo deterdženta.
Ni kapi omekšivača, jer čuvam ga, ipak, za finije stvari od Hayatovih mačića.
I, svakako - za sam kraj i novi, sretniji početak – tek kupljeni - Vanish! Duplu dozu.
ONEWHOKNOWS